novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

11

čet

04/19

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Narod Algonquin – 'naši rođaci – saveznici'

Algonkini (Algonquini) sami sebe nazivaju 'Anicinape' (Anishinaabe) i otuda dolazi vrlo često do zabune jer neki izvori navode sva plemena koja govore algonkin jezikom kao narod Algonkina što naravno nije tako.

Još veću zabunu unose Odawe (Ottawe) kada srodne Anishinaabe nazivaju skraćeno 'Nishnaabe' što onda mnogi pomiješaju s drugim narodom 'Neshnabe' (Potawatomi) koji su u 'Vijeću Tri Vatre' s Odawama i Ojibweama, a u to 'Vijeće' Anishinaabe ne ulaze.

Dakle, narod Algonkin je autohtoni narod Sjeverne Amerike i govori jezikom algonkina, a njihovi potomci danas žive u Kanadi, odnosno u provincijama Ontario i Quebec.

Zastave Algonkina je bijele boje u čijem većem dijelu polja zastave se nalazi ovalni plemenski pečat obrubljen žutim prstenom u čijem središtu je crnom bojom prikazan šumoviti kraj Istočne Kanade (Eastern Woodland) iznad kojeg u grboslovno desnoj strani izlazi sunce crvene boje.

U grboslovno lijevoj strani iznad šume leti orao koji u kandžama drži pero smeđe-bijele boje. Donji dio je zelene ispune na kojoj se nalazi bubanj bijelo-plavo-crno-crvene boje. S grboslovno desne strane prikazani su algonkin muškarac i dječak, a s grboslovno lijeve strane algonkin žena i djevojčica.

U gornjem dijelu iznad pečata crnim tiskanim slovima piše ALGONQUIN – ANISHINABEG NATION, a u donjem dijelu NATION ALGONQUINE – ANISHINABEG.


Putevima mudrosti ili Blatni i mokri na Milengradu

maithreya.blog.hr

Nažalost, događa se da i uz modernu tehnologiju i načine pohranjivanja podataka ponekad izgubimo pojedine datoteke s fotografijama. Tako ovog časa ne mogu reći kad je točno moja (ili ljepše: naša) priča s Milengradom počela, ali prisjećam se da je to bilo s ekipom iz MZM-a koju je vodio hrabri Dario Žmegač. Iako sam od onda zgazio mnogo kilometara i planina, skromno bih i danas rekao ono što sam onda davno rekao Dariju: ma ja tako malo planinarim, ali stvarno volim to. Amaterski možda, ali iskreno!


Sa mnom je nakon mnogo vremena planinario i moj dobar prijatelj i sudrug u sportu Mario Šoštarić kojeg smo nekad zvali "neman Ivanščice" jer bi uvijek trčkarao oko planinarske družine te je fotografirao. Njemu je upravo taj davni blatni Milengrad bio prvi izlet u planine, a sve što slijedi nakon toga je povijest. Iskoristit ću još malo ovu priliku za sentimentalnost pa ću onda reći da smo prije par godina imali i FB grupu pod nazivom VAKUUM MET (mountain expedition) intel group. Grupa inače još postoji, ali čini se da smo zajedničko planinarenje svi prerasli (ili smo samo jedni druge prerasli?) - neki su otišli u trčanje, neki u trail, neki postali hardcore planinari, ali većina je ostala zaljubljena u prirodu. Mislim da je s tim zadaća te grupe ionako obavljena pa sad želim svima sretno u daljnjim pothvatima (postoji određena doza patetike u upravo napisanom jer nitko od tih ljudi neće ovo pročitati)!


Milengrad je barem zbog još jedne stvari poseban za mene, a to je mjesto na kojem sam najviše puta uspio zalutati. Radi se o dva lutanja i to svaki puta sa istom osobom koja kao za inat nije voljela kad bi se pogubili (a bog planine zna da se nismo zajedno gubili samo na planinarskim stazama nego i u životu, ali to daje tu neku posebnu čar, čini mi se). Iako, moram priznati, najbolje i najviše sam naučio o planinarenju po Ivanščici upravo tako da sam lutao raznim pokrajnjim stazicama. Kako bilo što naučiti o nepoznatom kad isprve pogodiš pravi put?






