Blog.hr

cool

pon

11/25

Tvoj dah je kao med, začinjen mirisnim klinčićem
Tvoja usta su ukusna kao zrela smokva
Tvoja koža budi okus zrele breskve
na mojim usnama,
pjesma iz 12- og stoljeća kazuje,
ugodu, zadovoljstvo osjetilima.

Hedonizam, ostvarenje Epikurove "radosne poruke"
njegove želje da život učini života vrijednim.
Ja pozivam ljude na trajna zadovoljstva,
koja u sebi nose osjećanja ugode
Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji
osjećaj koji možemo svjesno doživjeti i onda pamtiti.
“Na ovome svijetu ima dovoljno kruha za sve ljude,
dovoljno ruža, ljepote i ugode i dovoljno graška,
da, graška u momentu kada njegova ljuska pukne.
Nebo prepustimo anđelima i vrabcima.”
treperi Heineova poruka u mojim mislima.

Širom lijepe naše gastro ponude bude hedonikusa u nama!

Dijana Jelčić

Manastir Bođani

stella.blog.hr

Na putu ka Baču neizostavna je posjeta i manastiru Bođani,
koji je od gradića udaljen 15ak kilometara. Građen je u 15.
stoljeću, više puta rušen i obnavljan. Najnovije zdanje potiče
iz 17. stoljeća.

U okviru manastira nalaze se crkva, konaci i ekonomski objekti,
te veliki i vrlo lijepo uređen park.

U crkvi se može vidjeti čudotvorna ikona Bogorodice
Bođanske, jedne od 6 pravoslavnih kanoniziranih
ikona u svijetu. Kažu da njene iscjeliteljske moći prije
svega pomažu parovima bez djece.

Živopis je oslikao jedan od najvećih zografa 17.stoljeća,
Kristofor Žefarović

ned

11/25

Mia - proba za fotke

luki2.blog.hr

Molim vas, da li je fotka vidljiva svima? Lastavice, prešla sam na Postimages, u nadi da će fotke sada biti vidljive i Tebi.

Hvala!

Ljub!

NEBODER

tignarius.blog.hr

Izgorio je Vjesnikov neboder, koji nije bio samo Vjesnikov!!!

Kad je onaj Murdoch došao kupovat Vjesnik pa je u razgovoru s tadašnjim vodstvom (jedno pedesetak drugova direktora OUR-a) upitao može li razgovarat s vlasnikom, prevoditelj je nekao uspio prevesti da je vlasnik SSRNSRH (Socijalistički savez radnog naroda Socijalističke Republike Hrvatske u kojoj su Srbi bili konstitutivni narod!!???)...
Čovjek se digao i "pobjegao" glavom brez obzira!

E sad čujem da Severica, matori Galić i ostala komunistička stoka tuli za neboderom a neka ludača, koja je predstavljena kao arhitektica govori o neboderu slobode tiska..
Stvarno znaju biti majstori cinizma ti šugavu i ogoljeni jugoslovenski bastardi!

Je puštali su nam Veselka Tenžeru, Jelenu Lovrić...i ostalu doušničku bagru da nas uljuljaju u jugoslovenskom snu...doduše mogao si kupiti i Izbor (iz stranog tiska gdje su urednici mogli provući i pokoji text iz tada omrznutog Zapada) a mogao si kupiti i Start a poslije i čistu pornografsku Erotiku, gdje je ćaća Sanader i započeo karijeru uspješnog dobavljača pornografije na ova zatucana područja!

Meni je drago da se zapalio jer je izgorio simbol najperfidnije obmane u zamjenama teza i proizvodnji ideoloških zabluda..
Još kad izgori dom Smojine dice i uredništvo Prosvjete bit će tisućgodišnji mir prije smaka svijeta!

Umro je i Branko Ivanda, svjetska faca i hrvatski domoljub!
Nisam vidio da su mu mediji poklonili pažnju, kao npr. Halidu!

Opraštanje

bez-obzira-109.blog.hr

Ne opraštam se za sva vremena, samo od "bloga tjedna".
Bilo je trenutaka kad mi baš nije bilo do pisanja pa su se malo
postovi "zacrnili", a ja sam plavuša, baš mi ne stoji.

