Mikitarije
31.01.2021., nedjelja
(G)astronomija
|
Ideja o pisanju objava pod nazivom (G)astronomija činila mi se odlična, ali ni slutila nisam da će biti ovako izazovna. Ne znam kako vama, ali često mi se dogodi da baš imam neku (skromnost na stranu) odličnu ideju, ali pri njenom ostvarenju motivacije je sve manje i manje. Međutim, nije ni to za odbaciti jer baš tada se potrudim, nemotiviranosti unatoč, odraditi zamišljeno. Čudna je biljka ta prisilna motivacija. Prvo ju preko noći ostavim u vodi (još jučer sam razmišljala o temi). Ujutro, ako je voda mutna, a bila je, bacim ju, motivaciju isperem i dolijem novu vodu (a češće kavu). Kiseli se tako prisilna motivacija i više od dana. Najčešće od toga nema ništa, ali ponekad, ponekad upali i pojavi se motivacijska klica. Brzo treba reagirati, jer čudna je to klica. Prisilno se pojavila i može se u tren oka povući ili sasušiti. Pogledom tražim pogodno tlo i ugledam juenećepileći temeljac. Nema boljeg okruženja , ali kakva li će to klica biti i u što će izrasti? Zagledam se u taj temeljac, buduću juhu, i sasvim neočekivano ugledam zviježđa, galaktike i skupove galaktika. Kakva klica, takva ideja pa sam dograbila mobitel, fotografirala i evo odmah to pišem dok mi se čudnovitost ideje ne ispere. temeljac/buduća juha  The Boss (ukratko: prostor omeđen superskupovima galaktika)  (izvor: Školski portal)  (izvor: srednja.hr) Poveznica na članak s portala srednja.hr The Boss |
28.01.2021., četvrtak
Dok kuham treću kavu
|
Treba mi još jedna kava - umu godi, ali tijelu - ma, svejedno sam danas nekako živčana pa su mi i misli nekako nedorečene. I OnajMoj je na poslu, online naravno, ali ne u obrazovanju. Ne znam ima li sastanak pa mu viberom šaljem poruku s pitanjem hoće li i on kavu. Ne odgovara, znači sastanak. A, ništa, skuhat ću je i popiti sama. Džezva je u sudoperu - oprati je ili samo isprati, pitanje je sad. Bacam pogled i vidim da je mlijeko u njoj podgrijavano - ribanje obavezno da mi ne zagore ti ostatci mlijeka. Ribam ju onom oštrom stranom spužve za pranje posuđa i mislim kako zaista OnajMoj i ja pijemo puno kave, a to znači da i džezvu često peremo - najmanje pet,šest puta na dan. Tu istu džezvu donio je u miraz tako da džezva ima bar 15, a vjerojatnije 20, godina. I tako ribam tu džezvu po enti put i sjetim se da sam u nekoj dokumentarnoj gledala da se atomi međusobno izbijaju iz materijala kojeg čine - ili tako nešto. Pokušavala sam zamisliti koliko je atoma izbijeno iz te džezve, koliko je atoma popijeno i koliko sam ih sastrugala ribajući ju. Voljela bih da znam koliko je težila onog dana kad je kupljena, a koliko teži danas. Dok sam tako razmišljala, voda je prokuhala, skuhala sam kavu, usipala ju u šalicu, oprala džezvu, srknula, uzdahnula, odahnula i sjela zapisati svoj tijek misli.  E, da, i izlazak Sunca jutros je bio divan.  |
27.01.2021., srijeda
Srijedarija
 (izvor: nepoznat)  (ova se fotografija može povećati pa je lakša za čitanje) |
26.01.2021., utorak
Online u 3 koraka, 4 slike i nešto više rečenica