Prognoza je bila kišna te smo uzeli kabanice i opremu za blato. Mario u Salomonkama prilično ležerno i bez straha, a ja naoružan do zuba u gojzericama i gamašama. Od Lujčekove hiže do Milengrada ima otprilike osam kilometara, a da nas kod utvrde nije dočekala hladnoća i blaga kiša, zaputili bi se mi i do samog vrha Ivanščice koji se u daljini vidi s klupice na Milengradu. Bacili smo nešto pod zub, pozdravili Milengrad do nekog sljedećeg puta te krenuli natrag kroz blato prema Ham Pokojcu.
S ove strane stola...

S one strane stola... nadam se da nisam na tvojem profilu!


Marek i kapetan Miki

Moram priznati da cijenim prijatelje na koje mogu računati što se tiče planinarenja. Jasno je, nisu svi za tim ludi kao neki od nas pa tim više treba biti zahvalan za one koji su uvijek spremni za akciju i koji bi rekli životu veliko i sudbonosno DA svaki put kad bih ja dobio neku ludu ideju, a s vremenom one postaju sve luđe i luđe (i kilometraže postaju sve veće i veće). Neću otkrivati sve svoje sljedeće planove, ali odlučio sam malo zakoračiti iz piratskih voda planinarenja u one službene i "ozbiljne". U jednom trenutku shvatiš da mladenački bunt nema više smisla, a pogotovo kad je tvoje mjesto među ljudima.



Putevima mudrosti ili Blatni i mokri na Milengradu

maithreya.blog.hr

Nažalost, događa se da i uz modernu tehnologiju i načine pohranjivanja podataka ponekad izgubimo pojedine datoteke s fotografijama. Tako ovog časa ne mogu reći kad je točno moja (ili ljepše: naša) priča s Milengradom počela, ali prisjećam se da je to bilo s ekipom iz MZM-a koju je vodio hrabri Dario Žmegač. Iako sam od onda zgazio mnogo kilometara i planina, skromno bih i danas rekao ono što sam onda davno rekao Dariju: ma ja tako malo planinarim, ali stvarno volim to. Amaterski možda, ali iskreno!


Sa mnom je nakon mnogo vremena planinario i moj dobar prijatelj i sudrug u sportu Mario Šoštarić kojeg smo nekad zvali "neman Ivanščice" jer bi uvijek trčkarao oko planinarske družine te je fotografirao. Njemu je upravo taj davni blatni Milengrad bio prvi izlet u planine, a sve što slijedi nakon toga je povijest. Iskoristit ću još malo ovu priliku za sentimentalnost pa ću onda reći da smo prije par godina imali i FB grupu pod nazivom VAKUUM MET (mountain expedition) intel group. Grupa inače još postoji, ali čini se da smo zajedničko planinarenje svi prerasli (ili smo samo jedni druge prerasli?) - neki su otišli u trčanje, neki u trail, neki postali hardcore planinari, ali većina je ostala zaljubljena u prirodu. Mislim da je s tim zadaća te grupe ionako obavljena pa sad želim svima sretno u daljnjim pothvatima (postoji određena doza patetike u upravo napisanom jer nitko od tih ljudi neće ovo pročitati)!


Milengrad je barem zbog još jedne stvari poseban za mene, a to je mjesto na kojem sam najviše puta uspio zalutati. Radi se o dva lutanja i to svaki puta sa istom osobom koja kao za inat nije voljela kad bi se pogubili (a bog planine zna da se nismo zajedno gubili samo na planinarskim stazama nego i u životu, ali to daje tu neku posebnu čar, čini mi se). Iako, moram priznati, najbolje i najviše sam naučio o planinarenju po Ivanščici upravo tako da sam lutao raznim pokrajnjim stazicama. Kako bilo što naučiti o nepoznatom kad isprve pogodiš pravi put?






