Mikitarije

30.05.2021., nedjelja

Drugi post danas, ali s razlogom (Vladimir Nazor i Zvonimir Balog)

Vladimir Nazor i Zvonimir Balog rođeni su na današnji dan. Nazor prije 145 godina, a Balog prije 89. I danas mi je Nazorova Halugica nešto posebno, a svi znamo bar nekoliko njegovih djela nabrojati. Dan je prepun oblaka pa sam odlučila sljubiti Nazorov morski Oblačak s kontinentalnim oblakom, a Balogovog Bubamarca uvijek rado pročitam i pjevušim čim vidim bubamare. Ovih dana ih ima poprilično jer su mi višnju i trešnju napale one crne mušice, a njih bubamare i mravi baš obilaze i slade se - zbog bubamara ih i neću prskati nikakvim insekticidom. :-))))

(foto: Mikitarije, uređeno u alatu Canva)

(foto: Patti Black, uređeno u alatu Canva)

- 19:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Zeleno s natruhama drugih boja

Znam, opet zeleno, ali ove je godine zelena boja nešto snažnija nego prijašnjih godina - dovoljno je i kiše i sunca i jednostavno se ne mogu nagledati svih tih nijansi. U kaliće sam posadila šaroliko cvijeće, ali me još zaokuplja zelena koja je još uvijek svježa kao da je početak travnja, a ne kraj svibnja. Mislim da je ovo posljednji set zelenih fotografija, a snimila sam ih jučer u šetnji i nekoliko u dvorištu. Šetali smo jednim nepoznatim puteljkom pa su mi za oko zapinjali obični prizori, a zbog neistraženog puta svaki prizor vidjela sam po prvi put u životu i to me je poprilično oraspoložilo jer mozak voli novo pa makar to bilo nešto svakodnevno u drugačijem i neočekivanom poretku. Pomalo su mutne jer je puhao poprilično jak vjetar kojem mogu zahvaliti za pomalo neuobičajenu, a meni tako ugodnu, svježinu tijekom svibnja.

Na ovoj je fotografiji dio nasipa kojim još nisam vidjela. Između nasipa i prave pravcate šume probija se puteljak koji je sasvim prohodan (1. slika). Poprilična količina kiše prirodi je dala i pomalo močvaran štih. (2. slika)

Izdaleka se čuo svrkut ptića koji su očigledno bili gladni. Kad sam se približila ugledala sam staro drvo iz čijeg se smjera čuo zov ptičica i tada sam shvatila da su to vjerojatno djetlići jer je cvrkut dopirao baš iz rupe u drvetu. Čekala sam desetak minuta u nadi da ću fotografirati bar jednog odraslog, ali ništa od toga. Nisam htjela da ptići dulje gladuju pa smo otišli dalje.

Zelena je lijepa podloga koja ističe i druge boje te su se cvjetovi bazge, bagrema, divljih ruža i kojekakve životinjice našle na meti mobitela. Žao mi je što je vjetar jako puhao i što fotografiram mobitelom pa su fotografije takve kakve jesu. Na jednoj od fotografija cvjetovi divljih ruža izgledaju poput velikih, mirnih leptira - oduševilo me.

Na jednom drvetu nalazi se stara urušena čeka. Na fotografijama se ne vidi, ali konstrukcija je urasla u drvo, a ljestve koje su vodile do čeke (promatračnice) obrasle su bršljanom. Igra svjetla i sjene otkrivala se na svakom koraku, a srušeno drveće sve nas podsjeća da svi na kraju padamo i vraćamo se Zemlji.

Prirodu i njezine stalne izmjene rođenja i smrti i svega onoga između mogu naći i na samo nekoliko koraka od ulaznih vrata kuće.

I za kraj zaštita od gromova (kažu da neće grom u koprive) i fotografija krošnje u kojoj se krije tirkizno vretence (za one oštrog oka).

- 10:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.05.2021., srijeda

Srijedarije

(izvor vidljiv na slici)

- 18:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.05.2021., ponedjeljak

Sunce na prozorčiću

Oni koji tu i tamo pročitaju pokoji moj post mogli su steći dojam da volim Sunce, vedrinu (toplinu baš i ne), boje, cvrkutanje i sve nešto u tom stilu - i u pravu su (uživam ja i u tmurnim danima, magli i kiši, ali tada me omata drugačija energija i ne pišem baš o tome). Međutim, ako nešto voliš i u tome uživaš to ne znači da ti sastavnice tvog idealnog trenutka trebaju baš cijeli dan i svaki dan biti na raspolaganju. Evo, tulim jer nema postojane vedrine već danima i imam osjećaj da je tek početak travnja, a ne druga polovica svibnja. I što se dogodi - Sunčeko se pojavi na prozorčiću i spustim roletne jer mi smeta za ono što trenutno radim na laptopu (nešto u vezi posla). Tko bi nama ljudima ugodio. :-))))

(kuglof umjesto Sunca - foto: Mikitarije)

- 17:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

20.05.2021., četvrtak

Svježa 16

Pijanistica Priroda jutrom,
Suncem umjesto prstima,
trepavicama mojim prebire.
Melodijom zore me zove
i teško Snu kažem
da noćnom druženju došao je kraj.
Susret novi mu obećajem,
a sad sa Suncem zaplesat ću
dok Priroda i dalje svira i,
veličanstvena,
hodi zelenim plaštem ogrnuta.
U kosi joj cvjetovi,
u očima Sunce i Mjesec,
umjesto niske bisera
rosa se blista,
a u dlanovima zvijezde.
Za mekim i tihim stopalima
samo cvrkut ostaje i
milina.

