Stil
cool
Isključi prikazivanje slika08
čet
01/26
Najslađi muzej
stella.blog.hr
Muzej čokolade jedan je od najmlađih beogradskih muzeja
Otvoren je u Beogradu, februara 2020. godine. U ovom
muzeju, osim sa eksponatima, posetioci mogu da se
upoznaju sa zanimljivostima i istorijom nastanka čokolade.
Muzej je osnovao Nenad Radulović sa suprugom,
a svi eksponati su originalni.
Muzej se sastoji od četiri prostorije, a svaka je uređena
tako da predstavlja jedan period u razvoju čokolade:
Soba posvećena Južnoj Americi, postojbini čokolade
Prvo ćemo u šume Ekvadora, naći ćemo plod kakaovca
i kušati ga. Nije loše.
Soba posvećena dolasku kakaoa u Evropu – razvojni
put, od dolaska u Španiju
Kušaćemo crnu, belu i ružičastu čokoladu.
Soba posvećena istoriji čokolade u Srbiji i Jugoslaviji
Soba sa eksponatima – različitim predmetima iz
svakodnevnog života, u celosti napravljenim od
čokolade, koji su jestivi, kao ova gramofonska ploča.
Na kraju dobijate smesu crne, mlečne i bele čokolade
i tridesetak dodataka, pa pravite svoju čokoladu.
Kad se ohladi u frižideru, spakuju je i ponesete je da
kući uživate u vašem origianlnom priizvodu.
07
sri
01/26
TRENERSKA ŠKOLA
zgmazoretkinje.blog.hr
U Zagrebu se održava Trenerska škola. Ove godine škola ima 10 polaznika iz Hrvatske i Srbije. I u ovoj 11 generaciji imamo 10 predmeta i 100 sati školovanja, te vrunske predavače, sveučilišne profesore...
- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????
- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????
KOLIKO IMAMO BANERA I PANOA
- 1 veliki samostojeći pano 3x4 metra
- 3 samostojeća "pingvina" 1x2 metra
- 6 banera koji pokazuju dvije turneje u Kini, te Tajvanu i tri na Martiniku
- 15 različitih navijačih banera i transparenata
- 20 zastava Zagreba i Zagrebačkih mažoretkinja 1x2
- 1 zastava Zagreba 1,5x3
- 2 ploće za autobus
- 4 magnetna natpisa za vozila
- 10 različitih ploća za najave tima na raznim jezicima
- natpise na cassa bubnjevima
VOZNI PARK
Zagrebačke mažoretkinje imaju vozni park od dva vozila (po jedan BMW X5 i Citroen C4). Automobilima idemo na nastupe, turneje, natjecanja, prevoze mažoretkinje iz škole na treninge, a doslovce služe i kao kamioni za prijevoz robe na nastupe i druge događaje.
Za automobile se brine dostavljač, koji prati njihovu ispravnost, servise, registraciju, doljeva ulje, vodu i ostale potrepštine, vodi evidenciju i to svaki tjedan... O tehničkoj ispravnosti vozila brigu brine mehaničar sa kojim imamo ugovornu obvezu i koji popravlja sve automobile.
Svaki automobil ima mjesečni putni radni list u koji se bilježe sve vožnje i detalji (ovo je naša zakonska obveza), te kontrolni karton na kojem su svi detalji o ispravnosti i stanju vozila, obavljenim servisima i registracijama.
Svi automobili su kasko osigurani upravo zato što ih vozi veliki broju ljudi. Za sva osiguranja vozila, kao i ostala osiguranja brine se Lucija Milas, naša bivša mažoretkinja S1A i mama naše sadašnje juniorke, koja ima svoje poduzeće za osiguranje.
Uz urede imamo garažu u kojoj su smještena sva vozila, te gume, ulja, antifriz i ostale tekućine, rezervni dijelovi i sva ostala oprema vozila. Svako vozilo ima aparat za gašenje požara u prtljažniku. Uz to u opremu vozila spadaju i dva mobilna razglasa za automobile, krovni nosači, te četiri žuta rotacijska svjetla.
Sva vozila su obojana u brendirana (brendiranje svakog košta 1100-1800 EUR), a automobili imaju velike oznake "ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE" na sve četiri strane.
CRKVA SV.KATARINE
Crkva svete Katarine Aleksandrijske je barokna crkva na Gornjem Gradu. Crkva je bila dio Isusovačkog samostana.
Na mjestu današnje crkve bila je mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća koja se tijekom turskih provala koristila kao vojno spremište. Po dolasku isusovaca crkvica im je data na uporabu, a kako je bila premala, između 1620. i 1632. su sagradili potpuno novu crkvu, te uz nju podigli samostan (danas Galerija Klovićevi dvori). U požaru 1674. crkva je potpuno izgorjela, pa su obnovu pomogli hrvatski velikaši, zbog čega su im postavljeni grbovi u crkvi, a dobili su i pravo da u njoj budu sahranjeni. 1874. crkva postaje sveučilišna crkva. Nakon stradanja u velikom potresu 1880. crkva je obnovljena prema projektu Hermanna Bollea.
Crkva ima pet drvenih i jedan mramorni oltar (iz 1729.). Svodovi i zidovi su ukrašeni raskošnim baroknim štuko dekoracijama iz 1732. godine. Crkva ima i baroknu propovjedaonicu iz 1690. Crkva ima raskošne orgulje. Zbog posebnog ambijenta u njoj se organiziraju koncerti ozbiljne glazbe.
MRTVIK
Mrtvik = mrtvac
Hmerl, kapnul, riknul, odapel = umro
Zdotrl se = umro je od starosti (potrošio se)
Sušica = bolest u kojem je osoba fizički propala (vjerojatno od raka što se prije nije znalo)
Posušil se = umro je od sučice
Pod ledinu = pokopan je
Particepl = osmrtnica
“Riknul je“ = umro je
„Hitili smo ga pod ledinu“ = pokopali smo ga
FILOZOF NA CVJETNOM
Na Cvjetnom trgu se sredinom osamdesetih muvao vrlo neugledan lik, puno pretio, neokupan, zarastao, u ofucanoj trenirci. Ponašao se vrlo vulgarno, priprosto i bez imalo manira (pljuvao po podu, vrijeđao prolaznike, puno psovao…). Iskreno, čovjek bi mu dobacivao par dinara jer je izgledao kao prosjak i lutalica.
No, pričalo se da je bio sveučilišni profesor filozofije koji je „prošvicao“, a svima nam je to bio dokaz da je mala granica između genijalnosti i ludila. U svakom slučaju čim bi ga obični prolaznici potakli na raspravu o nekoj temi iz društvenih znanosti, ne bi stao izbacivati podatke i filozofske teze. Mogao je satima pričati.
Mi bi nakon škole, kad su nam dali zadaću iz filozofije, marksizma ili sociologije dolazili na Cvjetni i nabacili bi mu temu iz zadaće, a lik bi u beskraj mljeo o tome. Mi bi lovili njegove misli i tako bez puno muke napisali zadaću. I pritom nije htio za „uslugu“ primiti nikakve nadoknade, niti cugu, niti lovu.
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 9. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
...nastavak u iduće postu...
Pitanje:
dvitririchi.blog.hr
Ukoliko netko djeda smatra ocem, oca prijateljem, baku majkom... što mu po toj logici može biti majka?
Raport
agava505.blog.hr
Raport s bijelih staza jedne @g@ve
Za koga je odlično je
od koga je
još je bolje
a moglo je i bolje
do noći
bit će gotovo ako
jedna @g@v@
bude dobre volje
sve l i j e v o m rukom čišćeno
jer desna još nije
u funkciji...
06
uto
01/26
Čestitka vjernicima pravoslavne vjere
luki2.blog.hr
Dok čekaš da sunce posljednje zrake ugasi, osmijeh neka ti lice krasi. Neka ti duša od sreće blista, jer sutra slavimo rođenje Hrista. Sve tvoje želje i miran san neka ti donese današnji dan. Sretan Badnji dan!
Hristos se rodi!
Sretno svima
andrea-bosak.blog.hr
Sretno onima koji slave SVETA TRI KRALJA
Sretno svima koji slave Badnji dan
Pahulje u tišini
star-rose-bloger.blog.hr
Kratka čarolija zime koju je najbolje promatrati iz topline doma.
Snijeg uvijek donosi podijeljene osjećaje. Za jedne je to najljepši dio zime – bijeli pokrivač koji utiša grad, škripa pod nogama i onaj poseban mir koji kao da briše rubove svakodnevice. Ljubitelji zime u pahuljama pronalaze radost, djetinju sreću i čaroliju zbog koje hladni dani imaju toplinu.
Ja snijeg volim drugačije. Najljepši mi je iz topline doma, promatran kroz prozor, uz šalicu toplog napitka i tišinu koja se ne nameće. Tada grad izgleda poput razglednice ili nježne kulise nekog starog filma – ulice mekše, svjetla tiša, a vrijeme sporije. Pahulje padaju bez očekivanja, ne traže da im se pridružim, samo prolaze i na trenutak uljepšaju pogled.
Zimi se često uhvatim kako gledam van, ali bez želje da izađem. Više mi odgovara biti promatrač nego sudionik. U toj bijelini pronalazim mir, ali i laganu čežnju. Neke pahulje znaju gdje pripadam. Dok se drugi raduju snježnim radostima, ja u sebi osjećam potrebu za toplinom – ne samo onom vremenskom, već onom unutarnjom, koja donosi lakoću i energiju. To je čar malih trenutaka.
Snijeg je za mene kratka priča. Tek pozdrav zime, malo čarolije na kratko. Dođe tiho, ostavi trag ljepote i polako prestaje, kao da ide na zasluženi odmor. I dok bijelina nestaje, u meni se već budi radost toplijih dana koji dolaze. Zima se povlači nenametljivo, a ona ljetna toplina, lagana i postojana, polako se nastanjuje u srcu.
Jer svako godišnje doba ima svoje mjesto i svoju svrhu. Zimu poštujem, ali joj ne pripadam. Moje vrijeme miriše na sunce, na duge dane, otvorene prozore i osjećaj da je sve moguće. Snijeg prođe, ostane uspomena – a toplina, ona se uvijek vraća. I uvijek zna gdje me pronaći.
Kratko : volim - ne volim
komentatoricamicaa.blog.hr
Način na koji daješ
nije u daru,
nego u dahu prije nego što ga pustiš,
u pogledu koji se spušta tiho,
kao da ne želi povrijediti.
Ono što se predaje može se izgubiti,
ali način ostaje,
mekan i nenametljiv,
poput topline koja se ne pamti po obliku,
nego po osjećaju
da je netko bio nježan
dok je davao.
svi imamo neke svoje "boleštine" za koje neki imaju razumijevanja, drugi čuđenja a treći odbijanja .
moja je boleština : volim poklanjati ono što mogu i to oduvijek , bez razloga i prigode , tek tako jer volim i mislim, kako drugoj "strani" sitnice mogu uljepšati dan. I obično bude tako .
Jedino ne mogu dokazati da osobno ne volim poklone : oni koji me dobro poznaju znaju da sam iskrena
Bagateliziranje tuđih hobija
toco1980foto.blog.hr
Jako puno ljudi danas ima neki hobi kojim ispunjavaju svoje slobodno vrijeme. Neki čak imaju i više hobija kojima se bave istovremeno, bilo da se radi o nekoj vrsti umjetnosti, sporta, kolekcionarstva ili sličnih aktivnosti.
Međutim, u društvu probleme često predstavljaju oni koji nemaju hobije, odnosno čiji su "hobiji" zabadanje u tuđe živote, poslove i hobije, te koji na sve imaju neki "pametni komentar". Istovremeno, najčešće vrlo malo znaju o onome što komentiraju, jer su njihova "znanja" uglavnom bazirana na predrasudama, stereotipima i snobovsko-malograđanskoj potrebi da ostave dojam vlastite važnosti.
