Marketing
Dežurstvo
U duhu aktualnih prosvjeda u zdravstvu, uhvatila sam se kako pokušavam ljudima objasniti kako izgleda moje dežurstvo i najadekvatniji izraz koji sam pronašla bio je "deveti krug pakla". Ne zato što ne volim svoj posao, nego ne volim (ne)organizaciju u mom poslu. Uglavnom, odlučila sam opisati jedno tipično dežurstvo.
Moje dežurstvo traje 24 sata. Večer prije idem jako rano spavati kako bih fizički mogla izdržati.
Ujutro kuham kavu i doručkujem. Nakon što preuzmem dežurstvo, upitno je kad ću ponovo jesti tako da doručak mora biti obilan. Pakiram mali ruksak prepun potrepština koje na kraju neću stići koristiti - četkica za zube, dezodorans, češalj, krema za lice itd.
Dolazim gotovo sat vremena ranije provjeriti mogu li neke sitnice na odjelu obaviti prije preuzimanja dežurstva, kako bih u dežurstvu imala više vremena za ambulantu i hitnu.
Preuzimam knjigu u koju ću morati sve zabilježiti i službeni mobitel koji doslovno stalno zvoni. Nakon vizite obavljam preostale poslove na odjelu i krećem u jednodnevnu bolnicu gdje napravim nekoliko malih zahvata. Nakon toga žurim u ambulantu gdje me ljudi već nestrpljivo čekaju. U međuvremenu me zovu za pokoji konzilijarni pregled ili neku kiruršku hitnoću u hitnom traktu, tako da ambulantu nikad ne dovršim u miru.
Dok dovršim ambulantu, već moram na operaciju. A dok sam na operaciji, već me zovu za dvije nove hitnoće. U međuvremenu se na svakom odjelu javi neka problematika koju ću morati usput riješiti.
Izlazim sa operacije i zovu me sestre da pogledam jednog pacijenta kojeg ne mogu razbuditi. Trčim na zadnji kat i procjenjujem da je pacijent loše i trebam biti uz njega dok ga ne stabiliziramo. U isto vrijeme me iz sale zovu na novu operaciju, a iz hitne javljaju da imaju vozača ozlijeđenog u prometnoj nesreći. Iskreno, više se ni ne sjećam kako sam ja jedna stigla razriješiti te tri problematike istovremeno.
Oko dva sata iza ponoći čeka me još jedna operacija i dva pacijenta na hitnoj i dođe mi da zaplačem od umora. Oko 5 sati ujutro je sve gotovo i napokon sve zapisujem u knjigu i računalo dok me zivkaju sa odjela s klasičnim pitanjima u smislu koju tabletu za tlak mogu dati pacijentu, koliko jedinica inzulina itd.
Na primopredaji moram pročitati što se događalo. Ne idem odmah kući. Prvo idem u vizitu, a onda obavim još poneku sitnicu na odjelu kako moji kolege ne bi morali jer ih je malo, a svi moraju na operaciju.
Jedva se sjetim kako sam došla kući. Slobodna sam taj dan kad ujutro dolazim iz dežurstva (prespavam ga), a idući već radim.
Koliko god kukam, ipak sam sretna. Svaki dan naučim nešto novo i kolege su super.
A da bi moglo i trebalo biti bolje, bi.
Post je objavljen 19.02.2023. u 08:45 sati.