Stil
cool
Isključi prikazivanje slika31
sri
12/25
Dočekajmo je kao ....
agava505.blog.hr
Ispratimo ovu 2025. godinu bez petardi
recimo zbogom svemu
što nas je žalostilo
pamtimo lijepe dane
i ljude koji nas vole
h v a l a
na
druženju
i svakom
zajedničkom
trenutku na blogu
svima u 2026. želim
dostojanstveno i
mirno putovanje
dočekajmo je, ne kao gosta
već kao najbližeg svoga...
možda će se smilovati
i biti nam naklonjena...
Matko
borut.blog.hr
Mislili smo da smo jaki, neuništivi, vječni! Posjećivali smo bolesne, ispraćali neke na makarskome Kanpu, ali nama ..., nama se,mislili smo, nije moglo dogoditi ništa. I nikada dovoljno vremena, jer uz obitelj i radne obveze bili smo obuzeti sportom. Ali kada bi se susreli, sve je išlo u drugi plan i za čas je bila dogovorena marenda ili večera, a mac karata na kojemu su izblijedila slova naših imena je bio i ostao uvijek uz mene. Vesna je čekala, znala je da sam u dobrom društvu. Lidija je čekala, znala je da je Matko sa mnom.
A noćas slušam neke tužne pjesme i ćitam Krešu Žanetića, kojemu je Matko bio trener:
"Taman sam spakira sve stvari za na put, još samo da teću sa sarmama stavim u mali frižider na teraci i krećemo. Vratim se u dnevni a Ivana mi govori umra je Matko. Koji Matko? Tvoj Matko. Kostanić. Šta? Kako? Pa nekidan sam ga vidio. Jesi li sigurna? Nemogu virovat. Nemogu virovat. Nemogu virovat. Zovem Danijelu. Suze ne mogu zaustavit. Poslje par izmijenjenih riječi utjehe, prekidam vezu ali suze i dalje teku. Idem zapalit cigar na teracu ali i dalje suza suzu goni. Prođe mi on kroz glavu di mi govori : Šta palačeš pi-f-ko. I razvuče mi se osmijeh.
Koji car. Mega car."
O Matkovom radu piše DDMN na Facebooku
"Matko Kostanić nije samo volio sport – on ga je živio. Njegova predanost, vizija i neiscrpna energija ostavili su neizbrisiv trag na makarskoj sportskoj sceni.
Još za vrijeme studija, Matko je osnovao Vaterpolo klub Drvenik, s kojim je tijekom ljeta sudjelovao u Općinskoj ligi. Po završetku studija na Fakultetu za fizičku kulturu u Beogradu, 1982. dolazi u Makarsku i zapošljava se u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića. Ubrzo postaje član Vaterpolo kluba Galeb, za koji je igrao do 1985. godine. No, njegov doprinos nije bio samo igrački – prepoznavši potrebu za razvojem mladih talenata, okuplja djecu i započinje sustavan rad s mlađim kategorijama. Kao trener, voditelj i šef struke, postaje srce i duša kluba idućih dvadeset godina. Rezultati nisu izostali.
Godine 1985. VK Galeb osvaja drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i kadete, a samo pet godina kasnije klub ulazi u zlatno razdoblje. Godine 1990. postaju prvaci Općeg prvenstva Savezne Republike Hrvatske te ulaze u jedinstvenu II. ligu Jugoslavije. U tom razdoblju Matko prima i brojna priznanja – 1989. godine proglašen je najboljim stručnim radnikom SOFK-a Makarska, a samo godinu dana kasnije, VK Galeb postaje najbolja sportska organizacija u Makarskoj.
Uspjesi su se nastavili i nakon osamostaljenja Hrvatske. Klub 1992. godine postaje prvak II. lige te ulazi u I. ligu Hrvatske, u kojoj ostaje do 1995. godine. Iako Galeb tada nije imao vlastiti bazen, utakmice su igrali na splitskom Poljudu, gdje su Makarani u velikom broju dolazili bodriti svoj klub. Bila su to vremena ponosa.
