Mikitarije

30.12.2020., srijeda

Ptice lete na jug

Ne znam zašto, ali ova je pjesme na mene, još nekad davno, ostavila popriličan trag, ali nikad ju nisam čula glasnije nego jučer i danas. Neki od vas znaju i za grupu Kerber i pjesmu Seobe (i neke druge pjesme). Kome smeta spomen te grupe i njihovih pjesama - neka preskoči.

Seobe

Ptice lete na jug
i vraćaju se
ljudi ognjišta gase
zauvek odlaze
Zemljina njedra
su velika ko Bog
sa mlekom za sve
najveći jad je ostaviti dom
od nemila do nedraga
pred sudbinom zlom

Ne ostaju tragovi pesme,
grobovi ne pevaju.

- 16:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Srijedarija

- 09:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.12.2020., utorak

Krleža o riječima

Svima ovdje riječ je glavni alat. Neki riječima slikaju, neki pjevaju, neki pripovijedaju, neki njeguju, neki se ispovijedaju, neki se prisjećaju... Zbog riječi koje su nas na ovaj ili onaj način obilježile, a i zbog sjećanja na Miroslava Krležu (malo je reći da je velikan hrvatske književnosti) postavljam jednu njegovu mudru o riječima.

(uređeno u alatu Canva)

Oznake: Miroslav Krleža

- 10:31 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.12.2020., subota

Gunđ/Grinch

Htjela sam napisati neku veselu Božićnu objavu jer mi je ovaj Božić, pomalo nenadano i neočekivano, baš onako nekako lijep, skroman i u krugu najdražih. Punog želuca, bez motivacije za neku šetnju (nju ću valjda kasnije odraditi) i s još nekoliko gutljaja crnog vina u čaši, odlučila sam prosurfati internetskim morem i baciti pogled na fb otoke. Ove mi se godine objave čine onako reda radi i uočavam veći broj fotografija obiteljskog tipa.

Između ostalog vidim da neki već odborojavaju do sljedećeg Božića (nema u tome ništa loše i nekako je fora), ali još ni drugi dan Božića nije prošao. Čudimo se prolaznosti, zamjenjivosti svega, a i sami to sve, i puno više od toga, potičemo. Čini mi se da se ni pečenka nije ohladila do kraja, a već razmišljamo o novoj; još se kolači ni do dopola pojeli nisu, a razmišljamo o tome što ćemo i kako nagodinu… Voljela bih da mogu reći da je za to kriva ova čudna godina, ali, nažalost, ne mogu. Polako se taj duh prolaznosti i nezadovoljstva trenutnim uvlači pod kožu i baš danas mi je palo na pamet nije li baš to onaj zeleni i grozni Grinch koji je pokušao ukrasti Božić. Možda bi bilo dobro da je jer za Grincha je bilo nade.

(obje slike preuzete s interneta)

Nije li nas baš ova godina trebala naučiti da ne treba brzo i lako otpisati sadašnjost i tako na neki način umanjiti one koji jesu i ono što jest upravo sada nama pred očima?

- 14:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #

24.12.2020., četvrtak

Zaboravljena srijedarija

(autor nepoznat)

- 09:47 - Komentari (22) - Isprintaj - #

21.12.2020., ponedjeljak

Sunce

Sve je sivo, sumorno, turobno, olovno i teško. Ako nema Sunca, kao da mi je netko baterije izvadio. Energiju podižem slojevima kave i slatkog, a slano za predah. Znam da se može i drugačije, ali ne da mi se. Bit će mi bolje već za desetak, petnaestak dana, s prvim minutama dužeg dana, a početkom veljače se, poput visibabe koja se izvlači iz zemlje, i ja izvlačim iz svog psihofizičkog sna i to redovito desetak kila teža. Zaista volim zimu, ali ovogodišnje sivilo, izmaglica i rosulja u potpunosti su me dotukli. Sunca, Sunca mi dajte. Nisam nikada prije pila vitamin D, ali sada ozbiljno razmišljam o tome premda ne znam bi li mi pomoglo.

Posao sam danas nekako odradila i to u jutarnjoj smjeni - tko li ju je samo izmislio i za koga?
U kratkim pauzama razmišljala sam o Suncu, o današnjem suncostaju, o konjukciji Jupitera i Saturna, o blagdanskom tjednu i o tome kako nam je zimi svaka boljka veća i teža, kako su nam svi obrambeni mehanizmi zapeti kao puške, kako smo kao primorani uživati u ovo doba godine (a nikad mi Božić nije imao gorči okus (možda i njega ubijam slatkim)) i vidim da je ljeti lakše sve to podnijeti.

Produžetak dana svakako će mi razbuktati optimizam, krv će brže kolati i neće biti ove poput baruštine ljepljive učmalosti, a sve ono što se sada čini veliko i strašno, postat će manje i bezopasnije. Tješi me i osnažuje misao da se unatoč svemu u ponešto ipak možemo pouzdati, a to je da će dani biti dulji, a sjene, pa i one najstrašnije, postajat će kraće. :-)

- 15:03 - Komentari (22) - Isprintaj - #

17.12.2020., četvrtak

Svježa 10

Mliječna koprena
opet mi
daljine sklanja,
ali ono pred
očima tad
bolje se vidi.
Danas predzima
ne grli nježno,
već se hladno i
vlažno uvlači
i zavlači.
Svaka teška riječ,
strogi pogled,
oštar zvuk,
još jaču
bol nanose.
Lijek je
u doma toplini,
u zagrljaju nježnosti,
u kolaču ispečenom
pa čak i u skuhanoj kavi,
u pravoj riječi,
ali i ugodnoj
tišini,
i svemu drugome
što nas od zime
(pa čak i one ljudske)
brani.

(foto: Mikitarije)

- 11:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.12.2020., srijeda

Srijedarije/srijedoumlje

- 09:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.12.2020., nedjelja

Vrlo kratka spomen na Šenou

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa (Zagreb, 14. studenoga 1838. – Zagreb, 13. prosinca 1881.).

(foto: Mikitarije)

- 10:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.12.2020., subota

Nikad

Rijetko kad koristim riječ nikad i nema to baš previše veze s onom starom da nikad ne treba reći nikad pa čak ni tad.
Jednostavno mi je to previše neodređena riječ, nekako mi se čini da obuhvaća i prošlost i sadašnjost i budućnost i puna je nekog tereta obaveze. Međutim, ponekad ne mogu drugačije iskazati ono što mislim pa izustim to nikad premda ću možda požaliti i jezik pregristi zbog prekršenog nikad.

Zadnjih godina sve češće uočavam dva prigodna ukrasa koja nikad ne bih uzela u obzir. To su onaj jadni Djed Božićnjak koji visi s kojekavih ograda i kao pokušava se popeti i onaj nesretni patuljak, gnom, što li, kojem samo nos viri ispod kape.

(izvor: internet, autor: nepoznat)

Viseći Djedica kao da je osuđen na vječni neuspjeh, a patuljak nit' vidi, nit' čuje.

Sklonija sam nekim klasičnim ukrasima premda sve manje ukrašavam. Mini borić imam već treću godinu (narastao je jedva 5 cm), a u Lidlu sam jučer kupila još jedan u prigodnoj tegli. Kupila sam ga jer mi ga je bilo žao. Prolazeći, vidjela sam da je zemlja u kaliću raspucana, a uzevši kalić iznenadila sam se njegovom lakoćom. Došlo mi je da kupim bar litru negazirane vode i zalijem svo cvijeće koje je bilo izloženo. Vidno je žeđalo i zvalo u pomoć, ali kalić tog borića bio je bolno lagan. Više nije.

- 11:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.12.2020., srijeda

Srijedarije/srijedoumlje

(izvor: nepoznat)

- 16:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #

08.12.2020., utorak

Šbb kbb (što bi bilo kad bi bilo)

Doba je godine kad planiram i razmišljam o sljedećoj. Dobar dio tih planova se ne ostvari,
a budem nekako zadovoljna ako se odradi pola. Međutim, svake godine pomalo neostvarenih i nastane
taj neki veći minus ostvarenih planova. U samom početku planiranja bude tu i nekakvih
želja, pomalo nerealnih, ali znam razdvojiti želje od mogućnosti. Zbog raznih spletova manje-više
nesretnih okolnosti tek zadnjih nekoliko godina prihodi su koliko toliko ok. Oboje smo 47 godina, neki bi rekli puno, neki malo.
Uvijek sam se nadala da ću do 50 godine riješiti glavninu stvari - kućicu koja je dorađena da ne moram razmišljati o stolariji, o krovu, o zamjeni instalacija i poželjan bi bio autić ne stariji od 4 ili 5 godina. Nismo ni blizu toga, a vrijeme ide. Većina mojih prijatelja i poznanika od roditelja je dobila (ne naslijedila) nekretninu ili su im pomogli na neki drugi način. Nisam sklona zavisti, ali to je dobar vjetar u leđa našim (u ovom slučaju njihovim) životnim barkama. Opširna je to tema u kojoj bih zapravo trebala iznijeti gotovo cijeli svoj složeni financijski život, a nije to tema.

Tema je šbb kbb.

Što bismo bili, čime bismo se bavili, što bi nas usrećivalo kad uopće ne bismo morali brinuti o novcu ili bar o stambenom pitanju, automobilu i plaćanju režija?
Zemlja, zvijezde i drugi planeti bili bi moj izbor.

Zemlja jer me opušta rad u vrtu i briga o životinjama i zaista bih voljela da sam se mogla baviti seoskim turizmom. Zamišljam sebe kako na konju (jahati znam) obilazim svoje imanje. Ta čežnja me nikad nije napustila. Uspjela sam si bar ostvariti jedan san, a to je da imam konja - i to sam ostvarila tek u kasnim tridesetima. Trajalo je to tek dvije godine, ali sretna sam jer mnogi o tome sanjaju, a nikad im se ne ostvari.
Svemir i sve ono što ga čini zato jer mi je astronomija prva ljubav. Nasreću, internetska bespuća omogućavaju nam učenje i spoznaje o svemu.

Idealna kombinacija za mene bilo bi seosko imanje negdje u planinama (ili bar brdima) s malom zvjezdarnicom. :-)

Čime biste se vi bavili u nekom idealnom svijetu u kojem bismo bili lišeni svakodnevnih briga?

- 08:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #

03.12.2020., četvrtak

Luna (sve je prošlo ok)

Kerušica Luna je sasvim dobro.

Evo nekoliko fotografija koje sam izdvojila (a najradije bih ih sve stavila).

Najmilije gleda kad bi neki desertić.

I pseći nos mora katkad odmoriti.

Najsretnija je kad je umorna kao pas.

S prijateljicom Čupkom

S prijateljem Arčijem.

E, to je taj šapoplet.

Maženje psa po trbuhu donosi trenutnu sreću.

Vozeći se biciklom našla sam psetance u kanalu i naravno da sam ju donijela kući, nazvala Malena, odvela na cijepljenje i čipiranje i pronašla joj divan dom. U međuvremenu, Luna je bila dadilja.