Marketing
Olujna noć
Olujni vjetar je stao i za sobom ostavio samo sunce. A ja uporno maštam o kišnim danima.
Na poslu sjedim za stolom u kasne sate dok čekam da moj pacijent krene na hitni operativni zahvat. Na računalu naručujem neke laboratorijske pretrage koje će se učiniti ujutro, kad odjednom sva svjetla zatrepere. Čujem kapi kiše na prozoru i približim se provjeriti dolazi li oluja. Uočim bljesak munje u daljini, a kapi na staklu postaju sve gušće, sve veće, sve glasnije. Svjetla trepere sve češće.
Trgne me glas sestara koje su došle preuzeti mog pacijenta. Uputim ih k njemu i kad vidim da su otišli, provjerim stanje na odjelu. Svi su mirni, spavaju, neki i hrču. Sestra preuzme čuvanje odjela dok ja sat vremena legnem na kauč. Odmah iza mene nalazi se prozor na kojem kapi odzvanjaju sve glasnije. Svakih nekoliko desetaka sekundi obasja me svjetlost munje, a pod se lagano zatrese.
Moj odmor prolazi brzo i lako se razbudim kako bih preuzela čuvanje odjela. Kažem sestri neka malo odmori dok može. Na odjelu i dalje svi mirno spavaju. Cijelu noć čujem zveckanje šalica u ormaru nakon svakog udara groma, a kako se bliži jutro sve češće čujem i zavijanje vjetra.
Mir našeg odjela je uskoro narušen; primim poziv da ćemo primiti novog pacijenta. Krećemo pripremiti njegov krevet i dočekati ga. Olujni ugođaj nas prati, no kako se koncentriramo na posao, u našoj glavi postaje sve tiši.
Dolazi jutro i vrijeme je da se suočim s olujom. Izlazim u dvorište i trčim prema autu. Kiša mi moči kosu, a vjetar je mrsi. Hladnoća mi daje brzinu i čim ulazim u auto, uključim grijanje. Kući vozim okolnim putem jer su neke ceste zatvorene. Kod kuće spuštam rolete i odlučujem odspavati uz zvukove oluje. Iako je noć bila relativno mirna, strašno sam umorna.
Post je objavljen 14.01.2022. u 11:56 sati.