Stil

Purple rose

picturesfornoone.blog.hr

Jedan Vaš komentar je počeo s "rapsodija boja noći"... mislim da smo ljubičastu oduvijek gledali malo drugačije... svakako ste našli više ljepote u njoj od mene.

Blog je bio premalo mjesto za Vaša sjećanja, zato ste ovo malo mjesto i učinili velikim!
Uz skromno poznavanje kroz komentare preko desetljeća, dojam je bio i ostao da ste uz skromnost kroz jednostavnost bivanja, dobrotu, nježnu dušu svjetlucavih očiju bili zapravo jako sretna osoba.
Hvala za svako Vaše sjećanje.

Sućut g. Zdenku.

Zbogom!

Počivala u miru

penetenziagite.blog.hr

Ako su ovdje ikada u isti čas postojali dostojanstvo, pristojnost i jednostavna a suzdržana, gotovo djetinja i ponekom odraslom srcu teže pojmljiva radost, onda je to bilo kod Dinaje. O takvim se stvarima od nje, još kako, ovdje dalo puno toga naučiti.

Hvala.

Zbogom Dinaja!

bubuleja.blog.hr

Zadnje adio, Dinaja

agava505.blog.hr

Hvala ti na svemu lijepome
koje smo zajedno provele

uspomenu na Tebe čuvat ću
kao najvrijednije blago

zadnje adio draga Dijana~~~~~

Ruža za Dinaju

stella.blog.hr

Zbogom draga naša Dijana..

eurosmijeh.blog.hr

Danas u podne je posljednji ispraćaj
naše drage Dijane.
Pošto nisam u mogućnosti da dodjem na sahranu točno u
podne zapaliću svijeću za njenu dobru dušu.
Preko 15 godina ona i njen Zdeno su uvijek bili medju prvim
komentatorima na mom blogu i uvijek su se smijali humoru,
ponekada da i susjedi čuju njihov jutarnji smijeh.
Tako je bilo sve do početka prosinca,a onda muk,nema
javljanja,poruka,komentara.
U pozadini sam nešto naslućivao,čak sam par puta tražio
vijesti i od ostalih blogera,znaju li što o Dijani ili Zdenku.
Mora da se je nešto desilo.
Ali nitko nije znao ništa.
Sve do 2.veljače kada je napisano da je Dijana preminula.
Šok,nevjerica..
Ovim putem Zdeni izjavljujem najdublju sućut..
Drago mi je da sam se ovom blogerskom sferom družio sa
tako divnom osobom,da smo se medjusobno respektirali,
čitali i razumjeli.
Moram vam ispričati i jednu anegdotu što se tiče njenog
bloga.
Negdje prije 15 godina kada je Dijana počela pisati Blog,
odem ja da vidim što to ima na njenom blogu.
Vidim fotke nje i Zdenka.
U to vrijeme ja nisam znao tko je Dijana.
Vidim Zdenku kraj nje i pitam je,ovaj pokraj tebe isti komadant
Ljubo iz Kapelskih kresova.
Odgovara ona meni,pa to i jeste on hehe,ja sam udana
za Ljubu to jest Zdenka Jelčića..
Kako smo se ismijali..
Rijetko je danas naći takvu ljubav kakva je bila izmedju
Zdenka i Dijane.
Ja se ne sjećam ni jednog njenog upisa a da nisu njih
oboje u slici ili riječi predstavljeni..Za svaku pohvalu.
Nedostajati će njena poezija,njeno sjećanje na svakog
pisca i njihove datume rodjenja ili smrti,ili njihova
poetska i književna djela.
Nedostajati će prikazi Neretve,i stalna
želja za šetnjama kraj iste..
Ako stvarno postoji i drugi svijet nadam se da ćeš
nas lebdeći na oblačku sa zlatnim krilima i dalje
posjećivati i pratiti u ovome našem blogerskom svijetu.
Jer svi smo mi u Božjoj čekaonici,netko bude prije,a netko
kasnije prozvan da dodje na red..
Dijana počivaj u miru Božjem i biti ćeš uvijek sa nama..




Dijana i Zdeno su dugi niz godina proveli u tudjini,
i bili su zeljni domovine,našega sunca,Neretve
Zato ovaj glazbeni prilog..