1. korak Jutro je. Kava skuhana. Sad će onlajn nastava. Baš sam zadovoljna materijalima, ne bi trebalo biti teško, a niti dosadno. Sad će oni to odmah riješiti i poslati i bar jednom da sve bude gotovo dok traje virtualni sat online nastave u realnom vremenu. Pomislim kako bi bilo lijepo da danas sve bude dobro, da me netko pita nešto vezano uz gradivo... Tako je, izazov mi treba, spremna sam... čekam...  2. korak  Opet u čudu buljim u laptop. "Nastavnice neče mi se učitat. ili Nastavnice jer to u čitanci ili onom tanjem? ili A šta mi trebamo? ili Meni neće uč (zagrcnem se kavom). Šta moramo poslat. Oćete nas opet zvat, a kad ćete zvat da znam kera zatvorit? Jel možemo u vordu, neda mi se pisat u bilježnicu? A šta ste pričali na sastanku? A šta s lektirom? Kada ćemo test? Koji test?" 3. korak  Šalju radove, slike su mutne, možda i namjerno. Čitam, ispravljam, i ne vjerujem. Nekoliko učenika ima isti, do u riječ i zarez, osobni stav o nečemu. Neki su se zaista potrudili iako im radovi nisu nešto, ali trud je očit. Onih nekoliko po razredima rijetko raspoređenih entuzijasta uvijek s istim žarom rješava, nikad ništa ne pitaju (šteta). Oči me peku i umorne su iako sam stavila tamnu pozadinu. Mrštim se, meškoljim, nagovaram se da izdržim još malo. Idem na brzinu još jednu kavu skuhati i u uho se pretvaram da mi ne promakne zvuk dolazne poruke. |
23.01.2021., subota
Cjelina vs pojedinost
Jučer sam u šetnji razmišljala o svemu što OnajMoj i ja moramo napraviti i to baš moramo, a nismo baš u cvijetku mladosti, dapače, vanjske latice naših života već su poprilično smežurane, neke su otpale, a sve one, nekad dobrodošle životne promjene, sad samo dodatno crpe energiju i naši cvjetovi nisu tako jarkih boja kao prije.  Jutros smo baš ponovno pretresli planove i cjelina djeluje dobro i ona nije problem, ali pojedini dijelovi te cjeline baš su problematični, a opet, bez njih nema niti cjeline. To me opet vraća na jučerašnju šetnju. Vrijeme je bio idealno, nebo plavo, Sunce grije, oblačića taman koliko treba. Predivno, e - takav je i naš plan.   Pokušala sam fotografirati samo dijelove te divote i malo sam se poigrala približavanjem oblaka i dobila sam fotografije koje su nešto sasvim drugo od onoga što sam vidjela - samo djelić koji nikako ne predstavlja cjelinu.   Kad bih nekome dala samo te fotografije, vjerojatno bi pomislili da se nevrijeme sprema ili kako bi moj stari rekao salauka. Neki drugi djelići bi nekog podsjetili samo na ljetovanje, nekog na proljeće... i zbog svega toga smatram da pogled treba usmjeriti k cilju. :-)))) (sve foto: Mikitarije) |
20.01.2021., srijeda
Srijedarije
 (foto: Mikitarije) |
19.01.2021., utorak
Edgarova mudra
Zar je moguće da je rođen prije 212 godina? Dva puta sam kalkulatorom provjeravala. :-) (foto: Mikitarije) Sve dok nas onaj sat u pozadini ne probudi, a neprestano ga čujemo i svjesni smo toga tik-tak, tik-tak... i još se grčevitije držimo svoga sna. fotografije bijelog amarilisa     |
17.01.2021., nedjelja
(G)astronomija
|
Danas je na redu prva objava iz (G)astronomije. :-) Budući da sam nedavno uočila da ta dva mi omiljena područja razlikuje samo jedno slovo, odlučila sam povremeno nedjeljom objaviti nešto što će na neki način biti spoj ta dva na prvu nespojiva područja. Dakle, pravila sam oblatne, obične, najobičnije, brzinske, jednostavne, jeftine i najbolje - bez kerenefeka (rum se ne računa u kerenfeke :-) ) Recept: 1 šolja (2dcl) mlijeka, 2 šolje šećera, 100 gr čokolade za kuhanje i oko 60 gr (odnosno 1/4 maslaca ili margarina). Sve se stavi u lončić pa se miješa na laganoj vatrici do skorog vrenja pa se na toj temperaturi skorog vrenja miješa nekoliko minuta. Nakon toga, smjesa se treba hladiti oko 15 minuta (može u istom lončiću) uz povremeno miješanje i zatim ju samo treba rasporediti po listovima oblatne, oblatne prekriti nečim i