Znamo li sjesti, neraditi ništa, samo slušati svoje misli. Božić je na pragu, vrijeme je za promišljanje kako posložiti prioritete, svoje misli, molitve - u kojem smjeru usmjeriti svoj život. Mnogi danas razmišljaju o hrani, o fizičkoj aktivnosti, poklonima, a malo tko se pita koju hranu unosimo u našu glavu, u naš um prekrcan informacijama, hranimo li svoje srce i dušu pravim stvarima. Suvišne informacije oduzimaju vrijeme, ubrzavaju život te dovode do napetosti i bolesti. Unatoč bremenitom vremenu, nalazimo se u radosti isčekivanja. Možemo li zastati na tren, povući se u osamu (barem) prije svake velike odluke. Ima li nade, da li molitva pomaže. Večeras na vijestima čovjek je ustao nakon respiratora, bio je gotovo otpisan slučaj, organi su počeli otkazivati. No, obitelj nije prestajala moliti, i korona je pobijeđena. Molitva srcem pobjeđuje, vjerujem u to.
Božić je prilika za doček Spasitelja, Onog koji je naš put istina i život. On će ponovno pokucati na vrata našeg srca, svih ljudi. Na nama je odluka dali će mo otvoriti, i kako ćemo ga primiti. To je trenutak odluke, mjesto promjene, predanja, pomirenja i milosrđa – neotuđivi čin slobodne volje svakog vjernika i/ili nevjernika. To je ujedno mjesto susreta sa samim sobom. Već sam negdje rekao da svaki čovjek s vremena na vrijeme osjeća potrebu pronaći vrijeme za sebe, za susret sa samim sobom, susret sa Bogom, kako bi se obnovio i mogao još snažniji hoditi kroz život i izazove koje pred nas stavlja. Zato Božić neka ne bude samo isčekivanje ostvarenja naših želja nego i vrijeme odluke, vrijeme pomirenja najprije sa samim sobom, sa bližnjima pa onda i sa svojim Stvoriteljem. Razumijevanja i oprosta nikad dosta. Mir i blagoslov Božića neka ostane sa svima nama. (Nastavak posta u komentaru)
Post je objavljen 22.12.2020. u 09:25 sati.