Blog.hr

cool

sri

11/25

Interliber

luki2.blog.hr

S taksijima morala kući! Od Elene Ferrante - sve knjige, kao poklon zamotane, do knjige o jednoj prevoditeljici i dvije kulture u kojima prevodi ( nešto mi zvuči poznato:)))) .....
No, Olja se opet iskazala, pa me na štandu Balbella čekao Đole sat....

Ljub!

Mamina priča...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Pedesete godine minulog stoljeća,
Gavellianska klasa tek otvorene
AKU u Zagrebu. Učili smo povijest
umjetnosti, literature, heksametrima
savladavali scenski govor, nadmetali
se kazivanjem poezije. U pauzama
sjedili u Kazališnoj kavani Kavkazu
i slušali stihove pjesnika. Tinova
poezija je bila izazov našim srcima,
nama budućim glumcima. Poslije
akademije nas nekoliko se udružilo
u grupu " Neka bude poezija"
Bili smo pozivani na bankete fabrika,
poduzeća, škola. U buketu poznatih
pjesnika bio je i Tin Ujević. Njegova
pjesma Odlazak je bio moj odabir.

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Nezaboravni Darko Čurdo je živio Tinovu poeziju.
.

Dijana Jelčić

uto

11/25

NOVE RAZVODNICE

zgmazoretkinje.blog.hr

Zagrebačke mažoretkinje su dobile nove razvodnice:

- Elena Tašev**
- Lara Guberina**
- Lucija Kos Grabar**

Bravo cure i čuvajte nam tim!

- petak 14.11. u 9:00 Velesajam (Game week), o/o Suza
* plesni nastup S1A

- subota 22.11. u 13:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Varaždin), o/o ????

- četvrtak 30.11. u 15:30 KD V.Lisinski (Savjet za nacionalne manjine RH), o/o Suza

- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????

- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

GRIPOVI, PUDER I DR.

Zagrebačke mažoretkinje troše jako puno na opremu štapova. Iako gripove (trake za štapove) kupuju mažoretkinje same za potrebe cijele godine, prije natjecanja (državnog i europskog) tim pribavi gripove i ostalu opremu. Stoga svake godine potrošimo:

- 110 grip traka
- 3 pudera (Anti-Fungal Powder sa Toinaftateom) za ruke
- 10 izolir traka

PREDAVANJE DJECE

Na treninzima Zagrebačkih mažoretkinja djeca starija od 10 godina mogu ići kući sama. No, ona stara 10 godina i mlađi predaju se isključivo u ruke roditelja.

Trener ne smije ostaviti mažoretkinju mlađu od 10 godina samu, te mora sa njom čekati roditelje, bez obzira koliko to trajalo. Bilo je slučajeva gdje su treneri sa mažoretkinjom čekali i više od jednog sata.

Jednako tako na svim koncertima i drugim aktivnostima djeca stara 10 godina i mlađi se predaju isključivo roditeljima u ruke i to po načelu jedno po jedno. Bez obzira koliko ovaj postupak trajao i ljutili se roditelji na dužinu trajanja postupka, isto se mora provoditi isključivo na ovaj način radi sigurnosti naših članova.

ZAGREBAČKA KATEDRALA

Puni naziv: Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Josipa i Ladislava

- prva katedrala po osnivanju biskupije u Zagrebu 1094. godine, na istom mjestu kao i danas (građena od 1102. do 1217.)

- u velikom potresu 1880. ozbiljno je oštećena katedrala sa jednim zvonikom, pa se nadogradnja i obnova povjerava Hermannu Bolleu, bečkom arhitekti, a prema nacrtima F. Schmidta
- u posljednjem potresu 22.6. srušilo se 15 metara južnog tornja, te pozlačeni križ visok 2,55 metara, a pomaknut je i sjeverni toranj
- u katedrali počivaju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, Alojzije Stepinac, Eugen Kvaternik i drugi hrvatski velikani

Zanimljivi podaci o Katedrali
- ima osam satova, svaki promjera 3 metra i 20 cm, težak 600 kg, za sve zajedno utrošeno je 8 tona bronce i mjedi
- ima 8 zvona, najveće je zvono Presvetog Trojstva (1843. godina), teško čak 6,5 tona
- do sada je utrošeno preko 200 m3 kamena za obnovu katedrale
- najteži kamen na katedrali ima 2.750 kg
- obnovljeni kipovi Majke Božje i anđela teže 9.000 kg
- križevi na tornjevima su pozlačeni, dimenzija su 2,55 x 1,44 metara, teški 150 kg
- tornjevi katedrale visoki su 108 metara
- dimenzije katedrale su 77 x 48 metara i prima 5.000 vjernika
- katedrala ima ekstremno vrijednu riznicu
- u riznici se nalazi i relikvijar Sv.Križa kojeg je iz Jeruzalema donio 4. zagrebački biskup (1134.)

PURGER

Purger =Stari naziv za one koji su nekad živjeli na području Zagreba, dolazi od njemačke riječi burg, burger, a što znači grad, građanin. U zadnjih stotinjak godina da bi netko bio Purger mora biti rođen u Zagrebu, te njegovi roditelji i svi djede i bake moraju biti rođeni u Zagrebu ili u njemu živjeti bar 40 godina

Agramer, zagrepčanec = zagrepčan (rođen u Zagrebu ili u njemu živi 40 godina)
Agramerski, zagrebečki, purgerski = zagrebački
Purgerski šprehat = pričat zagrebački

“Oni su ti stara purgerska familija“ = To je stara obitelj zagrepčana u bar tri koljena
„On ti je pravi zagrepčanec“ = On je pravi zagrepčan
„To je tak agramerski“ = To je baš zagrebački
„Purgerska špreha“ = Zagrebačko narječje (sleng)

GRADSKA KAVANA

Na mjestu Gradske kavane (zgrada Zagrebačke banke na sjeveroistočnoj strani Trga bana Jelačića) prvo je bila kavana „K vječnom svjetlu“ u kojoj su se okupljali kartaši, skitnice i pijanci. 5.12.1931. na tom mjestu je otvorena Gradska kavana koja je uređena u stilu bečkih kavana, stilu koji Zagreb prati već preko 450 godina i kojim se ponosi. Čak i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije gdje se što više nastojalo odvojiti Zagreb od bečke tradicije i silovati onu balkansku beogradsku čaršijsko-tursku tradiciju zagrepčanci su napravili bečku kavanu na koju su generacije bile ponosne. Kavanu je projektirao poznati arhitekt Ignjat Fisher. U njoj je obožavao sjediti čak i planetarno poznati Orson Welles.

Skoro 90 godina Gradska kavana je bila kultno mjesto okupljanja zagrebačke elite, pravih purgera, prijepodnevne kave uređenih penzionera, večernjih izlazaka zagrebačke kreme, glavnih gradskih događaja, komornih koncerata… Ona je nudila neku drugu, višu uslugu, ugodniju atmosferu, konobara koji su znali što pijete, „pristojniju“ vrhunsku kavu, bolju i nobel cugu (tamo je bilo baš svih najskupljih i najelitnijih pića), tamo su viđeniji zagrepčani pokazivali svoje najbolje.

I onda su došli neki moderni barbari i uništili Gradsku kavanu 2015. te otvorili mjesto za okupljanje klinaca „Johann Franck“. I da se razumijemo kavana poput ovog današnjeg „Francka“ je Zagrebu i te kako potrebna, više nego potrebna. Franck je brend star 131 godinu (od 1892.), koji ima superioran vrhunski proizvod, on je lendmark i ponos Zagreba koji je zaslužio kavanu takvog stila na glavnom gradskom trgu. No, toliko je praznih prostora i praznih kavana na Trgu gdje se moglo napraviti još jednu super kavanu poput „Francka“, ali u purgersku svetinju Gradske kavane, glavne kavane, bečke kavane se nije smjelo dirati. To je svetogrđe koje vapi do neba!!!! SRAMOTA!!!!!

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 4. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

...nastavak u idućem postu...

Pozor, trusno područje

agava505.blog.hr

Ako jutrom ranim odlučiš prošetati blogerskim stazama,
ako te putovi navedu na Agavin blog,
budi spreman na iznenađenja…
naoko mirno, mjesto, slično seoskoj idili,
dočekat će te pravi emocionalni potres s ozbiljnim posljedicama….
Agavin blog je ozbiljno trusno područje
tako je npr. jučer cvrkut ptica uplašio našu Mecu,
Viatrex javlja da mu se maca uznemirila,
Eura je dočekalo iznenađenje,
a i modrina nije ostala ravnodušna na cvrkut ptičica u pozadini…
ne vide se, samo se čuju i truju, do sada poznatu, mirnoću

odakle su se samo stvorile, i to baš na Agavinom blogu….
tako se blogerici prohtjelo….
na blogu vreba emocionalni potres kojeg savladavaju samo oni
koji su svjesni da ni sami ne znaju što ih je snašlo…

Kako sam se prevarila, bila sam ubijeđena da je moj blog nevino mjesto
gdje možeš započeti jutarnju šetnju livadama emocija…..
cvrkut ptica u pozadini dao je dojam da je ovaj blog emocionalna bomba
zamotana u pastelne boje Agavinog kulturnog bezobrazluka...

ali, ne boj se, odletjet će ptice u toplije krajeve,
Agavin kutak će postati šablonizirana prerija bezličnih zapisa i nejasnih htijenja,
blogerica će priznati da se malo poigrala,
uljudno će se ispričati,
u trenutku cvrkut će nestati,
ako ti jedna ptičica na rame sleti,
znaj poželjet će ti: “Drži se, prijatelju,
ušao si u ovaj blog kao u neku kafić
misleći da ćeš na miru popiti kavicu stiha ili pozitivne vibre,
a ustvari si ušao u trusno područje blogosfere
ušao si u Agavin emocionalni kaos...

Ne boj se, sve će biti okej…

fotka: moja, detalj iz mog kutka

Nesvjesno smo čekali...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Na vratima od Pila kula Bokar,
noć punog mjeseca, naše prvo
zajedničko ljeto, izljevi nježnosti.

Bila si nezavršena u mašti; kao da je vjetar
uporno brisao boje, rušio vizije željenih slika,
tako ni stranu prema kojoj je lelujao tvoj
pogled nisam mogao zamisliti. Izgledala si mi
postojeća van pogleda, u još nezamišljenim,
nepostojećim djelićima željene zbilje...

Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima,
bio si nestvarno stvaran jahač mojim stazama,
donosioc poruka sa pustolovina tvojih puteva.
U nestvarno stvarnom pripadanju iluziji osjetih
moć davnih susreta, bio si prisutan u mislima,
u čekanju na sudbonosni susret, na s tobom
doživljenu noć kao što je ova!

Nesvjesno smo čekali ostvarenje iste vizije, vrijeme nije radilo protiv nas.

Dijana Jelčič

pon

11/25

Diploma i Roma

konobarica123.blog.hr

Juniorka diplomirala! Prve su tri akademske godine uspješno privedene kraju. Obranila je završni rad baš na svoj 22. rođendan, u vječnom gradu, onom kamo svi putevi vode. Četrnaest prijateljica i prijatelja, nas troje starijih (Zakoniti, naša kuma i ja ) u različito vrijeme i različitim prijevozima, iz Rijeke i Trsta stigli smo u Rim dan ranije, a tridesetog listopada sudjelovali u njenoj duploj fešti i danu samo za nju.
Ona i dečko stigli su dan ranije od svih. Dok je ona po Rimu obavljala neke sitnice, on nas je dočekivao i usmjeravao na smještaj koji je ona riješila par mjeseci unatrag, tako da smo svi bili smješteni u Camping in town Roma. Mladi u lijevom krilu, nas troje u desnom, jer bolje je tako. Kamp izuzetan. Bungalovi topp. Za nekoliko dana Rima, preporuka, jer ako se na vrijeme rezervira, noćenje u vječnom gradu, može izaći baš povoljno. Nas je došlo 106 € po osobi za 4 noći. Mlade nešto i jeftinije, jer njihovi bungalovi nisu imali nešto od komfora. Točnije, koliko sam ja zapazila – TV. Koji ti u Rimu, onako realno, i ne treba.
Četvrtak, uz nešto logistike pokupili smo dio cvijeća, dio je ekipa pokupila dan ranije, ja otišla s njom na faks, obrana je bila u 11, tata, dečko i frend po zakusku, imali smo unajmljen auto, a ostatk ekipe se polako iz kampa, busom pa metroom uputio do faksa. Kad su svi, osim zakuske i ekipe zadužene za to, stigli, obrana je bila odrađena, a proklamaciju kojoj smo svi prisustvovali, čekali smo oko sat vremena.. Obranila je s najboljom ocjenom. Nakon toga, a takav je tamo običaj, u dvorištu fakulteta pronašli smo klupicu oko koje smo feštali. Fotografije, mala torta, šampanjac, konfeti, cvijeće, baloni i ono najbitnije – izuzetno dobro raspoloženje svih nas. Samo sreća, radost i ponos. Petero njih zajedno su prošli vrtić, osnovnu i srednju školu, sada su na 5 različitih fakulteta u dvije države i još uvijek traje njihovo prijateljstvo i zajedništvo. Bila sam preponosna na sve tamo okupljene. Mladi su to ljudi koji znaju što su obaveze, odgovornost, svi studiraju, uz studij i rade, volontiraju... I znaju se dobro zabaviti, bez incidenata i problema.
Nakon fešte, po njenoj želji uputili smo se do Koloseuma, a potom do Vatikana na zajedničko fotografiranje. Nas 5 autom, ostatak opet busevima i metroom. I obavili smo sve. Puni izuzetnog raspoloženja. Čak je i najavljena kiša odustala taj dan tako da smo zaista uživali.
Po povratku u kamp, mi starci otklipsali smo do svog bungalova, a mladi su u svom krilu nastavili s druženjem.
Bilo je zaista izuzetno.
Naredna dva dana, svatko u grupicama prema vlastitim interesima obilazili smo Rim. Pali su Koloseum, Vatikan i Bazilika, Villa Borghese, Pantheon, Piazza Navona, Piazza di Trevi sa neizbježnom fontanom, Piazza del Popolo, Piazza Spania sa poznatim stepenicama, Piazza Venezia i Oltar domovine, Ponte Sisto i trg Trastevere... A pale su i neizbježne tjestenine, sladoledi, kave i pokoji koktelčić...Dio ekipice je potegao i na izlet u Napulj.
Ni dugačak put, ni iscrpljujuće špartanje uz obaranje nekoliko desetina tisuća koraka, ni kašnjenja autobusa, ni gužva... Ništa nama smetalo nije.
Jer bilo je onako baš – savršeno.
Rim apsolviran.
Naša dottoressa nastavlja magisterij u Padovi.
Ma nek nam je zdravlja – bit će svega.
Ad maiora semper!