Mikitarije

27.02.2021., subota

Veljači za oproštaj





26.02.2021., petak

Svježa 13

Svježa 13

Dok se
s prijateljima dopisuješ,
lagani se osmijeh
tvojim usnama
prošetava.
Okrenut prema meni
iščezava
i skriva se.
Ali, pomislim,
možda je tu,
samo da bocne,
da svojim prošetavanjem
pred drugima,
na meni ostavi trag,
a ozbiljno,
prazno lice,
samo je platno
koje se učas
može pretvoriti u bilo što,
a osmijehu se nadam
i osmijeh ti nudim.



(foto: Mikitarije)




24.02.2021., srijeda

Srijedarije


(izvor fb stranica BizarroComics)



21.02.2021., nedjelja

Začin života

Jučerašnje nasmijano Sunce danas se skriva iznad magle, kao da poručuje da ne zaslužujemo smiješak,
a možda ipak samo tuguje jer ne voli rastanke.
Baš zbog takvog nasmijanog Sunca jučerašnji sam dan provela manje više vani, u šetnji i vožnji biciklom.
Očekivala sam da će mi se raspoloženje popraviti, da neću razmišljati o onome što nas prati ovih dana - o odlascima.
Znam, kao i dolasci, odlasci su dio života. Ne znamo koliko će tko ostati, kakav će biti suputnik, hoće li nas ponuditi narančom
(neki znaju zašto baš narančom), hoće li nam ometati put, hoće li nam put glazbom, slikom, filmom... učiniti ugodnijim.
Što ostaje kad netko siđe s tog vlaka?
Osjećaj, uspomena, možda pokoja fotografija, sjena...

"... Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina."

Notturno, A. G. Matoš


začin života

(uređeno alatom Canva)


samo sjene

(foto: Mikitarije)

17.02.2021., srijeda

Srijedarije




(izvor: čika Google)


16.02.2021., utorak

Budi svoj

Budi svoj!
AUGUST ŠENOA

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj!

Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se hrđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!

Vijenac, 1874.



(foto: Mikitarije)


15.02.2021., ponedjeljak

Neuroni

Kao i svi, imam neke svoje začudnosti pa često za sebe kažem da sam krivo spojena. Palo mi je na pamet da možda nije riječ o krivospojenosti nego o nespojenosti odnosno samospojenosti.
Dok smo OnajMoj i ja pili jutarnju kavu vodili smo razgovor o nečemu, ne znam više ni o čemu, pa sam mu opet rekla da sam krivo spojena. Što time mislim? Mislim na neurone. Sjećate li se gradiva o neuronima koje smo crtali u bilježnice? To su one stanice s pipcima koje čine naš mozak ili barem njegov veći dio.


izvor geek.hr


Sjećam se da sam učila da se svaki neuron može povezivati s više drugih neurona pomoću tih pipaka/krakova, a i da neurona ima svakakvih fela.


izvor: čika Google


E, mislim da je moj problem baš u tom povezivanju. Naime, čini mi se da su se neki neuroni povezali sami sa sobom te da su nastale petlje u kojima se znam u beskonačnost vrtjeti, a jedini izlaz iz takvih ćorsokaka je vratiti se starim tragom i (s)krenuti na neki drugi, ponekad i neobičan, put. Iznijela sam tu svoju teoriju OnomMom i kaže on da je to zapravo dobro jer možda zbog takvog stanja nastaju stihovi poput: „ latico sniježna zgusnuta svjetla„. (Enes Kišević, Sonata od sna)

Budući da to nije moja neurotvorba, jedino što sam mogla reći je da mi je žao što nisam nespojenija ili samospojenija jer bih onda možda bila kreativnija, inteligentnija, znanstvenija, književnija… ,a OnajMoj je samo mudro šutio.


izvor: naukatv.ru


14.02.2021., nedjelja

Dvije,tri prigodne



(izvor: nepoznat, dobila viberom)





Sunce.
Okret.
Treptaj.
Okret.
Sunce.
Alarm.
Oči najdraže.
Treptaj.
Okret.
Alarm.
Oči najdraže.
Jutro.


(foto: Mikitarije)

(iz arhive, ali jutros bez alarma)


12.02.2021., petak

Sjeverac

Dugo, dugo se već nisam ovoliko veselila vikendu (nema nikakve veze s Valentinovom - osim što je OnajMoj rođen baš 14. veljače).
Naporana su mi bila posljednja dva, tri tjedna, svašta nešta se posložilo, nasreću ništa lošeg.
Veselim se i ledenim, suhim danima - mojem omiljenom liku zime. Snijeg je ok, ali kad se zemlja smrzne toliko da je tvrda poput kamena, a zapuše sjeverac/sjeveroistočnjak koji malo po malo tu zemlju u prah pretvaraju - e, to je za mene to. Takvo me vrijeme pročišćava, daje mi neku ludu energiju, ali rijetko se dogodi niz takvih dana pa namjeravam ovih dana šetati, šetati i šetati. Ne znam zašto me oduševljava pomisao na crvene, ali smrznute, obraze, na pomalo utrnute prste na rukama, na usne koje se toliko ohlade i utrnu da ne mogu izreći niti jednu riječ koja ima slovo p.

Smrznutom zemljom Sjeverac će se poigravati kovitlajući njezinim prahom.


10.02.2021., srijeda

Srijedarija




(izvor: internetska bespuća)

09.02.2021., utorak

Snježno veselje devetog veljače prije devet godina

O svom, vjerojatno jedinom, konju pisat ću nekom drugom prilikom, a sad ću samo postaviti nekoliko (priznajem - malo više od nekoliko) fotografija Bandijevog snježnog veselja jer konji jako vole snijeg i igre u snijegu, a prije devet godina, snijega je zaista bilo dovoljno za svakog - neki bi rekli i previše.
















(foto: Mikitarije)

07.02.2021., nedjelja

Kad kapci se zaljube

Jutros sam teško otvorila oči. U zraku visi očita promjena vremena, a najugodnije je to stapanje s krevetom baš pred kišu. Prošlo je nekoliko minuta, a kapci - i dalje se vole. Ne žele se razdvojiti. Žmirkam, ali njihova je ljubav jača. Gornji kapak polako popušta, razdvajaju se trepavice kojima su se, kao isprepletenim prstima, držali jedno za drugo. Opet žmirkam, a trenutci u kojima su oči zatvorene sve su dulji. Zaspala sam i sanjala svjetove šarene, bića neka nova, boje bez imena...

Neobično je carstvo snova koje bude tek kad se kapci zaljube.










slike (fractal art) pixabay: 1. Larisa-K, 2. dawnydawny, 3. BarbaraALane, 4. 189748)

06.02.2021., subota

Sivilu i crnilu usprkos

Teški su dani obojani sivilom događaja i crnilom tragedija. Priroda je još uvijek bez boja pa mi je preostalo zapisati popis sitnih zadovoljstava koja su mi ili će mi u narednim satima ispuniti dan jer odlučila sam ovu subotu posvetiti običnom uživanju u životu i pokušati zanemariti sve ono navedeno u prvoj rečenici, a čime nas bombardiraju s naslovnica većine portala, fb stranica/grupa/profila.

Sitna današnja zadovoljstva koja život čine življenjem, a ne preživljavanjem:
- sunce na prozorčiću
- razbarušena kosa
- osmijeh
- poljubac
- kavica
- čitanje vijesti i razgovori o koječemu
- krišom pojeden keksić (skrivam se od sebe same)
- nema mraza na autu
- gle, niču tulipani, narcisi, irisi
- božuri su baš potjerali, samo da se ne smrznu
- ajme, što sunce grije
- zalijevanje cvijeća
- namignule mi ciklame pa i ja namignula njima
- jeee, amarilis je potjerao i treći cvjetni pup
- šetnja prirodom s prijateljicom, Lunom i Čupkom (prijateljičina kerušica)
- Luna se okupala u prljavoj vodi
- kupanje Lune čistom vodom
- druga kavica (možda čaj)
- korabice u vrtu preživjele su mraz
- vrlo kratka prva vožnja biciklom (pazim na koljena)
- ručak (OnajMoj je pekao mesnu štrucu, mljac)
- deci vina
- volim sve (učinak vina je očit)
- šarenilo maćuhica
- šetnja gradom s mamom
- vrlo brzinska kupovina
- onaj pozitivan, najpozitivniji umor
- film, čitanje blogova…
- priprema za spavanje
- osmijeh
- poljubac
- spavanje

Ponešto boje nikad ne škodi (foto: Mikitarije)
















03.02.2021., srijeda

Srijedarije



(izvor: beskrajna internetska bespuća)





01.02.2021., ponedjeljak

Svježa 12








U sobi sam,
na krevetu sjedim
i tražim je,
ali je nema,
a još jutros je bila tu.

Jučer mi se,
uvečer,
u bijeloj tišini
i mirisu snijega,
krišom uvukla u džep.

Ne znajući,
u kuću sam je donijela,
i onda,
iz džepa se izvukavši,
u kosu se uvukla
jer, sjećam se,
odjednom je tako
svježe zamirisala.

S kose
na krevet se
premjestila
i mislim da sam ju
prekrivačem prekrila.

Do jutros sigurna,
naglo otkrivena
u balončić se pretvorila
i svjetlošću ometena,
zvucima smetena,
rasplinula se
zimska tišina.



(sve foto: Mikitarije)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.