Most između vidljivog i nevidljivog svijeta..
Naša vjera je most između vidljivog i nevidljivog svijeta.. , vidljive i nevidljive kreacije, svijeta suradnje (učenja) i svijeta (transcedencije) nadanja .. Čovjek bez vjere je osuđen na beznađe, osuđen na gledanje jednogodišnjih žitarica kojima uzima plodove i čeka svoju jesen, svoju košnju tog neumitnog kosca, vremena koje ne može zaustaviti. Njegova nada je ostati barem u sjećanju mnogih, bližnjih, prijatelja, njegova nada posve umire sa njima... Osobno ne vjerujem da postoje takvi ljudi, ljudi bez vjere, nezahvalni za sve stvoreno, za svoj život, samo zato što ga žele "oteti" pravom stvoritelju i posvetiti svojoj ugodi, svom egocentrizmu kao podlozi za razgradnju svega stvorenog jer je okrenut suradnji sa silama beznađa koje u njemu uporno stvaraju svoj dom.
Uvjeren sam da će uskoro doći razdvajanja žita i kukolja. Uvjeren sam da mora doći pravedniji svijet. Korona nije slučajna, to je samo datost za početak preispitivanja sebe i svoje ranjivosti, svakog od nas, u ovom i ovakvom svijetu. Neizvjesna budućnost ulijeva strah Božji, a to je kažu početak svake mudrosti i šansa mnogima da se obrate. Na nama je da to ne bude prekasno. Nažalost, ljudi bez vjere ne mogu ovo razumjeti, ne zato što nemaju pameti nego zato što to ne žele i što misle da je njihova pravda iznad svake, njihova ugoda njihova sloboda, a samo njihova ljubav prava i samodostatna.
Novi polet i nova radost dolaze sa novom spoznajom, a radi se prije svega o poniznosti i suradnji sa Bogom. Zato je svaki dan novi, napredni i sretniji u Božjoj prisutnosti vjeri i nadi, a opet sve to skupa u ravnoteži sa svojim svijetom i svijetom u kojem živimo.
Ljudsko znanje i spoznaja ovdje su ograničeni ali nužni i dovoljni za nastavak novog života po vjeri... a naša vjera i nada prestaju zadnjim otkucajem srca. Tu počima novi život i nove spoznaje, rekli bi nešto posve nevjerojatno, slično djetetu od majke rođenom iz nevidljivog u vidljivi svijet... ili kao kada odslužimo svoje pa se vraćamo doma! Zato je vjera važna. Zato je važno prijateljstvo sa Isusom još dok hodamo po zemlji, jer samo prijateljstvo sa Bogom, stvoriteljem svega vidljivog i nevidljivog, ulijeva veliko povjerenje, nadu za novi život, život za koji smo stvoreni i u kojem će mo biti cijenjeni i ljubljeni kom djeca Božja. (EuM)
komentiraj (14) * ispiši * #
