Mikitarije
16.02.2021., utorak
Budi svoj
|
Budi svoj! AUGUST ŠENOA Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s čela krvav tebi znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, I budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvine se nada, Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi. Da, zbilja goni s uzglavja te meka, U sebični te zovuć svijeta boj; Ma što te, brate, u životu čeka: Ti budi svoj! Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô, Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom; Ni desno, lijevo da se nijesi mako, Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom: Koracaj bez obzira krepko, živo, Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo, I budi svoj! Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet, A Bog sve mrzi, što je laž i varka; I neka ti je vazda vedra pamet, I srce vrelo, duša čista, žarka; Nek’ ravno um i srce tvoje važu, Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj! Da zli i dobri ljudi smjerno kažu: Da, on je svoj! Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći, I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći, Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska, U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, S poštena tekar lica teče pošten znoj, I nijesi, brate, živio zaludu, Kad jesi svoj! Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja! Pa diži čelo kao sunce čisto; Jer kukavica tek se hrđi klanja, Tvoj jezik, srce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi Tek mićenika ropskih podli roj; Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi, Pa budi svoj! Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora, Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije, Kad čovjek račun završiti mora, I ti ga svršuj, nek ti žao nije; Jer tvoje srce šapnuti će tijo: Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji si bio: Ta bio svoj! Vijenac, 1874.  (foto: Mikitarije) |