Prognoza je bila kišna te smo uzeli kabanice i opremu za blato. Mario u Salomonkama prilično ležerno i bez straha, a ja naoružan do zuba u gojzericama i gamašama. Od Lujčekove hiže do Milengrada ima otprilike osam kilometara, a da nas kod utvrde nije dočekala hladnoća i blaga kiša, zaputili bi se mi i do samog vrha Ivanščice koji se u daljini vidi s klupice na Milengradu. Bacili smo nešto pod zub, pozdravili Milengrad do nekog sljedećeg puta te krenuli natrag kroz blato prema Ham Pokojcu.
S ove strane stola...

S one strane stola... nadam se da nisam na tvojem profilu!


Marek i kapetan Miki

Moram priznati da cijenim prijatelje na koje mogu računati što se tiče planinarenja. Jasno je, nisu svi za tim ludi kao neki od nas pa tim više treba biti zahvalan za one koji su uvijek spremni za akciju i koji bi rekli životu veliko i sudbonosno DA svaki put kad bih ja dobio neku ludu ideju, a s vremenom one postaju sve luđe i luđe (i kilometraže postaju sve veće i veće). Neću otkrivati sve svoje sljedeće planove, ali odlučio sam malo zakoračiti iz piratskih voda planinarenja u one službene i "ozbiljne". U jednom trenutku shvatiš da mladenački bunt nema više smisla, a pogotovo kad je tvoje mjesto među ljudima.



Priča o kosi...da se nikad ne zaboravi

rossovka.blog.hr

Po zanimanju je bio brijač, frizer, kako hoćete. Zahvaljujući tome preživio je Auschwitz.

Nakon oslobođenja mjesta strašne, nezamislive ljudske patnje odselio je u Izrael, gdje je otvorio brijačnicu. U njoj su i snimali razgovor s njim. Moram priznati da je to nešto najpotresnije što sam vidjela i čula u svome životu.
Kada je stigao u logor smrti i kada je rekao da je po zanimanju brijač, odmah su ga odvojili na stranu onih koji će živjeti. Ubrzo je saznao i zašto. On je svoje sunarodnjake šišao prije ulaska u plinske komore. Prvih nekoliko dana mislio je da je zbilja riječ o svojevrsnom sprečavanju pojave ušiju, ali je ubrzo uvidio čemu svjedoči. Njegovo su lice i dodire ruku toliki ponijeli sa sobom u strašnu smrt i vječnost.
Jednoga je dana vlakom stigla čitava njegova obitelj. Svi su odabrani za kolonu koja je išla ravno u komoru. Nije mogao učiniti baš ništa da ih spasi; jedino što je mogao bilo je umiriti ih onako prestravljene, da u smrt pođu smireni. Govorio im je da se ništa ne boje, da ih moraju ošišati zbog ušiju i kojekakvih kožnih bolesti.
Čovjek priča šišajući neku svoju stalnu mušteriju u Tel Avivu; vani je sunčan dan, ulica vrvi ljudima i puna je života. I govori o najstrašnijim trenucima koje je mogao doživjeti. Kaže da mu je bilo najstrašnije kada je morao ošišati svoju sestru, jer je imala prekrasnu dugu kosu spletenu u pletenicu. Kaže da je mislio kako će mu se srce slomiti od tuge kada su škare u njegovim rukama odsjekle njenu pletenicu. Umirivao ju je i tješio. Govori kako ni dan danas ne zna otkud je našao toliku snagu da se ne slomi i da ne vrišti na sav glas od bola. Znao je kuda idu, a ponašao se kao da se ništa neće desiti; samo da odu smireni u smrt koja ih je čekala iza zatvaranja vrata.
U Auschwitzu je pronađeno 7700 kg ljudske kose. Stravična brojka koja govori o stravičnom zlu koje se desilo u srcu Europe.

Stigavši kući poslije posla upalila sam tv i ugledala strašne slike koje su izašle u svijet nakon oslobođenja logora smrti Buchenwald, koji je oslobođen na današnji dan 1945. godine. Podsjetilo me to na ovu prestrašnu, prebolnu priču nakon koje dugo nisam mogla normalno zaspati.
Znate što ću vam reći? Svako zlo na kraju bude uništeno. Ne može nitko okaljati ruke ili um potpuno nevinim žrtvama i proći nekažnjeno. Zlo prije ili kasnije nestane sa lica zemlje. Upitno je samo kako se uopće može dogoditi da zlo u takvim stravičnim razmjerima prvo pohara sve oko sebe, a onda nestane.
Nitko od nas nije mogao rođenjem odabrati svoj spol, rasu, vjersku ili nacionalnu pripadnost. Želim živjeti u svijetu u kojem će konačno, jednom i zauvijek, ljudi shvatiti koliko malo treba da bi živjeli životom dostojnim čovjeka, uvažavajući pritom sve one koje se od njih razlikuju. Nije uopće teško. Samo treba u svakom drugom ljudskom biću gledati svoj odraz.

Dizanje

kintsukoroi.blog.hr

Kaj se meni događa!!!
Već dvojica muških su mi se htjela ustati. Jedan u busu, drugi u tramvaju.
Ovaj u busu je bio mlad, dečec od 20 i sitno.
Njemu sam rekla: ne treba, hvala.
Poslije mi se slatko smješkal, kad se u busu zagužvalo, a ja požalila...
Drugi, ovaj iz tramvaja imao je preko trideset i lagano prosijed. Najprije me promatrao tako, da sam si pomislila kak mora da super zgledam.
A onda je postavio katastrofično pitanje:
- Hoćete sjesti?
Aaaaaa...aaaaaa ( plačem još i sad)
Odbrusila sam kroz zube: neću.
Ko neandrtalac. Došlo mi da ga istučem. Starkelja jedan bezobrazan;-)))

Meni je to ozbiljan problem i nemojte mi se sad smijat. Na starenje se treba- priviknuti.
Kad sam došla doma, kritički sam se primila ogledala.
Je. Da vidimo, ajde. Boreee.
Pileće nožice: smijačice.
Crta između obrva: ljutilica.
Oko usana imam isto. Ughrrr.
Podočnjaci: anemija.
A ja važno puštam kosu.
Vežem je u punđicu nasred glave...ccc
Evo ga, izrast izdajnički: sijede.
Odoh do Bipe i kupim farbu.
Za filere nemam, jebiga!;-)))
Pala je boja, super!
Da sad vidim ko će mi se dić,
bando izdajnička!!!!

Ima tome par godina, kad sam noseći jednu ljetnu haljinicu rezanu visoko ispod cica, redovito u busu doživljavala da mi mjesto za sjesti
nude upravo starije gospođe.
Baka: sjednite, sjednite..( ustajući)
- Ma, zašto?!
Baka kategoričkim šapatom: trudni ste.
- Ama nisam, ne. ( nevjerica, smijeh)
Baka ne trpi protivljenje. Klima sveznalački glavom, ona valjda zna. Prepoznati trudnicu.
Najprije mi je bilo malo neugodno, no kako je takva "trudnoća" potrajala i po par godina, shvatila sam da je ta haljina pravi mali blagoslov za umorne noge.
Trudna sam? Ok, da, skroz sam zaboravila:-)))
To je još bio zapravo i kompliment.
Kad moš bit trudna, onda si valjda..mlada.

Ovo s muškima koji mi se dižu, zabrinulo me.
Nemam onuuu haljinu.
Nije upucavanje. Znam to prepoznati.
Ostarila sam preko noći. Tuga valjda, jebatga.
Mislim..malčice sam iscrpljena, furam cvike, al imam žarko crveni ruž..mislim haloo!
Je, tašta sam, znam.
Al nisam baš tak stara da mi se treba ustat.
47, okej?:-))
Oš da se ja tebi ustanem, ha?;-)
Jel to neka provokacija?!
Neka..nova vrsta uleta?!
Idući ko mi se digne, ziher će pobrat batina;-)

Definitivno će me ovakvo događanje, prisiliti da se nosno i obrvno spirsam i nabacim tetovažu.
Već sam si rekla da si moram motor nabavit.