staviti knjige tako da se oblatne dobro sljube. :-) Po želji se može dodati rum, ali ne mora. Za ove koje sam pravila, dodala sam 4 žlice ruma, stavila 150 gr tamne čokolade pa sam maslac/margarin smanjila na oko 40 grama. Knjige koje stavljate kao opterećenje mogu biti po vašem izboru. Izabrala sam one koje su mi drage i koje ću rado pogledati kad odem rezati oblatne i koje ću rado opet prelistati. Zbog određene situacije, ovaj put samo sam jedan komadić oblatne pojela i baš su onako ukusne kao što su bile i kad sam bila dijete.   recept iz bilježnice u koju se počelo pisati prije skoro pa pedeset godina  (fotografije: Mikitarije) |
13.01.2021., srijeda
Srijedarija
 (autor nepoznat) |
11.01.2021., ponedjeljak
Svježa 11
|
Jutros je zima tek rođena bila. Zadivila me bjelinom haljine, svježinom duše, i zaigranošću mladog uma. Kao što tek rođeno dijete dočekujemo, dočekali smo i nju, svježu, bijelu, netaknutu… Do kasnog prijepodneva nepoznate stope iskrzale su rubove haljine, do podneva imala je nekoliko bora, poslijepodne sva je već prljava, preskakuju je, zadižu nogavice, obilaze, Do večeri ostade samo prljava masa vode i leda i soli koju su joj u rane utrljali. Pomalo se srami starosti, i sve više u osamu se povlači, među ptice, među granje, na polje i travke. Zima 2019.   (foto: Mikitarije) |
10.01.2021., nedjelja
(G)astronomija
|
To će biti naziv nove, recimo, kategorije kojoj ću povremeno nedjeljom posvetiti jednu objavu (a možda i svake nedjelje). Sasvim slučajno sam danas uočila da samo jedno slovo čini razliku između ova dva toliko različita, a ipak povezana svijeta. Kad sam nakon osnovne škole razmišljala o daljnjem školovanju uzimala sam u obzir dva zanimanja: slastičarka ili astronomkinja (konkretnije astrofizičarka). Obožavala sam i kolače i seriju Cosmos. :-) (o tome detaljnije drugom prilikom) Kako to već biva, život je sasvim drugačije to sve posložio pa sam završila srednju ekonomsku školu (tako da imam neko zanimanje ako ne budem mogla na fakultet). Gimnazija, zbog mogućnosti da mi roditelji neće moći priuštiti odlazak na fakultet, nije dolazila u obzir. Nekako sam dobila studentski kredit (uredno sam ga vratila) koji je jedva pokrivao trošak prijevoza pa sam eto završila i fakultet, ali ne onaj kojem su me srce i um vukli. Sve je to dobro završilo, zaposlila sam se još kao apsolvent i još uvijek sam (pune 24 godine za dva dana) na istom radnom mjestu. Dakle (G)astronomija mi je pala na pamet prije doslovno 25 minuta, a blogokutak je savršen za takvo nešto. Obožavam SF književnost, filmove, serije i zapravo već neko dulje vrijeme razmišljam pokrenuti nekakav projektić u tom smislu, a možda uspijem i SF nekako u to ugurati jer često su pisci sf književnosti (npr. Jules Verne i njegov Put na Mjesec) bili inspiracija mnogim astronomima. Uglavnom, razradit ću detalje u tjednima koji dolaze, a evo definicija ove dvije riječi (preuzeto s enciklopedija.hr). Astronomija (grč. ýĂÄÁż˝żĽŻ±: zvjezdoznanstvo), znanost o svemirskim tijelima i pojavama u svemiru te o njegovu ustroju; jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Astronomija se razvila iz praktičnih potreba i zadržala je i dalje taj svoj praktični značaj (izradba kalendara, određivanje točnog vremena, točnog položaja, orijentacija pri putovanju, osobito na moru i u zraku). (foto: Mikitarije)  Gastronomija (gastro- + -nomija), vještina priređivanja jela, stručno poznavanje različitih jela i načina njihova pripremanja razvijeno do umijeća; kult birane hrane i kulinarskoga znanja. Umijeće pripravljanja hrane može se pratiti od čovjekova otkrića vatre, što je pružilo mogućnost prvih primitivnih tehnika pripreme. O kulturi hrane može se govoriti tek izumom juhe i kruha, te dodavanjem povrća mesu i ribi. (foto: Mikitarije)  (ove buhtlice iz lonca pekla sam za one koji još smiju uživati u slatkom, a sa svojom bivšom ljubavi nisam se družila :-) ) |