Pod Matkovim vodstvom klub niže uspjehe u svim mlađim kategorijama – od kadeta koji su još tri puta bili viceprvaci države, preko mlađih juniora koji osvajaju prvenstvo Dalmacije, postaju viceprvaci države i brončani u Kupu Hrvatske do juniora koji su također bili viceprvaci države. Klub sudjeluje i na mnogim međunarodnim turnirima sa kojih se vraća sa brojnim priznanjima. Organizacija Međunarodnog vaterpolskog turnira "Mladi Galeb" 2000. godine još je jedan od njegovih značajnih doprinosa. Klub još u dva navrata postaje opći prvak II. Lige RH. Njegov trud prepoznala je i Zajednica, pa je VK Galeb više puta proglašavan najboljom sportskom udrugom u Makarskoj a Matko još jedan put najboljim stručnim radnikom – trenerom. Njegove sposobnosti prepoznali su i oni na samom vrhu hrvatskog vaterpola te je nekoliko godina bio voditelj kampa za mlađe uzrasne kategorije te šef struke za sve mlađe uzrasne kategorije Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Njegov pedagoški i trenerski rad iznjedrio je brojne reprezentativce, među kojima se posebno ističu Mirko Ivandić i Dino Krnić, svjetski juniorski viceprvaci, te Ivan Buljubašić, koji je s hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio europsko i svjetsko zlato te olimpijsko zlato.
No, Matko nije bio posvećen samo vaterpolu. Kada se Odbojkaški klub Makarska 2003. godine počeo širiti, pridružio se trenerskom timu, podižući organizaciju kluba na višu razinu. Klub počinje sudjelovati na međunarodnim turnirima, a pod njegovim vodstvom seniorska ekipa dominira u II. Hrvatskoj ligi – jug, osvojivši 2008. godine i prvo mjesto. Iako se 2011. godine povlači iz trenerske uloge, ostaje aktivan u klubu kao član uprave i organizator turnira.
Jednaku strast ulagao je i u rad sa školskim sportskim ekipama, ostvarujući izvanredne rezultate u odbojci, rukometu, košarci i stolnom tenisu. Među brojnim uspjesima ističu se srebrne medalje na Školskom prvenstvu Jugoslavije u košarci i Školskom prvenstvu Hrvatske u odbojci.
Matko je cijeli svoj život posvetio sportu, a njegova strast nije jenjavala ni s godinama. Nastupao je za veteranske ekipe KK Amfora, RNK Zmaj i naravno VK Galeb. Još 1976. godine, na Dan antifašističke borbe, preplivao je kanal Sućuraj – Drvenik, a isto je ponovio trideset godina kasnije s trojicom prijatelja.
Njegova priča nije samo priča o uspješnom sportskom radniku, već o čovjeku koji je generacijama prenosio ljubav prema sportu, inspirirao mlade i ostavio neizbrisiv trag u makarskoj sportskoj povijesti."
PUNE VREĆE ODLAŽEM
komentatoricamicaa.blog.hr
......budite dobro : osobno, godina ova bila mi je vrlo loša , i neka ode s današnjim danom
neke situacije ne možemo predvidjeti pa iznenađenja znaju biti bolnija i svatko od nas postaje ekvilibrist nad životnim potonućima.
Budite dobro, kažem - sve ostalo dobar plivač može preplivati
SRETNI BILI....
30
uto
12/25
BILI SMO SA THOMPSONOM
zgmazoretkinje.blog.hr
Jučer, u ponedjeljak 29.12. smo radili dodjelu godišnje nagrade Marku Perkoviću Thompsonu od strane udruge branitelja. I imali priliku sa njim popričati i slikati se.
- utorak 30.12. u ????? KC D.Petrović (finale Kutije šibica), o/o Suza
- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????
- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????