Dok darovi s neba čekaju da se opet spuste, u vidu kiše ili
bijelih kokica malo sam prošetala oko vrta jer gaženje bi bilo
malo blatnjavo. S divljenjem gledam još blago nezrele limune
koji čekaju suh dan da ih se obere, gledam i ostale darove
jeseni koji su se iskazali u punoj snazi i ljepoti. Zelenilo je vrlo
uspješno; raštika, repa, salate, peršin, selen i samonikle jestive
biljke. Hodam sa zadovoljnim smješkom, nije važno što će me
prvi suhi dan pozvati da se pozabavim salatom i raštikom.
Navuci rukavice i skupljaj pužiće sa salata i crvene bube s
raštike, a one male sitne bubice na blitvi trebam s posebnim
oprezom istrijebiti da se ne oštete biljke.

Ostaci mojih šarenih puzavica također čekaju da im se odstrane
izdanci i prorijedi korijenje. Valja i lukovice rasporedit, malo sam
ih obogatila kupnjom više vrsta tulipana i sadit ču ih u razmacima
po pet šest dana radi cvjetanja u dužem periodu. Oni ne mogu
baš dugo, barem ja ne znam način održavanja cvatnje na duži period.

Njega čekaju rezidbe voćaka, loza, ali nema žurbe, može i u rano
proljeće. Moj dio su hortenzije, ruže s kojima se nisam baš usrećila,
ili im ne odgovara mjesto boravka ili ja nešto krivo radim. Baš ove koje
su opstale godinama su one starinske mirisne i koristim ih za meleme.

Srca ispunjenog vraćam se na rutinske radnje i evo pišem svijetu koji
meni možda nikada pisati neće, a nisam jedina koja ne dobiva odgovore
na svoja pisma. Kroz povijest je bilo puno većih glava koje su pisale
pisma a odgovora dobile nisu. Svijet je sastavljen od onih koji misli
ispoljavaju perom (tipkovnicom) i onaj drugi dio koji konkretno kaže
što misli ili ne misli ali kaže i ne pada im na pamet pisanje pisama.

Cvijećem, voćem i povrćem uz obilje otpalog lišća opraštam se od vas
za ovaj tjedan, slijedeći idem "po redu vožnje", tako me zapalo.

Marko Antonije i Kleopatra: ljubavno-politička priča zabilježena na novcu

hrvatskanumizmatika.blog.hr

Jedna od najpoznatijih ljubavno-političkih zavrzlama antičkog doba je ona između rimskog vojskovođe Marka Antonija i egipatske kraljice Kleopatre VII. Njihova je veza bila istovremeno i strastvena romansa i hladan politički savez. Ono što im je nekad bila ljubav, Rimu je često izgledalo kao prijetnja, te kao pokušaj da se stvori nova, istočna sila koja bi mogla zasjeniti moć Senata i rimskih aristokrata.

Ta se priča nije odvijala samo u palačama Aleksandrije i na bojnom polju kod Akcija, nego i na novcu. Tetradrahme s njihovim portretima danas su među najpoželjnijim antičkim kovanicama, jer u malom komadiću srebra spajaju politiku, propagandu i jednu od najslavnijih ljubavnih priča povijesti. (...)

Link cijeli članak: Marko Antonije i Kleopatra: ljubavno-politička priča zabilježena na novcu

Marko Antonije i Kleopatra: ljubavno-politička priča zabilježena na novcu

hrvatskanumizmatika.blog.hr

Nedjeljivost...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Svjetlosti moje putuju po tmini,
i lete ko rakete plamena signala,
iz blata i magle, iz gluposti i kala,
opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.

Miroslav Krleža

Pitam se do koga mi je više stalo
do tebe ili do života?
Mogu li se zamisliti bez tebe?
Mogu li te prestati voljeti?

Ne mogu! To ne bih više bila ja.
Ljubav bi osjećala drugačije.
to ne bi bila moja ljubav,
bila bi tek ljubav.
Kada razmišljam o umiranju,
ne bojim se umiranja tijela,
bojim se u smrti ću te zaboraviti.
Spavanje bez sna je kratka smrt
uzaludno gubljenje vremena,
lucidni snovi mi daruju tebe,
vidim te, grlim te, čujem tvoj
glas, ćutim miris tvog tijela.

