Živimo u prizemlju i najugodnije se osjećamo kad na spavaćoj sobi tijekom noći spustimo rolete. Dolazim iz smjene, On je već u krevetu. Kiša je slaba, ali ne prestaje. Brzo zaspem, što od fizičkog umora, a što od psihičkog. Sutra imam prvi slobodan dan nakon dugo vremena.
Iz sna me trgne snažni pljusak. Pogledam na sat, tek je 7 sati. Volim dobro odspavati, ali kad imam samo jedan slobodan dan, draže mi je probuditi se rano kako bih kvalitetno provela dan. Podižem rolete i gledam kapljice kiše kako lupkaju po prozoru. Obožavam što imamo mnogo velikih prozora. Vani je sivo i maglovito. U kući je toplo i mirisno jer On već kuha kavu. Već u rano jutro palimo Netflix i sklupčamo se na kauču. Moramo u kupovinu preostalih sitnica koje još nedostaju u stanu, ali ipak odlučujemo polako i u miru do kraja popiti kavu.
Ovo je tako običan dan, a meni najbolji. Obožavam jednostavno biti kod kuće s Njim i odmarati, obaviti nešto sitno kućanskih poslova i grijati se dok vani pada kiša.