Bijele koke s neba pale...

yulunga2.blog.hr












Moja mama jeee... onaakooo - snažna i odlučna žena, i od onih je koje nikada, ama baš nikada niti jednu životinju ne bi stavila ispred čovjeka. Nema šanse, ona tu ne vidi nikakvu logiku.
Pa je tako kod nas uvijek bilo nekakvih životinja koje su služile čovjeku... sve, osim nešto kućnih ljubimaca, uglavnom mačaka koje su uvijek bile moje i branila sam ih kako znam i umijem (kako bi ih zadržali, ne pojeli :O... jer ih je znalo biti jako puno), nekoliko pasa koje smo imali kad sam ja bila jako mala (nakon posljednjeg kojeg smo morali uspavati jer mu se zbog njegove bolesti više nitko nije smio približiti, više ih nismo držali. Prebolno je to sjećanje bilo dugo godina) i jednog kanarinca za kojeg se najviše brinuo tata, sve do jedne hladnije noći, kasnog ljeta, kad je kanarinac ostavljen vani i više se nije probudio.
Od životinja koje su 'služile' čovjeku bilo je: svinja, koza, janjića, zečeva, kokoški i pilića, pataka, gusaka, purica, prepelica...
Ja sam znala za njihovu 'službu', ali s tim nisam imala veze... pogotovo s onim posljednjim danom te njihove 'službe'.
Nije to bilo nešto što bih ja lako podnijela, pa me nije ni bilo u blizini.
Jedan od sretnijih dana u mom životu je bio onaj kad su moji roditelji odlučili da više neće uzgajati svinje.
Aleluja.

Drugu 'sitnež' od životinja bi još povremeno držali. Tako sam ja posvojila Patka.

Otkako je na dijeti, mama je poprilično smršavila i bolje se osjeća... no, s boljom zdravstvenom slikom raste i njeno samopouzdanje i apetit. Što meni pravi velike probleme. Od početne zahvalnosti brzo smo došli do sitnog, pa i krupnijeg zanovijetanja - nekoliko puta sam čak namjeravala dići ruke od nje, pa neka radi što hoće. ... pa se onda zbrojim, udahnem duboko i malo zainatim. Tada mama svašta čuje :))

Enivej, lukavica je od onih koji bi cijelu ruku kad im ponudiš jedan prst, pa tako, kad joj skuham nešto sa svinjetinom ona odmah zaključi kako za svinjetinu ima 'zeleno svjetlo' i onda bi da joj spremim i 'carsko meso' koje joj je, btw. najomiljenije.
Moje savjete o tome kako bi trebala jesti ribu i piletinu izignorira do maksimuma. O.K. ribu voli, i jede ju kad ju kupimo sestra ili ja, sama se radije odluči za svinjetinu. Piletinu također izignorira jer joj je skupa i neće one 'Cekine' i ine kovanice.
O.K. to razumijem, domaće nam je svima draže, ali trenutno ih nemamo.
Tj. nismo imali... prije dva dana je mama sredila narudžbu kod lokalnih uzgajivača pilića. I poznanika.
Veću količinu, ali za sada su dovezli samo 5 komada (slovima - pet).

Pilići su zatvoreni u 'gajbicu' u stražnjem dvorištu... ja ih nisam mogla ni pogledati, ali sam zato našla Zlaju kako 'stražari' pored njih. Pokupila sam ga i rekla mu kako nema svrhe od njegovog čuvanja, jer im je sudbina takva kakva je.
Nakon petnaest minuta je nestao; pronašla sam ga ponovno kod 'gajbice'. I tako još tri puta tijekom dana. Na kraju mi je to bilo jako smiješno, jer ga tamo inače nikada ne vidim.
Onda je mama rekla da vjerojatno čeka ručak, jer da je i prije svaki puta dobio svoj dio, i da to vjerojatno pamti.

Egzekucija je zakazana za jučer...a ja sam u tišini nestala i pravila se da nemam pojma što mama i Zlajo rade.
Pravila sam se neko vrijeme... ovaj put ipak nije sve moglo proći bez moje pomoći. Po završetku posla sam glumila fizikalca i prenosila sve što je bilo potrebno, jer mama to više ne može kao što je prije mogla. Navečer sam još morala i spremati komde mesa u vrećice za zamrzivač. Kad je mama vidjela koliki su komadi, samo je frknula nosom i rekla kako je ona prije takve male spremala za jednu osobu.
- Je- rekoh joj - zato smo sad i došli do ovoga.
Ušutjela je.
Šutjela sam i ja... kad je alternativa 'carsko meso', onda šutim.

***


Danas smo zato imali mladu domaću piletinu za ručak... kako poštujem svačije potrebe, tako sam tati njegovo radila na masti, pa s više vrhnja i s mljevenom paprikom koju voli... maleni problem je nastao kad sam zamijenila bočice sa slatkom i ljutom paprikom, pa sam mu jelo malo zaljutila :D
Bilo mi je žao da fina piletina propadne, pa sam mu rekla neka jede kako god zna, i još dodala kako je ljuto dobro za njegova pluća u katranu.
I jeo je...;)
Nije sve mogao jer je stvarno ljuto (rekao je da će nešto kasnije pojesti i ostatak), mislila sam da neće ni toliko :))

Sad kuham i pileću juhu... s njom bi se mogao još malo zaliječiti :)








Nad ulicom jorgovana...

carapa.blog.hr


...Plavi veo, zlatna žica
nježan vjetar, mnogo ptica
raspukla se svaka grana
nad ulicom jorgovana...


Opet kiša i miris svježe pečenog kruha...
Ovaj put je kruh sa prženim lukom,prženim sjemenkama,maslinama i kimom..



Čarobno...+miris jorgovana=bogatsvo/srećacerek



...Odsjaj jutra, rosa blista
cvijet do cvijeta, list do lista
pćela sanja bijeli vijenac
dubok kao gorski zdenac...



Nisam dugo,a i kosa mi narasla... (malo sam si Đenis)





* Pureća prsa, kukuruz, rajčica, rikula i bučino ... 370 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag purećih prsa (110)
10 dag kuhanog kukuruza (110)
15 dag mini rajčice (50)
5 dag rikule (10)
0,1 dl bučinog ulja (90)
sol, papar, jabučni ocat, soja sos

- namoči puretinu u soja sos (bar nekoliko sati ranije)
- peci meso na malo ulja iz spreja, podlijevaj vodom
- serviraj uz salatu od kukuruza, mini rajčice i rikule

Ovo sa soja sosom ispada baš super. Toliko zatamni meso da ga ne treba predugo peći da bi dobilo boju.
Uz to soja sos je izraženog okusa, i s dosta soli, pa meso ne treba dodatno začinjavati.

* Pureća prsa, kukuruz, rajčica, rikula i bučino ... 370 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag purećih prsa (110)
10 dag kuhanog kukuruza (110)
15 dag mini rajčice (50)
5 dag rikule (10)
0,1 dl bučinog ulja (90)
sol, papar, jabučni ocat, soja sos

- namoči puretinu u soja sos (bar nekoliko sati ranije)
- peci meso na malo ulja iz spreja, podlijevaj vodom
- serviraj uz salatu od kukuruza, mini rajčice i rikule

Ovo sa soja sosom ispada baš super. Toliko zatamni meso da ga ne treba predugo peći da bi dobilo boju.
Uz to soja sos je izraženog okusa, i s dosta soli, pa meso ne treba dodatno začinjavati.

