Teški dani

Stalno mi se spava. Dođem kući s posla, brzinski pojedem, istuširam se i zaspem čim dotaknem kauč. Imam puno toga za učiti i knjige su mi stalno na stolu. Ne stignem ih ni otvoriti jer samo spavam. Na poslu se osjećam kao da mi ništa ne ide, okruženje je takvo da samo traži tuđe propuste i u njima uživa, umjesto da si međusobno pomognemo biti bolji.

Mali broj kolega su iznimke, a posebno moram izdvojiti jednog koji mi pomaže da ne poludim, nazovimo ga dr. B. Njemu uvijek mogu sve ispričati i znam da to ostaje među nama. Kad sam uznemirena on će mi reći da ne moram brinuti i podsjetit će me da samo radimo svoj posao nakon kojeg idemo onima koji su najvažniji, a to su naše obitelji. Stariji je od mene i prošao je mnogo više sr***a od mene i zato znam da ako mi kaže da je sve ok, stvarno je sve ok. Kad je na godišnjem osjećam se usamljeno i kao da nema nikog tko će stati iza mene. S njim provodim najviše vremena i zato zli jezici pričaju svakakve priče, ali ja znam da je to pored mog supruga najbenignija osoba koju sam ikad upoznala, obožavamo svoje obitelji i uvijek ćemo biti samo kolege i prijatelji. Beskrajno sam mu zahvalna što je prepoznao moje kvalitete i svakodnevno spašava moje psihičko stanje.

Danas radim noćnu smjenu i poprilično sam se naspavala. Dr. B je zaboravio da ne dolazim ujutro i u 8 sati ujutro me probudio porukom, zabrinuo se zašto me nema. Jedva vidim slova dok tipkam odgovor i krećem podizati rolete. Vani je jako svježe, koliko god volim u kuću pustiti svježeg zraka, toliko sam i zimogrozna pa ću to za sada odgoditi. Prolazim kućom do kuhinje, kuham kavu jer imam mnogo za učiti a još mi se spava. Kuća izgleda kao da je pala bomba. Suprug se svaki dan potrudi pospremiti kuhinju i učiniti još neke osnovne kućanske poslove, ali mojih knjiga i uniformi je posvuda. U kući je mračno od gustih oblaka i magle koji je okružuju. Tlo je mokro, ali kiša trenutno ne pada. Odlučujem učiti u krevetu, ali morat ću uključiti malu lampicu iznad jer je sve mračno. Mjesecima me već bole leđa, neovisno o položaju i umoru ili odmoru. Naravno da sam najgori pacijent pa za sada ne poduzimam ništa po tom pitanju.

Još malo pa godišnji. Putujem u daleke kišne krajeve.