Na koje je sve načine bloganje utjecalo na moj život?

toco1980foto.blog.hr

U vezi trenutno aktualne ankete...

#1 Pomoglo mi je da jasnije izrazim svoje misli i utjecalo je na moj osobni razvoj

Već samo pisanje, odnosno stavljanje misli na papir ili ekran, zahtjeva određenu (samo)disciplinu i sklonost istraživanju. Svaka objava zahtijeva vrijeme za pisanje, provjeru, razmišljanje i izražavanje.

#2 Povezalo me s ljudima sličnih interesa

S obzirom da pišem uglavnom tematski, više-manje usko specijalizirani blog, najčešća publika su upravo ljudi koji imaju slične, fotografske ili umjetničke interese. Bilo amaterske, bilo profesionalne. I spremni su za razmjenu iskustava i druženje s kolegama.

#3 Pokazalo mi je razinu ljudske bahatosti i gluposti

Pokazalo mi je do koje razine ponekad idu ljudska glupost i bahatost - od onih uobičajenih koje se tiču nepoznavanja elementarnih stvari vezanih za fotografiju, preko nesuvisle "logike", sve do egotripova, prepucavanja i beskonačnih svađa u komentarima od strane pojedinih blogera.

Djeca

alexxl.blog.hr

Ovaj naslov na naslovnici Blog. hr-a,
pa "Top bloggeri" pa ja bum se sudaril sam sa sobom, sa tim ikonama, avatarima.
Katastrofa.
Bila kći, nismo je vidjeli. Juha, neka posebna, pred vratima,
ono, tikva, klinčići, cimet, vragsigaznal.

Zmaj spava, danas dere noćnu, a ja iz dućkasa.
Non stop neki kurac fali ukući!

Ma gledam klince, razmišljam o njima.
Ja više nisam dijete.
Nemam ni oca, ni majke...siroćek.
Oni jesu...i dok bumo Baba i ja živi, oni bu djeca.

Stalno flash-ovi iz života, normalno, oni najgori,
kad si u stresu.
Razne boleštine, a i nepodopštine.

Odgojiš ti to, odu svojim putem i tek onda pizdarije.

Javi se Stariji sin:
-bok stari, buš me nedelju vozil u Varaždin?
-Zakaj?
-idem skakati zpadobranom
-???
-tandem skok sa instruktorom...da vidim kak je to
-pa milu ti Majku jebem, pa deda ti se srušil zavionom i poginul, još sad trebam i tebe zgubit
krvi ti Isusove
-joooj, daj ne drami


koliko se dalo izvući iz videa

I to si još platil ovaj skuplji skok...sa 3.500 m...da bude veći frajer,
a budala ne zna da se isto razbiješ i sa 1500 i sa 3500.
barem ti ostane nekaj nofci za ukop, maspater!!!

Drugi sin, srednje dijete, mali je Lumen, diplomiral na Strojarstvu, magistar ing.
Tajo preponosan...
-jooj Tata, faks ti je pičkin dim, sam trebaš biti uporan.
To bi i ti završil!
-daj ne seri molim te...kaj ti ne kužiš da sam ja podkapacitiran za takvo što?

I nađe si tam i djevojku, još veću lumenicu isto sve i sad bu se u 5. mjesecu ženili.

Ali...
to ne znaš koji je veći luđak.
???
Odu u jebeni Graz i oni tam nađu spiralni tobogan,
gore od tvrđave, pa do dolje.
Odma fiju.
Zima, snijeg do preg glave, tam negdi u pičci materini u Italiji, eto njih tam.
Mi doma gledamo dnevnika.
Jesu li živi, ili nisu.

Po Jadranu idu na Mljet di poskoci skaču, sikću, ili Lastovo,
ono, di je dragi Bog rekel Zbogom.
Auta imaju, no neeeeee,
biciklima i vlakom dolje.
Ma nije meni do mene. Mater će si ubiti, a i ona Svoju Mater.
Oni kad su negdje, moja i njena imaju otvorenu liniju 24 h.

