Posljednjih dana zaručnik i ja imamo običaj navečer prošetati. Sviđa mi se naš novi običaj, opušta me. On počne hodati malo brže pa mora usporiti kad primjeti da ja zaostajem. Putem promatramo božićne ukrase, uočavamo napredak u gradnji novih kuća u našem naselju, pozdravljamo svaku životinju koju sretnemo. Volim osjećaj kad izađemo iz kuće, a hladnoća me grize za lice dok mi ostatak glave grije pletena kapa. Volim što bude pusto, a od zvukova jedino čujemo šum automobila u daljini. Sretna sam što imamo jedno drugo, a skupa imamo novi opuštajući običaj. To su samo naše minute. Ovih dana se spustila gusta magla u naš kraj i jedva čekam iduću šetnju.