Stil
cool
Isključi prikazivanje slika15
pon
12/25
Ako ne znaš kako je bilo....
komentatoricamicaa.blog.hr
Jedna stara i pomalo prigodna prispodoba za ovaj zeman:
Kako to već biva u ovom misecu, osim generalnog čišćenja kuće, pojate i avlije, narod se priprema i za blagoslov kuća.
Kako u to vrime, zime bijahu baš zime, sa snigon, buron, misurin i ledon, roba se većinon sušla u kućan i to na ognjštu ili špakeru na drva jerbo se drugovačije nije mogla ni osušti.
Tako je i naša, nazvat ćemo je Stoja, kroz jutro oprala mudante, kanotjere i kalce i povišala po poklopcu od špakera.
Znajući da je to dan za popa i blagoslov kućŕ a nedaj Bog da uđe dok se mudante suše, pošalje jedno od dice na avliju da joj dojavi kad se pop pojavi pa da more maknit robu sa špakera.
Ode dite po maternom nalogu, (jer to ti je bilo ka da je sam Bog naredija), čekati stražu i špijat oćel skoro ugledat popa i remetu.
Negdi prid podne ugleda dite popa i zarlauče na sav glas
:" Mamooooooo, skidaj mudante, evo popaaaaaaaa".
Ne triban vam ni reći kako su našu Stoju gledale suside naredni godina
( prepričana priča iz Dalmatinske Zagore , uprav prid dane koji nam dolaze )
*********************
********************evo malo Splita od subote....danju
noću...
foto: J.Gudić
IZ PUTNOG DNEVNIKA
huc.blog.hr
Somewhere in Romania (on my way to Sibiu)
(excerpts from a travelogue)
Nighttime, about 2 a.m.
alone in a coupe
I stood up and opened
the window
to let in some fresh air
… full moon
…the wide plain
… endless fields of corn and oilseed rape
I breathe in — breathe out…
In America,
young Knut Hamsun
is on his way back home,
after
a doctor tells him
he has only
two months
left
due to
active consumption
of the lungs.
He is returning
to die in his
motherland.
With no money,
he crosses America,
riding the rails atop boxcars,
wanting to reach Seattle —
or Cisco,
shivering, instinctively
breathing deeply in
— and out.
Suddenly,
some twenty kilometers
from the train,
I notice a small yellow light
in the window
of a lonely, white, traditional house.
I detach myself from the window
and fly there.
A man sits on a chair,
smoking a pipe.
"I should take a trip
somewhere —
Venice, perhaps.
I have never been there.
Venice is one of those places
almost everyone
has on their checklist,
something you must see.
Like Rome. Yes.
All roads lead
to Rome.
Our ancestors
came from Italy,
didn't they
Livius?"
He speaks
to his grandfather's
ghost.
"Surely they did,"
the dead man
replies.
I fly back
to my seat.
Knut Hamsun
finally reaches the port of Cisco
and boards a ship.
The ship departs, and after several days at sea,
Knut steps onto the Norwegian coast,
miraculously healed.
"I deeply believe
that the time I spent
on the roof of the train
saved my life,"
Knut would say
later.
Wim Hof —
before Wim Hof
"The train lets out a sound
for no reason,
as if it wants to say hello
to the man
in the white
house."
Prebranac
stella.blog.hr
Pošto je ispalo da moj rukopis iz receptara-kuharice
nije baš uvjerljivo čitak, evo recepta, specijalno za
gogoo, a ako još netko želi probati, neka izvoli!
PREBRANAC.
Potopiti 1 kg bijelog pasulja tetovca preko noći.
Sutradan ocijediti, naliti vodom i prokuhati do vrenja.
Odliti vodu i naliti toplom vodom. Dodati vegetu i papar.
Zbog nadimanja dodajte komorač.
Kuhati oko 1,5 sat do mekog, ali da se ne raspukne.
Pred kraj dodati sol. Ocijediti višak vode.
Na 2 dl ulja propržiti 1 kg kapule izrezane na kriške,
nasuti dosta slatke mljevene aleve paprike.
U nauljeni pleh staviti sloj pasulja, preliti uljem,
pa sloj luka, opet ulje, pa pasulj.
Odozgo nauljiti, posuti alevom paprikom i staviti dva
lista lovora i sjeckana tri čena češnjaka-
Peći u pećnici na 220 stupnjeva 1 sat.