Odu u Rim, nedjelja, Papa ima Angelusa, zovem ih...odite si pogledati Svetoga Oca...
a Oboje kršteni...krvi im Isusove,
ma neeeeee, Oni se već pentraju po nekim zidinama.
Ma nemram naći tih slika. Pa imam milijun slika.

imgbb kontakt





Bili i u Americi...New York, Baltimore, gore Niagara...velim Zmaju:
-sigurno će Bačvom dolje niz Nijagaru...
Ubila me skoro, sva sreća nije bilo bačvi, bačava, već kak se veli.

Kći?
A to stalno neke melodrame tipa španjolskih i turskih sapunica.
Bolje da šutim.
Te produkcije bi trebale snimati ta smeća po Nama.
Nebi imali vremena za desetminutne pizdarije plakanja, cmizdrenja i narikanja.
Dinamika i turbulentnost...tipa Tom Cruse...Nemoguća misija 1., 2., 3., etc..

Kad bude neka pizdarija:
-eno, na tebe je
ili
-eno, isti ja

Ja???
Imam i ja toga, samoooo, malo promoćurniji.

Sad se spremam za let oko Mjeseca
u Misiji Artemis II.
Da, stvarno... no o svemu u budućem postu.
U stalnom sam kontaktu sa NASA-om.
Prijavio sam se na Njihov poziv kao Virtualni Gost.

Naime,
Da se razumijemo odmah:
moja guzica ostaje na Zemlji, zakucana u fotelju, pod gravitacijom, dekicom i daljinskim.
Ali moja duša?
Ona ide oko Mjeseca. Na SD kartici.
Imenom i Prezimenom!!!
Nije idealno, ali hej — i Tesla je počeo u garaži.



Misija je odgođena za Ožujak, sa mogućnošću lansiranja Artemis II i u travnju.
Čekam!

Sam da nam ne uvale tri svinje, jer bu ih sigurno meni uvalili.
A onda...
nebi štel da bude ponovo:
-“Houston, we’ve had a problem.”

Jel, ak bum Ja...99 % da bu bilo da bu Houston imal problema:

Houston:
“Artemis II, this is Houston — we have a problem.”

Artemis II:
“Go ahead, Houston.”

Houston:
“The pigs are fully trained and ready to press their buttons.”

Artemis II:
“Copy that.”

Houston:
“Tell Alex to feed the pigs — and not touch anything.”

Alex:
“…Roger that.”

Tako to...

agava505.blog.hr

... što vidim....ne vidim

što čujem ...ne čujem

a vidim i čujem

tonu čuda svakojakoga

dobrih postova

sjajnih fotografija, ilustracija

blogerske teme raznolike

bogatu naslovnicu

fotoizlog izložbu

i ono čudo u kutu anketu...


sve to v o l i m


ali ne volim i ne volim

kada...o tome nekom drugom prilikom

eto ubi me, danas ne mogu reći...e tako to...


*** samo da vas pitam

pripremate li se vi
za Valentinovo
imate li namjeru zaljubiti se
ili samo zabušavate...

kao što se iz priloženog vidi,
ja ne zabušavam
do Valentinova stignem ja,
trčim se zaljubiti....e tako to...

Probuđena krava

alexxl.blog.hr

Nemrem odoljeti.
Vjerojatno sam u prošlom životu bio krava.
U slijedećoj reinkarnaciji bum valjda opet tuljan,
kao sada!???

Learovanje

luki2.blog.hr

Ej, danas je zaista odličan dan. Bila sam na jednoj fenomenalnoj promociji, a drugu sam zbog iste - propustila....:((((
Ali, tko bi odolio Shakespearu?!:))) I njegovom kralju Learu.
Nataša Govedič napisala je knjigu "Learovanje".
Draga kolegica s fakulteta, i vršnjakinje (1969.).

Toliko pozitive na jednom mjestu! Nataša predaje na Akademiji dramskih umjetnosti, doktorica je književnosti i teatrologinja. Na Akademiji drži kolegije posvećene adaptacijama Shakespearovih drama.

Priča ove knjige su brijunski intervjui: Nataša je razgovarala sa Radom Šerbedžijom, Ksenijom Marinković, Lucijom Šerbedžijom, Miodragom Krivokapićem, Lenkom Udovički i drugima, koji su sudjelovali u adaptaciji Kralja Leara.
Nakon ovih iscrpnih osobnih doživljaja, tu su i eseji da upotpune čitalačko i gledateljako iskustvo.

