Dance it out

Budim se nakon užasne smjene i razmišljam o svemu što sam vidjela. Prisjećam se drage pacijentice koja se toliko borila i na kraju preminula. Sjetim je se svaki dan.
Doručkujem, pijem kavu, ubacujem prljavo rublje u perilicu, pospremam oprano u ormar, pripremam namirnice za današnji ručak, posjećujem roditelje, usisavam stan i stalno razmišljam o svemu.
U jednom trenutku shvaćam da sve te misli moram ostaviti na poslu kako bih spasila svoju dušu. Točim si čašu žestokog pića, puštam glazbu i plešem sama sa sobom. I tih pola sata osjećam se slobodno i nestvarno. Dugo nisam ovako plesala.
Umorna se bacam na kauč i upijam cvrkut ptica u dvorištu. Osjećam se dobro.

Odjednom mi naviru samo pozitivne misli. Jučer mi se javila obitelj jednog pacijenta, žele me doći pozdraviti kad budem opet u smjeni. Prisjetila sam se jedne pacijentice koja se borila i preživjela. Prisjetila sam se jedne pacijentice koju sam pregledala sinoć i zadržala se nakon smjene s njom dočekati nalaze koji su bili dobri. Sjećam se njene sreće kad sam joj to priopćila.

Život je češće dobar nego loš. Možda bih trebala češće plesati.