20

nedjelja

studeni

2022

Savršen dan

Živimo u prizemlju i najugodnije se osjećamo kad na spavaćoj sobi tijekom noći spustimo rolete. Dolazim iz smjene, On je već u krevetu. Kiša je slaba, ali ne prestaje. Brzo zaspem, što od fizičkog umora, a što od psihičkog. Sutra imam prvi slobodan dan nakon dugo vremena.

Iz sna me trgne snažni pljusak. Pogledam na sat, tek je 7 sati. Volim dobro odspavati, ali kad imam samo jedan slobodan dan, draže mi je probuditi se rano kako bih kvalitetno provela dan. Podižem rolete i gledam kapljice kiše kako lupkaju po prozoru. Obožavam što imamo mnogo velikih prozora. Vani je sivo i maglovito. U kući je toplo i mirisno jer On već kuha kavu. Već u rano jutro palimo Netflix i sklupčamo se na kauču. Moramo u kupovinu preostalih sitnica koje još nedostaju u stanu, ali ipak odlučujemo polako i u miru do kraja popiti kavu.

Ovo je tako običan dan, a meni najbolji. Obožavam jednostavno biti kod kuće s Njim i odmarati, obaviti nešto sitno kućanskih poslova i grijati se dok vani pada kiša.

02

nedjelja

listopad

2022

Godišnji odmor

Dan 1:
Let je ugodan. Gledamo vrhove planina i poneko jezerce između. Uskoro prelazimo zelene ravnice, a zatim i more. Probijamo se kroz guste oblake i uskoro ugledamo naše odredište. Izlazimo s leta i žurimo nešto pojesti. U zadnji tren lovimo autobus za naš grad. Izlazimo iz autobusa u manjem gradu, noć je. Rijeka mirno teče kroz grad a gradska svjetla se na njoj reflektiraju. Dolazimo u stan i jedva čekamo leći u krevet.

Dan 2:
Budi me zvuk kiše. On još spava. Ustajem iz kreveta i odlazim do obližnjeg prozora. Ulica je mokra, ljudi prolaze sa šarenim kišobranima, nebo je tamno sivo, a po prozorima klize kapljice kiše. Odlazim skuhati kavu te mi se ubrzo pridružuje i On. Zaključujemo da bismo danas htjeli istražiti okolicu, a poslijepodne napisati plan za ostale dane. Još nije ni listopad, a već sam se morala toplo obući. Već na izlaznim vratima spremno držim kišobran. Kiša nije preintenzivna te na pola našeg istraživanja prestaje. Zgrade su raznolike, šarene, neke kao da gledam Downton Abbey. Crkve su veličanstvene. Ljudi su ugodni, pristojni. Nalazim mnogo malih zanimljivih trgovina. Odmah sam si kupila jedan komad nakita kojeg sam oduvijek željela. Savršena uspomena. Dolazimo u stan i odmah vadim komad papira. Na karti gledam što nam je od znamenitosti bliže, a što dalje te ih prema tome i grupiram. Sve moram označiti šarenim flomasterima.

Dan 3:
Danas kiša visi u zraku. Dok se spremamo za obilazak obližnjih znamenitosti primjećujemo da je odjednom zasjalo sunce. Iznenađujući preokret. Razgledavamo stara vrata grada, crkve i ostale znamenitosti kad se približimo galeriji. Izložba je zanimljiva, a najviše me oduševila jedna slika s medicinskim motivima. Baš sam bila razočarana što je preskupa za moj džep. Šećemo niz rijeku. Mirna je i mutna. U povratku u stan sjednemo u Starbucks, to se u inozemstvu nikako ne smije preskočiti!

Dan 4:
Dan odmah započinje suncem, a mi dan opet započinjemo kavom. Uskoro nas autobus vozi preko beskrajno zelenih površina, a putem promatramo simpatične kućice, uređene kao u filmu. Gledamo znamenitosti stare nekoliko tisuća godina, prolazimo mirnom šetnicom i fotografiramo impresivno beskrajno zelenilo koje po sredini prekida ona ista rijeka. I ovdje je mirna, međutim malo je bistrija. U međuvremenu nailazi poneki oblak praćen slabijim vjetrom. Postaje prilično hladno. Dolazimo u stan neopisivo umorni. Jako nas veseli grijanje i vrući tuš. Navečer odlazimo u obližnji pub. Ljudi su jako druželjubivi. Odlično pivo i glazba!

Dan 5:
Dan za odmor! Planiramo još mnogo aktivnosti prije polaska kući te je važno dobro odmoriti kako bismo mogli sve vidjeti. Opet započinjemo dan kavom, obavljamo kupovinu, gledamo filmove, kuhamo ručak. Tijekom poslijepodneva počinje kiša. Opet promatram mokru ulicu, a najviše kapljice na prozorima. Ležim pod toplom dekicom i čitam knjigu. Zvuči čudno, ali volim ovakve dane.