(foto: Mikitarije)

- 10:14 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.05.2021., srijeda

Srijedarije

- 10:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.05.2021., petak

Sreća

Sretna sam jer je petak.
Sretna sam jer sam uspjela sve pokositi prije kiše.
Sretna sam što ove godine ima više kiše i sve se zeleni.
Sretna sam jer su mi procvale dvije magnolije.
Sretna sam jer su makovi procvali.
Sretna sam jer sam sutra pozvana na cijepljenje.
Sretna sam jer ćemo napokon zamijeniti dio stare stolarije.
Sretna sam jer mogu piti kavu i uživati u njoj.
Sretna sam jer mogu šetati, trčati, biciklirati, jahati, plivati...
Sretna sam jer pripadam i jer mi pripadaju.
Sretna sam jer volim i voljena sam.
Sretna sam jer sam živa i koliko toliko zdrava.
Sretna sam jer uglavnom živim, a manje preživljavam
(a znalo je biti da jedino preživljavam).
Sretna sam... :-))))

magnolije (virginiana vanilla - bijela, daphne - žuta (foto: Mikitarije)

(foto: Mikitarije - uređeno u alatu Canva)

- 16:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.05.2021., srijeda

Srijedarije

(izvor: internet)

- 14:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.05.2021., utorak

Cvrkut iliti stig'o tablet

vrijeme radnje: prekjučer predvečer (nedjelja, 9. 5. 2021.)
mjesto radnje: za kuhinjskim stolom
likovi: OnajMoj i ja (Cvrkut)

Već nekoliko mjeseci izdiše tablet OnogMog. Prikupi nešto energije dok je noću na punjenju, ali brže ju troši nego što nadoknađuje. Da je moj, davno bih mu dala ime, ali ovako je Bezimeni. Bezimeni je časno služio OnogMog kojemu je uglavnom bio zamjena za e-čitač knjiga, ali, s vremenom, svaki, pa i najlakši, zadatak bude težak. Tako se dogodilo i Bezimenom i vrijeme je već odavno za njegovo umirovljenje.
OnajMoj još mi je davno, između ostalih, nadjenuo i nadimak Cvrkut. Cvrkuta ima svakojakih, od ugodnih do neugodnih, od milozvučnih do kakofoničnih i baš mi se zbog taj nadimak sviđa, a čini mi se nekako jedinstven. Osim pomalo neobičnog nadimka, imam još jednu neobičnost (imaju je i još neki) a to je da baš volim tako povezivati neke stvari koje vjerojatno nemaju baš nikakvu povezanost, ali se meni ponekad učini da mi to univerzum/sila daje neke znakove. Tako se nešto dogodilo i u nedjelju popodne.
Sjedim za laptopom, pijuckam kasnoposlijepodnevnu kavicu, čitam koješta, malo se pripremam za sutrašnji posao i odjednom mi iskoči reklama jednog teleoperatera, a naziv je reklami za popust, ni više ni manje, ni pet ni šest nego CVRKUT. Upališe se odmah sve moje cvrkutave lampice i odoh provjeriti ponudu.
Brzo sam našla što me zanima – uglavnom poprilično dobar tablet po nekoj pristojnoj cijeni – istina na rate, ali što danas nije na rate (od stambenog kredita nadalje). Znam da je to manje-više pražnjenje skladišta za nove proizvode, ali tada se da ugrabiti i ponešto kvalitetno. Odmah sam se bacila na čavrljanje s jednom njihovom agenticom, dogovorila još malo popusta i samo još moram potvrditi sve. Da je meni tablet kao uređaj zanimljiv, ne bih pitala OnogMog odgovara li mu i samim tim ne bi bilo ove priče, ali eto, pitala sam ga – iako sam vidjela da je zadubljen u čitanje i pisanje. Najcvrkutavijim glasom pitala sam ga treba li mu novi tablet i ako da, može li baciti pogled na dotični. Ne pogledavši me odgovorio je da nema sad vremena za takav razgovor.
Ne moram reći da mi je cvrkut zamro i to tako da sam nekako uspjela isisati sve zvukove iz sobe, a i vid mi se pomalo zamutio i pomislila sam kako me nije ni pogledao. E, to je moja strana priče – sve sam tako lijepo posložila. Cvrkutni tablet od cvrkuta cvrkutu – ne može biti ljepše, ali figu – ne može to tako.
Nije prošlo ni deset sekundi, a OnajMoj je podigao pogled s tipkovnice. Osjetio je moje potonuće i zamrli cvrkut i, dakako, pitao u čemu je stvar.
Ispričala sam su cijelu svoju cvrkutavu priču, a on se nasmijao i ispričao što me je tako otpilio.
Njegova strana priče izgledala bi otprilike ovako: Sjedio sam popodne za laptopom i istraživao kako ću odraditi neki zadatak na poslu i onda me Cvrkut prekinuo nekim pitanjem o nekom tabletu, a ja sam samo rekao da nemam vremena i onda sam se ispričao i, nit' kriv nit' dužan, dobit ću novi tablet kojeg bih si vjerojatno i sam kupio, ali se sad bar ne moram mučiti s kupovinom i zbog toga joj hvala.
Eto, tako to bude, a tablet je stigao danas oko 9 ujutro i imat će ime, pogađate – Cvrkut.

- 15:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Dan u tjednu koji se najmanje spominje

- 09:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.05.2021., subota

Svježa 15

Nakon sivila boje hoću,
crvenu,
žutu,
narančastu
i plavu.
Ali, gdje god pogled
mi skrene
zelenilom plovim,
a u zelenila dubini
skrivene su boje
i sramežljivo čekaju
da zelena se,
hraneći ih,
umori pa da joj
predaha daju
kad ljeto dođe kraju.

(foto: Mikitarije)