...govorili su mi da se svijet okreće brže nego što moje srce kuca,
i da bih trebala dobro izbrusiti rubove
kako ne bih zapinjala za poglede prolaznika.
Nudili su mi maske, neke sumnjive verzije samo njima znane istine
i kompromise zapakirane u sjajni papir "napretka".
odbila sam, želim ostati svoja
Moje "ne" me nije promijenilo
odlučila sam sačuvati svoj tihi kutak duše
koji još uvijek miriše na djetinjstvo i prvu kišu
Svojih mana se nisam odrekla ,
to su one moje male pukotine kroz koje ulazi svjetlost...
zadržala sam svoju tvrdoglavost, ona je čuvar mojih granica
za sva blaga ovoga svijeta ne bih mijenjala svoju osjetljivost,
bez toga ne bih bila u stanju doživljavati svijet oko sebe
a snovi....snove mi nitko ne može oduzeti
njih da mi nema postala bih neki tuđi okvir
slika bi stršila, ne bi se uklapala u ambijent moje unutarnje čarolije
sve bi postalo tišina, a ja bih postala imitacija sebe, pogubno bi bilo ...
ostajem stari hrast čije se grane savijaju na vjetru ali opstajem postojana na svom tlu...
slobodna, svoja, nesavršena, autentična...prije svega slobodna
fotka: moja, na moj način
prizivam proljeće
|