Mikitarije
16.07.2023., nedjelja
Svježa 26
|
Gdje su? Tražim ih... U špajzu, u garaži, u plastičnim kutijama, u kutijama za cipele, na policama, na ormarima, .... ne mogu ih naći. O(t)kačila sam ih nakratko pa na još malo dulje pa do sutra, do preksutra... Kaže mi da prije sam poletnija bila, slažem se, istina je, a to je zato jer sam ih skrila - skrila sam svoja krila. Nisu veličanstvena, nisu jako sjajna nit' bajna, obična, možda kao golublja, ali to su moja krila. Kažem mu što tražim pa me pita zar se ne sjećam - njemu sam ih dala. Nije to tražio, nije htio, ali, sad se sjećam, pomislila sam da njegova trebaju mjesta malo više. Posegnuo je pod svoja, vratio mi moja, ali nisu kao što su bila. Veća su nekako, blistavija, snažnija... Kaže da ih je koristio kad su njegova bila slaba, da ih je koristio dok ih ne zatrebam, da budu kao i njegova pa sad usporedno letimo, a ne jedno za drugim.  |
23.06.2023., petak
Zaraza prošlošću
|
Vjerujem da ste upoznati s onim uobičajenim scenarijem kad netko vreba žrtvu, hoda polako, odmjerenim i čvrstim korakom, a žrtva bježi, trči, vrluda..., ali biva ulovljena. Tako je i s prošlošću. Bježiš od nje, skrivaš joj se, okrećeš joj leđa... ali nema te brzine koja te joj može oteti. Prije ili poslije - sustigne te. Prvo što napravi je da svojim hladnim, crnim, ljepljivim, katranskim prstima obuhvati tvoje srce. Znači, napada iznutra i širi se, poput virusa. Zbog toga i ne znamo koga što proganja, jer se često na prvu takva zaraza prošlošću ne uočava. Iako je kal prošlosti sličan kalu živog blata, otimaš se, a znaš da ne smiješ. Sve dok te cijelog ne proguta i ne uštrca crnilo kroz sve pore tvog bića. A, tada, tek tada, se ono srce - umrtvi. Kuc...kuc.....kuc........kuc...........kuc.............. Ako je drugo srce u blizini, osjetit će umrtvljenost, a umrtvljeno i mrtvo srce nisu isto. Prva se pomoć pri zarazi prošlošću pruža osluškivanjem i zagrljajem, uz oprez, jer prošlost je zarazna. Nju se ne popravlja, nju se liječi.  |
01.01.2023., nedjelja
Stigla je i 268,49.
|
Sretna vam i nek je bolja nego što je bila prethodna. Veselite se svemu - bar onoliko koliko se Luna veseli svojoj novoj igrački.  (foto: Mikitarije)  (preuzeto s interneta - nečija objava na facebooku) |
30.12.2022., petak
Svježa 25
|
Tračak Sunca poljubio je nju - jesensku ljepoticu. Plodova već odavno nema, postali su dio najslađeg jela. Halju svoju još uvijek nosi, i staroj jabuci prkosi. Halje svima odnio je vjetar i to tužni južni, a sjevernoga nema - predugo se sprema. Ljepotica jesenska, na zlato je navikla pa se veseli jer list joj uveli na sunca tračku liči na zlatnu značku.  (foto: Mikitarije - dunja, upravo uslikana) |
27.12.2022., utorak
Šok za šokom iliti gdje je nestao Božić?
|
Večeras sam bila u Lidu. Odlučili smo OnajMoj i ja kupiti sve što nam treba za dva tjedna jer se ježim zbrke oko davanja kuna, a primanja eura u trgovini. Ionako sam već prije nekoliko dana bila šokirana šokom broj jedan kad su mi u Plodinama odbili uzeti kovanice. Kupila sam kruh koji je koštao 8 kuna i odbili su uzeti 4 kovanice po 2 kune. Rekla sam da ću im zvati inspekciju pa su uzeli. Šok broj dva. Sestra mi je rekla da u Zagrebu u omiljenoj joj pekarnici kiflu plaća karticom jer također odbijaju uzeti kovanice. Ne znam što reći, Šok broj tri. U Lidlu nema gužve. Šok broj četiri. Gotovo da nema niti jednog artikla koji bi asocirao na Božić. Kao da ga nikad nije ni bilo. OnajMoj i ja na Lidlovom parkiralištu: OnajMoj: Zašto opet pričaš u pola glasa? Ne čujem te ništa. Ja: Ma, vi muški ako gledate onda ne čujete. OnajMoj: Šta gledam? Ja: Pa police! OnajMoj: Gdje su ti police na parkiralištu? Ja: Pa sad ono s polica slažeš u gepek pa me ne čuješ. |
