29
utorak
kolovoz
2023
Osvježenje
Spavam na kauču pored prozora dok osluškujem kako kapljice kiše lupkaju po prozoru. Poprilično je svježe, pokrila sam se dekom. U pozadini se vrti serija uz koju sam zaspala. U kući je mračno, što mi odgovara, opuštajuće je. Kronično sam umorna i jedva čekam godišnji. Ali nedavni događaj mi daje snagu da se unatoč svemu osjećam dobro.
Nekoliko dana ranije... Ulazim u hitnu razgovarati s mladim čovjekom kojeg moramo hitno operirati. U trenutku kad dolazim on se pozdravlja sa suprugom. Ja im nažalost ne mogu reći kolike su šanse da preživi. Svjesni su da možda razgovaraju posljednji put. Oko ponoći dolazimo u operacijsku salu. Vidim da se neopisivo boji i svi ga pokušavamo utješiti, iako ni sami nismo sigurni što ga čeka. Dolazi šef i operiramo cijelu noć. Krvari posvuda.
Jučer ponovo gledam njega i suprugu skupa. Skupa putuju kući. Oporavio se savršeno.
komentiraj (9) * ispiši * #
19
subota
kolovoz
2023
Čekam...
Dugo nisam pisala... Možete li vjerovati da sam čitavo vrijeme samo radila bez većih predaha? Sad sam nakon dugo vremena čak nekoliko dana slobodna. Uglavnom spavam, čitam, promatram sitnice u okolišu.
Tijekom turističke sezone moj posao bude gotovo neizdrživ. Bezbroj prometnih nesreća i ostalih nezgoda. Još jedan dodatni razlog zašto jedva čekam jesen. Uskoro idem na godišnji odmor. Veseli me što će me prilikom povratka dočekati manje gužvovita hitna služba, kiša, magla, topla odjeća i naš običaj kuhanja čaja svaku večer. Već križam dane na kalendaru i razmišljam kakvu ću jaknu kupiti. Planiram izraditi ukrasni vijenac od šarenog lišća za ulazna vrata.
Posljednjih dana imala sam nekoliko neobičnih situacija i često razmišljam o njima. Imala sam pacijenta s urednim nalazima, no imala sam osjećaj da u abdomenu nešto nije uredu. Naručila sam kontrolne pretrage i ispalo je da ima rupturu slezene i aktivno krvari. Idući dan sam susrela pacijenta s neobičnim tegobama za kojeg nitko nije bio siguran što mu je. Bubnula sam jednu rijetku dijagnozu i nakon nekog vremena saznala da sam bila u pravu. Pričam kolegici da imam osjećaj kao da mi neki glasić nešto sugerira u vezi tih pacijenata. Ona kaže da je taj glasić savjest.
Često se prisjetim jedne pacijentice kojoj sam morala priopćiti da joj je suprug preminuo u prometnoj nesreći. Oboje su u istoj sudjelovali, ali je bio živ kad ga je posljednji put vidjela (prije dolaska hitne). Posjetila sam je kad je odlazila kući. Obje smo priznale da ćemo se jedna druge zauvijek sjećati. Često se zapitam kako je sada i kako se drži.
Ovih dana bi mi trebala doći naručena polica za knjige. Jedva čekam početi ih slagati. Dok zamišljam složenu policu, maštam o jednom velikom putovanju kojeg On i ja već dugo planiramo. Želimo posjetiti jedan kišni gužvoviti grad tijekom iduće jeseni. Vjerojatno ću se osjećati kao da sanjam kad tamo stignemo.
I tako skačem s teme na temu, ali mislim da sam na taj način u najkraćim crtama opisala što se kod mene sve događalo u međuvremenu.
komentiraj (13) * ispiši * #
