Rijeka

Prilikom jutarnjeg tuširanja zaključila sam da prije ikakvog doručka idem pogledati kako se drži moje novoposađeno cvijeće. Dugo sam u njega gledala jer su me omamile jarke boje. Mislim da će unositi šarenilo u svakodnevicu. Promatram dvorište, ovih dana je toliko toplo da se već sad dio travnjaka osušio. Jorgovan prkosi vrućini i zamirisao je cijelo dvorište.

Automobilom sam se zaputila kupiti kruh, danas nisam raspoložena za šetnju. Ali vrijeme je toliko lijepo da sam spontano odlučila skrenuti do obližnje rijeke. Došla sam do jednog parka pokraj slapa. Žuborenje je tako glasno da mi gotovo ometa vlastite misli. A to mi odgovara. Sjedam na klupicu i promatram bistrinu rijeke u kojoj se odražava okolno zelenilo. Iznad klupice se nadvijaju bogate zelene grane, imam osjećaj da će uskoro dotaknuti vodu. Klupica je okružena gustom, čak i previsokom travom pa se osjećam ograđeno od svega ostalog.

Gledam u slap kao začarana, duboko udišem miris prirode i svježine. Do mene dopire neki cvjetni miris. Ogledavam svoju okolinu i ne primjećujem od kud dolazi. Primjećujem obližnju kuću. Razmišljam kako je stanarima lijepo pred spavanje slušati žuborenje rijeke. U mom bivšem gradu živjela sam pokraj slične rijeke, taj zvuk me često opuštao.

Zatim osjetim miris svježe pokošene trave. A zatim i roštilja. To me podsjeti da bi bilo vrijeme krenuti spremati ručak. Moje polusatno opuštanje je gotovo za danas. Jedva ga čekam ponoviti. I upravo dok ovo pišem shvaćam da svatko treba neki svoj ritual za opuštanje. Ovo će biti moj.

Po prvi put, objavljujem vlastitu fotografiju.