NAŠA KAMPERSKA OPREMA
Opremu za van koristi navijačko pleme na natjecanjima, ali nam koristi i za roštiljade, team buildinge i druge aktivnosti na otvorenom. U opremi su:
- tri šatora koji zajedno imaju 27 m2
- dva stola sa četiri klupe za 20 osoba
- još jedan manji stol za 6 osoba
- 3 aluminijska mobilna stola
- ukupno 10 stolica
- mobilni razglas
- agregat za struju
- ledomat
- dva mobilna frižidera i jedan manji fiksni frižider
- mobilne trake za odvajanje zona
- stativi za zastave
- veliki roštilj na plin na kojem se odjednom može pripremiti 4 kg mesa
- veliki roštilj na ugljen na kojem se odjednom može pripremiti 5 kg mesa
- manji roštilj na ugljen na kojem se odjednom može pripremiti 3 kg mesa
- veliki kotao za kotlovinu na kojem se odjednom može pripremiti 10 kg mesa
- kotao za čobanac
- veliku banju za podgrijavanje hrane za 20 kg mesa
- niz velikih plastičnih i drvenih posuda i košara za hranu
- velik broj mobilnih panoa za uređenje
Uz to od poslovnih partnera (vatrogasci, vojska, policija) koji puta posuđujemo:
- velike šatore od više desetaka kvadrata
- stolove, klupe i stolice
- opremu za kuhanje hrane
MANUALI(podsjetnici)
Zagrebačke mažoretkinje nisu tipična hrvatska institucija obzirom da nam nije osnovni princip improvizacija, za koju su Hrvati doktori znanosti. Naravno da i mi moramo često kada improvizirati, najčešće ne svojom krivicom. Ali 90% naših obveza pokriveno je manualima. Manuali su dokumenti koji definiraju sve obveze tijekom nekog projekta i odgovaraju na pitanje:
- kada
- što
- tko i s kim
- kako
Naši manuali su vrlo precizni i ne ostavljaju prostor improvizaciji. Naravno, za svaki projekt koji se ponavlja manuali se moraju updatati tj. prilagoditi novim okolnostima i konkretnom projektu u realnom vremenu.
Manuali se rade za pojedine službe na prvenstvu, koncertu, turnejama, ali i kao podsjetnici za opremu koju se treba uzeti na putovanje, za pakiranje, za letove avionom, za audicije, za bolove u koljenu, za gripu, za nogometne utakmice... Rade se i manuali za neke specifične aktivnosti pa tako postoji manual za mažoretkinje koje individualno putuju avionom (što i kako da naprave na aerodromu).
Iskreno smatram manuale najvećom vrijednosti Zagrebačkih mažoretkinja na koje smo potrošili sate rada, ali sada nam štede užasno mnogo vremena, povećavaju profesionalizam i bitno smanjuju broj pogrešaka.
MAKSIMIRSKI PARK
Park Maksimir je spomenik parkovne arhitekture i zaštićeno kulturno dobro. Prostire se na 316 hektara površine.
Park je podignut 1794. krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi i jedna od prvih u svijetu. Osnivač parka je zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovec de Ehrenberg i Rakitovec po koje je park i dobio ime. Biskup Vrhovec je biskupsku šumu poklonio građanima Zagreba za odmor i relaksaciju. U to vrijeme park je bio jedan od najljepših austrougarskih javnih parkova, obzirom da su ostali parkovi u prvom redu bili privatnog karaktera, uz dvorce i palače. I nakon biskupa Vrhovca biskupi nastavljaju uređenje parka, a na kraju ga je majstorski dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik de Varallya 1839. u engleskom stilu. Za tu svrhu angažirao je niz austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Schönbrunnu, Hatzendrofu i Laxenburug, a koje je predvodio arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Reidl.
Park ima:
- 3.160.000 m2 površine
- 5 jezera
- Zoološki vrt sa 2.255 životinja
- livade, potoke, mostove...
- Švicarska kuća (1842.)
- Vidikovac (1843.)
- Paviljon Jeka (1840.)
- Kapela sv. Jurja (1880.)
- Ljetnikovac biskupa Haulika (1855.)
- Vrtlareva kuća (1847.)
- spomenik Mogila (1925.) i Obelisk (1843.)
- restoran Ježeva kućica
- restoran Kod morskog lava (unutar ZOO)
- Ribičko drušvo “Bukovac-Maksimir” (lovi na 5. jezeru)
- Konjički klub Hiperion (organizira jahanje i ponije za djecu)
- niz drugih objekata (kafiće, nadzornička postaja, dvije pozornice, parkove za djecu...)