Na primjer:
Kada se netko ozbiljnije amaterski bavi fotografijom, jer voli vizualnu umjetnost, estetiku i stvaralački rad, sigurno će prije ili kasnije naletjeti na nekoga kome su svi fotografi "paparazzi", "voajeri" ili "potencijalni teroristi", uz gomilu pametovanja o (ne)legalnosti i društvenoj (ne)prihvatljivosti snimanja. Istovremeno, krajnji domet tih kritičara je okinuti selfie mobitelom za sakupljanje lajkova na društvenim mrežama.
Kada se netko bavi sviranjem nekog instrumenta, jer voli glazbu i želi aktivno sudjelovati u njenom stvaranju, sigurno će naići na nekoga tko to smatra "proizvodnjom buke" i "maltretiranjem susjeda". Ti kritičari, uvjereni da vrhunski glazbenici nikada ne vježbaju kod kuće, sami nisu u stanju primiti ni jedan instrument u ruke, a njihov krajnji domet je puštanje glazbe s YouTube-a.
Kada se netko bavi sakupljanjem i čitanjem stripova, legitimnog oblika umjetnosti, često naiđe na nekoga tko tvrdi da je nenormalno da odrasla osoba čita stripove, jer su po njima "crtarije za djecu", a odrasli koji ih čitaju su "infantilni likovi nesposobni za čitanje ozbiljnih knjiga". Ti kritičari ne mogu pojmiti da je mnogo stripova inspirirano ozbiljnom literaturom ili da su sami stripovi poslužili kao inspiracija za filmove.
Kada se netko bavi planinarenjem, jer želi fizičku aktivnost, boravak u prirodi i bijeg od urbanog stresa, prije ili kasnije će naići na nekoga tko to smatra "besposličarenjem". Takvi kritičari od buljenja u mobitel ne vide nikakvu "konkretnu korist" od šetanja po planini. Njihov krajnji domet je gledanje putopisnih vlogova na YouTube-u ili Facebook-u.
Kada se netko bavi, primjerice, sakupljanjem džepnih noževa, što je legitimni hobi, bilo radi estetike, funkcionalnosti ili povijesnog značaja, prije ili kasnije naići će na nekoga tko ga zbog toga smatra "potencijalnim nasilnikom" ili "ubojicom", jer noževe doživljava isključivo kao oružje, a ne kao alat.
Kada se netko bavi vrtlarenjem, jer ga to opušta i omogućuje mu kontakt s prirodom te zadovoljstvo kada vidi rezultate svog rada, prije ili kasnije naići će na nekoga tko to proglasi "hobijem za penziće". Istovremeno, ti kritičari žale se da su začini, salata ili cvijeće na tržnici "preskupi".
Moglo bi se nabrojati još mnoštvo drugih hobija i reakcija takvih "znalaca" na njih.
Na kraju, važno je reći da bagateliziranje i omalovažavanje tuđih hobija gotovo ništa ne govori o samom hobiju ili osobi koja ga prakticira. Često, međutim, otkriva puno o kritičaru koji omalovažava. Štoviše, takvi stavovi, koji ponekad prelaze u žestoka zadirkivanja, nastaju iz jednostavnog razloga: kritičar ni ne pokušava razumjeti smisao i svrhu nečijeg hobija. Takvo ponašanje može ozbiljno narušiti odnose, pa čak dovesti i do pucanja prijateljstava.
05
pon
01/26
Mija je bila na kupanju i šišanju
luki2.blog.hr
Ma, ljepša od Al fotke!:)))))
Na poklon je i dobila novu maramu......To me malo i rastužilo, jer sam Goldici bila naručila lijepu maramu - ali nije dočekala da stigne....:(((((( Uffff....
Sada Mija odmara, zahvalna i sretna.
Ljub!
Osjećaj
pozitivka.blog.hr
(arhiva)
Kažu ti... ili moje ili nikako.
Nema izbora.
Ima.
Svakako, samo ne njihovo.
04
ned
01/26
O prevođenju i ostalome
luki2.blog.hr
Blagdani se bliže kraju, i ja ponovo radim. Puno prevodim, oči će mi ispasti:)))) Glava boli od svog tog bljeskanja i gledanja u ekran....Ali - što se mora nije teško. Jel? :))))
Kad razmišljam o kolumni o prevođenju (da, dobila sam zadatak napisati kolumnu o prebodenju, zamisli!), sjećam se svog prvog prijevoda. Jedna lijepa češka knjiga. Svaki dan zadajem si određeni broj stranica - drugačije ne ide. Postoji nešto što se zove - rok do kojeg trebaš predati prijevod.