09.01.2021., subota
Bivša ljubav
|
Ponekad odem na google fotografije (tamo mi je najbrži pregled) te pregledavam fotografije. Ovisno o raspoloženju, izaberem poneku koju bih mogla staviti ovdje na blog ili se jednostavno prisjećam trenutaka u kojima su neke nastale. Sve je to u redu dok ne naletim na fotografije svoje bivše ljubavi. Vezu sam ovaj put morala naprasno prekinuti jer prijašnja nastojanja prekida nisu baš bila dobra za mene. Izdržala bih nekoliko dana, tjedana ili najviše nekoliko mjeseci pa bih se svojoj ljubavi vraćala još većom strašću negoli sam ju ikad prije osjećala. Nakon svakog povratka svojoj ljubavi, osjećala bih sve veću grižnju savjesti jer znam da to nije dobro za mene, ali… uvijek ima to neko ali. Pokušala sam raznoraznim aktivnostima popuniti prazninu u svim tim prekidima - nisam uspjela. Mislila sam da će mi druženje s dragim ljudima pomoći, ali su me, ne čineći ništa loše, gurkali nazad u vezu iz koje se teško izvlačim, a opet uvijek vraćam. Svake godine ili dvije postanem svjesna da je ta ljubav za mene baš jako loša i da mi ne čini dobo, a ljubav, ako je prava, to ne bi trebala činiti. Mislim da sam ponekad bila i slijepa pored zdravih očiju, a nedavno sam opet dobila potvrdu da tu vezu moram raskinuti i takvu vrstu ljubavi više nikad ne smijem okusiti onako kako bih htjela. Ne želim brisati te fotografije jer su mi drage i sve je to zapravo život i zbog svega (pa tako i zbog te ljubavi) ono sam što jesam. Ovaj put ću pokušati ostati dosljedna u svojoj odluci i mislim da moram preurediti neke fotografije i izbaciti nekadašnju ljubav, a sada uljeza, možda čak i neprijatelja koji mi ugrožava zdravlje i sreću. Evo nekoliko fotografija pa prosudite jesam li ih dobro preuredila, a tako ćete, ako nekog zanima, otkriti i moju bivšu veliku ljubav kojoj sam poklonila najbolje godine života i koja me je možda već i preskupo koštala.               malo kreativniji pristup  (sve fotografije: Mikitarije) |
08.01.2021., petak
U međuvremenu
|
I tako u međuvremenu gledam Lovce na nekretnine. Nakon što su završili s preuređenjem kuhinje rekoše da posebnu draž daje namještaj s početka stoljeća i mislim si kako nema teorije da su takav namještaj imali oko 1900. Onda shvatim i zagrcnem se kavom - našla sam se u međuvremenu. kako ja vidim namještaj s početka stoljeća  (izvor: internet) kako oni vide namještaj s početka stoljeća  (izvor: internet) |
06.01.2021., srijeda
Ritualno pranje zubi
|
Na posljednjem sistematskom pregledu bila sam prije desetak dana. Ne znam što mi bi pa da sam prije pola sata opet uzela te nalaze u ruke i uspoređivala ih s prijašnjim sistematskim i s nalazima koje sam zbog uobičajenih kontrola svoga stanja morala ove godine napraviti. Ono, gledam i ne vjerujem. I sad su ti nalazi pokraj mene i više oni gledaju mene nego ja njih. Kolesterol je opet otišao nebu pod oblake. Oduvijek sam kolesterolična. Jetra je, liječnici se uvijek čude, odlična, a srčeko mi je junačko (čak su me pitali bavim