Istek roka trajanja

nachtfresser.blog.hr



Sa sobom uvijek nosim torbicu preko ramena, u njoj su fotić i ostale slične gluposti. Nedavno je neka nadobudna zaštitarka od mene i još nekih gostiju tražila otvaranje, nije mi htjela pokazati isprave, online sam je prijavio, nakon par dana sam dobio ispriku i da su prijavili slučaj firmi koja za njih obavlja zaštitarske poslove i upozorili ih. Danas sam zastao kod mlijeka, vidio sam da je na nekim bocama naljepnica sniženo, no učinilo mi se da je datum s istekom roka jednoznamenkast, al nisam bio siguran te sam mahinalno po torbi počeo tražiti one jeftine rezervne očale, to je potrajalo, na kraju ih nisam našao, na kraju sam kupio mlijeko bez sniženja, jer sam se sjetio koji je datum jučer bio, znači dvoznamenkast.
Idući prema blagajni nastavio sam bezuspješno kopati po torbe, sva tri para naočala su bila doma. Kod blagajne gdje sam plaćao stajao je zaštitar, no izgleda da je u zadnji moment odustao od kontrole. Nije prvi put da od tri para naočala nitijedne nemam u torbi, istječe mi rok trajanja. Izborna je godina u školi, no baš nešto razmišljam, krene li baš sve naopačke, ništa nije tragično. Samo treba naučiti gledati svoja posla, kako god završilo, suprotstavljene strane će se nastaviti prezirati međusobno i život će ići dalje nešto manje ili više novca u džepu.

MOJ MALI TIGAR

zivot-i-ja.blog.hr

Moj mali tigar će imati bebe, već sam osjetila kako se pomiču.

Moja Lily i dalje hrabro ide u lov nadajući se, da će tako elegantno popunjena uspjeti što dohvatiti. Kad se vrati bez ulova, uvijek je njen rezervni "ulov" njena papica čeka u zdjelici. Pošto je trudna, počela je birati okuse, a ja poštujem ne bih, da mi ječmenak izraste na oku.










Čujte i počujte...došli Kinezi...

bellistra.blog.hr

...sad nam prospertet ne gine!
Grade nam mostove,pruge,terminale...jos da se ufate Uljanika i 3.Maja..nebi nam bilo kraja...
Pitam sve one silne domoljube koji domovinu ljube ko križ u crkvi...gdje im je obraz?...sad su vam crveni dobri!?.je li?...mislim oni su u biti žuti..ali su crveni po političkom uvjerenju...a s takvvima ni krivousti svojevremeno nije htio imat posla...a vid sad!?...još će nam i dicu pravit...jer ono što je

valjda plodno pobježe u Irske ,Njemačke,Danske...

A pazi paradoksa...oni nama mostove a mi njima mliječne proizvode!!...
a uvozimo mlijeko.!!
..biće da će ga kojekakvi Dukati i Vindije te Megleovci rijedit sa vodom.. bar dok jos i vodne resurse ne prodaju za škude koje su dragi Domoljubi prije popasli od naroda..jer ne vidim toliko krava na vidiku...tek krdo volova...u Istri mi takve volove zovemo boškarin...a oni su kastrani..iliti uškopljeni..umiljati i poslušni...valjda ko ovi neki...naspram gazdi iz Europe...
..e pa živio P.R.C.!!.(Narodna Republika Kina!)
...ionako nam je to najčešći natpis po kućama...

Pobjeda srca...

dinajina-sjecanja.blog.hr






Nad pejsažem trpkih sjećanja usnulo sunce,
nad paklom gorkih uspomena
ushit ciničnog uma.

U fokusu zbilje izgaraju ideali,
na lomači trenutka iluzije.

Prisila na zaborav svjedočanstava oslikanih
u licu vatre,
u mirisu svetih smola,
u tinjajućem pepelu porijekla.

Kao mala Sunca nad stihijom prolaznosti
čuvari sudbe slave pobjedu

Iz srca quinte esencije,
iz ombulusa svijeta
izranja osmijeh kralja bez krune,
čarolija svetkovine čula,
vrisak ljepote,
ples osjećanja osjećaja.

Ćutim zagrljaj stvarnog i nestvarnog,
tvoje ime ubrizgano u krvotok,
srce savladava maraton zbilje.

Hoće li preživjeti sučeljavanje sa ciničnim umom?

Kralj pajaca skida masku,
budi usnulo dijete
i sa osmjehom u tužnom oku
uzdiže Nikin stijeg
na bojišnici mene i mene,
objavljuje pobjedu srca.

