Marketing
Sunce
Sve je sivo, sumorno, turobno, olovno i teško. Ako nema Sunca, kao da mi je netko baterije izvadio. Energiju podižem slojevima kave i slatkog, a slano za predah. Znam da se može i drugačije, ali ne da mi se. Bit će mi bolje već za desetak, petnaestak dana, s prvim minutama dužeg dana, a početkom veljače se, poput visibabe koja se izvlači iz zemlje, i ja izvlačim iz svog psihofizičkog sna i to redovito desetak kila teža. Zaista volim zimu, ali ovogodišnje sivilo, izmaglica i rosulja u potpunosti su me dotukli. Sunca, Sunca mi dajte. Nisam nikada prije pila vitamin D, ali sada ozbiljno razmišljam o tome premda ne znam bi li mi pomoglo.
Posao sam danas nekako odradila i to u jutarnjoj smjeni - tko li ju je samo izmislio i za koga?
U kratkim pauzama razmišljala sam o Suncu, o današnjem suncostaju, o konjukciji Jupitera i Saturna, o blagdanskom tjednu i o tome kako nam je zimi svaka boljka veća i teža, kako su nam svi obrambeni mehanizmi zapeti kao puške, kako smo kao primorani uživati u ovo doba godine (a nikad mi Božić nije imao gorči okus (možda i njega ubijam slatkim)) i vidim da je ljeti lakše sve to podnijeti.
Produžetak dana svakako će mi razbuktati optimizam, krv će brže kolati i neće biti ove poput baruštine ljepljive učmalosti, a sve ono što se sada čini veliko i strašno, postat će manje i bezopasnije. Tješi me i osnažuje misao da se unatoč svemu u ponešto ipak možemo pouzdati, a to je da će dani biti dulji, a sjene, pa i one najstrašnije, postajat će kraće. :-)
Post je objavljen 21.12.2020. u 15:03 sati.