PEKARA
Pekara = pekarnica
Friško = svježe
Frtalj kruha = četvrt (1/4) kruha
Šnita = kriška
Štruca = umiješano tijesto, kruh ili meso, zatvorena pizza
Šizika = mini-pizza u štruci
Krampogačica = čvarkuša ili pogačica sa čvarcima
Lizika = ravno pecivo oko 30 cm sa hrustavom koricom
Kajzerica = Kaisersemmel (carsko pecivo)
Žemlja, žemla = žemička, uzdužno zarezano pecivo (brötchen)
„Bi vas prosil frtalj kruha“ = molim vas četvrt kruha
POD VUROM
Omiljeno mjesto sastanaka zagrepčana je "pod vurom", tj. pod satom na Trgu bana Jelačića. Odlično mjesto za dogovore parova, frendova koji idu van, ali i poznanika, turista i njihovih domaćina... Dok nije bilo mobitela (pa se nismo mogli zivkati ako kasnimo ili gdje da se nađemo) daleko više se ekipe skupljalo pod vurom, no i danas tamo bude ljudi koji nekoga čekaju. Pod vurom je najviše ljudi na pune sate, nešto manje na polovice, a u ostalo vrijeme bitno manje ljudi. Par minuta nakon punog sata uvijek možete vidjeti nekoliko mladića i djevojaka koji razočarano gledaju na sat jer su "izvizili" tj. nesuđeni partner nije došao na dogovoreni sastanak.
Osim "pod vurom" zagrepčani se još nalaze i "pod repom" (kod spomenika Banu Jelačiću na njegovo trgu), "kod Manduševca", "kod knjižare" (knjižara ispod nebodera na Trgu bana Jelačića), na "pimpek placu" (kod spomenika na uglu Maksimirske i Svetica, a sa one koji idu na stadion, Maksimirski park ili ZOO), prije "kod tunela" (za one koji idu na Sljeme). Za sve ove lokacije ne treba posebnih objašnjenja, svaki zagrepčanec zna gdje je to. Nažalost sve je manje takvih dogovora, prvo zato što ima sve manje socijalnog kontakta, drugo zbog mobitela (pa se dogovara u hodu), treće jer se puno brže živi (pa se nalazi direktno na lokaciji, a ne na zbornom mjestu), te četvrto zbog bitno većeg broja automobila i korištenja Ubera zbog čega se ekipu "skuplja doma" umjesto da se nalaze na zbornom mjestu.
SA LJETNOG KAMPA - 7. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
Petak - 7. dan
album slika zaštićen lozinkom
udaljena pohrana slika
koje formate slika podržava
podijeli sliku linkom
kreiranje računa za hosting slika
...kraj!
malena
usvijetutajni.blog.hr
Malena, plakati možeš i potiho,
da te ne čuju.
Pjesme mogu ostati tu,
u mirisima postelje.
Anđeli će te svugdje čuvati,
tvoja vrsta je oduvijek i zauvijek tu.
Pisati se može i uz svjetlu svijeće,
kao nekada, one nesalomljive
ŽENE.
Malena, zvali su nas vješticama!
Malena, klali su nas i kamenovali.
Malena, još smo tu.
NMG
Onima, koji jesu...unatoč
komentatoricamicaa.blog.hr
Usamljenost je prostor u kojem se više ništa ne mora.
Ona nije odsustvo, već prisutnost tišine.
Dugo joj prilazimo polako, gotovo korak po korak, dok ne shvatimo da je postala stanje duha.
Hladna je, ali ne ranjava; prazna je, ali ispunjena mirom.
U njoj se misli rastvaraju, a biće nam postaje široko i mirno
nalik tihom svemiru u kojem zvijezde kruže
bez pitanja
i bez cilja.
foto : Marin Krause
Prednovogodišnje
stella.blog.hr
U Udruženju Kragujevčana redovno se ispraća stara godina
u veselom tonu i sa obiljem đakonija. Predjsednik je
najavio program.
Za vedrinu se pobrinuo ženski ansambl "Gledanice"
A za jelo i piće svi pomalo, pa je svega bilo i više nego
dovoljno.
Neka bude ovakvih događanja i naredne godine!
29
pon
12/25
ŠTO REĆ' a ne FALIT' ?
komentatoricamicaa.blog.hr
prošle godine, u ovo zimsko doba u žiž ' Nove godine Blogy je napravio isto što i sada :
imenovao moj blog Blogom tjedna a zna, vrlo dobro zna, da je ovo tjedan kraja kalendarske godine
vrijeme zimskog zatišja , kućnih poslova i nezanimljivih tekstova .
Vrijeme, kako neki naslovi danas kažu - rekapitulacije proteklog vremena , uglavnom pokazivanje uspješnica
slikama i riječima, a ja upravo suprotno od tih i takvih , toga nemam.
Na žalost.
Zašto Blogy baš mene ?
Rezime godine
stella.blog.hr
Ova godina mi je donela mnogo razočarenja,
ali i dosta ljepote.
Svoju strast za putovanjima nisam kočila
Moje knjige u muzeju knjige "Adligat"
Dvaput sam bila u mojoj Makarskoj
Proslavila rođendan u najboljem društvu
Sva sam slavlja proslavila
Hedonizam se podrazumijevao
Nisam ostvarila san da opet odem u Norvešku.
Možda u 2026?
28
ned
12/25
Rekapitulacija
luki2.blog.hr
Mala rekapitulacija ove godine, koja ide svom kraju.....
2025. je bila lijepa i teška. Da, istovremeno. Meni važan događaj mamin rođendan! Uživanje sa mamom, sestrom, nećacima....Čini se da sve ide kako treba. No....Čim sam stigla natrag u Zagreb, mama je završila u bolnici. :((((( Srećom, nevezano za njenu dijagnozu. Problem je bio gastroenterološki, i rješivi!!!! Tako, malo panike za početak godine ne škodi..:((((
Ali, sve je dobro što se dobro završi. Idemo dalje do medalje!
Dobra godina, jer nitko moj nije stradao, nestao, umro.....I životinjice su dobrog zdravlja....
Ljeto - nekoliko lijepih dana u Istri......Zahvalna.
Jesen - zima: Bruxelles. Moj zakašnjeli rođendanski poklon.
Sjećam se, i baš mi ne izlazi iz glave, makarski stari nogometni stadion, tada sam imala četiri godine. Napucavam loptu, pa zatim trčim prema njoj i dodajem tati.....To mi izranja kao jedno od lijepih sjećanja. Mama nas je izgnala iz stana, jer je htjela počistiti i spremiti ručak. A mi - zakasnili.:)))))
"Ručak se hladi, Ivaneeeee...." Briga Ivana, on sretan da smo proveli lijepo i zanimljivo vrijeme. Ja se slažem s njim.:)))) Što baš nije bio uobičajen slučaj.:)))))
Dolazak slovačke bake u Makarsku - koju sam od početka prihvatila kao dobro. Kao pozitivu. Kao moju dragu baku. Moj najljepši dio djetinstva.Sretno me vodila kroz moj mali život, koji je pretvarala u nešto veliko.
Eto, tako mi došlo sjećanje - pa ga prenosim vama, mojim dragim blogerima....
Prije nekoliko dana pravila sam pašticadu, i ispala je odlično. Imala sam za dva dana....Ispala je ne dobro, nego savršeno....Sa punooo šljiva, jer tako ne volim, nego obožavam.....
Obratiti pažnju i na slaninicu....Mljac! Uz to sam skuhala gotove njoke. Bolji ručak ne mogu zamisliti....
A da ne bi manjkalo slatkog, pobrinula se moja draga susjeda.
Otkrila sam da od domaće orahnjače, gle čuda, nemam kiselinu kao od kupovne....Vidi vraga.....:)))))))
Moja Jasna s kolačima. Tata ubio mamu, u zatvoru godinama....Jasni otkriju tumor.....:((((( Prema tome, da ne čujem da je nešto teško ili naporno. Da vas ne čujem!
Toliko za danas. Malo razmislite o teškoćama u životu.
Hvala Lastavice na ideji. Poslušala sam.
Ljub!
Rekapitulacija
luki2.blog.hr
Mala rekapitulacija ove godine, koja ide svom kraju.....