Najprije čitam knjigu u izvorniku, a tek onda počinjem prevoditi. Ništa na ovom svijetu ne smije biti ometač. Nema televizije, nema radija. Koncentracija mora biti stalna, jer - kako bi to izgledalo da jednu te istu riječ počnem prevoditi na različite načine....Ne ide. Prevodi se u kontekstu priče, novele, romana - ne u doslovno značenju.
Zato je prevođenje najteži posao koji sam ikada u životu radila. Moraš prenijeti misao, kulturu, kontekst - a ne samo značenje riječi. Inače, čitatelj neće imati pravi doživljaj. Priča neće imati svoj tijek i svoje pravo značenje, čitatelj neće imati pravi doživljaj.
Također, kod prijevoda imamo riječi koje se zovu "lažni" prijatelji. To znači da riječ u jednom jeziku ima jedno značenje, a u drugome sasvim drugačije.
Evo primjera. Dok sam radila na Slovačkom veleposlanstvu, nazvala je jedna prijateljica. Nisam bila u kancelariji, pa su joj rekli da ću se vratiti "za jednu hodinu." Zahvalila se, spustila slušalicu. Srela me za dva dana i kaže da me treba biti sram da joj nisam rekla da negdje putujem i to na godinu dana! Jedva sam je uvjerila da hodina na slovačkom znači sat vremena, a ne godina dana.
Nikada se nisam osudila prevoditi poeziju, samo romane, priče i novele. Poezija bi baš trebala biti prepjev, a to je već malo teže postići.
Ipak, prijevod i prevođenje su vrlo uzbudljivi, i uvijek otkrijem nešto novo. O autoru, o djelu, o sebi....Divno je kad se prevodi živući autor, pa ako baš kod neke riječi ili rečenice zapne - možeš se konzultirati....Fraze se moraju prevoditi u kontekstu i kulturi jezika na koji se prevodi, da se pravilno shvati od strane čitatelja.
Dobar prevoditelj će u okviru svog prijevoda ostati neprimjetan, nenametljiv a savršeno jasan i razumljiv. Nikako mijenjati originalne misli autora, iako u jednu ruku prevoditelj postaje sukreator teksta. I baš zbog toga mora biti jako pažljiv.
Hoće li Al zamijeniti prevoditelja pitanje je koje se često postavlja. Neće. Nikada. Jer Al ne zna i ne može prenijeti - emociju.
Jeste vidjeli što radi ludi Trump? Hapsi Madura. I Ameri će kao privremeno vladati Venezuelom. My ass....:((((( Ne kažem da Maduro nije zaslužio zatvor, ali ovako se to ne radi. :(((( I što sad? Hoće li tako upasti Mađaru i oteti ga?! Molim?! I pikira na Grenland! Danska se odmah oglasila....Da ne bi bilo zabune....Pa da, rude, zračna baza Thule koja je Trumpu upala u oko i ne može bez nje - sve su to zgodni resursi za Ameriku. Jer - zašto ne?! Ima Trump onaj nuklearni gumbić....Lako je tako prijetiti....:(((? Uglavnom, čovjek je bolestan u glavici....:((((
Ljub!
O prevođenju i ostalome
luki2.blog.hr
Blagdani se bliže kraju, i ja ponovo radim. Puno prevodim, oči će mi ispasti:)))) Glava boli od svog tog bljeskanja i gledanja u ekran....Ali - što se mora nije teško. Jel? :))))
Kad razmišljam o kolumni o prevođenju (da, dobila sam zadatak napisati kolumnu o prebodenju, zamisli!), sjećam se svog prvog prijevoda. Jedna lijepa češka knjiga. Svaki dan zadajem si određeni broj stranica - drugačije ne ide. Postoji nešto što se zove - rok do kojeg trebaš predati prijevod.
Najprije čitam knjigu u izvorniku, a tek onda počinjem prevoditi. Ništa na ovom svijetu ne smije biti ometač. Nema televizije, nema radija. Koncentracija mora biti stalna, jer - kako bi to izgledalo da jednu te istu riječ počnem prevoditi na različite načine....Ne ide. Prevodi se u kontekstu priče, novele, romana - ne u doslovno značenju.
Zato je prevođenje najteži posao koji sam ikada u životu radila. Moraš prenijeti misao, kulturu, kontekst - a ne samo značenje riječi. Inače, čitatelj neće imati pravi doživljaj. Priča neće imati svoj tijek i svoje pravo značenje, čitatelj neće imati pravi doživljaj.
Također, kod prijevoda imamo riječi koje se zovu "lažni" prijatelji. To znači da riječ u jednom jeziku ima jedno značenje, a u drugome sasvim drugačije.
Evo primjera. Dok sam radila na Slovačkom veleposlanstvu, nazvala je jedna prijateljica. Nisam bila u kancelariji, pa su joj rekli da ću se vratiti "za jednu hodinu." Zahvalila se, spustila slušalicu. Srela me za dva dana i kaže da me treba biti sram da joj nisam rekla da negdje putujem i to na godinu dana! Jedva sam je uvjerila da hodina na slovačkom znači sat vremena, a ne godina dana.
Nikada se nisam osudila prevoditi poeziju, samo romane, priče i novele. Poezija bi baš trebala biti prepjev, a to je već malo teže postići.
Ipak, prijevod i prevođenje su vrlo uzbudljivi, i uvijek otkrijem nešto novo. O autoru, o djelu, o sebi....Divno je kad se prevodi živući autor, pa ako baš kod neke riječi ili rečenice zapne - možeš se konzultirati....Fraze se moraju prevoditi u kontekstu i kulturi jezika na koji se prevodi, da se pravilno shvati od strane čitatelja.
Dobar prevoditelj će u okviru svog prijevoda ostati neprimjetan, nenametljiv a savršeno jasan i razumljiv. Nikako mijenjati originalne misli autora, iako u jednu ruku prevoditelj postaje sukreator teksta. I baš zbog toga mora biti jako pažljiv.
Hoće li Al zamijeniti prevoditelja pitanje je koje se često postavlja. Neće. Nikada. Jer Al ne zna i ne može prenijeti - emociju.
Jeste vidjeli što radi ludi Trump? Hapsi Madura. I Ameri će kao privremeno vladati Venezuelom. My ass....:((((( Ne kažem da Maduro nije zaslužio zatvor, ali ovako se to ne radi. :(((( I što sad? Hoće li tako upasti Mađaru i oteti ga?! Molim?! I pikira na Grenland! Danska se odmah oglasila....Da ne bi bilo zabune....Pa da, rude, zračna baza Thule koja je Trumpu upala u oko i ne može bez nje - sve su to zgodni resursi za Ameriku. Jer - zašto ne?! Ima Trump onaj nuklearni gumbić....Lako je tako prijetiti....:(((? Uglavnom, čovjek je bolestan u glavici....:((((
Ljub!
Na kraju tjedna
komentatoricamicaa.blog.hr
Na kraju ovog tjedna zahvaljujem komentatorima i onima koji to nisu bili i Blogyju naravno u leggero tonu upravo onako, kako ste me prihvatili ovaj tjedan
pokušavam ponekad uzaludno riješiti kodove našeg postojanja
u kojima krijemo i radosti i bolesti i tuge svoje
sve tajne zapletene makijom još zelenom u ovoj zimi
pamćenje me gura u mrtvu točku
a mi - poput ove makije - protiv svih pravila
rastačemo sjeme zaboravljene nade
po ovoj pustopoljini od života misleći
kako sve što poslije nas raste može biti svježije i bolje
od onoga, što nosimo sobom
trebali bismo zamoliti nebo
neka drugima dade bolju šansu
neka zaustavi vrijeme
neka nas ostavi u ovome vlaku
koji ide Nikamo
i prolazi stanicom zvanom
Nigdje
foto: J.Gudić, Split
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr