Mikitarije

31.10.2020., subota

Šetajući se danas, ugledala sam zvijezdu.
Ne onu nebesku, već onakvu kakvu možemo naći kad ne gledamo u visine.
Zvijezde se ponekad mogu naći i pogleda uprtog u zemlju,
a tada ih ne očekujemo i tada nas baš iznenade.
Gledajući zemaljsku zvijezdu, sjetila sam se pjesme
Zvijezda da mi je biti (Josip Pupačić).

Zvijezda da mi je biti,
i živjeti kao zvijezda
negdje visoko, visoko.
Pa da netko za mene
brojeći zvijezde kaže:
Ono je moja zvijezda.
Zvijezda da mi je biti.


(foto: Mikitarije)


29.10.2020., četvrtak

Ovo sada, kakvo bilo, imam - a sutra?

Ribam kadu, pločice oko kade, pločice oko pločica oko kade i shvatim da bi zapravo bilo puno bolje kad bih s kade maknula onu plastičnu zavjesu pa nek' se sve zašprica pri tuširanju/podapiranju pa ću bar znati zašto ribam.
Tako ribajući, razmišljam o kojekavim zaštitnim folijama i pitam se ima li ikakve koristi od njih. Kad kupim mobitel odmah skinem onu zaštitnu foliju, a tako postupam sa svime. Premda sam jednom, priznajem, kupila onu neku silikonsku obostranu zaštitu za mobitel. Tako obložen tim silikonom uopće nije ličio na ono što sam kupila, a kupila sam ga zato da bih, između ostalog, mogla pregledavati fotografije koje snimim. Oštrinu i bogatstvo boja nisam niti mogla vidjeti pod tim silikonom i nije ta ljubav dugo trajala.
Ponekad se toliko brinemo za nešto što kupimo da uopće ne uživamo u iskustvu novoga već ga zarobimo plastikom i celofanom.
Još nakon poplava 2014. zaključila sam da nema smisla nešto baš čuvati za kasnije, za svečani ručak ili neku prigodu. Pričala je žena kako je ostala bez svega u poplavi i da joj je žao što nije uživala u onome što ima. I moja majka čuva neke bešteke i servise koje vidimo samo za neku svečanu prigodu. Zašto ne bi svaki dan bila svečana prigoda? Zašto ne bismo zaista uživali u onome što imamo bez obzira koliko je to i kakvo je? Zašto se ne bismo običnim danom malo sredili i sjeli za stol? Pili vino (ma i vodu) iz kristalnih čaša? Hodali u najljepšim cipelama i tako si tijekom dana svaki korak činili još posebnijim?
Imam neke svečane hlače. Oblačila sam ih rijetko, a onda ni tada – jer su mi postale uske i što sad – hlače i dalje stoje, baš su od udobnog materijala (uskoro će godinu dana nenošenja pa ću ih baciti), a ja ih mogu samo gledati.
Svi mi imamo pregršt takvih primjera i ne preostaje nam drugo nego uživati u onome što imamo upravo sada jer je i sada zapravo jedino što imamo, a sutra – tko će znat'?





28.10.2020., srijeda

Srijedarije iliti Srijedoumlje


foto: Mikitarije


(mušičava priroda)

25.10.2020., nedjelja

Brzinske cimet rolnice (dobro utrošeno današnje dodatno vrijeme)

U 35 minuta do 50 cimet rolica (neke liče na sombrera) za oko 15 kuna.

Potrebno:

2 već gotova, razvučena lisnata tijesta (u lidlu sam kupila, sad je akcija)

za posipanje: oko žlice (ali ne vrhom pune) cimeta, 3 žlice šećera i jedan vanilin šećer.

pečenje: oko 20 minuta na 180 - kad su pečene, i još vrele, premazati ih mješavinom limunovog soka (jednog manjeg limuna ili polovice većeg) i 4 žlice šećera u prahu.

konzumacija: čim se stigne jer tko se stidi ostane gladan. :-)























24.10.2020., subota

Svježa 4

Svježa 4

Zatvorenih očiju
čujem mekoću
mačjih šapa.
Nemam mačku,
sjetim se.
Otvorim oči
i vidim Jesen,
u tijelu mačke.
Šapom prozor
dodiruje,
mekano,
tap-takajući.
Ustanem
i otvorim joj
prozor.
Ulazeći, dirne me,
nježno,
mokrom šapom,
i repom mi
zaškakljika nos.
U krevet se
opet uvučem i
zapredem.
Zaposjela me
Jesen.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.