07

četvrtak

travanj

2022

Dugo očekivani odmor

Tek sam počela ponovo raditi na Covid odjelu i već sam završila u izolaciji. Osjećam se dobro, borim se sa dosadom. Pratim boje neba od jutra do kasne večeri, gubim se mislima u jutarnjoj gustoj magli, promatram nježno njihanje još uvijek ogoljelog stabla ispred prozora, zahvalno sa malog stolića ispred vrata sobe uzimam kavu i doručak koje mi moji ukućani marljivo pripreme. Šaram i bojim po rokovniku nakon što sam odlučila pauzirati sa stručnim knjigama barem na dva-tri dana. U tih nekoliko dana ću dovršiti s gledanjem nekih serija koje nikad nisam stigla pogledati. Nedostaje mi zveckanje kiše po prozoru. Doći će i ona uskoro.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.