Služiti toplo ili hladno.
14
ned
12/25
Animal Caffe
luki2.blog.hr
Danas sam odlučila popiti kavu u novom caffeu: Animal Caffe.....Za sada imaju mace, ali biti će i drugih žibotinjica....Pa i zmija, za koje kafić još čeka dozvolu....
Evo malo fotkica:
Ide maca oko tebe, pazi da te ne ogrebe.....:)))))
Pravila, pravila....:))))
Ova je predivna maca sjedila na mome stolu cijelo vrijeme dok sam uživala u kavi.....
A ovo su vrata ovog predivnog kafića u Zvonimirovoj......
Ljub!
Animal Caffe
luki2.blog.hr
Danas sam odlučila popiti kavu u novom caffeu: Animal Caffe.....Za sada imaju mace, ali biti će i drugih žibotinjica....Pa i zmija, za koje kafić još čeka dozvolu....
Evo malo fotkica:
Ide maca oko tebe, pazi da te ne ogrebe.....:)))))
Pravila, pravila....:))))
Ova je predivna maca sjedila na mome stolu cijelo vrijeme dok sam uživala u kavi.....
A ovo su vrata ovog predivnog kafića u Zvonimirovoj......
Ljub!
Događa se - 1000!!!
agava505.blog.hr
Dok se olovka troši, misli zapinju, a rokovi pomiču “na sutra”,
broj postova tvrdoglavo raste...
rezultat?... 1000 komada čiste upornosti....
olovka se potrošila, tipkovnica izlizala, inspiracija otišla na neplaćeni dopust, a ja i dalje pišem...
ne zato što znam što radim... nego zato što ne znam stati...
tako Vam, eto, sasvim slučajno, događa se 1000-ti post....
čestitam i divim se svima koji su postigli više od mene
a ima vas, ima, na radost Vašu i moju...
kad sam objavila prvi post, mislila sam da ću stati već na desetom...
onda je došao pedeseti, pa stoti… i evo ga... tisućiti post!
ako je blog maraton, onda sam upravo pretrčala megamaraton u papučama....
prije svega, hvala vam... bez čitanja, komentara i povremenih “hej, ovo ti je moglo biti bolje"
ovaj blog bi bio samo digitalni dnevnik koji na serveru skuplja prašinu...
Vi ste razlog
što tipkovnica
još uvijek radi
prekovremeno....
netko je rekao da je 1000 postova dokaz upornosti...
ja kažem da nisam naučila stati unatoč neizbježnim pauzama
ako blog ima dušu, onda je moja duša hiperaktivna i prilično tvrdoglava...
sljedećih 1000 postova neće biti samo nastavak...
voljela bih da bude evolucija....
da Vam više pričam, iznosim više ideja, više smijeha
i možda pokoji eksperiment koji bi nas mogao sve iznenaditi...
za mene blog nije samo mjesto za tekst,
nego prostor za zajednicu, inspiraciju i vizije koje tek dolaze....
obećavam da ću nastaviti pisati iskreno,
s dozom humora ako budem pri volji
i s pozitivnim pogledom u budućnost...
ako sam do sada bila suputnik u nekom vašem danu,
neka sljedećih 1000 postova bude bolja vožnja i trk maraton...
ukratko: hvala što ste tu, hvala što me ponekad čitate,
i hvala što zajedno gradimo ovu lijepu digitalnu priču zvanu b l o g
sljedeća stanica je .... dvije tisućita !!!!
Novac u kolonijama za gubavce
hrvatskanumizmatika.blog.hr
Novac u kolonijama za gubavce bio je posebna vrsta novca (žetoni, bonovi ili posebne kovanice i novčanice) koja je bila u opticaju isključivo unutar leprozorija, odnosno sanatorija za oboljele od gube. Razlog njegova uvođenja bio je strah da bi običan novac mogao prenositi zarazu i tako ugroziti zdravo stanovništvo. Danas je poznato da se guba ne prenosi lako slučajnim dodirom niti putem predmeta, već isključivo dugotrajnim, bliskim i stalnim kontaktom s oboljelima, a ne korištenjem svakodnevnih predmeta koje su oni dodirivali.
Leprozoriji su se počeli pojavljivati još u srednjem vijeku kao mjesta izolacije oboljelih. Često su se nazivali lazaretima, prema Redu svetog Lazara, čiji je zaštitnik bio upravo svetac bolnica i gubavaca. Takve ustanove gradile su se uglavnom u udaljenim i izoliranim područjima te su bile opremljene za dugotrajni boravak i karantenu bolesnika. (...)
Link cijeli članak: Novac u kolonijama za gubavce
Novac u kolonijama za gubavce
hrvatskanumizmatika.blog.hr
Novac u kolonijama za gubavce bio je posebna vrsta novca (žetoni, bonovi ili posebne kovanice i novčanice) koja je bila u opticaju isključivo unutar leprozorija, odnosno sanatorija za oboljele od gube. Razlog njegova uvođenja bio je strah da bi običan novac mogao prenositi zarazu i tako ugroziti zdravo stanovništvo. Danas je poznato da se guba ne prenosi lako slučajnim dodirom niti putem predmeta, već isključivo dugotrajnim, bliskim i stalnim kontaktom s oboljelima, a ne korištenjem svakodnevnih predmeta koje su oni dodirivali.
Leprozoriji su se počeli pojavljivati još u srednjem vijeku kao mjesta izolacije oboljelih. Često su se nazivali lazaretima, prema Redu svetog Lazara, čiji je zaštitnik bio upravo svetac bolnica i gubavaca. Takve ustanove gradile su se uglavnom u udaljenim i izoliranim područjima te su bile opremljene za dugotrajni boravak i karantenu bolesnika. (...)
Link cijeli članak: Novac u kolonijama za gubavce
Pjesma
dvitririchi.blog.hr
slučajno sam nabasala na ovu pjesmu negdje,
pjevala ju je prelijepa mlada majka s malenom kćerkicom i toliko nježnosti je bilo u tom videu da sam ostala ... paf...
bilo je teško razabrati riječi jer su pjevale njih dvije u duetu, i pjesma je išla u podlozi (karaoke) da mi je trebalo pola jutra da točno razaberem riječi bar dva stiha i ponudim ih Googlu na pretragu. Umjetnička ineligencija je u svakom smislu zakazala kod ove ljepote, a nudila sam joj riječi, nudila joj melodiju na slušalice.
onda sam išla probuditi dijete, i potrudilo se slušati, i ništa (iza sna) ali onda nekako, nemam pojma kako, etogac.
Band je australski, ova pjesma je australsko-španjolska suradnja, umjetnička i jezična, a pjesma je na(s)tala u vrijeme covida, 2021. kada su Španjolci izlazili na krovove zgrada i pjevali, bodreći jedni druge.
Da nisam pročitala opis videa, ne bi je ni vezala uz taj "co vee" period, jer toliko je lijepa (meni) i univerzalno poticajna.
Šteta što ne smijem s vama podijeliti izvedbu na koju sam prvu nabasala (koju pjevaju mlada majka i malena kćer) jer tamo dobija još jednu dimenziju - dimenziju čiste ljubavi i nježnosti. A to je za mene valjda božić. pardon, Božić...
GAUDETE, 3.svijeća
komentatoricamicaa.blog.hr
Treća adventska svijeća naziva se Gaudete svijeća i ima posebno značenje u došašću.
Značenje treće adventske svijeće Gaudete - Radost znači radovanje Božiću koji se približava
Nakon prve dvije .Nada i Mir , treća pokazuje kako se iščekivanje pretvara u radost pouzdanja
*****************
Sinoć, na dan sv. Lucije upaljene svjećice prema gradu
Volimo se, ljudi
13
sub
12/25
Poklon dan
luki2.blog.hr
Od jutra živo, živo i radno....:))))) Sve im oprošteno zbog Bruxellesa!:))))))
Danas su bili izbori za koordinatore stranke ipredstavnike vijeća....
Neka moje fotografije govore:
.jpg)
I u Bruxellesu i u Zagrebu prijatelji ostaju prijatelji.....
Tek u četiri popodne stižem kući (bez brige, imali smo ručak i pauzu i sve), ali zvoni telefon.....
Zovu moji iz Metkovića. Da su poslali jedan paket autobusom. Majko moja, pa kad stiže paket?! Pa u 17.30.
