Mikitarije

06.03.2022., nedjelja

...

Zadnjih mi mjeseci nedostaju riječi... nekadašnje mirne rijeke i nestašni brzaci, ponekad i bujice, kao da presušuju.
Nadam se da suša neće dugo trajati te da će se korita opet napuniti ili bar dopuniti.

Vjerujem da je razlog tome sve ovo što nas okružuje, a i zahtjevno polugodišnje razdoblje koje je preda mnom.
Ono malo slobodnog vremena kojeg ću imati posvetit ću OnomMom, Luni, roditeljima, sestrama, ali i sebi.

Jučer i danas sam malo fotografirala i to omiljeni dio nasipa po kojemu šećem, nedjeljni jutarnji ritual, Luninu prijateljicu Čupku, novo pakiranje meni omiljenih keksića (kao da je rađeno za mene), malo cvijeća i, dakako, današnji jadni snijeg koji je padao i razveselio me unatoč svojoj škrtosti.