Osjećam nedjeljiva sam od tebe.

Dijana Jelčić

Pod gorom

penetenziagite.blog.hr

Jedan nezaboravan vikend; Caravaggiova Presa di Cristo u Goriziji, kozji sir u Kobaridu, šetnja do Napoleonova mosta na Nadiži što je spajao Veneciju i Beč; spavanje na sedam stupnjeva s vrećom u Julijskim Alpama; ujutro Cividale del Friuli i Castelmonte, pa povratak preko Soče. Kad imaš godišnju slovensku vinjetu (za cijenu koje se do Splita možeš provesti tek četiri - i nešto sitno - puta u jednom smjeru) i auto koji dijelom pije struju, onda je samo stvar tvoje volje i odmornosti koliko ćeš daleko doprijeti u to meko, podatno i nezaboravno tkivo bijela svijeta. Dobro, o odmornosti nećemo; to se lako liječi. Ona, naime, slatkim glasom veli negdje iza posljednje pive koju dijelimo na Tromostovju; ljubavi, ako ti se bude spavalo, ti samo reci; ja ću ti ispričati sve što trebamo napraviti u kući; to će te razbuditi do kraja... Nije bilo potrebe; čovjek radije vlastitu kuću na Njen užas krsti vikendicom ("da, tako se mi prema njoj i odnosimo, to si dobro rekao").

Na koncu se uvijek oko najvažnijih stvari složimo... i konačno već duboko u nedjeljnu noć, kada se pod vrhom vjetrobrana bude tek pojavljivao onaj slabašni crvenkasti tračak repetitora sa Brežičke gore *, dajemo jedno drugom obećanje - makar i bez riječi, običnim stiskom ruke - tamo na mjestu s kojeg moja ne smije dalje ako želimo sigurno stići kući: ovo moramo ponoviti zimi...

____________________

* "Brežička gora" - interni termin za brdo s repetitorom koji služi kao svjetionik u mrkloj noći već negdje od pravca Krškog kada uvečer hitate slovenskom autostradom kući; brdo se pruža južno od Brežica a odlikuje crkvicom Svetog Vida na vrhu; zapadno od njega s početkom u ubavoj Bušečoj Vasi (Krka!) vijuga cesta što preko Gadove peči vodi do Novog Sela Žumberačkog pa vozačima a i ornijim biciklistima omogućuje krug ako im je stalo do toga da u jednom danu posjete recimo Brežice, Žumberak i Samobor

________________________

Update 24. studenog; budući da Lasta i Meca ne vide fotke preko imgbb-a, pokušao sam kod sebe konačno i sa Postimageom, pa molim da se dojavi jel sada okej :))))

sub

11/25

Malo bjeline i svježine

bez-obzira-109.blog.hr

Po kišnom vremenu rado zavirim u odlagalište starih stvari koje ni
pod koju cijenu ne bih bacila u kantu. To su nekakve sitnice koje mi
znače, to su rođendanske čestitke od dragih osoba koje nisu više
s nama, a ako i jesu nisu sa mnom. Bez obzira na to, sklona sam
zadržati lijepe uspomene, fotografije a često me i misli podsjete na
ljude koji su bili u momu životu a više iz raznih razloga nisu.
U jednoj kutijici čuvam čestitke od naše Smješkice. Ona nije imala
sestru, a ja sam bila "sestrica" i tako počinje svako pisamce i svaka
čestitka "svojoj dragoj sestrici", tako piše i na posveti slike i knjige. Zbog
njenog pristupa životu, iskrenosti, borbenosti, svaki put kad prebirem
po tragovima, svaka suza je popraćena osmijehom. Nas dvoje se
često sjetimo razgovora s njom jer je najčešće zvala na njegov mob
ili sam ja zvala s istog jer tada nisam imala "pametni".

Uzela sam album sa slikama djece, tu nisu samo njih dvoje, tu su sva
ona djeca koja su bila u njihovim životima, tu su moji nećaci i jedina
nećakinja, njegove nećakinje, djeca prijatelja, slike s rođendana i
raznih prigoda. Najmilije su mi one snježne, one gdje smo svi, bez
adekvatne opreme ludovali na snijegu. Osjećaji se pomiješaju, od
radosti do beskrajne tuge za jednim stvorom otrgnutim iz životnog
vrta. Vraćam se snježnim radostima i one me čine djetetom, bezbrižnim,
razigranim, kao u najboljim vremenima.

Naša prijateljica iz jednog gradića u Bosni nas redovito dariva fotografijama
svih vrsta, sadnja, berba, pripreme zimnice i na kraju snježne radosti.

Jutros dok pijemo kavu stiže čitava serija fotografija s puta jučer od nas
prema kući, tek je lagano lepršao. Bojali su se da bi mogli zapeti u prometu
zbog snijega i krenuli ranije. Do sinoć tek malo, koji centimetar. A ono nam
zasladi kavu, pokrivač bez pretjerivanja dvadesetak cm, svjež, bijeli se, a
kaže ona da nije vodenast nego baš pravi k'o da se dodvorava sv. Kati.
Jelke ispred njihove kuće nisu dobile samo sijede vlasi već konkretan pokrivač.
Staza koja vodi s ceste prema kući s debelim tepihom, pa onako dječji razmišljam
kako bi se bilo lijepo provaljati po tom divnom prostiraču. Samo bjelina, nigdje
trunke crnila ni prljavštine kao na sarajevskom. Znala sam ih pitati dok sam
gore živjela..., kako to da kod njih pada crni snijeg a kod nas je uvijek padao bijeli...,
Iz Sarajeva sam također jutros dobila foto s bijelim tepisima i posutim stablima, uz
komentar: "evo ti šaljem malo sniga dok nije pocrnio".

Završavam ovo u mislima na one bijele zime na skijalištima, improviziranim, kao
što nam je i oprema bila čista improvizacija, ono valjanje s djecom do iznemoglosti,
grijanja malih ručica, a oni presretni, ne smetaju crvene ruke, hoće još, još.

Nasmijah se onoj ženskoj snježnoj avanturi za koju sam rekla da bi se mogla
uvrstiti u olimpijske discipline..., ono kad su izvučene sve tepsije iz špahera i
krenulo se u snježnu avanturu po našim nizbrdicama, a ima ih. Disciplina bi se
mogla nazvati "bob jedvasjed", logično, rijetko koja guza se potpuno mogla smjestiti
u tepsiju. S koliko radosti prizivam u sjećanje tu snježnu ljepotu i zimu s najvećim
brojem ispletenih predmeta. Bilo je to vrijeme relativno zdravih ruku i volje za tri.

Danas često provirujem kroz prozor, izlazim na vrata, gledam nebo kako se bijeli
i čekam, čekam da mi se opet ukaže bjelina, da još na trenutak pokušam biti dijete,
razigrano, oslobođeno od svih negativizama, jer sve nedaće, nejasnoće, zločestoće,
sve će pokriti snježna bjelina a u srcima samo milina. Tko zna, možda mi se vrate
talenti za sanjkanje i pletenje uz toplu peć. A la optimizma:)))

Ljutim se

agava505.blog.hr

Ljutim se…
Ta riječ je teška, nije plamen što gori, već je žig koji peče…
nije to bijes munje, već je munja u meni
koja se u oštru sječu riječi pretvara…
sve je u meni napeto,
slušam kako tutnji vrijeme,
ono gazi, nečujno lomi sve što je sveto…

ljutim se na hladan zid kojeg ljudi podižu među sobom…
otuđujemo se od sebe, a time i od drugoga...
živimo u staklenim kutijama, vičući, a ipak nas ne čuje nitko….
gledam lica puna maski u prolazu,
milijun glasova koji govore, a ne kažu ništa...

Novi film o rijeci Krki

goransafarek.blog.hr

Pogledajte novi film o rijeci Krki, o njenom izvoru, slapovima, kanjonu, sedri i kulturnoj baštini naše velike jadarnske rijeke.

Dobro došli na putovanje kroz jedan od najljepših krajolika Hrvatske — rijeku Krku, njezine slapove, kanjone i protočna jezera. Pogledajte dokumentarni film: Krka – Najljepša rijeka Dalmacije
Ovaj video vodi vas kroz cijeli tok rijeke: od izvora ispod Dinare, preko najviših slapova i skrivene povijesti Burnuma, sve do najpoznatijeg prizora — Skradinskog buka, jednog od najimpresivnijih sedrenih sustava u Europi.

I U videu istražujemo:
• izvor Krke i slap Krčić
• Bilušića buk, Brljan i Manojlovački slap
• Roški slap i njegove čuvene „Ogrlice“
• Visovačko jezero i otočić Visovac
• spoj Krke i Čikole, Torak te Kalički busen
• Skradinski buk – najposjećeniji i najveličanstveniji slap
• estuarij Krke, Šibenski zaljev i put prema moru

Kroz kombinaciju kadrova iz zraka, ppod vodom i iznad površine: kanjona, jezera i slapova, ovaj film prikazuje potpuni tok Krke — prirodni laboratorij, povijesnu pozornicu i jedno od najvažnijih zaštićenih područja u Hrvatskoj.

Ako volite prirodu, putovanja i dokumentarne filmove, pretplatite se na kanal i zapratite još videa iz hrvatskih nationalnih parkova i prirodnih rezervata. ?
Snimke: Goran Šafarek i Artlist, naracija Daisy AI

Površinska oštećenja opreme

toco1980foto.blog.hr

Sva oprema se troši i oštećuje korištenjem.

Međutim, danas, čini se, ima jako puno onih koji više pate na vanjski izgled i savršeno stanje opreme koju koriste, nego na njenu stvarnu funkcionalnost; očekuju da bi im fotoaparati i objektivi, i nakon višegodišnjeg korištenja, trebali izgledati "kao ispod čekića", bez ikakvih oštećenja i tragova korištenja. U suprotnom, reakcije idu od kilometarskih lamentacija i jadikovki, preko dodijavanja servisima, pa sve do odbacivanja ili prodaje tog "uništenog" komada opreme.

Takvima je preteško prihvatiti da površinska oštećenja opreme, u vidu nekakvih packi, ogrebotina, udubljenja, oljuštenja boje ili istrošenosti kućišta, nisu razlog za odbacivanje tog komada opreme, ako ne utječu na funkcionalnost iste, i ne narušavaju kvalitetu snimljenih slika,

S druge strane, čak ima fotografa koji su na takve, upotrebom istrošene komade opreme, vrlo ponosni, jer su pokazatelj da su i oni i njihova oprema mnogo toga prošli i još više toga snimili....

NEZADOVOLJNI LJUDI

komentatoricamicaa.blog.hr

*********************

*********************
Camus je jednom rekao, da ga je umorilo ono što nekima mora objašnjavati, pa se okrenuo moru, gledao i ušutio.

Ovdje, na ovom platou gdje se "vidimo" riječima samo - stvaraju se proizvoljna razmišljanja o onome napisanom kroz koje često mislimo da vidimo autora riječi. Pa tako i sudimo : subjektivni kakvi jesmo , stvaramo sliku pod svojom lupom smatrajući, da je objektivno samo ono što mi vidimo.
I griješimo , naravno. Najčešće
Ako sebe opravdavamo ostaje utisak, da opravdanje "čujemo" samo mi, ostali samo pročitaju i dalje ostaju pri svom razmišljanju.
Tu se zatvara krug pisanog dijaloga. Izvan tog kruga i dalje smo sami sa svojom tišinom kao sigurnim utočištem
izvan razumijevanja.
Je li Camus u pravu dok se okreće moru da bi s morem zašutio ?
Vjerojatno jest , jer jedino tišina u nama može nečujno posložiti kockice nemira i u toj jednostavnosti svega
najednom sve postaje jasno i jasnije.

San u snu...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Volim ovaj san.
Koji san?
San o snu u snu.
Kaži.
Prokletstvom nam oduzeta
mogućnost susreta
Bio si vuk, bila sam sokolica
Tek u svitanju istovremenosti
dana i noći povratak u zbilju.
Ti još uvijek sanjaš.
San mi daruje osmijeh neba.
Živiš u snu.
Da, u snu o snu.

Film Žena sokol, glumci Rutger Hauer i Michelle Pfieffer bili mi nadahnuće.

Dijana Jelčić