Mikitarije

28.01.2024., nedjelja

Riječ dana - rođendan

Zašto baš danas ta riječ dana? Mislim da nije teško pogoditi. Rođendan mi je danas. Pedeseti.
Punih pedeset mi je, a to znači da sam ugazila, tek malim nožnim prstom, u šesto desetljeće života. Nasreću, ne osjećam te godine, ali vide se i te kako, čak i više nego kod ostalih. Smeta li mi? Malo, jer voljela bih stariti malo sporije i nekako ljepše.
Još prije pet, šest godina odlučila sam da neću siliti ništa pa niti kosu da bude boje kao nekad. Sad je sijeda. Divno, srebrno sijeda. I baš mi je lijepa. U ogledalu vidim samo nju, živahne smećkasto zelenkaste oči i nasmiješene usne.
Što vide ostali? Sve manje mi je bitno.
Što želim? Samo mir (u svakom značenju) i zdravlje, što više jutarnjih kavica s OnimMojim, što manje stresa na poslu (što je nemoguće, ali želje su želje)…

Eh, da... roditelji su uvijek roditelji i najbolje znaju i tako sam sretna što su još tu i što su zdravi. Tata je samoprozvani stihoklepac (taj dar sklapanja nekakvih kao stihova sam jedina naslijedila) pa mi je napisao pjesmicu u čestitku. Čestitiku je stavio u omotnicu i još 30 eura - da si kupim neki cvjetić za uspomenu. Odlučila sam se za zimski jorgovan jer u našim krajevima cvate krajem siječnja - baš da me uvijek podsjeti na moj pedeseti. Od mame 5 lukovica tulipana - za svako desetljeće po jedan. Znaju me, baš me znaju.
Bilo je i ostalih poklona, ali su nebitni, reda radi iako sam rekla da ne treba.

Nek' vam je sretan svima, koji god i kad god bude bio.



410c55f32a77214abbe14e5bf173eb7b.jpeg

4fdd6dce20b823a476d5444debe1b86a.jpeg

ca7ae6af22fe111463256be404b0b3c2.jpeg

734d4bee59b261f1db5f980b2b7b6d78.jpeg

e7b6ce64d991812421afc18d0df3f8a0.jpeg
(sve foto: Mikitarije)

Oznake: rođendan


21.01.2024., nedjelja

Riječ dana - zagrljaj

Zagrljaj je riječ dana jer danas obilježavamo Međunarodni dan zagrljaja.
U zagrljaju je puno dobrobiti pa grlite što češće.

Dobrobiti zagrljaja:
- podiže razinu oksitocina i serotonina, hormona sreće koji popravljaju raspoloženje i smanjuju osjećaj ljutnje te usamljenosti.
- jača imunološki sustav
- blagi pritisak na prsnu kost i emocionalni naboj stimulira rad žlijezde koja regulira i uravnotežuje proizvodnju bijelih krvnih stanica (te stanice pravi su borci protiv bolesti)
- opušta mišiće, smanjuje napetost pa čak i umanjuje fizičku bol
- grljenje podiže samopouzdanje i pruža osjećaj sigurnosti
- zagrljaj gradi povjerenje i jača povezanost s ljudima kojima ih ga poklanjamo
- grljenje je dobro za srce jer usporava srčani ritam, smanjuje stres i snižava krvni tlak
- zagrljaj smanjuje razinu hormona stresa kortizola i ublažava simptome depresije


52d371114c19c613aa77b4b13c1adc48.jpeg
(foto: Mikitarije - uređeno u Canvi)

Oznake: zagrljaj


20.01.2024., subota

Riječ dana - inje

Danas sam za riječ dana izabrala inje.
Predivan ukras prirode, a želja mi je fotografirati paučinu ukrašenu injem - ali ne uspijevam.
MIslim da pauci baš ne vole zimu.



24889ceb8f5d7f95774651a10880e062.jpeg
(foto: Mikitarije)

Oznake: inje


16.07.2023., nedjelja

Svježa 26

Gdje su?

Tražim ih...
U špajzu,
u garaži,
u plastičnim kutijama,
u kutijama za cipele,
na policama,
na ormarima,
....
ne mogu ih naći.

O(t)kačila sam ih
nakratko pa na
još malo dulje
pa do sutra,
do preksutra...

Kaže mi da prije sam
poletnija bila,
slažem se, istina je,
a to je zato jer sam
ih skrila -
skrila sam svoja krila.

Nisu veličanstvena,
nisu jako sjajna nit' bajna,
obična, možda kao golublja,
ali to su moja krila.

Kažem mu što tražim
pa me pita
zar se ne sjećam -
njemu sam ih dala.

Nije to tražio, nije htio,
ali, sad se sjećam,
pomislila sam da
njegova trebaju
mjesta malo više.

Posegnuo je pod svoja,
vratio mi moja,
ali nisu kao što su bila.

Veća su nekako,
blistavija, snažnija...

Kaže da ih je koristio
kad su njegova bila slaba,
da ih je koristio dok ih ne zatrebam,
da budu kao i njegova
pa sad usporedno letimo,
a ne jedno za drugim.



23.06.2023., petak

Zaraza prošlošću

Vjerujem da ste upoznati s onim uobičajenim scenarijem kad netko vreba žrtvu, hoda polako, odmjerenim i čvrstim korakom, a žrtva bježi, trči, vrluda..., ali biva ulovljena.

Tako je i s prošlošću.

Bježiš od nje,
skrivaš joj se,
okrećeš joj leđa...
ali nema te brzine koja te joj može oteti.
Prije ili poslije -
sustigne te.

Prvo što napravi je da svojim hladnim,
crnim, ljepljivim, katranskim prstima
obuhvati tvoje srce.
Znači, napada iznutra i širi se,
poput virusa.
Zbog toga i ne znamo koga što proganja,
jer se često na prvu takva zaraza prošlošću
ne uočava.

Iako je kal prošlosti sličan
kalu živog blata, otimaš se,
a znaš da ne smiješ.
Sve dok te cijelog ne proguta
i ne uštrca crnilo kroz sve pore tvog bića.

A, tada, tek tada, se ono srce - umrtvi.
Kuc...kuc.....kuc........kuc...........kuc..............

Ako je drugo srce u blizini, osjetit će umrtvljenost,
a umrtvljeno i mrtvo srce nisu isto.

Prva se pomoć pri zarazi prošlošću pruža osluškivanjem i zagrljajem, uz oprez,
jer prošlost je zarazna.
Nju se ne popravlja, nju se liječi.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.