Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 06.02.2026.
Musaka
Ove godine kao novogodišnje obećanje sama sam sebi zadala borbu sa PTSP-om od ozljeda a koji se očituje kroz izbjegavanje odredjenih situacija koje izazivaju dejavu na ta dva dana. Osnovni lajtmotiv je da su se obje nesreće dogodile na neradni dan (praznik/nedjelja).  Drugi obrazac je da su se obje nesreće dogodile za vrijeme ili nakon bavljenja sportom, jedna nakon plivanja, druga za vrijeme treninga u teretani.  Treća asocijacija je musaka, koju moji obožavaju i često sam je spremala i za nas i za goste. Tu jebenu musaku sam stavila u pećnicu onog dana kad sam skoro izgubila nogu i odtada ju više nisam spremala.  Četvrti podsjetnik na sve skupa je ženska koja je bila sa mnom u sobi a slučajno živi 300m od mene a s kojom nisam htjela imati kontakt jer me podjseća na najgore dane u životu.  Broj pet je osoba koja sa svime skupa nema nikakve veze ali je bila prva uz mene kad sam slomila nogu u teretani i pitala se šta sam ja to bogu skrivila da sve ide na mene. Ta me žena tješila pričom o tome kako je davno izgubila dijete, bebu koja je imala neku rijetku bolest, pa se isto tako pitala zašto se baš njoj to dogadja. Ni nju nisam vidjela od nezgode za svaki slučaj. Možda ona i nije pravi trigger za strah od nove ozljede, jer se pojavila nakon a ne prije no što sam se ozljedila ali jebat ga. U svoj mojoj muki, njena priča mi je ostavila dodatno za razmišljati kakve sve grozoze se običnom malom čovjeku oko nas sve mogu dogoditi. Uvijek može još triput gore od goreg. Pa ti budi pozitivan.  Pod šest ide Luisenpark u Mannheimu u kojem smo bili dan dva prije nezgode u teretani i hoću neću moj mozak koji vječito nešto melje te dvije stvari vječito dovodi u vezu.  Dvije godine (od prve), odnosno godinu i pol (od druge) nesreće konačno sam se suočila sa svih 6 točaka. Napravila sam neki dan musaku. I to u nedjelju nakon odlaska u teretanu. Time sam se dotakla triju prokletstava Al Bundyja - musake, neradnog dana i sporta koja bi nekim ponavljajućim algoritmom mogle dovesti do novog posjeta ortopedskoj kirurgiji.  Onda sam čula od muža da je petkom na bazenu vidio cimericu iz bolnice i stvarno, evo nje svakog petka tamo. I to sam preživjela, petkom odlazim na plivanje i stalno je vidjam ali druženja tipa "baš bi bilo lijepo da odemo na večeru" ću ipak preskočiti jer mi ide na kurac sa svojom hiperaktivnošću.  Ostala mi je baba iz teretane, inače totalno opičena žena za koju nikad ne bi čovjek rekao da ima tako strašnu priču za ispričati. I nju sam "obavila" neki dan, čak smo malo i popričale. Tipa baš je sranje ovo vrijeme trenutno i baš lijepo da ste opet tu.  Jučer sam živa došla iz Luisenparka kamo smo otišli pogledati noćno osvjetljenje koje traje samo još do nedjelje. Sad se par dana ipak još moram čuvati jer sam se zadnji put razbila dva dana nakon posjeta tom parku.  PTSP nije samo trauma nakon boravka na ratištu, to je općenito trauma nakon traume bilo koje vrste a koju se na ljudima ne vidi a možda je ni sami oni koji je imaju ne doživljavaju kao takvu. Recimo ova priča da musakom. (Ne)svjesno izbjegavanje se nekome može činiti smiješnim, netko će možda zaključiti da je riječ o običnom praznovjerju, nekom trećem će biti smiješno da netko uopće povezuje nesreću sa nečim banalnim poput musake. Ja mogu samo zaključiti da mi je trebalo dvije i pol godine da se suočim sa mjevenim mesom i krompirom zapečenim u pećnici, pa ma kako smiješno se to nekom činilo.  Ali opet, ne znam da li i normalni ljudi, jer ja to sigurno nisam, u glavi motaju takve lance asocijacija, kao na primjer povezivanje musake sa nesrećom koja je dovela do invaliditeta ili slušanja Falca subotom dok čistim stan sa telefonskim pozivom od svekrve a koji nam je skoro sjebao ono krstarenje lani, pa sad već godinu dana ne slušam muziku dok ribam kupaonicu.  No o tom PTSP-u (postttraumatski svekrva sindrom) nekom drugom prilikom a protiv tog PTSP-a ćemo se ovaj put boriti pjesmom: P.S. Falco je stradao točno na današnji dan prije 28 godina. Nekako mi je od sveg kičastog belosvetskog smeća iz osamdesetih koje se često zna nostalgično spominjati kao neka silno bolja stara vremena uz Bowiea jedino još Falco ostao na playlisti za smak svita. Jedini Austrijanac kojeg cijenim, jer je jednostavno bio lud ko šlapa i štp je najvažnije od svega - ljigavi Thomas Gotschalk ga nije podnosio, pa onda mora biti dobar.re Sami Austrijanci zezaju se da je zaslužan za bijelu crtu na austijskoj zastavi aludirajući na kokain konzum koji ga je vjerojatno i odveo na drugi svijet u 41. godini, pa se ne mora drkati danas sa ukočenim koljenima kao neki manje sretni primjerci. A i ostvarila mu se ona: Muss ich denn sterben, um zu leben? iz pjesme koja slijedi a koja nije iz osamdesetih ali nema veze, paše. Ich bin bereit, denn es ist Zeit Für unseren Pakt über die Ewigkeit Du bist schon da, ganz nahIch kann dich spüren Lass mich verführen, lass mich entführen Heute Nacht zum letzten Mal Ergeben deiner Macht Reich mir die Hand Mein Leben, nenn' mir den Preis Ich schenk' dir Gestern, Heut' und Morgen Dann schließt sich der Kreis, kein Weg zurück Das weiße Licht kommt näher, Stück für Stück Will mich ergeben Muss ich denn sterben Um zu leben? Out of the dark Hörst du die Stimme, die dir sagt "Into the light I give up and close my eyes"? Out of the dark Hörst du die Stimme, die dir sagt "Into the light I give up and you waste your tears"? To the night Falco: Out of the Dark |
- 14:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. 25.10.2023. 01:40 I mene prava muka hvata zbog vječitih ljubavnica koje prije no što skaču na svaki kurac koji im se nadje na putu, ne odbroje barem do tri. (nepoznata blogerica u prolazu). |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||