Kišni grad

Odlučili smo provesti jedan dan u ovom gradu bez osobitog plana. Probudili smo se ujutro, kupili kavu i uputili se na stanicu metroa. Ulice su mokre od snijega kojeg trenutno topi sitna kiša. Na stanici nema gužve. Putujemo relativno daleko. Izlazimo u jednom "opasnijem" kvartu. Ne znamo zašto smo se odlučili baš za njega. Možda smo poželjeli iskusiti običan život u ovom gradu umjesto filmova. Prolazimo običnim ulicama ukrašenim ogoljelim drvećem. Čudim se kako u tako velikom gradu ima više mjesta za parking nego u našem malenom. Radni dan je, a mi smo gotovo sami na ulici. Ulice nas vode do jednog poznatog muzeja kojeg spontano odlučujemo posjetiti. Ulica pokraj muzeja nas dalje vodi do jedne poznate bolnice i ugodnog kafića pored. Pijemo drugu kavu, jedemo gorki čokoladni keks dok razmišljam kako bi bilo ovdje raditi. Šetamo obližnjim parkom te primjećujem da svaki grad treba jedan ovakav park i, koliko god volim ogromne i tmurne gradove, ipak ponekad trebam prirodu i tišinu. Odlučujemo šetati do hotela. Sasvim slučajno u blizini nailazimo na relativno jeftin restoran. Još jedna stavka koja će nam predočiti običan život u ovom gradu. Krenuli smo poprilično rano i imamo još vremena do večeri. Motamo se obližnjim ulicama i maštamo koji bismo stan kupili. Vraćamo se u hotel i veselimo vrućem tušu, vrijeme je bilo jako hladno. Divimo se sitnicama i suvenirima koje smo kupili. Kukam za gorkim čokoladnim keksom kojeg smo jutros jeli. On mi obećaje da ćemo ga ujutro opet kupiti. Iz kreveta se divimo prekrasnom pogledu na šareno osvijetljeni grad. Slušamo šum kiše i pratimo kapljice na prozoru. Pod dojmom savršenog dana utonemo u san.