Mikitarije

18.02.2022., petak

Jednolično

Divno je vrijeme zadnjih dana, možda i (pre)divno, a znamo da sve što je pre nije dobro.
Sve to nešto pre pretvorilo mi se u nešto jednolično i to do te mjere da mi se čini sa su mi sve objave iste
i da već dugo ništa novo nisam pročitala i sve je nekako poznato i jednolično.
Čini mi se da zbog toga manje uživam u ljepoti koja me okružuje, a lijepi dani, neobični za veljaču, nižu se jedan za drugim.

Nedostaje mi prava zima. Nema jutarnje magle, nema jutarnjih minusa, a time nema niti najljepšeg ukrasa zime – inja.
Nema snijega, nema bljuzge, nema leda… nema bjeline i, opet moram to napisati, sve je nekako jednolično.
Šetnja uobičajenom rutom također je jednolična i očajnički sam pogledom tražila nešto zanimljivo i novo za fotografiranje,
ali, pogađate, sve se stopilo u boju jednoličnosti – tek tu i tamo neke nijanse, neki oblici…



Gledajući u suha i zasad jednolična polja odlučila sam izbaciti iz glave jednoličnost i zamisliti što bih sve posadila na poštenom komadu zemlje. Jednoličnost se polako, u umu, mijenjala u raznovrsnost boja, oblika, mirisa, okusa i zvukova… Toliko me to sve ponijelo da sam s tog polja uzela šaku preorane zemlje i ponijela je sa sobom u onom omotu u kojem budu papirnate maramice (njih sam dakako najprije izvadila).
Sutra ću kupiti zemlju i dodati ju zemlji s polja toliko da imam za posudicu u koju ću posijati clematis čije sam sjemenke skupila jesenas. Baš me zanima hoće li niknuti i tako jednoličnost i bezbojnost pretvoriti u vatromet.

Evo slike tog polja – zaista je jednolično, ali u mom umu više nije jer samo mali djelić omogućit će život novim clematisima. Sjeme sam uzela od clematisa kojeg sam mami kupila za prošlogodišnji Majčin dan.




I Luna se zagledala u daljinu, a što vidi - jednoličnost ili nešto sasvim drugo?


(sve foto: Mikitarije)





  • Pa neće ni ovo polje ostat jednolično. Valjda.
    Navijam za tvoje clematise. Yay!
    Luna je divna :) (konobarica 18.02.2022. 20:22)
  • Naravno da neće, ali trenutno mi je raspoloženje bilo baš jednolično pa svugdje takva neka jadna boja, a zemlja je slična prašini jer nema kiše ni snijega. Gotovo svaki dan idem u šetnju tim putem i obuzela me ta istost, ali već me prošla. :-)))) (Mikitarije 18.02.2022. 20:34)
  • nekoliko puta spomenuta riječ "jednoličnost " više asocira na tvoje doživljavanje svega oko sebe nego li na prirodu koja je ovisna o vremenu.

    Ništa neobično: prezasićen smo vijestima koje uznemiravaju, životom koji teče odredjenom tračnicom i svaki novi pomak nas zapravo veseli............. (Donabellina 18.02.2022. 23:59)
  • a ja upijam sunce. kod mene oluje. :* (Galaksija 19.02.2022. 01:05)
  • Doći će zima u travnju, kao prošle godine... Kod mene raste puno divljeg klematisa i prelijep mi je...o Luni da ne govorim divna stvorenja... (marival11 19.02.2022. 06:32)
  • @Annabonni - baš tako. Svega je previše i sve se čini istim. Da, svjesna sam da je to stanje duha. a tako nekako sam baš i napisala. :-))))

    @IzgubljenaUGalaksiji - čitala sam o oluji i šteti koju je nanijela pa ti šaljem plavetnilo neba i zlaćanost Sunca. :-))))

    @marival1 - nažalost, a kajsija kod mene u dvorištu tek što ne procvate. Kod tebe je uvijek nešto novo, neke boje, oblici, pokreti. Zato baš često navratim kod tebe i gledam fotografije u arhivi postova. :-)))) (Mikitarije 19.02.2022. 10:12)
  • 15.02.2022., utorak

    Za laku noć

    Grigor Vitez rođen je prije točno 111. godina i mislim da nema osobe koja
    nije pročitala bar jednu njegovu pjesmu. Ako je doista bila jedna, vjerojatno je to baš Kako živi Antun Tun.
    Pjesme su mu najčešće vesele i šarene, a za laku noć sam izabrala jednu mirniju.
    Nisam je ušarenila jer treba umiriti um da bi se umirilo i tijelo.
    Iskoristila sam svoju današnju fotografiju maćuhice i kukice (ženski kukac).