Dan 6:
Vrijeme je promjenjivo. Bez kiše, ali povremeno oblačno, a povremeno sunčano. Stalno praćeno hladnim vjetrom. Odlazimo vidjeti jednu utvrdu i izložbu. S utvrde se pruža savršen pogled na cijeli grad. Želim ga gledati cijeli dan, ali neopisivo mi je hladno! Grijemo se u stanu prije odlaska na večeru. Kao i uvijek, desert mi je omiljeni dio večere. Koktel je odličan, nakon jednog sam pospana kao da sam popila tri. Tu večer sam jako rano zaspala.

Dan 7:
Opet pravi kišni dan. Planirali smo manji izlet u prirodi, ali čini nam se da to u kišnim uvjetima nije baš izvedivo. Odmaramo, ja opet čitam uz prozor. Navečer odlazimo u kino. Pripremamo se za spavanje i tužno primjećujemo da je ovo posljednja noć ovdje.

Dan 8:
Cijelu jutro uz kavu ponavljamo kako ne želimo ići kući. Vrijeme leti i uskoro smo već na letu. Bližimo se kući i promatramo snažnu oluju. Iz zraka izgleda još impresivnije.

I da, kupila sam mnogo knjiga. Njih 7, čini mi se. Baš sam sretna!

24

nedjelja

srpanj

2022

Nas dvoje

Ulazim u kuću nakon napornog dana na poslu, torba odzvanja kad dotakne pod. U daljini čujem grmljavinu dok sa sebe skidam odjeću i odlazim pod tuš. Vruća para mi magli pogled, ali istovremeno obavija mi sva osjetila ugodnom toplinom koja opušta mišiće. Ne da mi se sušiti kosu, a kapljice se s nje kotrljaju preko leđa sve do poda dok umorno koračam u sobu. Dan je bio nemoguć: krvarenje koje smo jedva stavili pod kontrolu, operacija od sedam sati i bezbroj konzilijarnih na hitnoj. Jedva sam dočekala doći kući. On već leži na krevetu i pokazuje mi da se zavučem ispod deke. Zna da se moram pokriti dok spavam, čak i na vrhuncu ljetnih vrućina. Prepričavam mu dan, gledamo seriju, uživam u njegovoj toplini, osluškujemo oluju koja se približava i polako ali sigurno tonemo u san.

Uz sve moje male pobjede i uspjehe, spašene živote i naučene nove vještine, meni je ipak omiljeni dio dana kad ugledam Njega.

22

petak

travanj

2022

Rutina

Posljednjih nekoliko dana pokušavam pisati o malim stvarima koje me vesele, kao što to inače činim. Ali sve zvuči glupo, jer više nijedna sitnica ne može nadomjestiti moje zasićenje rutinom.

Već gotovo pola godine radim na covid odjelu. To je jedan odjel koji iznimno iscrpljuje čovjeka. Psihički.
Svaki moj dan je isti: pregledavanje laboratorijskih nalaza i terapije, uputnice, vizita, informacije i još jedna vizita.
Došla sam do zasićenja i samo želim da se nešto dogodi, da se nešto pomakne.

Još ne gubim nadu.

12

utorak

travanj

2022

Najboljoj prijateljici

Ponekad sanjam one mračne hodnike. Uvijek u snu želim na nekog vikati, a nemam glasa. Želim se od nekog braniti, a ne mogu podignuti ruke. Želim od nekog bježati, a ne mogu pokrenuti noge. Uvijek sam bespomoćna i sama u nepoznatoj okolini. Prepuštena sebi, a preslaba da bih se zaštitila. Budim se prekrivena hladnim znojem, a taj sivi oblak prati me cijeli dan.

Ima nekoliko meni bliskih ljudi koji su uvijek uz mene i drže me na površini. Uvijek otjeraju taj sivi oblak. Zbog njih sam danas jaka, samouvjerena i nikog se ne bojim. Često spominjem zaručnika, ali još nisam spomenula moju najbolju prijateljicu. Nazovimo je Maja.

Maja je na poslu ozbiljna, sposobna i vrlo profesionalna odvjetnica koja sve argumentira i raspravlja do besvijesti. U slobodno vrijeme, Maja voli sunce, umjetnost, putovanja i velika je suprotnost ozbiljnoj odvjetnici. Kad imam problem, Maja će odmah reći da joj mogu sve ispričati i neće me osuđivati, ali kad radim gluposti bez problema će mi reći da sam glupa. I to cijenim kod nje. Ne štedi me, objektivna je, a s druge strane me razumije i želi mi dobro. Razgovor s Majom je kao psihoterapija. Ne znam jesam li joj dovoljno puta naglasila koliko sam zahvalna što je uvijek uz mene, ali uskoro ću je vidjeti i svakako joj to još jednom naglasiti.

07

četvrtak

travanj

2022

Dugo očekivani odmor

Tek sam počela ponovo raditi na Covid odjelu i već sam završila u izolaciji. Osjećam se dobro, borim se sa dosadom. Pratim boje neba od jutra do kasne večeri, gubim se mislima u jutarnjoj gustoj magli, promatram nježno njihanje još uvijek ogoljelog stabla ispred prozora, zahvalno sa malog stolića ispred vrata sobe uzimam kavu i doručak koje mi moji ukućani marljivo pripreme. Šaram i bojim po rokovniku nakon što sam odlučila pauzirati sa stručnim knjigama barem na dva-tri dana. U tih nekoliko dana ću dovršiti s gledanjem nekih serija koje nikad nisam stigla pogledati. Nedostaje mi zveckanje kiše po prozoru. Doći će i ona uskoro.

22

utorak

ožujak

2022

Vikend

Budi me najiritantnija melodija alarma ikad. Moram odabrati najneugodniju melodiju jer se ponekad teško budim. Vani je sve sivo i ne mogu predvidjeti hoće li uskoro izroniti sunce ili će se gusti oblaci zadržati tijekom cijelog dana. Kišu ne predosjećam, već dugo nije padala. Volim kad je miris kave prvi miris koji osjetim ujutro. Srknem tople kave s puno mlijeka i tek onda krenem staviti parfem.

Prolazim kroz dvorište i primjećujem mir i tišinu. Vikend je, svi još odmaraju osim mene. Putem susrećem tek nekoliko automobila. Najveća prednost rada vikendom je više mjesta za parkiranje u krugu bolnice. Minutu nakog što ugasim automobil, primjetim da se pokraj mene parkiraju moji kolege koji su se danas skupa vozili na posao. Opet smo svi troje uranili. Ali, to je savršena prilika da se zaustavimo u kantini i pokupimo kavu i doručak.

Još je sve mirno, rano je. Predviđamo kakav će dan biti iako znamo da nitko od nas ni približno neće pogoditi. Ovaj posao je jako nepredvidiv. Sjedimo u nekom improviziranom dnevnom boravku i povremeno se nasmijemo nekoj šali. Svatko od nas sa sobom vuče neku knjigu i stalno se nagovara da je otvori. Čuju se naleti vjetra koji je još mirovao kad smo tek dolazili. Vjetar je brzo rastjerao oblake i zasjalo je sunce.

Nađemo se ispred svlačionice i skupa krenemo kući. Jedva čekam nešto pojesti. Umorna sam, ali istovremeno i sretna. Sretna što volim biti pokraj zaručnika, a volim biti i na poslu. Tako da sam uvijek zadovoljna jer nikad ni nisam na nekom trećem mjestu.

Dok stvari stavljam na stražnje sjedalo, bacim još jedan pogled na zgradu. Na svim prozorima se vidi svjetlo, a iznad trepere zvijezde. Sutra se opet vidimo.

23

srijeda

veljača

2022

Kava

Nakon radova u stanu i osvježavajućeg tuša, sinoć smo zaručnik i ja otišli na kavu. Inače često idemo na kavu, ali jučer smo se zadržali nešto duže. Skoro pa smo otišli među posljednjima. Zanimale su ga neke stvari o kirurgiji, kako se i zašto nešto radi. Meni je dovoljno samo spomenuti kirurgiju da počnem pričati u nedogled, tako da sam mu prepričavala neke interesantne slučajeve na kojima sam radila. Naravno, bez osobnih podataka dotičnih pacijenata. Volim kad razgovaramo o kirurgiji. To je jedna od rijetkih tema o kojoj mogu puno razgovarati, a najviše me veseli što je i njemu zanimljiva. Na poslu vidim mnogo neobičnih slučajeva i lijepo je kad to mogu podijeliti s nekim koga zanima što imam za reći.

Bili smo jako umorni po dolasku kući - on je nakon posla radio u stanu, ja sam došla iz naporne noćne smjene. Smjestili smo se u krevet, ugasili svjetlo i uključili jednu manju lampicu, uključili tv i zaspali u kratkom roku. Jutros smo se rano probudili, zaključala sam vrata kad je otišao na posao, otvorila prozor i još kratko odspavala uz šum prometa u daljini. Još danas odmaram, sutra opet radim.

14

ponedjeljak

veljača

2022

Planovi

Zatvaram knjigu i ispijem posljednji gutljaj kave kad primjetim kolege koji dolaze preuzeti moju smjenu. Noć je bila mirna. Dan je rano osvanuo, ali obavijen je gustom maglom. Izlazim u dvorište, udišem onaj svježi kišni zrak i veseli me dan koji me čeka. Cijelim putem kući prati me blaga kiša, a u daljini se nazire gusta magla koja se svakim mojim kilometrom udaljava od mene.

Doručkujem i omotam se toplom dekom dok ispunim nadolazeće obaveze u rokovniku. Večeras idemo na večeru, a nakon toga odmaramo kod kuće. A sve poslijepodnevne sate posvećujem sebi. Razmatram mogućnost da si pripremim vruću pjenušavu kupku koju će slijediti mlijeko za tijelo istog mirisa. Moram pripremiti odjeću i šminku. Možda čak stignem malo učiti i pogledati epizodu jedne serije.

Dok sve planiram, magla stoji u daljini, a kiša ne odustaje. Savršen ugođaj za ovako savršeno isplaniran dan.

09

srijeda

veljača

2022

Osnove

Nedavno sam zaključila da se trebam vratiti na osnovne postavke, a danas sam shvatila da u skladu s tim i svoje znanje trebam nadopunjavati od osnova. Tako da sam skuhala kavu, uključila računalo i otvorila knjigu iz anatomije. Jer realno, na operaciji moram znati koja je koja struktura. Uglavnom, kupila sam novo izdanje te knjige koje sadrži mnogo korisnih fotografija, a najviše me oduševljava onaj miris nove knjige koji je ispunio čitav moj osobni prostor. Stalno zamišljam kako će izgledati naša nova polica za knjige u stanu. Kako ćemo posložiti knjige? Gdje ćemo smjestiti radni stol? Imamo još puno toga za isplanirati.

Danas nisam bila u teretani. Nisam ni prošetala, iako je dan sunčan. Večeras radim i ništa mi se ne da. Možda prije posla pogledam kakvu seriju ili dovršim jednu zanimljivu knjigu. A teretana je na redu u petak. Večeras za noćnu smjenu pakiram novu stručnu knjigu. Prošlu sam dovršila i to je neopisivo dobar osjećaj.

Uređenje stana dobro napreduje, zaručnik i ja raspravljamo u kojem ćemo restoranu rezervirati za Valentinovo, čitanje mi dobro ide, napokon redovito vježbam. Zadovoljna sam. Iako danas nema kiše. Ali kažu da će uskoro.

07

ponedjeljak

veljača

2022

Hladno jutro

Rano jutros budi me alarm. Brzo se sjetim da ja danas nastavljam spavati, a zaručnik se sprema na posao. Čujem ga kad uzme torbu te se ustanem otpratiti ga do vrata. Osjetim nalet hladnog zraka i čim zaključam potrčim uskočiti u topli krevet. Privučem si njegov jastuk kako bih natrag zaspala uz njegov miris. Zatvorim oči i čujem kapi kiše na prozoru. U krevetu je toplo i mekano. Ne da mi se ustati kuhati kavu. Još ću malo uživati u ugođaju.

Budim se dva sata kasnije. Kiša je prestala, ali nebo je i dalje mračno. Pijem kavu i spremam se otići u teretanu. U teretani mi se sviđaju veliki prozori kroz koje vidim da se sunce i oblaci neprestano izmjenjuju. Stalno čekam kapi kiše na prozoru.

Nakon ručka pripremim si toplu kupku. Savršenstvo za umorne mišiće. Zadovoljna sam današnjim ljenčarenjem. Sutra već opet radim.

06

nedjelja

veljača

2022

Osjećaji

Iz kuće izlazim u svježinu zamagljenog mraka i zaputim se prema garaži. Puštam neku laganu glazbu, uključujem grijanje i kroz kišnu noć krećem u noćnu smjenu. Kiša pada lagano, a dovoljno da osvježi suhe ceste. U gradu je gužva, vješto se probijam do dvorišta bolnice i parkiram ispod guste krošnje visokih i starih stabala. Na hodnicima zgrade vlada tišina. Dolazim do odjela te me kolege od kojih preuzimam smjenu iznenade informacijom da je stanje na odjelu mirno. Natočim si vruće kave i dodam malo mlijeka. Saslušam što se tijekom dana događalo s pacijentima te ih odlazim posjetiti i provjeriti kako su. Svi su mirni, a najviše pospani. Ostavljam ih u miru i u računalo zapisujem njihovo stanje tijekom večernje vizite. Provjeravam ima li na hitnom prijemu koji potencijalni novi pacijent za moj odjel i kad se uvjerim da nema, sjednem na kauč čitati knjigu. Odjednom se budim nekoliko sati kasnije. Sestra mi kaže da su svi mirni i spavaju i da ne trebam brinuti. Ali san mi više ne ide na oči. Idem skuhati kavu i ispisati uputnice i otpusna pisma za predstojeći dan. Dok to dovršavam, dolaze kolege koji preuzimaju smjenu. Dan je osvanuo rano, imam osjećaj mnogo ranije nego inače ovih dana. Kroz prozor čujem buku prometa u ulici ispred bolnice. Nebo je sivo, natopljeno kišom. Putem kući prolazim kroz zaostatke one noćne magle.

Osjećam mir kakav već dugo nisam osjećala. Osjećam sreću zbog mog zaručnika. Osjećam uzbuđenje zbog uređivanja stana i svega što nas još čeka. Osjećam ambiciju zbog svog posla. Osjećam se potpuno i svi ovi osjećaji me vesele.

17

ponedjeljak

siječanj

2022

Znaš li tko si?

Toliko je toga u meni a ja ne mogu progovoriti. Ne mogu to formirati u riječi. Taj osjećaj u valovima dolazi i odlazi. Najčešće sam dobro, a ponekad me na dan-dva pokosi kao tsunami. Kao da istovremeno i želim i ne želim razgovarati o tom. Veseli me što se taj osjećaj sve rjeđe javlja i sve je manjeg intenziteta. Nadam se da će jednog dana izblijediti.

"Do you know who you are? Do you know what's happened to you? Do you want to live this way?"

14

petak

siječanj

2022

Olujna noć

Olujni vjetar je stao i za sobom ostavio samo sunce. A ja uporno maštam o kišnim danima.
Na poslu sjedim za stolom u kasne sate dok čekam da moj pacijent krene na hitni operativni zahvat. Na računalu naručujem neke laboratorijske pretrage koje će se učiniti ujutro, kad odjednom sva svjetla zatrepere. Čujem kapi kiše na prozoru i približim se provjeriti dolazi li oluja. Uočim bljesak munje u daljini, a kapi na staklu postaju sve gušće, sve veće, sve glasnije. Svjetla trepere sve češće.
Trgne me glas sestara koje su došle preuzeti mog pacijenta. Uputim ih k njemu i kad vidim da su otišli, provjerim stanje na odjelu. Svi su mirni, spavaju, neki i hrču. Sestra preuzme čuvanje odjela dok ja sat vremena legnem na kauč. Odmah iza mene nalazi se prozor na kojem kapi odzvanjaju sve glasnije. Svakih nekoliko desetaka sekundi obasja me svjetlost munje, a pod se lagano zatrese.
Moj odmor prolazi brzo i lako se razbudim kako bih preuzela čuvanje odjela. Kažem sestri neka malo odmori dok može. Na odjelu i dalje svi mirno spavaju. Cijelu noć čujem zveckanje šalica u ormaru nakon svakog udara groma, a kako se bliži jutro sve češće čujem i zavijanje vjetra.
Mir našeg odjela je uskoro narušen; primim poziv da ćemo primiti novog pacijenta. Krećemo pripremiti njegov krevet i dočekati ga. Olujni ugođaj nas prati, no kako se koncentriramo na posao, u našoj glavi postaje sve tiši.
Dolazi jutro i vrijeme je da se suočim s olujom. Izlazim u dvorište i trčim prema autu. Kiša mi moči kosu, a vjetar je mrsi. Hladnoća mi daje brzinu i čim ulazim u auto, uključim grijanje. Kući vozim okolnim putem jer su neke ceste zatvorene. Kod kuće spuštam rolete i odlučujem odspavati uz zvukove oluje. Iako je noć bila relativno mirna, strašno sam umorna.

10

ponedjeljak

siječanj

2022

Dan za mene

Jučer je kod mene bio zaručnik. Naravno, prošetali smo. Bilo je strašno hladno te smo se jedva čekali ugrijati u toplom krevetu gledajući film. Večer je bila jednostavna, a savršena.
On danas radi, ja sam slobodna. Nakon što je otišao na posao još sam odspavala, možda i previše. Doručkovala sam i popila kavu te otišla do krojačice kako bi mi prepravila nekoliko sitnica na radnoj odjeći. Zatim sam otišla u teretanu gdje sam uz dobru glazbu odradila nekoliko setova vježbi za leđa i noge. Obavila sam kupovinu, uglavnom zdrave namirnice. Natočila gorivo i ručala. Pripremila sam si vruću kupku i opuštala se sve dok voda nije postala gotovo potpuno hladna. Zatim sam proučila svoje planove u rokovnicima i odlučila cijeli opuštajući dan opisati ovdje.
A sutra već ponovo radim. Gledam kroz prozor kako vjetar uvija stabla i planiram koju ću toplu odjeću ujutro odjenuti. Nadam se da neću predaleko parkirati.

09

nedjelja

siječanj

2022

Prošlost i budućnost

U nekom bezveznom filmu zapazila sam jednu mudru izjavu: "Ako ne pustiš prošlost iza sebe, stalno će gušiti tvoju budućnost."

Uglavnom, razmišljam kako bi bilo lijepo imati knjižaru. Raditi u njoj, a kad nema posla čitati pokraj izloga. Nekad bi po izlogu šarale kapljice kiše, a nekad ga probijale slabašne zrake sunca koje su potisnule oblake. Skuhati kavu s puno mlijeka i polako je pripijati dok okrećem žućkaste stranice knjige. To se nažalost nikad neće ostvariti, ali ovih dana uređujem stan i planiram kupiti ogromnu policu za knjige. Već zamišljam kako ih slažem na policu i divim im se kad su postavljene na svoje mjesto.

Jutros sam popila odličnu kavu. Ista kao i uvijek, ali ipak mi je nešto bilo drugačije. Dok sam ispijala kavu primjetila sam da su sunce prekrili oblaci prepuni kapi kiše, tako da sam odmah pripremila računalo kako bih napisala ovaj post, rokovnike kako bih organizirala svoj idući tjedan i knjigu iz anatomije kako bih ponovila sve osnove koje bi mi mogle zatrebati na operacijama. Čim dovršim navedeno i mali milijun drugih obaveza, istražit ću što ima novo kod vas. Ali sada, samo ću uživati u kiši.

04

utorak

siječanj

2022

Šetnja

Posljednjih dana zaručnik i ja imamo običaj navečer prošetati. Sviđa mi se naš novi običaj, opušta me. On počne hodati malo brže pa mora usporiti kad primjeti da ja zaostajem. Putem promatramo božićne ukrase, uočavamo napredak u gradnji novih kuća u našem naselju, pozdravljamo svaku životinju koju sretnemo. Volim osjećaj kad izađemo iz kuće, a hladnoća me grize za lice dok mi ostatak glave grije pletena kapa. Volim što bude pusto, a od zvukova jedino čujemo šum automobila u daljini. Sretna sam što imamo jedno drugo, a skupa imamo novi opuštajući običaj. To su samo naše minute. Ovih dana se spustila gusta magla u naš kraj i jedva čekam iduću šetnju.

02

nedjelja

siječanj

2022

Još jedan običan dan

U novoj godini moja jedina odluka je da idem dalje. Isključujem svaki pokušaj ometanja mog napretka i sreće. Danas je magla naglo prekrila sunce i spustila se sve do dvorišta. Sutra bi mogla i kiša. Ujutro ću se probuditi uz zvukove kiše i popiti kavu. Sjest ću u auto i blago ošamućena gradskim svjetlima u tami ću oprezno voziti do bolnice. Brzo ću utrčati u zgradu i popeti se na zadnji kat. Natočit ću kavu i presvući se. Pogledati laboratorijske nalaze mojih pacijenata i otići u vizitu. Krenuti dalje u još jedan običan dan. Kišni, nadam se.

27

ponedjeljak

prosinac

2021

Noćna mora

Moja noćna mora je otkrivena. I osjećam olakšanje. Gradim svoj život ponovo kao druga, bolja, jača osoba.
Sad znam da ne treba ići najjednostavnijim putem. Sad znam da je bolje da me se boje nego da me vole.

Počela sam sa specijalizacijom na jednoj velikoj klinici. Obećajem sebi i ostalima da ću raditi kao nitko do sada.
Vjerojatno ste čuli kako je 15-godišnji dječak dobio novo srce na badnjak. Zbog tog sve ovo radim.

29

ponedjeljak

studeni

2021

Biram biti sretna

U moru sranja koja se u životu događaju, čovjek ponekad mora sam sebi govoriti bedaste kratke fraze zbog kojih će se možda osjećati barem 1% bolje. Zapisala sam ih u rokovnik nekoliko:
- Dobra sam osoba
- Polako, od dana do dana
- Možeš i više nego što misliš
- Jednog dana će sve biti baš kako treba
- Sve ćeš preživjeti
- Ništa od lošeg što ti se događa nisi tražila
- Biram biti sretna

Posljednju sam zapisala danas. Kad sam shvatila da nema jednostavnog rješenja, ali nisam zaslužila biti nesretna zbog drugih. Drugi nisu zaslužili uništiti mi sreću.

Ovih dana mi se jedna fraza sve češće ponavlja u mislima, iako se od nje neću osjećati bolje, ali nemam snage upisati je u rokovnik:
- Zašto mi je to učinio?
Imam osjećaj da ako ta fraza stoji ispisana, da ću je morati nekome objasniti. A ja stvarno ne mogu o tome progovoriti.

I zato biram biti sretna i razmišljati o lijepim stvarima u mom životu. Raditi stvari koje me vesele, više čitati, opet početi vježbati, učiti, otići u kupovinu... Posvetiti se onima koji čine moj život boljim.

14

nedjelja

studeni

2021

Magla

Završavam smjenu i ulazim u svoju sobu presvući se. Tu po tisućiti put doživljavam bljesak sjećanja na neke neugodne događaje. Doslovno se trgnem cijelim tijelom kako bih preusmjerila misli. Izlazim iz sobe u toplom kaputu i prolazim kroz hladan i mračan hodnik. Izlazim na parkiralište i ulazim u auto. Primjećujem da još uvijek u glavi čujem zvuk podivljalog monitora za mjerenje vitalnih funkcija. Omamljena događajima vozim kroz maglu kući. Primjećujem da se posljednjih mjeseci stalno osjećam kao da lutam kroz maglu. Onu maglu koja se nisko spusti i grize za lice. Koja postane još gušća kad upalim svjetla.

U stanu je toplo i sklupčana sam u krevetu. Nedostaje mi dečko, pokraj njega se osjećam najsigurnije. Znam da ću jako kratko spavati jer od misli ne mogu zaspati, a rano ujutro već opet radim. Noć mi prolazi brzo i već opet kuham kavu i spremam marendu. Sjedam u auto oko kojeg se i dalje nalazi ona ustajala magla od sinoć i vozim na posao. Prolazim hodnicima dok idem na jutarnji sastanak i zastajem na križanju nekoliko hodnika. Bacam pogled na onaj koji me proganja i opet doživljavam onaj dobro poznati bljesak. I opet se trgnem kako bih ubrzala i stigla na sastanak.

Svaku minutu svakog dana prisjećam se da sam dobila specijalizaciju iz kirurgije i upravo živim svoj san. Postajem kirurg. Ali također se svaku minutu svakog dana prisjećam što sam sve prošla kako bih to postigla i poželim da sam imala manje ambicije u životu.

Izlazim na terasu na krovu bolnice i dok udišem hladni zrak obećajem si da ću uspjeti. Obećajem si da će jednog dana sve biti baš onako kako treba.

20

ponedjeljak

rujan

2021

Oluja

Budi me glasni zvuk grmljavine koja se vješto prišuljala dok sam čvrsto spavala. Isključujem alarm za buđenje prije nego što se oglasi te kuham kavu. Poluotvorenih očiju na sebe navlačim odjeću koju sam izvukla s vrha hrpe u ormaru, noć prije mi se nije dalo razmišljati što ću odjenuti. Između dva bljeska trčim kroz snažan pljusak i mokra sjedam u auto. Putem jedva vidim cestu te sam zahvalna što sam krenula dovoljno rano kako bih stigla parkirati čim bliže ulazu.

Već po dolasku u sali za male zahvate me dočekuje starija gospođa koja je vani pala i rasjekla čelo. Dio kože visi sa čela preko oka, a rana je puna pijeska. Čistim ranu, zaostala zrnca vadim jedno po jedno, "odljušteni" dio kože vraćam na svoje mjesto. Doznajem da je operacija na kojoj asistiram odgođena zbog loših laboratorijskih nalaza te odlazim u ambulantu. Tamo nailazim na previjanje rane jednog pacijenta čija mi je opsežna rana ostala u pamćenju. Odlično se oporavlja.

Odlazim s kolegom na kavu dok čekamo sljedeću operaciju. Vrlo sam uzbuđena zbog te operacije jer će operirati jedan od najboljih kirurga u ovim krajevima, a možda i šire. Kolega, kao i obično, ubacuje nekoliko neprikladnih šala koje lako toleriram jer sam od njega doživjela i gore. Lako za njega, ja nervozno čekam onaj savršeni osjećaj ulaska u salu i trenutak kad se po tisućiti put prisjetim zašto sve to radim.

Izlazim iz sale najsretnija na svijetu i već trčim pomoći ženi stradaloj u prometnoj nesreći. Nije teško ozlijeđena, no vrlo je prestrašena. Dajem joj analgetike dok procjenjujem njene ozljede, no primjećujem da će joj više pomoći ampula Apaurina. Rješavam još neke sitnice. Kolega izlazi sa svoje operacije i dolazi prokomentirati kako mi dobro stoji nova uniforma dok naglašava da je i on večeras dežuran.

Dok čekam da se moj pacijent vrati s pretrage, odlazim van zapaliti cigaretu. Inače ne pušim, samo kad sam nervozna. Gasim cigaretu i shvaćam da se pacijent još nije mogao vratiti. Duboko udišem zrak natopljen kišom. U daljini vidim i dalje intenzivne bljeskove, no sada su mnogo tiši. Hladno je. Odlučujem ući i obući toplu majicu preko uniforme. Kolegice su skuhale kavu prije svog odlaska iz smjene te čekaju da dođe iduća smjena. Njihova smjena od 12 sati je završila, moja još nije ni približno.

Pala je noć, sve se smirilo. Iz svoje sobe kroz orošeni prozor promatram svjetla javne rasvjete i slušam kako automobili šume dok prolaze mokrom cestom. Palim televizor i sretna sam što napokon mogu skinuti grudnjak i podignuti noge na povišeno. Osjećam kako ću jako brzo zaspati i već se bojim u koliko sati po noći će me probuditi. I koliko puta će me probuditi. Odlučujem malo puniti mobitel prije spavanja i tad vidim nepročitanu poruku. Postaje mi jasno da dežurstvo neće proći onako dobro kao što sam se nadala.

05

nedjelja

rujan

2021

Bez milosti

Ranije sam pisala kako sam se oduvijek željela baviti kirurgijom i sad je napokon došlo razdoblje da se to i događa. I moram priznati da sam jako brzo naučila osnove. Nažalost, ne osnove same kirurgije, već osnove preživljavanja u tom polju.

Kirurgija je okrutna i nepravedna. Tu ne funkcioniraju uobičajena pravila. Zvuči kao da pretjerujem, ali zaista je potrebno gaziti sve pred sobom kako bi se došlo do zasluženog. Nema prijateljstva, nema morala, nema poštovanja. Nema milosti.

Ponekad je teško živjeti s nekim stvarima, ali takav je život s kirurgijom. Pogotovo kad si žena u kirurgiji. Gotovo nepodnošljivo. Ali pogledam krajnji cilj, tijekom svake operacije se prisjetim zašto sve to radim. Zašto više nemam milosti, zašto sam ponekad i manipulator.

Ne radim to kako bih se jednog dana ponosno nazivala kirurgom. Radim to kako bih promijenila život nekoj osobi. Radim to kako bih jednog dana ja mogla uvesti red, pravdu, poštovanje i moral. Živim za te dane.

16

ponedjeljak

kolovoz

2021

Zašto se zlostavljani osjećaju krivo?

