Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • eum

    Zbog intezivnijeg djelovanja Zloga u zadnjim vremenima, broj vjernika i nevjernika mogao bi se gotovo izjednačiti.

    avatar

    12.12.2020. (20:19)    -   -   -   -  

  • teuta

    Lažnih vjernika ima sve više i više...i bit će ih još.
    Nije pravi vjernik onaj koji ide svaku nedjelju u crkvu i kleči pred oltarom već onaj kojemu je srce čisto i puno ljubavi.
    LP prijatelju. :)))))))))

    avatar

    12.12.2020. (21:43)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Noj, tih vjerskih manekena puni su prvi redovi na misama.

    avatar

    12.12.2020. (22:29)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Slažem se u potpunosti s damama koje su komentirale prije mene;
    mada se nadam da sam u pravoj grupi vjernika, bojim se ovih vremena u kojima vlada Zlo.
    Teško je živjeti ako toliki oko tebe slave Smrt :(

    avatar

    13.12.2020. (05:11)    -   -   -   -  

  • medlife

    U potpunosti se slažem s teutom. Zaprepastim se kad vidim koliko takvih poznajem.

    avatar

    13.12.2020. (07:51)    -   -   -   -  

  • eum

    [B]@teuta, @shadow-of-soul, @Mayday, @medlife;[/B]
    Ne mogu a da se ne složim sa vašim komentarima. Međutim, post ima još jedan cilj, a to je da se svako preispita i utvrdi u drugoj skupini, jer je prihvaćanje Božje riječi i ljubav prema Bogu, vrhunaravna duhovna kategorija našeg postojanja. Smisao našeg života samo je na jednoj ispravnoj stazi koju po ljubavi prihvaćamo i po njoj živimo. Kada ju prihvatimo imamo želju i moć pomoći i zavedenima. Ali, tu naše riječi njima ne pomažu - pomaže im samo primjer našeg djelovanja, molitve, dobrota, oprost i vjera! Dapače, moramo biti posve oprezni jer u mnogima tinja zlo koje jedva čeka da se pobudi...
    Hvala vam na posjeti i komentarima!

    avatar

    13.12.2020. (10:40)    -   -   -   -  

  • Emma

    Sve počinje od nas samih.

    Svako dobro

    avatar

    13.12.2020. (10:56)    -   -   -   -  

  • Emma

    HVALA!

    avatar

    13.12.2020. (11:09)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    Teško mi je sva svoja razmišljanja o ovoj temi staviti u jedan smisleni komentar i trudit ću se biti sažeta i jasna. Radije bih o ovakvim temama razgovarala i raspravljala uživo. Evo nekoliko mojih misli. Vremena u kojima živimo poprilično su zahtjevna, ali tek u takvim vremenima zaista upoznajemo ljude i spoznajemo od čega su zapravo napravljeni. Trenutno je zaista bitno svojim ponašanjem čuvati ne samo sebe, već i druge, a svoj komoditet bar u ovo vrijeme staviti na drugo mjesto. Iznenađena sam što sam u sebi bliskim osobama tek sad prepoznala da se svog komoditeta teško odriču - čak i za dobrobit drugih. Baš takvi često ističu svoju vjeru kao nešto što ih vodi kroz život, a prvom prilikom će npr. nogom šutnuti ostavljeno mače, odnosno, vrlo su skloni skretanju pogleda na ono što im odgovara. Nije me niti sram niti strah reći da u crkvu godinama nisam kročila (osim kad je drugima bitno da dođem, a tada su njihovi osjećaji ipak na prvom mjestu), uvjeravam samu sebe da je to zbog takvih, ali i zbog kojekavih propovijedi koje sam čula, ali onaj pravi, dublji razlog zapravo ne znam ili ga sebi ne mogu objasniti. Djelima se trudim biti ispravna osoba, ne skrećem pogled, vidim, čujem i osjećam, ali na misu ne idem i ne znam u koju me to skupinu svrstava. Kad nekom ispričam što me dirnulo i što sam poduzela znaju mi reći da nikad ne bi rekli da sam od onih koji ne idu na misu. Zar bi to trebalo značiti da ako nisam od pohađatelja misa da sam nesposobna/nepodobna za osjećaj, misao, riječ i djelo? Često sam u prirodi i ona je moja Crkva i tu se iz čiste zahvalnosti i potrebe obraćam komu smatram da se obratiti moram - ma kako god ga/ju zvali.

    avatar

    13.12.2020. (11:52)    -   -   -   -  

  • teuta

    Imaš pravo i slažem se...preispitivanje je svima itekako potrebno...:)))))))))

    avatar

    13.12.2020. (14:30)    -   -   -   -  

  • eum

    @Mikitarije,
    Ovaj detalj oko "ostavljenog mačeta" puno govori, jer po svojoj suzi svako može prepoznati svoju ljubav. Ako nema te suze onda treba dobro razmisliti o sebi ili drugome. U crkvu neka ide svako tko misli da tako može nadograditi svoju vjeru. Danas se i ne ide u crkvu, pa imam dojam da se pojedincima vjera (zbog straha i/ili neizvsnosti) povećava. Nekima je odlazak u crkvu poštivanje tradicije ili pripadnosti religiji, a plemenit je taj osjećaj - ići u crkvu sa bližnjim poradi njihova osjećaja, to mi zvuči jako lijepo i otkriva dobrotu duše bez koje se ne može oplemeniti prava vjera. Ima ih izbirljivih koji ne žele slušati svoga župnika. Njima bi preporučio da odaberu drugu crkvu malo udaljeniju ali sa boljom propovjedi, jer time si olakšavamo pristup Božjoj riječi koja nam pomaže u vjerskoj istini koju stalno tražimo i po njoj se ravnamo. Prava misa slavi Boga, i nudi nam orijentire na našem putu. No, ne treba zanemariti i drugu duhovnu silu koja nam stalno sugerira da ne idemo u crkvu, a kada se odlučimo moliti na pamet nam pada sto stvari koje molitvu žele odgoditi ili da na nju zaboravimo. (Najveći uspjeh Zloga je u tome kada uvjeri ljude da ne postoji). Najteže je odabrati pravi put, pravu vjeru i ustrajati na tome, a za to su potrebne sva životne sile i svo naše znanje i iskustvo, jer se radi o borbi za samoga sebe razapetog u borbi između dobra i zla. I sam sam često u prirodi, divim se svoj ljepoti i svim stvorenjima, ali se ne obraćam nepoznatom vladaru nevidljivom svijeta (takav ne pomaže - dapače) nego Stvoritelju svom i svijeta koji je stvorio iz ljubavi za mene, koji ima svoje ime i prezime, koji ima uskoro doći da svoje pozdravi i drugima pruži ruku pomirenja. U tome je razlika između našeg pristupa ovoj temi. Hvala na sadržajnom komentaru. Lp.

    avatar

    13.12.2020. (18:08)    -   -   -   -  

  • eum

    Tragovi sjene

    Osvanuo je moj poseban dan
    dan od noći što skraćuje san
    u njemu nema ni traga sjene
    vedro sunce grije samo mene

    To je dan kad sve dobro ide
    kad nestaju svi tragovi zlobe
    dan je to kad me prođu brige
    sjena tame tad posve utihne

    Svaka sjena od istine se krije
    tajnu njenu svjetlo razotkrije
    tragovi sjene rađaju se noći
    svaka tajna po stihu će doći

    Kad sunce ode u noć tišine
    tad sve se smiri i posve utihne
    sjene po noći mjesecom hodaju
    ljepotom neba u snovima sjaju!

    (Pjesma pjesmi prijateljice na blogu: shadow-of-soul, koja bi trebala ugledati svjetlo dana u našoj novoj zbirci: Eho poezije II)

    avatar

    13.12.2020. (18:27)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    Ljubav osjećam prema svakom živom biću i najzahvalnija sam na tom osjećaju jer zaista mislim da je ljubav prvi osjećaj kojeg bismo trebali upoznati i dijeliti. Samo zbog tog osjećaja vjerujem i molim, ali ne bezimenom nekom i nepoznatom, već sam htjela naglasiti da u različitim religijama daju različito ime misleći na isto (ali ne bih o tome jer nisam sa svime upoznata). Kad se udaljim od svega (ne nužno u fizičkom smislu) i utonem u dubinu svog bića osjećam to Prisuće (Stvoritelja, ali zašto ne i Stvoriteljice - zato rabim imenicu srednjeg roda) i nekako znam da je to čista ljubav, snaga i mir i tome se molim. Svjesna sam pristunosti zla i borbe koje se vodi i kojoj mi često svojim odlukama dajemo smjer, težinu i prevagu. Nisam još načisto sa samom sobom o ovoj temi i zato volim razgovarati, raspravljati jer je očito da trebam samoj sebi puno toga još rasvijetliti. Zbog toga i čitam gotovo sve što pišeš i razmišljam i preispitujem neke svoje odluke. Hvala na iscrpnom odgovoru na moj komentar, a premda nam se pristupi razlikuju to ne znači da se moj možda neće promijeniti. Možda sam jedna od onih zalutalih ili onih koji vole potražiti drugi put prema istome cilju i znam da su takvi kao ja najlakša meta u bilo kojem smislu.

    avatar

    13.12.2020. (19:16)    -   -   -   -  

  • eum

    @Mikitarije,
    Hvala ti na odgovoru i pojašnjenju. Razlike sam malo naglasio i radi drugih. Krenuti posebnim putem, svojim putem ka istom cilju često je zanimljivije pa i pozeljno. Samo ekstremna odstupanja zavedenih ili onih što se protive istini nailaze na prepreke s ciljem da se vrate na pravi put. Tko ljubi ljubljen je i ne može zalutati unatoč svim iskušenjima. Lpo

    avatar

    13.12.2020. (20:49)    -   -   -   -  

  • sewen

    I večeras pored mene sjedi lažna vjernica. Radije ateist nego....

    avatar

    13.12.2020. (21:42)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    Hvala na ovom skoro pa razgovoru. :-) Lp

    avatar

    13.12.2020. (21:47)    -   -   -   -  

  • sokolova

    Zlo se lako može probuditi,posebmo u iskušenjima.
    Ludo je biti uvjeren u svoju dobrotu,kad duboko u sebi nosimo slabost koja se može pretvoriti u strah,nesigurnost...i u neznanju se okenuti protiv drugoga ili još gore protiv nas samih.
    Također tvrdim za sebe,da znam da sam u neznanju. Kao i Mikitarije odlazim u samoću zvati Ime Gospodnje,jer imam osjećaj da sam tu čujna,prožima me osjećaj kakav rijetko u crkvi doživim. Ali...velim,još NE ZNAM,tražim se i preispitujem. Pokušavam živjeti po načelu svoga srca...ljubav,razumijevanje i prihvatanje svakog čovjeka,bez obzira s koje strane svijeta i po kojim vjerskim i ostalim uvjerenjima mi prilazi. U ljubavi je istinska moć, snaga i spas (da,spas posebno!)za živjeti po onome kako Bog nalaže i kako bi trebalo za dobro svih nas.
    Tpp

    avatar

    14.12.2020. (07:12)    -   -   -   -  

  • eum

    @karenjina 00;
    Hvala ti na ovom komentaru koji daje nadu i skreće pozornost na naše slabosti koje moramo stalno držati pod kontrolom, jer, jedna kriva odluka može promijeniti život nagore. Kao ljudi stvoreni smo svi različiti i po karakteru i po boji kože, dati su nam nacionalni i socijalni okviri da bi nas život kušao u ljubavi i toleranciji sve do prihvaćanja drugih kao svoje braća, kada pokušavamo zavoljeti druge kao sama/u sebe i to postavljamo kao cilj, jer, samo takvi možemo zavoljeti i svog Stvoritelja iznad svega svim srcem i razumom svojim. Rast u ljubavi isto je što i rasti u vjeri jer jedno bez drugog ne ide. Zato se slažem da je u ljubavi istinska moć, duhovna snaga i naš spas.
    Jer, stvoreni smo kao djeca Ljubavi a rođeni u plaču boli. Plač djeteta otvara novu stranicu jednog života i novi put traganja za Istinom - o toj istoj Ljubavi, a srce čovjeka nije mirno sve dok se njoj ne vrati i u njoj ponovno ne smiri. Ima jedna pjesma koja kaže, sl.: Život je ljubav, život je bol, ti budi sa mnom anđele moj. Lpp

    avatar

    14.12.2020. (12:17)    -   -   -   -  

  • eum

    RAZGOVOR TIŠINE

    Sjeti se u tišini odlutalih misli,
    u tišini rasutih latica, cvjetova,
    negdje tamo gdje šapuće nebo
    tvojoj pjesmi od tužnih stihova..

    Pomislim na tebe i ružu tvoju,
    taj cvijet nebeski u vrtu razasut,
    u tišini tamo gdje šapuće nebo
    u ruži vjetrova da traži svoj put..

    I neka stihovi na nebu govore,
    tuga nek se svija oko tebe jače,
    ta što je život, kad živote dijeli,
    da riječ zanijemi, u tišini plače..

    Kao da života u tišini nema,
    kad tišina šutke prezire uzdahe,
    kao da nikoga u prošlosti nema,
    kao da je prošlost ogoljela stijena

    Nijema je noć, ko knjiga bez riječi,
    nada u njoj raste, praznine zaliječi,
    na dan razgovora, sjećanja i tišine,
    srce rastavljeno, svom se nebu vine!

    (Iz neobjavljane zbirke Eho poezije II, moja pjesma pjesmi ostavljena na blogu prijateljice - shadow-of-soul)

    avatar

    14.12.2020. (13:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...