Mikitarije

26.08.2021., četvrtak

26. kolovoz - Dan pasa

Neću sad pisati o psima, ali ću spomenuti njihov neupitan utjecaj na razvoj naše civilizacije, koliko ih je izbačeno i napušteno, koliko pomažu kad su vodiči, kad su čuvari, koliko su neki zlostavljani. Svi oni koju imaju, ili su imali, psa kao kućnog ljubimca ili gotovo kao člana obitelji znaju sve što bih napisala.

Sljedeća fotografija prikazuje Alku, mješanku terijera i jazavčara. Posebna, pomalo ćaknuta, jako nepovjerljiva prema strancima, lovica miševa i štakora - uljepšavala nam je život gotovo 17 godina.


Ovo je fotografija Maše, divne zlatne retriverice - dobrodušnost i izuzetno prijateljstvo prema svima glavne su joj osobine, a u svojih deset godina nikad nije pokazala niti trunčicu agresivnosti, ljutnje ili frustriranosti.


O Luni sam već pisala i umjesto pisanja, evo fotografija Lune pa još malo Lune i njezinih psećih prijatelja. Uskoro puni devet godina i nadam se da ih je još puno pred nama.


Pokušala sam fotografirati cvijetak, ali ni to ne ide bez Lune, kao što je njezin pogled uvijek prisutan kad nešto jedemo ili, ma zapravo, uvijek je tu. :-))))


I jedna mudrolija za kraj (reciklirana prošlogodišnja) koju posvećujem Lariju, Lordiju i Mafiju i Alfi čije fotografije nemam, ali uspomene su uvijek tu.


25.08.2021., srijeda

Danas je taj dan

Tijekom noći sam, u polusnu, slušala rominjanje kiše.
Tijekom noći sam, u polusnu, spustila roletne.
Tijekom noći sam, u polusnu, frotirni pokrivač zamijenila jorganom.

Tijekom noći sam, u polusnu, razmišljala jesu li zatvoreni prozori na autu.
Tijekom noći sam, u polusnu, slušala vjetrom izazvano kloparanje stare roletne.
Tijekom noći sam, u polusnu, samu sebe razbudila ledenim stopalima.

Takva se noć pretvorila i u slično jutro. Bilo je prohladno, što je dobrodošla promjena, ali problem je nastao kad sam shvatila da mi trebaju čarape jer na kišu ne mogu baš u japankama, a ne mogu zamisliti da nešto zatvoreno obučem bez čarapa. Još je veći problem što kod kuće mogu nositi samo japanke i to iz razloga jer nemam počne (tako u mom kraju kažu za papuče). Bacila sam ih još početkom svibnja i sad ih moram kupiti.
Razmišljam o dr. Luigi počnama jer su tako mekane i udobne - rekla bih oblačaste. (imala sam ih prije nekoliko godina, a zamijenila sam ih nekim walkmaxx počnama s kojima sam također bila zadovoljna)

Za mene ljeto neslužbeno završava onog dana druge polovice kolovoza kad prvi put navučem čarape i kad se boja dnevne svjetlosti promijeni u zagasitiju, ugodniju, nježniju i puniju, kad uočim da su tijekom noći nestale lastavice i rode - na sjevercu su se povezle prema jugu.
Znam, bit će još toplih, a možda čak i vrućih dana, ali to je to. Danas je taj dan kad sam ljetu rekla da se vidimo nagodinu.

Što vama označava kraj ljeta ili bar početak njegovog kraja?

foto: Mikitarije

22.08.2021., nedjelja

Knjižnica ljudi

Dok se juhica kuha čituckam svašta nešta. U tom svom svaštaneštarenju naletjela sam na ljudsku knjižnicu i to na stranici
https://humanlibrary.org/
Cilj je takve knjižnice otklanjanje predrasuda jer izborom naslova kojeg su si nadjenuli sami sudionici vi slušate nečiju priču i na taj način shvaćate da knjigu (ljude) ne treba suditi prema koricama (izgledu tj. pojavnosti).

Koncept ljudske knjižnice poprilično je zanimljiv pa sam potražila i neku poveznicu za tekst na hrvatskom jeziku pa ju evo stavljam:

ljudi knjige


16.08.2021., ponedjeljak

Ni danas ne mogu bez nje

Gdje li sam ju ostavila?
Trebat će mi danas.
Ne znam kako ću bez nje izdržati ovaj vrući dan.
Mahnito je tražim. Imam dvije i sada nema ni jedne, a već je toplo i treba mi.
Čak sam pomislila, ali samo na trenutak, da bih i jutarnju kavu dala za nju. Preznojila sam se tražeći, ali sam našla - obje.
Nekako su se skrile i stopile s komodom. Mislim da su preumorne, ali još danas zaista moraju izdržati.
Stisla sam ih kao najveće blago premda je svaka koštala petnestak kuna, a stare su nekoliko godina (OnajMoj ih je prepravio pa se ne raspadaju). Sad se možda već pitate što su one.
To su mahalice, hladilice, sušilice - lepeze. Lako ih je napraviti od papira, kartona, a mogu biti zaista prelijepe
i služiti kao modni dodatak, a možda čak i kao ukras na zidu umjesto neke slike. Zaslužile su da ih fotografiram i da se pojave na blogu i tako dobiju svojih bar 5 minuta slave.

Poveznica za nekoliko riječi o lepezama par riječ o lepezi

odmaraju

(foto: Mikitarije)

13.08.2021., petak

Bolje i petak 13. nego bilo koji ponedjeljak

Petak je i još 13. Čitala sam danas o tom nesretnom danu i saznala da je ove godine samo jedan takav petak
i da se strah od petka 13. naziva paraskevidekatriaphobia.
Nakon što sam treći put naglas izgovorila tu riječ očekivala sam bar Bubimira, a ono ništa.
Nisam dalje pokušavala da se ne bi Jason pojavio.
Umjesto vježbanja izgovora, potražila sam što bi se moglo zanimljivo reći o petku 13. i tako sam se našla na wiki članku https://hr.wikipedia.org/wiki/Petak_13. koji nudi nekoliko zanimljivih činjenica.
Prepuštam vam čitanje, a za brzu razbibrigu evo nekoliko zabavnih memova koje sam pokupila na internetskim bespućima. I ja bih radije petak 13. nego bilo koji ponedjeljak, redovito se baksuziram, a te zidne objave baš i ne dijelim pa mi je osiguran ponedjeljak za tri dana. sretan

(izvor: jednom negdje s interneta)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.