Video pozivom su se javile Lenka Udovički iz Londona, Jelena Miholjević - jer nisu bile u mogućnosti prisustvovati osobno.

Puna dvorana F22 na Frankopanskoj (prostor Akademije dramskih umjetnosti)! Nezaboravna je Natašina ispovijed, u kojoj je naglasila kako je proces pisanja i razgovori na Brijunima bilo čisto zadovoljstvo i uživanje, ali i ogromna privilegija, koju nemaju mnogi. Sjaj u očima autorice rekao je sve. Njena radost je obasjala nas, publiku.

Sudionici ove promocije, osim Nataše, bile su i Marija Ott Franolić, Rade Šerbedžija, Boris Senker ...




S lijeva na desno: Nataša Govedić, Marija Ott Franolić, akademik Boris Senker i jedan i jedini Rade Šerbedžija, sa svojim vječnim šeširom....



Autorica Nataša Govedić......



Moj primjerak.knjige....Natašin poklon. I zanimljiva posveta....Ponosna sam!



A što sam propustila? Fraktura i novu knjigu Hide Biščevića.....:((((( Naime, promocija u Frakturi bila je u isto vrijeme......Evo što kaže izdavač o knjizi:

"Novinar i diplomat Hido Biščević u knjizi Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka nudi provokativnu i zabrinjavajuću analizu svjetske situacije. Ruska agresija na Ukrajinu i nepredvidiva politika nove američke administracije tresu temelje međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, liberalna demokracija je u krizi i, kako kaže Biščević, “diktatori više ne strepe”. U Velikom slomu Biščević analizira povijest odnosa Rusije, s jedne, i Amerike i Europe, s druge strane. Podsjeća i na odnos Atene i Sparte kao još uvijek aktualne paradigme međunarodnih odnosa. Sadašnja svjetska kriza vjerojatno će se okončati novom podjelom interesnih sfera na koju male zemlje i narodi – u škripcu između “nagodbi (velikih) i (demokratske) pravde” – neće i ne mogu imati utjecaja. Gravitacijska sila moći trajno obilježava međunarodne odnose i sve čemu se možemo nadati jest da će te suprotstavljene silnice pronaći ravnotežu, ako ni zbog čega drugog, ono zbog opstanka civilizacije.

Značajan dio Velikog sloma Biščević je posvetio uspomenama na Rusiju i Tursku, gdje je devedesetih godina bio hrvatski veleposlanik, kao i na Tadžikistan, gdje je bio šef misije Europske unije. Osim što te stranice obiluju anegdotama ugodnima za čitanje, sadržavaju i lucidne analize ruskog, turskog i tadžikistanskog društva. Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka Hide Biščevića nezaobilazan je udžbenik za diplomate, povjesničare i politologe, ali i zanimljivo štivo svakome tko gaji interes za međunarodne odnose i u današnjem svjetskom kaosu pokušava prepoznati nadu u boljitak i mir."

Prevagnuo je Shakespeare. Moram priznati, baš je bilo teško odlučiti gdje ću.....


Ljubim!

NOVA PRAVILA TRENINGA

zgmazoretkinje.blog.hr

Jučer su iznesena nova pravila treninga pred trenere i pred Savjet. Dosta toga se mijenja.






- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????

- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????






MASKOTA TIMA

Maskota Zagrebačkih mažoretkinja je plava vjeverica, a metar veliku maskotu sa prvih 50-tak medalja čuvamo u uredu.

No, živa maskota tima je naš pas Vili, koji je istinski suvenir našeg ureda, a kojeg je tim udomio iz Doma za napuštene životinje Dumovec.


Prije Vilija imali smo Bonney, koja je sa timom bila 16 godina.


Na natjecanja i druge najvažnije nastupe sa nama ide Plavko, službena maskota GNK Dinama.








DRUM LINE

Bubnjarska sekcija Zagrebačkih mažoretkinja (Drum-line) trenutno ima 20 bubnjara i 23 udaraljke. Drum-line prati Zagrebačke mažoretkinja na nastupima, te na turnejama.