li se profesionalno nekim sportom jer je ekg savršen). Što se kolesterola tiče, savjetovao mi je liječnik da ujutro natašte uzmem žlicu maslinovog ulja. Došlo mi da ga pitam može li dva, tri čvarka umjesto toga. Odmah mi je uz nalaz priložio letak o opasnosti povišenog kolesterola i letak piramide prehrane. Ma, sve ja to teoretski znam, ali teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Neću sad blogočanstvo zamarati svojim kojekakvim boljeticama, ali glavna napomena svih liječnika i specijalista je da pod hitno (opet) moram težinu dovesti na donju granicu preporučene za moju visinu. U tome je kvaka 22 jer upravo 22 kg mora otići da bih bila negdje malo iznad te donje granice. Bože sačuvaj sve one oko mene jer kad sam gladna, onda sam zvijer i grizem sve oko sebe pa će vjerojatno i sljedeći postovi biti malo drugačiji. Teško mi je, zaista mi je teško, prihvatiti to da se moram zauvijek lišiti svih onih divotica u kojima uživam. Zašto zauvijek? Zato jer sam ovisnica i samo komadić čokolade je dovoljan da se vratim starim navikama. Prije tri godine sam bila u sličnoj situaciji kao danas i lijepo sam u nekih 6 ili 7 mjeseci sve dovela u red, a onda se dogodio samo jedan rođendan i sve je otišlo da ne kažem gdje. Dok ovo pišem, Onaj Moj je na daščici narezao domaću, mirisnu, slasnu slaninu; ljubičasti luk i domaći kuhani sir. Ponudio me je, a samo sam kroz stisnute zube odgovorila da sam upravo oprala zube na što je on samo slegnuo ramenima. Prvi korak sam napravila - zube sam maloprije ritualno oprala i zanima me ima li još onih koji prije dijete (bila ona kratkoročna ili vrlo dugoročna/zauvijek) ritualno operu zube? |
Srijedarija
 (preuzeto s interneta, autor nepoznat) |
03.01.2021., nedjelja
Tolkienova mudra
|
Muči me već nekoliko tjedana nešto što bih iz principa trebala napraviti, a vjerojatno će za mene loše završiti. Jučer sam donijela odluku da ću ipak po principima pa kako god završi. Kako to već biva, kad nešto odlučimo, a nismo sigurni u to, tražimo neki znak koji će nas malo pogurati. Jutros pijem kavicu i po običaju bacim pogled na sekularni kalendar i vidim da je na današnji dan rođen J. R. R. Tolkien. Pomislim kako je on bio mudar, maštovit i kreativan čovjek i da bih trebala nešto njemu u čast napisati. Čitam njegove citate i sjetim da sam već nešto objavila na godišnjicu njegove smrti pa bio bi red da se i rođendan proslavi. Onako usput Tolkien me malo pogurao u smjeru u kojem sam krenula. Evo tog citata koji je učvrstio moju odluku da se naglavačke bacim u nevolju. Možda ću samo začepiti nos jer nevolja često nema baš ugodan miris.  (foto: Mikitarije) Objava od 2. 9. 2020.  (foto: Mikitarije) |
01.01.2021., petak
Potok 2021.
|
Jedan od zadnjih postova u 2020. sadržavao je fotografiju onih prijenosnih wc kućica u plamenu te sam samo prevela natpis da bi takav miris (smrad) imala 2020. da je mirisna svijeća. U međuvremenu je crveni amarilis kojeg imam nekoliko godina otvorio i svoj četvrti cvijet. Cvat je tako obilan, krupan i težak da je pukla stapka pa sam ga morala u vazu staviti (nikad do sada nije baš tako cvao). Za one koji ne znaju, cvijet amarilisa imam vrlo svjež i lagan miris - nema nimalo težine. Možda ga je najbolje usporediti s razigranim potokom u proljeće. Eto, baš vam takvu, zdravu, obilatu, razigranu, laganu, svježu, proljetnu, poticajnu, sretnu, veselu, radosnu, punu ljubavi i blagostanja godinu želim. :-)   (foto: Mikitarije) |