  • Pitam se pitam je li kukica zaista ženski rod od kukac? To bih trebala znati, ali evo, do sada mi nije zatrebala ta riječ. Vodila sam se logikom šokac - šokica pa je valjda kukac - kukica. :-)))) (Mikitarije 15.02.2022. 21:54)
  • sjetila si se............bravo ....Prosvjeta zna znanje

    PS: kukac je aspolno biće, tj.........gledajući da sa svih strana ne možemo odrediti spol ni leptiru ni gusjenici ni žoharu (Donabellina 15.02.2022. 22:15)
  • @Annabonni - i o tome sam razmišljala, ali na drugačiji način jer sam se sjetila leptira i leptirice, a kukac je nekako sveobuhvatniji pojam iako mislim da može proći kukica samo s dugouzlaznim naglaskom. :-)))) (Mikitarije 15.02.2022. 22:27)
  • lijepo da si se sjetila. :)* (Galaksija 15.02.2022. 22:57)
  • Predivna fotografija! "U desetom selu živi Antuntun
    u njega je malko neobičan um
    On posao svaki na svoj način radi
    Jaja za leženje
    on u vrtu sadi.
    Kad se jako smrači,
    On mrak grabi loncem.
    Razlupano jaje
    On zašiva koncem
    Da l je jelo slano,
    On to uhom sluša.
    A ribu da pjeva
    Naučiti kuša.
    Na livatjera
    Bicikl da pase
    Da mu miše lovi
    On zatvori prase.
    Guske sijenom hrani,
    Snijegom soli ovce-
    A nasadi kvočku
    da mu leže novce.
    Kad kroz žito ide
    On sjeda u čun.
    Sasvim na svoj način
    Živi Antuntun."

    Jako sam, kao mala, voljela ovu pjesmu Grigora Viteza i znam je napamet do danas ....:))))).

    Svije bez maski - bliži nam se!!!!! Jedva čekam! Pozdrav! (luki2 16.02.2022. 17:33)
  • 13.02.2022., nedjelja

    Iščupana nada


    Divan je dan danas i naravno da je pala šetnja uobičajenom rutom. Društvo je također bilo uobičajeno: OnajMoj, Luna i ja.
    I šetnja, i vrijeme i društvuo bili su ugodni, a onda me presjeklo ono što sam, odnosno ono što nisam vidjela.

    Najčešće me šetnja vodi pored drveta o kojem sam napisala pjesmu Izvor i objavila ju ovdje na blogu.

    Drvo

    predusahlo

    izvoru stremi

    nada se

    ne da se

    sjeća se

    listova zelenih

    odore cvijeća

    mirisa ljubavi

    cvrkuta života

    nada se

    ne da se

    sjeća se…


    Uz pjesmu stavila sam i fotografiju snimljenu prije 3 ili 4 godine na kojoj je vidljivo da se drvo jedva, ali jedva drži.



    Danas u šetnji, vođena navikom, bacila sam pogled na drvo. Nisam ga vidjela. Pogledom sam tražila tragove i ono što sam vidjela jako me rastužilo.



    Srušeno, odrezano, razrezano, iščupano. Zanima me koliko je šetača primijetilo da ga nema.

    Ali, naravo, to nije sve. Predivan šumarak sveden je na dva usamljena stabla ostavljena valjda da se tješe i šuškaju uspomenama....




  • Tužno ali sjećanja ostaju... (carstvo snova 13.02.2022. 17:31)
  • ciklus i vijek variraju.. tako mora biti.. (Galaksija 13.02.2022. 19:01)
  • Žao mi je za drvo:(((( Tvoj koemntar kod mene: zgodna aplikacija taj BlaBlaCar - zar ne?! Ljubim! (luki2 13.02.2022. 23:20)
  • Čovjek se navikne, a ono nestane. (medlife 14.02.2022. 13:18)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica