Dugo, dugo se već nisam ovoliko veselila vikendu (nema nikakve veze s Valentinovom - osim što je OnajMoj rođen baš 14. veljače).
Naporana su mi bila posljednja dva, tri tjedna, svašta nešta se posložilo, nasreću ništa lošeg.
Veselim se i ledenim, suhim danima - mojem omiljenom liku zime. Snijeg je ok, ali kad se zemlja smrzne toliko da je tvrda poput kamena, a zapuše sjeverac/sjeveroistočnjak koji malo po malo tu zemlju u prah pretvaraju - e, to je za mene to. Takvo me vrijeme pročišćava, daje mi neku ludu energiju, ali rijetko se dogodi niz takvih dana pa namjeravam ovih dana šetati, šetati i šetati. Ne znam zašto me oduševljava pomisao na crvene, ali smrznute, obraze, na pomalo utrnute prste na rukama, na usne koje se toliko ohlade i utrnu da ne mogu izreći niti jednu riječ koja ima slovo p.
Smrznutom zemljom Sjeverac će se poigravati kovitlajući njezinim prahom.
Post je objavljen 12.02.2021. u 19:52 sati.