2025. je bila lijepa i teška. Da, istovremeno. Meni važan događaj mamin rođendan! Uživanje sa mamom, sestrom, nećacima....Čini se da sve ide kako treba. No....Čim sam stigla natrag u Zagreb, mama je završila u bolnici. :((((( Srećom, nevezano za njenu dijagnozu. Problem je bio gastroenterološki, i rješivi!!!! Tako, malo panike za početak godine ne škodi..:((((
Ali, sve je dobro što se dobro završi. Idemo dalje do medalje!
Dobra godina, jer nitko moj nije stradao, nestao, umro.....I životinjice su dobrog zdravlja....
Ljeto - nekoliko lijepih dana u Istri......Zahvalna.
Jesen - zima: Bruxelles. Moj zakašnjeli rođendanski poklon.
Sjećam se, i baš mi ne izlazi iz glave, makarski stari nogometni stadion, tada sam imala četiri godine. Napucavam loptu, pa zatim trčim prema njoj i dodajem tati.....To mi izranja kao jedno od lijepih sjećanja. Mama nas je izgnala iz stana, jer je htjela počistiti i spremiti ručak. A mi - zakasnili.:)))))
"Ručak se hladi, Ivaneeeee...." Briga Ivana, on sretan da smo proveli lijepo i zanimljivo vrijeme. Ja se slažem s njim.:)))) Što baš nije bio uobičajen slučaj.:)))))
Dolazak slovačke bake u Makarsku - koju sam od početka prihvatila kao dobro. Kao pozitivu. Kao moju dragu baku. Moj najljepši dio djetinstva.Sretno me vodila kroz moj mali život, koji je pretvarala u nešto veliko.
Eto, tako mi došlo sjećanje - pa ga prenosim vama, mojim dragim blogerima....
Prije nekoliko dana pravila sam pašticadu, i ispala je odlično. Imala sam za dva dana....Ispala je ne dobro, nego savršeno....Sa punooo šljiva, jer tako ne volim, nego obožavam.....
Obratiti pažnju i na slaninicu....Mljac! Uz to sam skuhala gotove njoke. Bolji ručak ne mogu zamisliti....
A da ne bi manjkalo slatkog, pobrinula se moja draga susjeda.
Otkrila sam da od domaće orahnjače, gle čuda, nemam kiselinu kao od kupovne....Vidi vraga.....:)))))))
Moja Jasna s kolačima. Tata ubio mamu, u zatvoru godinama....Jasni otkriju tumor.....:((((( Prema tome, da ne čujem da je nešto teško ili naporno. Da vas ne čujem!
Toliko za danas. Malo razmislite o teškoćama u životu.
Hvala Lastavice na ideji. Poslušala sam.
Ljub!
SVETA OBITELJ
potok.blog.hr
Danas se u Crkvi spominjemo obitelji Isusa, Marije i Josipa.
Na čudesan način Marija je Djevica i Majka, moćna zagovornica ljudi i ponizna službenica Gospodnja.
Josip, njen zaručnik, tiha joj je potpora u izvršenju Božjeg nauma.
On je svojim pristankom postao Isusov zakoniti otac iz plemena Davidova.
Tako može biti uzor ne samo očevima, nego i svim poočimima.
Kad je bio u dvojbi glede stanja svoje zaručnice nije je htio sramotiti javnim napuštanjem i poslušao je glas Anđela te povjerovao u čudesni Božji zahvat u njenom životu.
Štitio je svoju obitelj od Herodova progona i prehranjivao je žuljevima svojih
tesarskih ruku.
Danas se molimo za naše obitelji da budu poslušne Božjem naumu te budu toplo utočište novim životima i prava žarišta ljubavi.
Kao i uopće u životu, ideali su teško dostižni, ali vrijedi nastojati, unatoč teškoćama.
Želje za 2026
andrea-bosak.blog.hr
Prvo sretno svima i bericetno
Želim svima Vama, sebi i svojoj djeci puno, puno zdravlja i sreće jer kada to imamo, imamo sve ostalo što je potrebno.
Želim da konačno mogu stati na svoje noge kao nekada jer dosta mi je da samo dobra patronazna sestra skida prašinu s mene (kupanje).
Želim da moj stariji sin bude sretniji, da shvati koliko je život divan sa svim krivim i dobrim potezima.
Želim da me konačno netko odvede mome Josipu ili da ga dovedu do Zagreba na izlet tako da ga zagrlim nakon dugo dugo vremena jer nemam prevoz da me odvede niti imam novaca za taksi da ne odvede i vrati nazad.
Znam da su mi želje teške ali nadam se da će mi se bar neke ostvariti 2026 jer bio bi red da mi iduća godina kao i svima Vama bude puno, puno bolja no prošle godine.
Tko sam ja?
dvitririchi.blog.hr
Možda jest (a možda i nijest;) još jedna crtica nalik na pregršt samospoznajnih parapsihologija kojima nas zatrpavaju društvene mreže...
Uglavnom, svaki dan sam zamoljena da s njom odigram partiju jamba, sama pala, sama se ubila rekla bi kolektivna mudroslovija. Jer tko mi je kriv da sam sve (igre) sto sam znala i njih naučila (igrati), a ona je neke baš odlučila prigrliti. Pa igrati moram, nema tu parapsiholoskog "ne", nema boundries, a i Tošina pjesma o životu je dokaz da...
Igra ili smrt. ;)
Iz dana u dan pobjeđujem a ona uporno pokušava ubrati moje "finte", kombinatoriku. Ne znam ni sama koliko joj je to pametno ali pokušavam objektivno sagledati svoju prednost.
Nije to stvar sreće baš uvijek, zezam se, jer ima nešto i u kombinatorici. Svako malo izmislimo poneku mudrost koje bi se posramio i sam Sokrat ( sveden na fb-meme, naravno).
*Na kraju je čitao samo Mudre izreke, trudeći se da upamti koju ne bi li fascinirao i pobjedio kakvom pametnom doskočicom pijatelje iz obližnje crne rupe, domovinsko-religijskog, KK klana propalica, koji, naravno, ne vide što im na čelu pěše, dok im neka budala to i ne kaže. A onda budecsvega.
Na primjer, nikada se striktno ne držim prvotnog plana: ne igram samo trice, uvijek se može dogoditi i full, ili poker, a možda i jamb... a mohuće je i da će se kod drugog bacanja otvoriti mogućnost za skalu, i bilo bi je dobro dobiti jer me koči na putu prema gore (ili dolje) ovisi...gdje u trenu odlučim da je potrebnije, tu igram.
Svako bacanje, nove prilike za razgovor, igram samo zbog nje. Drugi nitko neće. Nećeš uvijek naći suigrače za ono što voliš. Ili ćeš igrati sama. Evo, ja jamb imam instaliran na mobitelu i često ga igram sama. Smijemo se.
*On ne voli društvene igre, on ne voli gubiti.
Po završenoj partiji igramo "Tko sam ja?"
To je ona igra na kojoj ti na čelu piše tko si, i svi znaju tko si, osim tebe.
I naravno da sam izgubila jer nisam pogodila da sam Neron.
....
Veliki mačak je neraspoložen. Jedno vrijeme je šepao zbog ozljeda iz nekih uličnih bitaka. Cijelo vrijeme se izlezava a onda ga, osobito kad hoće van, spopadne bjesnilo. Skoči na stol i grize kuhinjske ubruse, ili skoči na prozorsku dasku i šapicom gurne škarice, daljinski.
Provocira da bi bio istjeran van. Nakon nekog vremena se opet vrati; na toplo i meko.
Mali mačak (koji je jednako velik) se na božićno jutro sat vremena igrao kuglicom s bora. Sat vremena kotrljao je kuglicu po podu i lovio je. Zanimljivije je bilo nego da sam gledala urbi&orbi, ili da sam čitala Murakamija. Hehe. Nikako se prisiliti. Još se nije rodio onaj koji je prešišao Bulgakova, no... možda ovaj mali (mačak) uspije, u jednom od svojih devet života.
...
Da Neron...
Ok, znam da nisam Hello Kitty, al nisam ni Neron.
Ali uvjek mogu postati.
U jednom od devet života, naravno.
27
sub
12/25
Ne razumiš - drugi dio
luki2.blog.hr
Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......
Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....
Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.
Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.
Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.
Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))
Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!
Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.
Pogoršanje zdravlja..
O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.
Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((
I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....
Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.
Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.
Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr