07
nedjelja
svibanj
2023
Rijeka
Prilikom jutarnjeg tuširanja zaključila sam da prije ikakvog doručka idem pogledati kako se drži moje novoposađeno cvijeće. Dugo sam u njega gledala jer su me omamile jarke boje. Mislim da će unositi šarenilo u svakodnevicu. Promatram dvorište, ovih dana je toliko toplo da se već sad dio travnjaka osušio. Jorgovan prkosi vrućini i zamirisao je cijelo dvorište.
Automobilom sam se zaputila kupiti kruh, danas nisam raspoložena za šetnju. Ali vrijeme je toliko lijepo da sam spontano odlučila skrenuti do obližnje rijeke. Došla sam do jednog parka pokraj slapa. Žuborenje je tako glasno da mi gotovo ometa vlastite misli. A to mi odgovara. Sjedam na klupicu i promatram bistrinu rijeke u kojoj se odražava okolno zelenilo. Iznad klupice se nadvijaju bogate zelene grane, imam osjećaj da će uskoro dotaknuti vodu. Klupica je okružena gustom, čak i previsokom travom pa se osjećam ograđeno od svega ostalog.
Gledam u slap kao začarana, duboko udišem miris prirode i svježine. Do mene dopire neki cvjetni miris. Ogledavam svoju okolinu i ne primjećujem od kud dolazi. Primjećujem obližnju kuću. Razmišljam kako je stanarima lijepo pred spavanje slušati žuborenje rijeke. U mom bivšem gradu živjela sam pokraj slične rijeke, taj zvuk me često opuštao.
Zatim osjetim miris svježe pokošene trave. A zatim i roštilja. To me podsjeti da bi bilo vrijeme krenuti spremati ručak. Moje polusatno opuštanje je gotovo za danas. Jedva ga čekam ponoviti. I upravo dok ovo pišem shvaćam da svatko treba neki svoj ritual za opuštanje. Ovo će biti moj.
Po prvi put, objavljujem vlastitu fotografiju.
komentiraj (16) * ispiši * #
05
petak
svibanj
2023
Dance it out
Budim se nakon užasne smjene i razmišljam o svemu što sam vidjela. Prisjećam se drage pacijentice koja se toliko borila i na kraju preminula. Sjetim je se svaki dan.
Doručkujem, pijem kavu, ubacujem prljavo rublje u perilicu, pospremam oprano u ormar, pripremam namirnice za današnji ručak, posjećujem roditelje, usisavam stan i stalno razmišljam o svemu.
U jednom trenutku shvaćam da sve te misli moram ostaviti na poslu kako bih spasila svoju dušu. Točim si čašu žestokog pića, puštam glazbu i plešem sama sa sobom. I tih pola sata osjećam se slobodno i nestvarno. Dugo nisam ovako plesala.
Umorna se bacam na kauč i upijam cvrkut ptica u dvorištu. Osjećam se dobro.
Odjednom mi naviru samo pozitivne misli. Jučer mi se javila obitelj jednog pacijenta, žele me doći pozdraviti kad budem opet u smjeni. Prisjetila sam se jedne pacijentice koja se borila i preživjela. Prisjetila sam se jedne pacijentice koju sam pregledala sinoć i zadržala se nakon smjene s njom dočekati nalaze koji su bili dobri. Sjećam se njene sreće kad sam joj to priopćila.
Život je češće dobar nego loš. Možda bih trebala češće plesati.
komentiraj (13) * ispiši * #
