17

ponedjeljak

siječanj

2022

Znaš li tko si?

Toliko je toga u meni a ja ne mogu progovoriti. Ne mogu to formirati u riječi. Taj osjećaj u valovima dolazi i odlazi. Najčešće sam dobro, a ponekad me na dan-dva pokosi kao tsunami. Kao da istovremeno i želim i ne želim razgovarati o tom. Veseli me što se taj osjećaj sve rjeđe javlja i sve je manjeg intenziteta. Nadam se da će jednog dana izblijediti.

"Do you know who you are? Do you know what's happened to you? Do you want to live this way?"

14

petak

siječanj

2022

Olujna noć

Olujni vjetar je stao i za sobom ostavio samo sunce. A ja uporno maštam o kišnim danima.
Na poslu sjedim za stolom u kasne sate dok čekam da moj pacijent krene na hitni operativni zahvat. Na računalu naručujem neke laboratorijske pretrage koje će se učiniti ujutro, kad odjednom sva svjetla zatrepere. Čujem kapi kiše na prozoru i približim se provjeriti dolazi li oluja. Uočim bljesak munje u daljini, a kapi na staklu postaju sve gušće, sve veće, sve glasnije. Svjetla trepere sve češće.
Trgne me glas sestara koje su došle preuzeti mog pacijenta. Uputim ih k njemu i kad vidim da su otišli, provjerim stanje na odjelu. Svi su mirni, spavaju, neki i hrču. Sestra preuzme čuvanje odjela dok ja sat vremena legnem na kauč. Odmah iza mene nalazi se prozor na kojem kapi odzvanjaju sve glasnije. Svakih nekoliko desetaka sekundi obasja me svjetlost munje, a pod se lagano zatrese.
Moj odmor prolazi brzo i lako se razbudim kako bih preuzela čuvanje odjela. Kažem sestri neka malo odmori dok može. Na odjelu i dalje svi mirno spavaju. Cijelu noć čujem zveckanje šalica u ormaru nakon svakog udara groma, a kako se bliži jutro sve češće čujem i zavijanje vjetra.
Mir našeg odjela je uskoro narušen; primim poziv da ćemo primiti novog pacijenta. Krećemo pripremiti njegov krevet i dočekati ga. Olujni ugođaj nas prati, no kako se koncentriramo na posao, u našoj glavi postaje sve tiši.
Dolazi jutro i vrijeme je da se suočim s olujom. Izlazim u dvorište i trčim prema autu. Kiša mi moči kosu, a vjetar je mrsi. Hladnoća mi daje brzinu i čim ulazim u auto, uključim grijanje. Kući vozim okolnim putem jer su neke ceste zatvorene. Kod kuće spuštam rolete i odlučujem odspavati uz zvukove oluje. Iako je noć bila relativno mirna, strašno sam umorna.

10

ponedjeljak

siječanj

2022

Dan za mene

Jučer je kod mene bio zaručnik. Naravno, prošetali smo. Bilo je strašno hladno te smo se jedva čekali ugrijati u toplom krevetu gledajući film. Večer je bila jednostavna, a savršena.
On danas radi, ja sam slobodna. Nakon što je otišao na posao još sam odspavala, možda i previše. Doručkovala sam i popila kavu te otišla do krojačice kako bi mi prepravila nekoliko sitnica na radnoj odjeći. Zatim sam otišla u teretanu gdje sam uz dobru glazbu odradila nekoliko setova vježbi za leđa i noge. Obavila sam kupovinu, uglavnom zdrave namirnice. Natočila gorivo i ručala. Pripremila sam si vruću kupku i opuštala se sve dok voda nije postala gotovo potpuno hladna. Zatim sam proučila svoje planove u rokovnicima i odlučila cijeli opuštajući dan opisati ovdje.
A sutra već ponovo radim. Gledam kroz prozor kako vjetar uvija stabla i planiram koju ću toplu odjeću ujutro odjenuti. Nadam se da neću predaleko parkirati.

09

nedjelja

siječanj

2022

Prošlost i budućnost

U nekom bezveznom filmu zapazila sam jednu mudru izjavu: "Ako ne pustiš prošlost iza sebe, stalno će gušiti tvoju budućnost."

Uglavnom, razmišljam kako bi bilo lijepo imati knjižaru. Raditi u njoj, a kad nema posla čitati pokraj izloga. Nekad bi po izlogu šarale kapljice kiše, a nekad ga probijale slabašne zrake sunca koje su potisnule oblake. Skuhati kavu s puno mlijeka i polako je pripijati dok okrećem žućkaste stranice knjige. To se nažalost nikad neće ostvariti, ali ovih dana uređujem stan i planiram kupiti ogromnu policu za knjige. Već zamišljam kako ih slažem na policu i divim im se kad su postavljene na svoje mjesto.

Jutros sam popila odličnu kavu. Ista kao i uvijek, ali ipak mi je nešto bilo drugačije. Dok sam ispijala kavu primjetila sam da su sunce prekrili oblaci prepuni kapi kiše, tako da sam odmah pripremila računalo kako bih napisala ovaj post, rokovnike kako bih organizirala svoj idući tjedan i knjigu iz anatomije kako bih ponovila sve osnove koje bi mi mogle zatrebati na operacijama. Čim dovršim navedeno i mali milijun drugih obaveza, istražit ću što ima novo kod vas. Ali sada, samo ću uživati u kiši.

04

utorak

siječanj

2022

Šetnja

Posljednjih dana zaručnik i ja imamo običaj navečer prošetati. Sviđa mi se naš novi običaj, opušta me. On počne hodati malo brže pa mora usporiti kad primjeti da ja zaostajem. Putem promatramo božićne ukrase, uočavamo napredak u gradnji novih kuća u našem naselju, pozdravljamo svaku životinju koju sretnemo. Volim osjećaj kad izađemo iz kuće, a hladnoća me grize za lice dok mi ostatak glave grije pletena kapa. Volim što bude pusto, a od zvukova jedino čujemo šum automobila u daljini. Sretna sam što imamo jedno drugo, a skupa imamo novi opuštajući običaj. To su samo naše minute. Ovih dana se spustila gusta magla u naš kraj i jedva čekam iduću šetnju.

02

nedjelja

siječanj

2022

Još jedan običan dan

U novoj godini moja jedina odluka je da idem dalje. Isključujem svaki pokušaj ometanja mog napretka i sreće. Danas je magla naglo prekrila sunce i spustila se sve do dvorišta. Sutra bi mogla i kiša. Ujutro ću se probuditi uz zvukove kiše i popiti kavu. Sjest ću u auto i blago ošamućena gradskim svjetlima u tami ću oprezno voziti do bolnice. Brzo ću utrčati u zgradu i popeti se na zadnji kat. Natočit ću kavu i presvući se. Pogledati laboratorijske nalaze mojih pacijenata i otići u vizitu. Krenuti dalje u još jedan običan dan. Kišni, nadam se.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.