Tri su sekcije drum-linea koje imaju zasebne ritmičke cjeline
- Tenori i snerovi (doboši) - voditelj sekcije S.Šćuric
- Casse (veliki bubnjevi) i činele - voditelj sekcije I.Memić
- Trio i quadro tomovi - voditelj sekcije A.Šćuric

Casse se udaraju velikim batovima, tenori i snerovi malim batovima, a tomovi palicama.

Drum line ima 16 ritmičkih sljedova koji se kombiniraju u jedan ritmički komplet. Sadašnji ritmički komplet traje oko 6 minuta. U nastupima drum line ima i pojedine strojeve radnje koje izvodi.

Drum line radi i posebne koreografije, pa čak i posebne ritmičko-muzičke točke.

Povjerenik za Drum line je Orijana Nikolić, a voditelj Alen Šćuric.






I. (NAJSTARIJA) GIMNAZIJA U ZAGREBU
Najstarija gimnazija u Zagrebu je iz 1607. godine, a organizirali su je Isusovci. No, najstarija zagrebačka javna gimnazija je I. gimnazija, koja je radom započela 20. runa 1854. godine, tada pod nazivom "Realna gimnazija".

Prva lokacija škole bila je Vrazovo šetalište. Dvije godine kasnije gimnazija se seli na Strossmayerovo šetalište, da bi 1895. godine preselila na Rooseveltov trg, zgradu dizajniranu za gimnaziju. Iz te zgrade seli se 1986. godine zbog zbirke Ante Topić Mimare, da bi na koncu svoju zgradu dobila 1992. u Novom Zagrebu.

Danas škola ima 50 profesora i preko 600 učenika.

Najpoznatiji učenici I. gimnazije:
- August Cesarec, književnik
- Dobroslav Cesarić, akademik i pjesnik
- Vladimir Devidé, akademik, istaknuti matematičar i japanolog
- Villim Feller, istaknuti matematičar i sveučilišni profesor u Kielu, Stockholmu, Kopenhagenu, Lundu, Princetonu i Providenceu.
- Oton Gliha, akademski slikar
- Dragutin Gorjanović-Kramberger, paleontolog, arheolog i geolog, otkrivač krapinskog pračovjeka
- Ivo Josipović, skladatelj, sveučilišni profesor i bivši predsjednik Republike Hrvatske
- Boris Magaš, akademik i arhitekt, projektirao Poljudski stadion u Splitu
- Vatroslav Mimica, filmski redatelj, scenarist i producent
- Vladimir Prelog, znanstvenik i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju
- Vjekoslav Šutej, dirigent
- Zoran Milanović, predsjednik RH i bivši premijer RH

I. gimnaziju je završio i naš Šef (još na Rooseveltovom trgu)

Zgrada I. gimnazije na Rooseveltovom trgu (danas Muzej Mimara)






FRIK
Frik = čudak, luđak, zaluđenik, osoba koja se bavi neuobičajenim stvarima ili vodi neprilagođen stil života, na primjer hobijem van „normalnog“ nivoa, i kojoj ta stvar može činiti čak i životnu svrhu
Zveknut, bedast = udaren, zvrkast
Bedak = blesav
Blento = blago glupava osoba
Glupson, gluperda = glupan
Krele, krelac = kreten
Prošvical, prošvicat, skrenul = poludjet
Tukača = budaletina (ženska)
Trotl = šeptlja, nesposobnjaković, blesan, zločesto dijete
Šlampav = neuredan, aljkav
Šlamperaj = loše odrađen posao
Potepuh = lutalica, skitnica
Jopec = klaun
Bilmez = neogovorna osoba (niži oblik luftbrenzera)
Pacer = čovjek koji krivo radi
Norec, norc = divljak
Noriš = divljaš
Fakin = mangup
Fakinerija = mangupi
Zagrebački fakin = zagrebački mangup, koji provodi gradske manguparije
Luftbrenzer, ništkoristi, zgubidan = propalica

