Život nije u tome da se vežeš za ono što imaš, već da stalno ulažeš u novo. Veličina tvoga života ovisi o veličini tvoga davanja. Reci mi koliko si spreman dati, i reći ću ti koliko ćeš dobiti. Reci mi dokle si spreman „umirati“, i reći ću ti dokle će se tvoje pore puniti životom. Pokaži mi što si spreman napustiti u svojoj prošlosti, i pokazat ću ti što sve dobivaš u budućnosti. Sveti Pavao kaže: »Ja ostavljam sve ono što je iza mene i stremim onome ispred sebe.« Život nije u tome da se grčevito vežeš za ono što imaš, da se ne možeš osloboditi onoga u čemu si i što posjeduješ, nego u tome da ono što imaš stalno ulažeš u novo što dolazi. Ne mogu te spasiti ulozi u banci, nego ih moraš izvaditi iz banke i uložiti u novi posao. Život je u davanju jer samo sijanje može donijeti žetvu. Neka te Bog blagoslovi u tvojim davanjima. (Iz knjige „Još se možeš vratiti“ autora prof. Tomislava Ivančića)!
(EuM: I tako odlazimo svaki dan po malo, svaki tjedan, mjesec, godina, naš život se ovdje topi, odlazi, i što nam je činiti, svejedno to nitko nemože zaustaviti. Nešto sa sobom moramo učiniti da bi naš život kapitalizirali u duhovnom dobru ako već materijalno nestaje. Da bi se spasili i zadobili novi život preostaje nema molitva prikazanja, tako da žrtvu vlastitoga života pretočimo u dobro, u molitvu za dobro. /Ponekad zbilja nije bitno kako smo neke stvari preživjeli, bitno je priznati sam sebi da smo se pobijedili. Iz knjige “Četiri zida”/ ili/„Molitva nije tek dokona zabava starica. Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo, riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.“ Mahatma Gandhi/, dakle, preostaje nam molitva kojom naše fizičko nestajanje zadobiva pravi smisao. I ne moli se samo s riječima, nego sa srcem, svojim duhom, ljubavlju, životom, kad Boga zavoliš sve je to molitva. Isto tko i boli i bolesti koje neminovno prate naš tjelesni život iz raznih razloga mogu biti molitva. Mnogi trpe zbog boli bolesti pa i onih neizlječivih. Što im je činiti: prikazivati svoju bol u molitvama za druge, spas nemoćnih, za duše koje pate u čistilištu, za sve one kojima molitvom možemo pomoći zato svoju bol dajemo u ruke Božje. I nama postaje tada lakše. Neki dan je operirana vidjelica Vicka iz Međugorja. Imala je vrlo zahtjevnu operaciju kralježnice, rizičnu, jer je imala cvega 40 kg. A od prije znam da e Vicka godinama dragovoljno trpjela od bolova i bolesti prikazujuću ih za druge, za spas drugih, potrebitih. Bolovala je sa osmjehom na licu i radošću u srcu. Uz sve to, željela je da nam bud primjer molitve i davanja s ljubavlju, primjer spasenja za sve ljude).
Post je objavljen 22.07.2020. u 11:49 sati.