Nisam se stigla ni presvući, jurim na autobusni....Stigla. Bus dolazi. Paketušinu jedva mogu podignuti. E, nećeš. Preumorna sam, idem na taxi. Jedan mladi gospodin pomaže mi i dovući ga na katove....:((((
U paketu dvije ogromne vreće mandarina, limun, jabuke, šipak ili nar i još svašta nešto....
.. .
Poklon dan
luki2.blog.hr
Od jutra živo, živo i radno....:))))) Sve im oprošteno zbog Bruxellesa!:))))))
Danas su bili izbori za koordinatore stranke ipredstavnike vijeća....
Neka moje fotografije govore:
I u Bruxellesu i u Zagrebu prijatelji ostaju prijatelji.....
Tek u četiri popodne stižem kući (bez brige, imali smo ručak i pauzu i sve), ali zvoni telefon.....
Zovu moji iz Metkovića. Da su poslali jedan paket autobusom. Majko moja, pa kad stiže paket?! Pa u 17.30.
Nisam se stigla ni presvući, jurim na autobusni....Stigla. Bus dolazi. Paketušinu jedva mogu podignuti. E, nećeš. Preumorna sam, idem na taxi. Jedan mladi gospodin pomaže mi i dovući ga na katove....:((((
U paketu dvije ogromne vreće mandarina, limun, jabuke, šipak ili nar i još svašta nešto....
.. .
Sveta Lucija – svjetlost koja korača kroz tamu
star-rose-bloger.blog.hr
Sveta Lucija dolazi tiho, gotovo nečujno,
kao da se boji probuditi uspavani prosinac.
Koraci su joj od svjetlosti, od one najmekše vrste svjetla
koje ne zasljepljuje, nego grli i smiruje.
U rukama nosi plamen što ne peče, već obasjava put —
onaj unutarnji, skriveni, koji često zaboravimo pratiti
u žurbi svakodnevice.
To je svjetlo koje se ne gasi ni kad se noć najdublje spusti,
svjetlo koje šapće:
„Ovdje sam. Samo pogledaj.“
Lucija je čuvarica vida,
ne samo naših očiju, nego i pogleda na svijet.
Podsjeća nas da vidjeti znači primijetiti dobro,
prepoznati ljepotu u sitnicama
i pronaći toplinu u drugom čovjeku
— ali i u nama samima.
Na njezin dan budimo pšenicu,
malo zeleno obećanje usred hladnog prosinca.
Gledamo kako niče, tiho i uporno,
kao simbol da život uvijek pronalazi put,
pa i onda kada se čini da sve miruje.
U njezinoj blagosti ima nešto starinsko,
nešto što nas vraća korijenima,
u vremena kada je svjetlost bila dar,
a ne svakodnevna sigurnost.
Zato Sv. Lucija nije samo ime u kalendaru,
već prosinačka poruka ispisana svjetlom:
da i najmanja iskra,
ako je nosimo u srcu,
može postati dovoljno snažna
da nas provede kroz najdužu noć.
I to svjetlo može
doći na razne načine,
zato otvorite srce
da ga prepoznate —
u toploj riječi,
u tišini koja liječi,
u pogledu koji razumije
i u nadi koja ne odustaje.
Jer svjetlost ne traži savršenstvo,
samo malo prostora da zasja.
A kad joj dopustimo,
ona nas pronađe
točno tamo gdje smo
i povede dalje,
korak po korak,
prema miru.
12
pet
12/25
Bruxelles - treći dio
luki2.blog.hr
I evo nas u Stranci Zelenih, s kojom naši Možemovci dijele neke zajedničke ideje i surađuju u okviru svojih klubova.
Upoznali smo jednog osebujnog Talijana i jednog vrlo uštogljenog Nijemca.:)
Dok su oni predavali, dok su se bavili svojim agendama - sinulo mi je da je sve što sam učila u knjigama zapravo vrlo šturo i ne može Te pripremiti na ono, što je bitno u stvarnom životu i političkim procesima. Moraš stalno lobirati, preslagivanja, koalirati, odstupiti kad je nužno.....i biti uporan! Jako uporan. Poput mene. Točno sam takva. Kad "zagrizem", zaista se pripremim i uspijem!
"Jer sve se kupi parama, jedino ne ta maramama..." :)))) Đole, naravno.
Dakle, Takijan i njegova marama....Otvorenih usta sam slušala što priča, pa sam i zaboravila slikati....Neopisiv!:)))))
Nakon podneva i predavanja koji su trajali od ranog jutra, uputili smo se na stanicu metroa, kako bi smo došli do vrlo lijepe i atraktivne lokacije: Atomiuma.
Poznate kuglice:
Wikipedija:
"Atomium je skulptura izgrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu.
Ta 110 m visoka čelično-aluminijska konstrukcija postala je senzacijom Izložbe.
Skulptura, koja nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken, predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznog kristala u mjerilu 1:150 milijardi.
Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrnih kugla Atomiuma postale su znamenitost grada Bruxellesa. Kugle su potisnule "briseleskog najstarijeg građanina" manekena Pisa, koji je čest motiv na plakatima belgijskih turističkih poduzeća. Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnoga grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj 2 mm tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori.
Atomium nije samo izvana privlačan već je zanimljiv i njegov unutarnji život koji je potpuno klimatiziran. Svaka od tih devet blistavih kugli mjeri u promjeru 18 m. Preko pet pomičnih stubišta - među njima i najdulje u Europi, tvrde Belgijanci - i nekoliko stubišta dovode čovjeka kroz tri metra široke cijevi do pokrajnih kugli; tu se dolazi u sobu s jelom i do stalne izložbe koja prikazuje miroljubivo korištenje atomske energije. Brzo dizalo odnosi posjetitelje brzinom od pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuma: okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli odakle se pruža veličanstven pogled na grad."
Zadržali smo se dva sata u Planetariumu, to valjda govori sve. Restoran je dojmljiv, kao i cijene svega u njemu - ali, kad Ti je sve plaćeno....:))))Najbolja hrana i najbolja kava u Bruxellesu....
Planetarium, njegovih devet kuglica, vrlo slično pokazuju razvoj čovječanstva, gotovo (skoro) kao u Muzeju povijesti, ali ovdje je sve još pojačano i naglašene glazbom i pokretom, plesom.....Nije mi bilo sve svejedno kad sam prolazila kroz pokretne stepenice - tunel, ali što je tu je:))))) Vidiš idu drugi, ništa ružno im se ne događa - pa ideš i Ti u nadi da će sve biti dobro...:))))
Sa Planetariuma se lijepo vidi i Mala Europa, jedan mini muzej europskih atrakcija, ali nismo otišli tamo, jer bi to značilo još sat do dva razgledavanja.
Kosi toranj, Eiffelov toranj, gondole u Veneciji....:)))) U unutarnjem dijelu su predstavljeni značajni događaji i političari Europe. Angela Merkel je čvrsto zauzela svoju poziciju.:)))
Vraćamo se u centar. Kava. Nije dobra.:(((( A još kad sam ugledala Bartulicu....:((((( Prisjela kava......
No dobro. Preživjeli i zastupnika Bartulicu.
Malo zanimljivih poruka:
Ovo je poruka iz Stranke Zelenih....
A ovo je poruka s ceste:
Postojim- piše lijepo...Samo postojim.....
Još ostaje, naravno, maneken Pis:
.jpg)
Brončani Manneken Pis stanovnicima Bruxellesa toliko je prirastao srcu da su ga neumorno štitili i skrivali čak i za vrijeme velikih ratnih razaranja, a od 1698. za posebne prigode počeli su ga odijevati i u različite kostime. Od tad ih je skupio više od 900! Naravno, sve njegove odjevne kombinacije pohranjene su u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu u Bruxellesu. Prije nekoliko desetljeća, točnije 1987., u gradu je postavljena i ženska varijanta fontane, koja se zove Jeanneke Pis.
Manneken Pis ili Petit Julien, popularna fontana s likom dječaka koji mokri. Visok svega 55,5 centimetara, isti stoji na uglu Rue de l’Etuves i Rue des Grands Carmes, svega stotinjak metara iza Gradske vijećnice.
Iako je njegovo postojanje potvrđeno još sredinom 15. stoljeća, Manneken Pisa redizajnirao je kipar Jérôme Duquesnoy Stariji i postavio 1619. godine. Kip je otuđivan nekoliko puta, a sadašnji je zapravo kopija iz 1965. Original se čuva u Maison du Roi (Muzeju grada Bruxellesa, tj. Kraljevoj kući).
Manneken Pis dosad je skupio više od 900 kostima, skoro svaka zemlja mu je poklonila nekoliko kostima, pa tako i Hrvatska. Imao je dječji kostim s područja zagrebačke Dubrave, malu nošnju zapravo.
Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju zašto je simpatičan Manneken Pis postao toliko popularan. Prema jednoj, Bruxelles je u 14. stoljeću bio pod opsadom. Kako ga neprijatelj nije uspijevao brzo osvojiti, odlučio je eksplozivom raznijeti gradske zidine. No dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i pomokrio se po gorućem fitilju, što je onesposobilo eksploziv i na kraju time spasio grad.
Druga legenda, pak, kaže da je bogati trgovac, očajan nakon što je izgubio malog sina, zamolio sugrađane da mu ga pomognu pronaći. Srećom, dječačića su ugledali kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira, nakon čega je njegov otac, u znak zahvalnosti svima koji su mu pomogli, dao izraditi dotičnu fontanu, koja je postala nezaobilazna atrakcija Bruxellesa.
U koju legendu vjerujete? Ja nekako "navijam" za prvu.
Ovo je Jeanneke, s malom se nisam slikala:)))))). Slika je preuzeta s Wikipedije:
O ogromnoj gužvi u zračnoj luci, traženju free shopa i toaleta u povratku - radije ne bih.....:)))))
Let prema Zagrebu.....
Dio poklona za najdraže.....Kupila čokolade, vafleee i naravno - pivo i praline, magnete za hladnjak.....:))) Za svakoga po nešto. Mia je dobila pasju čokoladu i još jedan adventski kalendar....Luki je dobila voćno pivo.:))))
Svakom svoje.....
Gotovo! Nadam se da vam se svidjelo.
Ljub!
Bruxelles - treći dio
luki2.blog.hr
I evo nas u Stranci Zelenih, s kojom naši Možemovci dijele neke zajedničke ideje i surađuju u okviru svojih klubova.
Upoznali smo jednog osebujnog Talijana i jednog vrlo uštogljenog Nijemca.:)
Dok su oni predavali, dok su se bavili svojim agendama - sinulo mi je da je sve što sam učila u knjigama zapravo vrlo šturo i ne može Te pripremiti na ono, što je bitno u stvarnom životu i političkim procesima. Moraš stalno lobirati, preslagivanja, koalirati, odstupiti kad je nužno.....i biti uporan! Jako uporan. Poput mene. Točno sam takva. Kad "zagrizem", zaista se pripremim i uspijem!
"Jer sve se kupi parama, jedino ne ta maramama..." :)))) Đole, naravno.
Dakle, Takijan i njegova marama....Otvorenih usta sam slušala što priča, pa sam i zaboravila slikati....Neopisiv!:)))))
Nakon podneva i predavanja koji su trajali od ranog jutra, uputili smo se na stanicu metroa, kako bi smo došli do vrlo lijepe i atraktivne lokacije: Atomiuma.
Poznate kuglice:
Wikipedija:
"Atomium je skulptura izgrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu.
Ta 110 m visoka čelično-aluminijska konstrukcija postala je senzacijom Izložbe.
Skulptura, koja nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken, predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznog kristala u mjerilu 1:150 milijardi.
Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrnih kugla Atomiuma postale su znamenitost grada Bruxellesa. Kugle su potisnule "briseleskog najstarijeg građanina" manekena Pisa, koji je čest motiv na plakatima belgijskih turističkih poduzeća. Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnoga grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj 2 mm tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori.
Atomium nije samo izvana privlačan već je zanimljiv i njegov unutarnji život koji je potpuno klimatiziran. Svaka od tih devet blistavih kugli mjeri u promjeru 18 m. Preko pet pomičnih stubišta - među njima i najdulje u Europi, tvrde Belgijanci - i nekoliko stubišta dovode čovjeka kroz tri metra široke cijevi do pokrajnih kugli; tu se dolazi u sobu s jelom i do stalne izložbe koja prikazuje miroljubivo korištenje atomske energije. Brzo dizalo odnosi posjetitelje brzinom od pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuma: okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli odakle se pruža veličanstven pogled na grad."
Zadržali smo se dva sata u Planetariumu, to valjda govori sve. Restoran je dojmljiv, kao i cijene svega u njemu - ali, kad Ti je sve plaćeno....:))))Najbolja hrana i najbolja kava u Bruxellesu....
Planetarium, njegovih devet kuglica, vrlo slično pokazuju razvoj čovječanstva, gotovo (skoro) kao u Muzeju povijesti, ali ovdje je sve još pojačano i naglašene glazbom i pokretom, plesom.....Nije mi bilo sve svejedno kad sam prolazila kroz pokretne stepenice - tunel, ali što je tu je:))))) Vidiš idu drugi, ništa ružno im se ne događa - pa ideš i Ti u nadi da će sve biti dobro...:))))
Sa Planetariuma se lijepo vidi i Mala Europa, jedan mini muzej europskih atrakcija, ali nismo otišli tamo, jer bi to značilo još sat do dva razgledavanja.
Kosi toranj, Eiffelov toranj, gondole u Veneciji....:)))) U unutarnjem dijelu su predstavljeni značajni događaji i političari Europe. Angela Merkel je čvrsto zauzela svoju poziciju.:)))
Vraćamo se u centar. Kava. Nije dobra.:(((( A još kad sam ugledala Bartulicu....:((((( Prisjela kava......
No dobro. Preživjeli i zastupnika Bartulicu.
Malo zanimljivih poruka:
Ovo je poruka iz Stranke Zelenih....
A ovo je poruka s ceste:
Postojim- piše lijepo...Samo postojim.....
Još ostaje, naravno, maneken Pis:
Brončani Manneken Pis stanovnicima Bruxellesa toliko je prirastao srcu da su ga neumorno štitili i skrivali čak i za vrijeme velikih ratnih razaranja, a od 1698. za posebne prigode počeli su ga odijevati i u različite kostime. Od tad ih je skupio više od 900! Naravno, sve njegove odjevne kombinacije pohranjene su u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu u Bruxellesu. Prije nekoliko desetljeća, točnije 1987., u gradu je postavljena i ženska varijanta fontane, koja se zove Jeanneke Pis.
Manneken Pis ili Petit Julien, popularna fontana s likom dječaka koji mokri. Visok svega 55,5 centimetara, isti stoji na uglu Rue de l’Etuves i Rue des Grands Carmes, svega stotinjak metara iza Gradske vijećnice.
Iako je njegovo postojanje potvrđeno još sredinom 15. stoljeća, Manneken Pisa redizajnirao je kipar Jérôme Duquesnoy Stariji i postavio 1619. godine. Kip je otuđivan nekoliko puta, a sadašnji je zapravo kopija iz 1965. Original se čuva u Maison du Roi (Muzeju grada Bruxellesa, tj. Kraljevoj kući).
Manneken Pis dosad je skupio više od 900 kostima, skoro svaka zemlja mu je poklonila nekoliko kostima, pa tako i Hrvatska. Imao je dječji kostim s područja zagrebačke Dubrave, malu nošnju zapravo.
Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju zašto je simpatičan Manneken Pis postao toliko popularan. Prema jednoj, Bruxelles je u 14. stoljeću bio pod opsadom. Kako ga neprijatelj nije uspijevao brzo osvojiti, odlučio je eksplozivom raznijeti gradske zidine. No dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i pomokrio se po gorućem fitilju, što je onesposobilo eksploziv i na kraju time spasio grad.
Druga legenda, pak, kaže da je bogati trgovac, očajan nakon što je izgubio malog sina, zamolio sugrađane da mu ga pomognu pronaći. Srećom, dječačića su ugledali kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira, nakon čega je njegov otac, u znak zahvalnosti svima koji su mu pomogli, dao izraditi dotičnu fontanu, koja je postala nezaobilazna atrakcija Bruxellesa.
U koju legendu vjerujete? Ja nekako "navijam" za prvu.
Ovo je Jeanneke, s malom se nisam slikala:)))))). Slika je preuzeta s Wikipedije:
O ogromnoj gužvi u zračnoj luci, traženju free shopa i toaleta u povratku - radije ne bih.....:)))))
Let prema Zagrebu.....
Dio poklona za najdraže.....Kupila čokolade, vafleee i naravno - pivo i praline, magnete za hladnjak.....:))) Za svakoga po nešto. Mia je dobila pasju čokoladu i još jedan adventski kalendar....Luki je dobila voćno pivo.:))))
Svakom svoje.....
Gotovo! Nadam se da vam se svidjelo.
Ljub!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr