Marketing
Knjige
Prolazim kroz mračno dvorište prema garaži i teglim dvije torbe. U jednoj nosim pribor za osobnu higijenu - četkica za zube, pasta za zube, češalj, gel za pranje lica, krema za lice, maramice, gumica za kosu. U drugoj nosim knjige koje uvijek ponesem u dežurstvo, a nikad ih ne uspijem otvoriti. Pada sitna kiša. Vozim oprezno.
Preuzimam dežurstvo od kolege, kaže da je situacija u hitnoj službi mirna. Nakon vizite odlazim u ambulantu. Začuđena sam manjim brojem pacijenata od uobičajenog. Dovršavam ambulantu i odlazim do operacijske sale baciti oko na jedan neobičan zahvat u tijeku, za sada sve ide po planu. Primam poziv iz hitne službe o jednoj starijoj gospođi koja će trebati moj pregled. Gospođa je jako simpatična žena i nakon što smo se dogovorile kako će uzimati antibiotike i kad će doći na kontrolu, odlazim "pročešljati" odjele. Situacija je mirna, operiranim pacijentima pojačavam doze analgetika i ordiniram kontrolne laboratorijske nalaze.
Dolazi 16 sati i kolege se spremaju na odlazak kući. Žele obaviti još nekoliko sitnica, međutim kažem im da idu kući jer sam ja ionako ovdje do jutra. Ostajem sama sa dežurnim sestrama. Sve je nekako pretiho, tiše od uobičajenog te kompjuterski provjeravam stanje u hitnoj službi kad me kolega iz iste telefonski obavijesti o pacijentici s prijelomom kuka. Odmah se uputim s gospođom provjeriti neke osnovne podatke i organiziram operacijsku salu. Tijekom operacije doznajemo da je u hitnu službu stigao pacijent s amputiranim prstom. Poručujemo da ga se odmah pripremi za zahvat kako bismo se nakon ove operacije samo prebacili u susjednu salu.
Već je kasno navečer kad završavamo. Službeni mobitel je tih, povremeno provjeravam radi li uopće. Odlazim obaviti papirologiju te provjeriti stanje na odjelima i u hitnoj službi. Situacija je nevjerojatno mirna. Odlučujem otvoriti one knjige. Mnogo je mladih kirurga u mojoj ustanovi i prilika za samostalnu operaciju uvijek dođe iznenada, bez prilike za pripremu. Zato učim kad god stignem. Redovito se borim sa snom.
Već je sredina noći kad sam opet vrlo začuđena što je službeni mobitel tih. Radim još jedan krug po odjelima i hitnoj službi. Vraćam se knjigama. Imam još nekoliko sati prije nego se ujutro bacim na otpusna pisma. Sve je tiho, začudo svi pacijenti mirno spavaju, sestre su ispružile bolne noge na susjedne stolice, sve što čujem je ona sitna kiša koja se tijekom dana pojačavala i povremeno pucketanje starog namještaja u mojoj sobi.
Zadovoljna sam. Još nisam imala dežurstvo u kojem sam stigla učiti. Ujutro čak nisam toliko umorna. Obavljam sve poslove i odlazim kući. Nikad ne uspijem zaspati odmah po dolasku, prvo gledam TV i onda usput slučajno zaspem u poslijepodnevnim satima. Ali i dalje pokraj sebe imam one knjige, kao da ne trebam malo sna.
Post je objavljen 12.02.2024. u 12:27 sati.