„Isuse koji je to frik“ = Isuse, koji je to čudak
„On ti je frik za avione“ = On je zaluđenik za zrakoplovstvo
„Lik je totalno prošvical“ = osoba je potpuno poludjela
„Fakat je šlampav“ = baš je neuredan
„Koji si ti bilmez“ = kako si ti neodgovorna osoba
„Kaj noriš“ = što divljaš
„Baš si fakin“ = stvarno si mangup
„Trotl jedan“ = Kad se djetetu kaže trotl onda ste obično na njega ljuti, i na taj način ga se prekori. No, moguće je da se odrasloj osobi kaže: "A jesi trotl", što je najniži nivo preijekora ili uvrede, te onda znači kao "jesi konjina" ili "baš si budaletina"






SUPERMINT I DR.
Danas je količina bombona i drugih slatkiša ogromna. Prije smo imali bitno manje toga, daleko manje uvoznog, puno toga "domaćega", daleko više nezdravoga, ali neki slatkiši su stvarno bili legendarni. Neki od tih legendarnih su preživjeli i do danas.

Bronhi je bio tamni, ljut i ljepljiv bombon (lijepio se za gornje nepce i teško se skidao). Istinski odbojno i čisti je mazohizam jesti ga. Ali od "Bronhija se lakše diše", pa si ga povremeno priuštimo i danas. Ni blizu kao prije, no koji puta za dobra stara vremena... Još gora varijanta Bronhija je Nerro, sa dimnjačarem kao zaštitnim znakom.

Uz to imali smo Pepermint i Supermint (sa rupom u sredini) koji su stvarno služili za borbu protiv lošeg zadaha i bili na bazi metvice, Slovenci su radili neko čudo od ljekovitih biljaka pod imenom Herba, pa Rondo C koji je bio nešto između Superminta i vitaminskog bombona blago kiselkastog okusa, Cedevita je imala svoju paletu bombona sa vitaminima...

Jedan od popularnijih voćnih bomobona bio je slovenski Šumi Visoki C, te osječki Plavi 9. No, u toj kategoriji daleko najbolji je bio Krešev Ki-Ki, pa nije ni čudo da je preživio do danas. Kraš je imao i tvrde bombone 505 sa crtom, te Mentol. Proizvodio se i Kavabon na temelju kave koji vas je navodno držao budnim. Moš si mislit. Ko ludi smo kupovali i PEZ sa poznatim i brojnim figuricama iz kojih se jeo.

Vrlo čudan bombon je bio Vau-vau, koji je bio čisti obojani šećer u obliku malih psića, a prodavao se u psećim kućicama. Imali smo i one prahove u vrećicama (ne mogu se sjetiti kako su se zvali) koji su bili full kiseli i pucketali su u ustima, a na jeziku je taj otrov ostavljao ljubičast, plav ili žarko crven trag, što nas je posebno veselilo. U toj kategoriji su bili i Fla-Vor-Aid sokovi.




SA UTAKMICE DINAMO-SLAVEN BELUPO -

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja











i SA UTAKMICE DINAMO-VELIKA GORICA

KRIVI BOGOVI

tignarius.blog.hr

Pon. zakon 32

15 Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.

Već duže promatram ovaj svijet, koji se odrekao Boga i ne samo što ga se odrekao nego ga i prezire i ne samo što ga prezire nego ga zamjenjuje svojim bogovima pametnih telefona i umjetne inteligencije..

Svijetina, koja molitelje naziva klečavcima, razpolaže mojim gradom na najbestijalniji način, čak pokušava zabraniti i pjevati pjesme koje nisu na reprertoaru drumskih razbojnika!
I što je najgore, dio klera ih podupire u njihovom "djelovanju"

Baš je umilna bila naša bezkrajna hrvatska mučenička strpljivost za vrijem Silverstova, kada nam u dva glavna (kulturološka) grada sviraju mladi jugo-muđahedini, Merlin i Dubioza...

Ali nakon Markova "nastupa" vidi se grč na licima postjugoslovenske omlatine, Senf se ukakao, Hajdaš Duplić Dončić se sfrkao, vrhovni komandant Zoka šuti!?, Pupovac i Šimpraga i ostala jugočetnička gamad se skutrila u strahu da im Thompsonovci ne izkopaju oči i u košarici odnesu Plenkoviću, kako su nekad nosili Paveliću ili čak i Stepincu...
Ima tu još puno primjera "opasnosti" koja dolazi od povampirenih ustaša iz 21. stoljeća..očekujem da mali Miletić na sljedećoj sjednici Sabora udavi Pupovca i Šimpragu....odjednom a da Bulj dočeka Bauka u tunelu usred mraka...
Po broju zlonamjernih stanovnika smo zasigurno prvaci svijeta....tu svi imaju neke primjedbe.. to ludilo ide čak dotle da je neki idiot proglasio držanje ruke na srdcu za vrijeme sviranja himne, HDZov izumom....

Jeremija 2.

Gdje ostaju bogovi tvoji, što si ih sam načinio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji.

Musaka

kojotica.blog.hr

Ove godine kao novogodišnje obećanje sama sam sebi zadala borbu sa PTSP-om od ozljeda a koji se očituje kroz izbjegavanje odredjenih situacija koje izazivaju dejavu na ta dva dana.



Osnovni lajtmotiv je da su se obje nesreće dogodile na neradni dan (praznik/nedjelja).



Drugi obrazac je da su se obje nesreće dogodile za vrijeme ili nakon bavljenja sportom, jedna nakon plivanja, druga za vrijeme treninga u teretani.



Treća asocijacija je musaka, koju moji obožavaju i često sam je spremala i za nas i za goste. Tu jebenu musaku sam stavila u pećnicu onog dana kad sam skoro izgubila nogu i odtada ju više nisam spremala.



Četvrti podsjetnik na sve skupa je ženska koja je bila sa mnom u sobi a slučajno živi 300m od mene a s kojom nisam htjela imati kontakt jer me podjseća na najgore dane u životu.



Broj pet je osoba koja sa svime skupa nema nikakve veze ali je bila prva uz mene kad sam slomila nogu u teretani i pitala se šta sam ja to bogu skrivila da sve ide na mene. Ta me žena tješila pričom o tome kako je davno izgubila dijete, bebu koja je imala neku rijetku bolest, pa se isto tako pitala zašto se baš njoj to dogadja. Ni nju nisam vidjela od nezgode za svaki slučaj. Možda ona i nije pravi trigger za strah od nove ozljede, jer se pojavila nakon a ne prije no što sam se ozljedila ali jebat ga. U svoj mojoj muki, njena priča mi je ostavila dodatno za razmišljati kakve sve grozoze se običnom malom čovjeku oko nas sve mogu dogoditi. Uvijek može još triput gore od goreg. Pa ti budi pozitivan.



Pod šest ide Luisenpark u Mannheimu u kojem smo bili dan dva prije nezgode u teretani i hoću neću moj mozak koji vječito nešto melje te dvije stvari vječito dovodi u vezu.



Dvije godine (od prve), odnosno godinu i pol (od druge) nesreće konačno sam se suočila sa svih 6 točaka. Napravila sam neki dan musaku. I to u nedjelju nakon odlaska u teretanu. Time sam se dotakla triju prokletstava Al Bundyja - musake, neradnog dana i sporta koja bi nekim ponavljajućim algoritmom mogle dovesti do novog posjeta ortopedskoj kirurgiji.



Onda sam čula od muža da je petkom na bazenu vidio cimericu iz bolnice i stvarno, evo nje svakog petka tamo. I to sam preživjela, petkom odlazim na plivanje i stalno je vidjam ali druženja tipa "baš bi bilo lijepo da odemo na večeru" ću ipak preskočiti jer mi ide na kurac sa svojom hiperaktivnošću.



Ostala mi je baba iz teretane, inače totalno opičena žena za koju nikad ne bi čovjek rekao da ima tako strašnu priču za ispričati. I nju sam "obavila" neki dan, čak smo malo i popričale. Tipa baš je sranje ovo vrijeme trenutno i baš lijepo da ste opet tu.



Jučer sam živa došla iz Luisenparka kamo smo otišli pogledati noćno osvjetljenje koje traje samo još do nedjelje. Sad se par dana ipak još moram čuvati jer sam se zadnji put razbila dva dana nakon posjeta tom parku.



PTSP nije samo trauma nakon boravka na ratištu, to je općenito trauma nakon traume bilo koje vrste a koju se na ljudima ne vidi a možda je ni sami oni koji je imaju ne doživljavaju kao takvu.
Recimo ova priča da musakom.
(Ne)svjesno izbjegavanje se nekome može činiti smiješnim, netko će možda zaključiti da je riječ o običnom praznovjerju, nekom trećem će biti smiješno da netko uopće povezuje nesreću sa nečim banalnim poput musake.
Ja mogu samo zaključiti da mi je trebalo dvije i pol godine da se suočim sa mjevenim mesom i krompirom zapečenim u pećnici, pa ma kako smiješno se to nekom činilo.



Ali opet, ne znam da li i normalni ljudi, jer ja to sigurno nisam, u glavi motaju takve lance asocijacija, kao na primjer povezivanje musake sa nesrećom koja je dovela do invaliditeta ili slušanja Falca subotom dok čistim stan sa telefonskim pozivom od svekrve a koji nam je skoro sjebao ono krstarenje lani, pa sad već godinu dana ne slušam muziku dok ribam kupaonicu.



No o tom PTSP-u (postttraumatski svekrva sindrom) nekom drugom prilikom a protiv tog PTSP-a ćemo se ovaj put boriti pjesmom:



P.S. Falco je stradao točno na današnji dan prije 28 godina.
Nekako mi je od sveg kičastog belosvetskog smeća iz osamdesetih koje se često zna nostalgično spominjati kao neka silno bolja stara vremena uz Bowiea jedino još Falco ostao na playlisti za smak svita.
Jedini Austrijanac kojeg cijenim, jer je jednostavno bio lud ko šlapa i štp je najvažnije od svega - ljigavi Thomas Gotschalk ga nije podnosio, pa onda mora biti dobar.re
Sami Austrijanci zezaju se da je zaslužan za bijelu crtu na austijskoj zastavi aludirajući na kokain konzum koji ga je vjerojatno i odveo na drugi svijet u 41. godini, pa se ne mora drkati danas sa ukočenim koljenima kao neki manje sretni primjerci.
A i ostvarila mu se ona: Muss ich denn sterben, um zu leben? iz pjesme koja slijedi a koja nije iz osamdesetih ali nema veze, paše.

Ich bin bereit, denn es ist Zeit
Für unseren Pakt über die Ewigkeit
Du bist schon da, ganz nahIch kann dich spüren
Lass mich verführen, lass mich entführen
Heute Nacht zum letzten Mal
Ergeben deiner Macht
Reich mir die Hand
Mein Leben, nenn' mir den Preis
Ich schenk' dir Gestern, Heut' und Morgen
Dann schließt sich der Kreis, kein Weg zurück
Das weiße Licht kommt näher, Stück für Stück
Will mich ergeben
Muss ich denn sterben
Um zu leben?
Out of the dark
Hörst du die Stimme, die dir sagt
"Into the light
I give up and close my eyes"?
Out of the dark
Hörst du die Stimme, die dir sagt
"Into the light
I give up and you waste your tears"?
To the night

Falco: Out of the Dark

Moje " NE"

agava505.blog.hr

...govorili su mi da se svijet okreće brže nego što moje srce kuca,
i da bih trebala dobro izbrusiti rubove
kako ne bih zapinjala za poglede prolaznika.

Nudili su mi maske, neke sumnjive verzije samo njima znane istine
i kompromise zapakirane u sjajni papir "napretka".

odbila sam, želim ostati svoja

Moje "ne" me nije promijenilo
odlučila sam sačuvati svoj tihi kutak duše
koji još uvijek miriše na djetinjstvo i prvu kišu

Svojih mana se nisam odrekla ,
to su one moje male pukotine kroz koje ulazi svjetlost...
zadržala sam svoju tvrdoglavost, ona je čuvar mojih granica
za sva blaga ovoga svijeta ne bih mijenjala svoju osjetljivost,
bez toga ne bih bila u stanju doživljavati svijet oko sebe
a snovi....snove mi nitko ne može oduzeti
njih da mi nema postala bih neki tuđi okvir
slika bi stršila, ne bi se uklapala u ambijent moje unutarnje čarolije
sve bi postalo tišina, a ja bih postala imitacija sebe, pogubno bi bilo ...

ostajem stari hrast čije se grane savijaju na vjetru ali opstajem postojana na svom tlu...
slobodna, svoja, nesavršena, autentična...prije svega slobodna