Kao što naslov kaže. Zašto? Kao da samo zlostavljanje nije dovoljno loš osjećaj, čemu još i krivnja?
Ne mislim samo na fizičko zlostavljanje. Mislim i na ucjenjivanje, manipulaciju, prisiljavanje i nagovaranje itd.
Žrtva zna da se suočava sa psihopatom kojem nikako ne može uteći, a opet krivi sebe za sve loše stvari koje joj se događaju.
Kako postići da žrtva shvati da je samo žrtva, a ne i krivac?

30

nedjelja

svibanj

2021

Ravnoteža

Tako sam puno radila da uopće nisam imala inspiracije pisati. Sad gledam nekoliko mjeseci unatrag i vidim koliko toga se promijenilo. Koliko sam se ja promijenila. Ne znam je li na bolje ili gore, ali više ni približno ne živim isti život kao prije godinu dana. Mislim da sam privatno lošija osoba, a poslovno bolja.
Ponekad se osjećam bespomoćno prema svojim pacijentima, a ponekad kao neki heroj. I prihvaćam da su obje strane dio ovog posla.
Nakon napornog rada često pokušavam maksimalno uživati i opustiti se, a ponekad imam osjećaj da sam toliko privatnog života narušila da se ne mogu opustiti. Valjda je i to dio ovog posla. Ali pokušavam se sabrati i uravnotežiti obje strane mog života. Mogu ja to.

11

četvrtak

veljača

2021

Druga smjena

Upravo odmaram za drugu smjenu i s kreveta gledam kako vani mirno pada snijeg. Pada od ranog jutra i tlo se već zabijelilo. Pogled mi bježi i na jednu medicinsku knjigu koju želim uskoro savladati. Skuhala sam odličnu kavu i ne želim ustati iz kreveta. Ali, ipak ću morati. Idem nešto skuhati i zatim se spremiti za posao. Čujemo se uskoro!

07

nedjelja

veljača

2021

Povratak

Ove godine pišem popis stvari koje me vesele. Trenutno obožavam kad dođem kući za vikend i dečko dođe kod mene. Naručimo pizzu i gledamo Zaštitu granica na rtl2. Tako obično i glupo, ali tako me veseli. Također volim raditi na hitnoj. Ogovorno je i ponekad naporno, ali osjećam se korisno i uvijek nešto naučim. Trenutno na krevetu slušam kišu. Veseli me što ću uz taj zvuk zaspati i ujutro ići na posao. Duboko ću udahnuti svježi jutarnji zrak i ući u bolnicu. Popit ću kavu i otići na operaciju. I bit ću sretna.

20

nedjelja

prosinac

2020

Dan po dan

Danas sam se napokon naspavala! Ovaj tjedan bio je naporan i radila sam drugu smjenu. Vjerujem da će i sljedeći biti naporan. I zato guram dan po dan, čekam neke bolje dane. Svaki dan čekam večer kako bih pila čaj i čitala. I tako dani prolaze, ja se tješim nekim jednostavnim frazama koje zvuče naivno optimistično.

Strpljivo.
Dan po dan.
Bit će bolje.

13

nedjelja

prosinac

2020

Blagdani

Opet me nije bilo sto godina. Izašla sam zdrava iz samoizolacije, vratila se na posao i dobila temperaturu. Sljedeći dan sam se testirala, dva dana kasnije dočekala negativan rezultat, tek se u petak vratila na posao.

Uglavnom, kad sam saznala da sam negativna otišla sam u šetnju. U mom “novom” gradu božićni ukrasi su savršeni! Znate da jesu kad to govori osoba koja je prošlih godina bila Grinch. Ali čini mi se da se to ove godine promijenilo.

Inače sam uvijek imala posla i sve dane provodila u bolnici na operacijama. Ove godine napokon radim za plaću, ali na jednom radnom mjestu koje je više administrativnog tipa. A to nikako nije za mene. I izgleda da moj život više nije toliko intenzivno ispunjen poslom kao nekad pa sam podsvjesno odlučila uskočiti u božićno raspoloženje. Čak me vesele božićne pjesme dok putujem na posao.

Bilo je nešto snijega, ali otopio se. Baš želim da ponovo padne. Uskoro idem kupiti poklone i ukrase za moj stan. I sve to me ove godine jako veseli.

28

subota

studeni

2020

Punjenje baterija

U samoizolaciji sam. Čekam kišu na prozoru, pišem znanstvene radove, gledam serije. Iako stalno osluškujem hoću li razviti simptome, nekako sam zadovoljna što ću malo odmoriti od posla. Na poslu je naporno i komplicirano, količina posla se ne može ni opisati.

Upravo iz kreveta gledam u sivo nebo iznad dvorišta nadajući se da ću uskoro ugledati koju kapljicu kiše pa da se večeras uz zvukove kiše na prozoru napokon pošteno naspavam. Pokraj sebe imam rokovnik u kojem mogu prekrižiti sve planove za sljedeći tjedan i literaturu za pisanje sljedećeg znanstvenog rada.

Večeras ću skuhati čaj i zapaliti mirisnu svijeću. Ovih dana sve češće kavu zamijenim čajem. Moj jedini problem trenutno je što sam zaboravila ponijeti koju dobru knjigu, a sad ne mogu iz kuće.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.