Ne šalimo se s Bogom!
Tko traži Boga, unatoč odgađanju obraćenja, naći će ga - ako ga uporno traži. Što zapravo znači pronaći Boga. To je zasigurno pronalazak i potvrđivanje smisla vlastitog života. Jer, što god radimo po svojim talentima, svom znanju i umijeću, ako smo sami onda teže ide, jer nema potvrde i potpore našem trudu niti znanju. A, znamo da se teorija i praksa moraju potvrđivati i dopunjavati u životnom hodu jer inače nama pravog napretka. Ako tražimo potvrdu od ljudi često se vrtimo u krug. Umjetnik da bi naslikao sliku, oblikovao kip, pjesnik napisao pjesmu... treba nadahnuće ili inspiraciju – koja odnekud dolazi, i bez koje nema prave/vrhunske umjetnosti. Ako znamo da talenti dolazi od Boga kao dar, onda je i inspiracija/nadahnuće koja/e prati taj talent također dar. A, kada umjetnik pronađe svog darovatelja i sa njim zajedno stvara, njemu nema premca ni kraja u stvaranju.
„Tko svaki dan ne nastoji svojim djelima, životom “ući” u kraljevstvo nebesko, brzo će iz njega zauvijek izići, a da to i ne opazi. Moramo biti zbiljski izvršitelji Božje volje i poruke, a ne “zaboravni slušatelji”, poručuje nam apostol Jakov. Tko to ne nastoji, ne želi živjeti vjeru. Budimo svjesni i odgovorni i ne šalimo se sa spasenjem duše. “Tako o nekome smo očajavali, a on se obrati i bude najbolji. Od drugoga smo mnogo očekivali, a on odjednom posrne i postane najgori. Niti nam je pouzdan strah ni ljubav.” Tako veli Sv. Augustin koji govori iz svog iskustva: dugo vremena odgađao je svoje obraćenje: “Sutra, sutra” – ponavljao je sam sebi, ali to sutra nije došlo tako brzo. Dio života proveo je bez Boga; no, tražio je Boga, našao ga, a onda se prihvatio posla kako bi postao svet, savršeni, osvjedočeni, vrhunski vjernik… Treba ozbiljno htjeti i ustrajati. “Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu… umrijet će zbog nepravde što je počini.” Nije dosta biti pravedan, vršiti volju Očevu jedan dan, a drugi dan vlastitu: dio života biti Božji a onda mu reći “Ne ću” i slijediti svoje ludosti i sklonosti što nas udaljuju od Boga. Svakoga dana treba reći Bogu: “Idem, Gospodaru” i raditi za Gospodina od jutra do mraka – biti Njegovo oruđe, od rođenja do vječnosti – vladati se krajnje odgovorno, jer svaki dan može se sve izgubiti. Zato stoji upozorenje: “Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti… pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i ne će umrijeti.” Nije lako živjeti vjeru po Ljubavi i Istini Neba, ali imamo li izbora ako stremimo Nebu, ako se spremamo i učimo za Nebo, i nemamo baš puno vremena da bi to odgađali uz to šaleći se s Bogom od danas do sutra.
Najteži su prvi koraci nakon obraćenja, kasnije žar božanske ljubavi čini sve lakšim i ljepšim, život razumljivijim i svrsishodnijim, sve do životnog zanosa i sjedinjenja u Ljubavi i Istini. Radost života najveća je težnja svakog srca, ali srce to ne može postići bez razuma!
komentiraj (15) * ispiši * #