Dijana Jelčić





10

sri

04/19

U LJETNOM KAMPU IMA JOŠ 9 MJESTA

zgmazoretkinje.blog.hr


Za ovogodišnji ljetni kamp prijavilo se 35 mažoretkinja. U pratnji ide 6 osoba, što znači da ima još 9 mjesta. Stoga se možete prijaviti, a sve do isteka slobodnih mjesta.

(za povećanje letka stisnite na njega, potom u desnom gornjem uglu ponovo pritisnite ikonicu)


U prošlih 5 godina u Ljetnom kampu bilo 235 oduševljenih polaznika



PRIJAVE ZA PRVI KORAK I VIŠI KORAK UZ DRŽAVNO PRVENSTVO DO 13.4.

Datum održavanja: NEDJELJA 28.04.2019.
Vrijeme dolaska: 07.30 h
Mjesto dolalaska: Sportska dvorana srednje škole, V. Holjevca 11, Jastrebarsko
Kontakt osoba: Larisa Pintar, trenerica Zagrebačkih mažoretkinja

Snimka za Prvi korak
https://www.youtube.com/watch?v=741vWTKVG8E

Snimka za Viši korak
https://www.youtube.com/watch?v=ChFyTuezzoc

SATNICA:
07.30 okupljanje Zagrebačkih mažoretkinja koje sudjeluju u Prvom koraku
09:00 otvaranje ispred dvorca u Jastrebarskom
10.30 Natjecanje u Prvom i Višem koraku i podjela medalja

ROK ZA PRIJAVE:
subota 13.4.



NAJMAŽORETKINJA OŽUJKA

Ariana Kovačić
Image and video hosting by TinyPic
zbog velike marljivosti, lojalnosti timu, maksimalne požrtvovnosti na nastupima i drugim aktivnostima tima, te ogromnog napredovanja u timu zbog čega je ušla u 1. formaciju za Državno prvenstvo

ODAZIVANJE NA NASTUPE U OŽUJKU

1. 14,50 Iva Jerković***
2. 13,50 Arijana Kovačić
3. 11,75 Martina Šćuric**
4. 11,00 Petra Jambrač
5. 11,00 Vanessa Ujević
6. 9,25 Katarina Drinovac
7. 8,00 Kristina Koledić
8. 7,25 Laura Pozaić*
9. 7,25 Laura Novak*
10. 7,00 Viktorija Čeh****

Lista se računa kao zbroj u kojem
1 bod - bila je na nastupu
0,5 bodova - rekla je "da", ali nije bila na nastupu
0,25 boda - rekla je "ako baš moram", ali nije bila na nastupu



OTKRIVAMO IZA KULISA!

Petra Franovic Franc, bivša zamjenica predvodnice, sa svojim dečkom je kupila stan i preselila se u njega.

Trenutno je u Zagrebu gdje rješava neke administrativne poslove, pa je došla i na kavu, a jučer bila na treningu. Na treningu je dala svoje sugestije na koreografiju, te predložila neke svoje ideje. Iako više ne živi u Hrvatskoj Franc za Zagrebačke mažoretkinje trenira neke grupe izvan Hrvatske koji nam naruče koreografije ili defile, te vodi Ljetni kamp.



NASTUPI

- sutoba 13.4 u 18:00, plivalište Mladost (žensko finale Europa kupa), o/o ????

- nedjelja 14.4. u 12:00 Zadar, dvorana Višnjik (rukometna utakmica Hrvatska-Srbija), o/o Šef

- utorak 16.4. u 17:00 I. gimnazija (humanitarna akcija Kap dobrote), o/o Šef
# plesni nastup S1A



FOTKE sa otvaranja Međunarodnog turnira u boćanju za invalide, dodjele

Fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
































------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Pa po vrtu, pa izbliza

yulunga2.blog.hr



Ulovila danas malo vremena, pa nakon dugog prošetala i snmila nešto flore i faune...
Namjeravala sam vas ovdje izmaltretiratii s barem deset fotografija... al' me zamrzilo :I
Evo onda Ćpelica Maja.







Vivaldi - Spring


Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum