U zaborav pošalji godinu staru
njenu koronu na istom splavu
neka se trese povijest cijela
ljubav naša izgradit će sela

Neka se upali dočeku svijeća
neka te prati radost i sreća
neka ti snovi rađanja dođu
otužni dani svi neka prođu

Ako se plamen svijeće ugasi
molimo Tvorca da ljubav spasi
da sretno prođu svi naši dani
kada smo tužni da nismo sami

Ljepota života nikad neće proći
kada ljubimo tad sve ćemo moći
sačuvaj u Novoj najljepše snove
uzmi najbolje od Godine nove!

- Ovom prigodnom pjesmom, svim posjetiteljima bloga EuM-a,
od srca želim S r E t N u Novu: 2*0*2*1*. godinu!

U noći Te tražim..

Misli svoje noćas upućujem Tebi
prigrli ih smjerno vjerni Bože naš
moje srce vene daleko od Tebe
ja se uzdam u Te, boli mi poznaš

U noći Te tražim, daljinama lutam
poljanama tihim zvjezdanoga puta
izdaju me noge koraka po zemlji
tko će srcu bolnom udovoljit želji

Ne čujem Ti glasa a um me izdaje
srce moje grešno Tebi se predaje
lice moje tužno željno je osmjeha
suze gorke teku, naviru ko rijeka

Noćas molim Tebe blagi Oče naš
uzmi srcu grijehe udjeli mu spas,
ja se kajem smjerno u molitvi Tebi
obećanje dajem da griješio ne bi

Lice moje tužno željno je osmjeha
neka gorke suze ne teku ko rijeka
po Ljubavi svojoj mir udjeli meni
radost srcu podaj da se ufam Tebi

U noći Te tražim, daljinama lutam,
livadama tihim zvjezdanoga puta
po Ljubavi svojoj dodirni mi lice
da radosnom srcu teku radosnice!

(Molitva nastala prema pjesmi "Molitva" u suradnji sa prijateljicom na blogu: karenjina00)

Ako poznajete dragu osobu koja je u dane Božićnih blagdana usamljena, bolesna ili pati, udaljena od vas, a željeli biste joj iskazati svoju blizinu, evo što je rekao Isus svetoj Faustini na to pitanje: „Reci joj da se ničega ne boji. Moj pogled počiva na njemu/njoj dan i noć. Ne nagrađujem uspjeh, već trpljenje“., i tako nam dao odgovor kako Njegova milosrdna ljubav može istovremeno postati kanalom kojim naša umirujuća rijeka teče do srca potrebitog bližnjeg. U Božićnoj poruci svijetu, Majka Marija - Kraljica Mira poručuje: ne dopustite da se ugasi vaša vjera i nada u bolju budućnost. Zato sam ovdje sa Isusom da vas blagoslovi svojim mirom. Danas vam donosim malog Isusa. On je vaša prošlost, sadašnjost i budućnost.
Iz gornjih riječi vidimo da su mir i milosrđe kao blagoslov dati svim ljudima da nastave svoj put u vjeri i nadi, gradeći svijet dobra po uzoru na Božansko milosrđe. Ne može se prečicom. Zato stižu zapreke, opomene, kazne.. Treba poštivati ljudske vrijednosti i Božju Riječ. Potrebna je spoznaja da bi manje trpjeli a više ljubili
gradeći svijet dobra i civilizaciju ljubavi. Sve ostalo usput nestaje i pada u zaborav.
(Autentična poruka na mjestu komentara)!

Sretan Božić roda mog
na sve strane odjekuje
na kraj svijeta nek se čuje
rodi nam se čovjek Bog

U milini čujmo glas
rodi nam se Isus spas
život svima donosi
glas ljubavi pronosi

Sveta djevo Marija
žena si najsretnija
Boga nama donosiš
glas ljubavi pronosiš

Rodio se Isus spas
ponesite svuda glas
u veselju pjevajmo
Boga svoga volimo!

Uz moju prigodnu pjesmu, želim sretan Božić
svim dragim posjetiteljima bloga EuM!

Znamo li sjesti, neraditi ništa, samo slušati svoje misli. Božić je na pragu, vrijeme je za promišljanje kako posložiti prioritete, svoje misli, molitve - u kojem smjeru usmjeriti svoj život. Mnogi danas razmišljaju o hrani, o fizičkoj aktivnosti, poklonima, a malo tko se pita koju hranu unosimo u našu glavu, u naš um prekrcan informacijama, hranimo li svoje srce i dušu pravim stvarima. Suvišne informacije oduzimaju vrijeme, ubrzavaju život te dovode do napetosti i bolesti. Unatoč bremenitom vremenu, nalazimo se u radosti isčekivanja. Možemo li zastati na tren, povući se u osamu (barem) prije svake velike odluke. Ima li nade, da li molitva pomaže. Večeras na vijestima čovjek je ustao nakon respiratora, bio je gotovo otpisan slučaj, organi su počeli otkazivati. No, obitelj nije prestajala moliti, i korona je pobijeđena. Molitva srcem pobjeđuje, vjerujem u to.
Božić je prilika za doček Spasitelja, Onog koji je naš put istina i život. On će ponovno pokucati na vrata našeg srca, svih ljudi. Na nama je odluka dali će mo otvoriti, i kako ćemo ga primiti. To je trenutak odluke, mjesto promjene, predanja, pomirenja i milosrđa – neotuđivi čin slobodne volje svakog vjernika i/ili nevjernika. To je ujedno mjesto susreta sa samim sobom. Već sam negdje rekao da svaki čovjek s vremena na vrijeme osjeća potrebu pronaći vrijeme za sebe, za susret sa samim sobom, susret sa Bogom, kako bi se obnovio i mogao još snažniji hoditi kroz život i izazove koje pred nas stavlja. Zato Božić neka ne bude samo isčekivanje ostvarenja naših želja nego i vrijeme odluke, vrijeme pomirenja najprije sa samim sobom, sa bližnjima pa onda i sa svojim Stvoriteljem. Razumijevanja i oprosta nikad dosta. Mir i blagoslov Božića neka ostane sa svima nama. (Nastavak posta u komentaru)

Molitve dva srca ili dva EHA objavljena od strane dva autora sa bloga EuM i Karenjina00. Hvala ti prijateljice na odgovoru pjesmom - pjesmi, i na blagoslovu da naše biserje Nade iziđe na svjetlo dana kao post na mom blogu. Nadam se da će ove pjesme obradovati i utješiti mnoga srca:

Ne boj se

Neboj se života u naručju svom
ni smrti tek rođene ne boj se ti
duša bez ljubavi nek umire sad
u dolini smrtnoj nek umire strah

Pjevat ću zori kad dođu po mene
pokraj humka meni ti posadi cvjet
moj slavuj nek pjeva ruži u cvatu
vjetar nek ne cvili, ja odlazim rad

U tišini mira čuti ćeš me u noći
kada noći vrebaju tada ću ti doći
šapnut ću ti život u svoj toj ljepoti
da ti tuga mine strah da će proći

Reći ću da nema tamničara duša
život kao pjesma ljepotom i slavom
u naručju smrti ovdje nikog nema
radosti života tu se Ljubav sprema!

Pripremi mi svjetlo (eho)

Pripremi mi od svjetlosti puta
da Te nađem gdje te želim naći
da se spasim gdje se želim spasit
u rukama Tvojim sva moja je tuga

U tišini ove noći, tame i muke
kad u oči gledam svome strahu
u strepnji srca i iscrpljene duše
da sama nisam u mraku svome

Molim Ti se prosto, samo suzom
umorne mi snene od traženja oči
klecam, neću sama putom moći
naći Tebe, ovom prostom dušom

Bez glasa vapim bar milosti šaku
pogled Tvoj glas o, te želje puste,
pokaži, kojim mi je poći putem,
bez ljubavi Tvoje ja živim u strahu!

Tko traži Boga, unatoč odgađanju obraćenja, naći će ga - ako ga uporno traži. Što zapravo znači pronaći Boga. To je zasigurno pronalazak i potvrđivanje smisla vlastitog života. Jer, što god radimo po svojim talentima, svom znanju i umijeću, ako smo sami onda teže ide, jer nema potvrde i potpore našem trudu niti znanju. A, znamo da se teorija i praksa moraju potvrđivati i dopunjavati u životnom hodu jer inače nama pravog napretka. Ako tražimo potvrdu od ljudi često se vrtimo u krug. Umjetnik da bi naslikao sliku, oblikovao kip, pjesnik napisao pjesmu... treba nadahnuće ili inspiraciju – koja odnekud dolazi, i bez koje nema prave/vrhunske umjetnosti. Ako znamo da talenti dolazi od Boga kao dar, onda je i inspiracija/nadahnuće koja/e prati taj talent također dar. A, kada umjetnik pronađe svog darovatelja i sa njim zajedno stvara, njemu nema premca ni kraja u stvaranju.
„Tko svaki dan ne nastoji svojim djelima, životom “ući” u kraljevstvo nebesko, brzo će iz njega zauvijek izići, a da to i ne opazi. Moramo biti zbiljski izvršitelji Božje volje i poruke, a ne “zaboravni slušatelji”, poručuje nam apostol Jakov. Tko to ne nastoji, ne želi živjeti vjeru. Budimo svjesni i odgovorni i ne šalimo se sa spasenjem duše. “Tako o nekome smo očajavali, a on se obrati i bude najbolji. Od drugoga smo mnogo očekivali, a on odjednom posrne i postane najgori. Niti nam je pouzdan strah ni ljubav.” Tako veli Sv. Augustin koji govori iz svog iskustva: dugo vremena odgađao je svoje obraćenje: “Sutra, sutra” – ponavljao je sam sebi, ali to sutra nije došlo tako brzo. Dio života proveo je bez Boga; no, tražio je Boga, našao ga, a onda se prihvatio posla kako bi postao svet, savršeni, osvjedočeni, vrhunski vjernik… Treba ozbiljno htjeti i ustrajati. “Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu… umrijet će zbog nepravde što je počini.” Nije dosta biti pravedan, vršiti volju Očevu jedan dan, a drugi dan vlastitu: dio života biti Božji a onda mu reći “Ne ću” i slijediti svoje ludosti i sklonosti što nas udaljuju od Boga. Svakoga dana treba reći Bogu: “Idem, Gospodaru” i raditi za Gospodina od jutra do mraka – biti Njegovo oruđe, od rođenja do vječnosti – vladati se krajnje odgovorno, jer svaki dan može se sve izgubiti. Zato stoji upozorenje: “Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti… pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i ne će umrijeti.” Nije lako živjeti vjeru po Ljubavi i Istini Neba, ali imamo li izbora ako stremimo Nebu, ako se spremamo i učimo za Nebo, i nemamo baš puno vremena da bi to odgađali uz to šaleći se s Bogom od danas do sutra.
Najteži su prvi koraci nakon obraćenja, kasnije žar božanske ljubavi čini sve lakšim i ljepšim, život razumljivijim i svrsishodnijim, sve do životnog zanosa i sjedinjenja u Ljubavi i Istini. Radost života najveća je težnja svakog srca, ali srce to ne može postići bez razuma!

Prema katoličkom nauku većina duša odlazi u Čistilište. Čistilište je naziv za čišćenje duše nakon smrti, s ciljem postizanja svetosti (čistoće duše) potrebne za ulazak u raj. Mnogima, pa i meni kada ovo pišem (radi sugestija koje mi zli šapće na uho) govoriti o ovoj temi izgleda bedasto, ali nažalost ili na sreću sa pravom istinom će mo se susresti uskoro: za 20-rtak ili 50-tak godina, kada će nam nekakvo znanje po vjeri ite kako biti korisno. Sve je u domeni vjere, iako mnoge religije nemaju stav o čistilištu, mene su uvjerili brojni Božji proroci i vidioci koji su odlazili i pisali o čistilištu kao stvarnom mjestu vremenitog čišćenja duša. Po riječima Sv. Augustina jedan dan čistilišne muke možemo usporediti s tisuću dana trpljenja na zemlji. Na drugom mjestu poziva: „Dođite u pomoć tim bespomoćnim dušama čije su muke neusporedivo veće od svega što je moguće trpjeti u ovom životu“. Dakle, trebali bismo se truditi da u nebo dospijemo u što boljem stanju, a za duše u Čistilištu trebamo žarko moliti. Ali kada se trudimo i za prvo i za drugo, jesmo li sigurni da to činimo kako treba? U Čistilište odlaze duše kojima je dosuđeno nebo, ali koje prije nego što u njega uđu trebaju dati zadovoljštinu za neotkupljene grijehe, tj. za grijehe za koje se nisu dovoljno pokajale i primile potpuno oproštenje. Kroz zadovoljštinu te duše usavršuju svoju ljubav prema Bogu i čovjeku. Nitko ne može ući u nebo/raj tko nije savršen u ljubavi. Mnoge duše odlaze u Čistilište upravo zato što nisu dovoljno opraštale, iako su same itekako htjele oproštenje. Svatko od nas tijekom života griješi: mislima, riječima, činjenjem loših djela i propuštanjem činjenja dobrih djela. Za neke smo se grijehe savršeno pokajali i s njima na sudu nemamo nikakvih problema. Za neke grijehe znamo da smo ih počinili, priznali smo ih i zatražili oproštenje, ali se u srcu nismo pokajali kako smo trebali. Neke grijehe čak pokušavamo sami opravdati. Nekim smo ranili druge, ali nismo imali ni dovoljno volje ni dovoljno vjere da tu štetu nadoknadimo. Mnogo griješimo i zbog neznanja jer si ne damo dovoljno truda da upoznamo Boga i njegovu riječ. Jer se ne trudimo upoznati njegove zapovijedi u njihovoj stvarnoj biti – u ljubavi prema Bogu, sebi i bližnjima, pa čak i neprijateljima. Tek kad spoznamo stvarnu bit nekog grijeha, možemo se savršeno pokajati. Jednako tako, Bog nam oprašta na način na koji mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas (Mt 18,23-35). Bog je u svojoj ljubavi prema nama toliko milosrdan da nam je obećao da nitko tko ga u trenutku smrti zazove neće biti osuđen na pakao (Rim 10,13; Dj 2,21). Ipak, mnogi će morati mnogo vremena provesti u čistilišnim mukama. Duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, no Bog je toliko milosrdan da nam je dao mogućnost da molimo za njih, a to najučinkovitije možemo činiti prikazivanjem misne žrtve ili svoje žrtve – molitve i boli po Kristu za njih. (Zamislimo duše koje će nas dočekati u nebu a kojima smo pomogli svojom molitvom - to me posebno raduje). Teško sam se odlučio za ovaj post, ali sam i sam odlučio neke svoje grijehe počistiti čitajući ga. U krilu ljubavi, živimo svoj život spoznaje, boli, nade i odluke! Sve ovo zemaljsko prolazi a duhovna duša ostaje i nastavlja svoje putovanje u vječnosti, prema zakonitostima na koje više sami nećemo moći utjecati.

Na svijetu je dvostruko više vjernika nego izjašnjenih nevjernika. Prema Gallupovim saznanjima, ateisti i drugi "nevjernici" čine 33 posto svijeta. Kina je zemlja sa najvećim procentom i ima preko 2/3 nevjernika. Nećemo se zamarati podacima jer se sve može lako saznati na internetu. Što se kršćanstva tiče, sv. Pavao dijeli vjernike u dvije skupine: s jedne su strane ljudi koji idu u crkvu i pjevaju pjesme, daruju za Crkvu i otvoreno svjedoče da su vjernici. Ali zapravo su sebični i vole sebe i svoje materijalno obilje više od Boga. Crkve u koje idu lijepe su zgrade, ali vode ih ljudi koji negiraju čudotvornu snagu Božju djelatnu na zemlji. Druga su skupina vjernici koji se potpuno razlikuju od prvih. Oni vole Boga više nego što vole sebe. Oni djeluju u čudotvornoj Božjoj snazi. Oni su samozatajni, požrtvovni i ponizni ljudi. Svatko tko se naziva vjernikom bit će u jednoj od tih dviju kategorija.
U zadnjim vremenima, prije drugog dolaska Krista, iz prve skupine vjernika od slabih vjernika regrutirat će se novi nevjernici koje Pavao naziva prijetvornici i varalice. To su ljudi koji se prave da su vjernici, ali zapravo nisu, oni su zavedeni i misle da su ispravni. Što je još gore, oni zavode druge.
Iz skupine 33 % izjašnjenih nevjernika povećat će se broj zli ljudi i vračara te će oni napredovat sve više u zlu – kao zavodnici i zavedeni. (2 Tim 3, 13). Sv. Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. (1 Tim 4, 1) Zli i varalice o kojima Pavao govori bili su prije u istinskoj vjeri, ali su napustili vjeru. Kako je to moguće? Oni su se priklonili „prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima“.. Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autora Stephena Hedgesa. Zbog Intezivnijeg djelovanja Zloga u zadnjim vremenima broj vjernika i nevjernika mogao bi se posve izjednačiti. Unatoč mnogim prorocima, nebeskim objavama, Božjoj riječi koja je napisana ne samo u Bibliji nego u brojnim tomovima knjiga, video objavama brojnih karizmatika te širenju vjerskih istina preko suvremenih medija, ipak će mnogi dozvoliti da budu zavedeni i da okrenu leđa svom Stvoritelji. Zadnja vremena su pred nama, a zavedeni ljudi (nazivam ih bezkičmenjaci - koji se radi svog komoditeta sebično odriču svoje vjere, nacije, dobrote, poštenja, tradicije...) koji ne prihvaćaju Boga i njegovu čudotvornu moć, nerazumno, svojom voljom, stradaju od vlastite slobode.

Zastao je mjesec u tvom krilu
u noći tihoj što daljinom mami
zvijezde rasute u magli su spale
barke na pučini vjetar su stišale

Kroz prozor oči zasjale su male
oči tek rođene srebrom obasjane
plamen u duši one su skrivale
i kamen tvrdi da ne bi zaspale

Tiha daljina beskrajno je prazna
noć je osamljena i svijetla gladna
samo je sloboda sjala u svoj biti
srcem tek rođenim zemlju da okiti

U pjesmama želje srca neka zvone
muke sa patnjama neka se rastvore
zlom neka dosadi kucati na vrata
kada srce ljubi tvrđa su od zlata

Neka vatra otopi tvrdu santu leda
neka prazan papir leti sve do neba
ti ostani svoja kada tron propada
i ponosna budi sa tobom je nada

Molitve se sjeti kad mislima letiš
sama nikad nisi i kad me se sjetiš
neka sjeta ostane tuga od kamena
u srcu je voljenom vatra zapaljena!

Poklon pjesma za nas, napisana danas - malo odmora od ozbiljnih tema:

Let na drugi planet

Kadkad poželim da me tu nema,
moj san se tada za daljine sprema
usput pronađem ponajljepši cvijet
pa srcem poletim na drugu planet

Tamo ne znam koga ću sresti
letim usput sve bjelinom blješti
srce mi lebdi ko u bijelom snu
mjesecu mašem, ti ostaješ tu

Osamljen letim, evo mog anđela,
on leti sa mnom daje svoja krila
iz tamne sjene on spašava mene
sve dugine boje sad su udaljene

Put je bez noći nema tamne sjene
usnule su godine s njima uspomene
na putu svjetla zvijezde mi žmirkaju
srce nema mira negdje glazba svira

Ostajem budan sav u bijelom snu
boli više nema sad tražim Nikolu
samo pjesme zvone ko dugine boje
ljubav se preliva u plavetnilo svoje

Gledam drugi svijet put je kao med
zaboravih sve one gorčine ponijet
ovdje teče život bez dolaska tmine
dijelimo ga zajedno u čizmi istine

Možda je to san, budit se ne dam,
neka bajka traje u čizmu sve staje
ovdje svaka duša svoju prepoznaje
poklone ljubavi jedna drugoj daje!

Moje je vrijeme uvijek savršeno. Znam da si zabrinut/a zbog mnogih stvari i vidim tvoju želju da izvršiš sve planove koje sam ti usadio u srce. Znam da čezneš za letom i vidim tvoj entuzijazam. Međutim, kao što vinogradar njeguje lozu i čeka pravi trenutak za berbu grožđa, tako i Ja neumorno radim da te pripravim da doneseš mnogo roda. Nemoj se zalijetati ispred mene ili pokušati poletjeti prije nego što su moji planovi dovršeni. Tvoja snaga će te izdati i tvoji će se snovi raspršiti. Vjeruj Mi da su moji snovi za tebe veći nego što možeš i poželjeti za sebe. Dospjet ćeš dalje i vinuti se više ako budeš strpljivo čekao/la da prvo dobiješ moj blagoslov. Dođi mi blizu i obećavam da će ti to vrijeme čekanja biti najslađa nagrada. Voli te tvoj Kralj i Gospodar savršenog trenutka. Nemoj se obeshrabriti, moj/a voljeni/a, bol je dio života. Ali obećavam ti da ću pretvoriti u radost svaku suzu koju si isplakao/la i iskoristiti tvoju duboku patnju za božansku svrhu. Nemoj skrivati svoje boli od mene. Znam sve o tebi. Ti si moj/a voljeni/na! Ja sam jedini koji može razumjeti tvoje srce i dati ti mir i ozdravljenje. Ja sam također osjetio veliku bol, odbacivanje i srdžbu. Ali zajedno možemo nadvladati svaku kušnju. S rukom u ruci dovest ću te na svoje mjesto mira i radosti nakon oluje. Sunce će ti zasjati ponovno, a tvoje će srce biti zacijeljeno. Obećavam ti, moj/a princu/ezo, kad budeš prolazilo/a kroz duboke vode velike nevolje, da ću biti s tobom. Kad te preplave vode teškoća, nećeš se utopiti. Nađeš li se u vatri pritisaka, neće te opeći. Voli te tvoj Kralj i tvoj Iscjelitelj. Jesi li zapao/la u tamu i strah? Dođi k meni i reci mi čega se bojiš. Je li to budućnost? Tvoje zdravlje? Tvoje životne okolnosti? Tvoje financijsko stanje? Tvoja sigurnost? Ne znaš li da sam ja Stvoritelj i Kralj svega? Posjedujem sva blaga svemira. Ništa nije iznad mojeg znanja ili moje moći. Zapamti da sam ja tvoj Bog i Spasitelj. Nikada ti neću dati više nego što možeš nositi. Zamoli me bilo što u vjeri i čini što ti kažem, a ja ću odagnati tvoj strah. Ja sam Gospodin Bog tvoj i volim se brinuti o tebi, moje dijete. Stoga ne boj se. Uvijek sam uz tebe. Voli te tvoj Kralj i tvoj neustrašivi Vođa. Više: https://book.hr/njegova-princeza-ljubavna-pisma-tvojeg-kralja/
(Odabrao: EuM)

Razmatranje odnosa Crkve i Države odnosno svetovnog i svjetovnog asocira me na vrijeme sockmunizma kada su predatori pokušali instalirati čovjeka kao “univerzalno svestrano stvaralačko i samostvaralačko biće” bez svetovnog a time i bez odgovornosti za svijet u kojem lovi čovjek čovjeka, jer u biti takvog postojanja bez svetovnog takav nauk neminovno dovodi do duhovnoga a time i do svestranog nasilja u kojem pobjeđuje najsposobnija i njemu najpredanja jedinka. (ljudi vukovi). Upravo takav pristup svetovnoj temi i žrtve/likvidacija svećenstva u drugom ratu, potakle su na promišljanje i negaciju predatorskog psihofizičkog nasilja i jačanju crkve/vjere u svim strukturama društvene zajednice.
Eksperiment odvojenosti crkve iznad države završio je po meni križarskim ratovima kada je crkva bila institucija a mnoga carstva tada odraz crkvene svemoći i Pape kao institucije koja je tada bila najdominantnija. Dakle, povijest je iskušala i iskušava sve sustavne modele te dokazuje vitalnost Božjeg puta po evanđelji kao jedinog i ispravnog neodvojenog od prirodnog zakona kojim se dotiče i usvaja duhovni nadnaravni zakon spasenja. Kod kršćanstva intrigrira postojanje raznih vjerskih pokreta i sekti koji uz to žele manipulirati svijetovno svojim svetovnim predodređenjem vođa tih poktreta a da ne govorim o nekršćanima islamu budizmi - i šizmu, što sve skupa unosi pomutnju u duhovni karakter svijeta i pojedinca koji se treba opredijeliti za svoj nadnaravni put u naravnom postojanju. Da li je Bog takav svijet htio, da bi naglasio i istakao posebnost Kristove žrtve a time i katoličanstva kao najispravniji ali zato i najzahtjevniji put - nauka i spasenja po istom, to bi rado prigrlio kao istinu u otkrivanju i usvajanju vrhunaravne istine: Bog po Isusovoj riječi evanđelja traži najviše jer i daje najviše!. Zato svjetovno i svetovno nisu pitanja postojanja nego obveza takvog postojanja ali u određenoj mjeri kada jedno drugo ne odvaja a ujedno podupire. Stvarnost istog potječe od stvaranja istog po jednom Stvoritelju koji ne dijeli nego nadograđuje u ljubavi. A sama činjenica da s ljubavlju gradi i nadograđuje potiče ne promišljanje o prihvaćanju i pravednosti u kojoj je svaka isključivost i/ili negacija istine grijeh.
Sloboda apsoluta jeste kao ptica u letu jer u slobodi stvaranja sve vidi, sve zna, te u intuitivnoj spoznaji sve nadograđuje i kolektivno i pojedinačno. Zato se odgovorno ponašanje po spoznaji naglašava i sankcionira prema moralnom zakonu a posebno (političko) djelovanje grupe ili pojedinaca kao predstavnika svjetovne volje te dopušta političkom vodstvu da odabrani sustav dovedu du svoje negacije ili propasti (Hitler, Stanjin, Tito). Kada se kotač okrene do kraja neminovno započinje novi krug ali sad na novoj dionici puta. Tada mislimo da se povijest ponavlja ali, ona se samo nadograđuje a svi akteri ostaju isti po drugom nauku do granice svog trajanja. Na taj način svijet pronalazi svoj pravi put a pojedinac u svemu tome bira svoj put neovisno od svijeta ili njemu unatoč. Svijet je uvijek taj koji pojedincu nameće svoje svjetovno a crkva svetovno i djeluju sve više zajedno po svojoj prirodi postojanja kako povijest odmiče. Sloboda pojedinca i odgovornost istog jeste u istom sustavu ali sa jasnijom definicijom slobode i odgovornosti kako bi ga se navodno zaštitilo, iskorištavalo ili usmjeravalo. (Slobodu, dostojanstvo a po tome i ljudska prava čovjek stječe po rođenju, a vlast mu to isto pokušava prodati kao milost). I svetovno i svjetovno pojedincu nameću svoje, utječući na promjenu njegove biti, a on može birati te se isto tako može lakše opredijeliti za Božju riječ i lakše neovisno od bilo kojeg sustava odlučiti se za svoj put spasenja. Po tome svatko postaje odgovoran za svoju sudbinu spasenja. U tome vidim bit postojanja - stvaranja i spasenja. (Autor: EuM)