
Stil
cool
Isključi prikazivanje slika21
ned
12/25
16 : 03
komentatoricamicaa.blog.hr
16:03 zimski solsticij 2025.
"Ovo je doba ljudi-guštera i ljudi- kameleona . Jedni se skrivaju, a drugi po potrebi mijenjaju boju."
Milan K.
Fala Bogu da nema samo njih (iako su većina), ali ima još i nešto normalnih, ovaca, budala, mornara i pjesnika. Dobro nam more posado !!!

foto: jani cotto...snaga zagrljaja

Čuvar banke u zimskom periodu
nepoznatizagreb.blog.hr

Narodna banka Hrvatske, ugao Ulice Račkoga i Martićeve. Snimio: Vanja
Pitam se hoćemo li možda jednom u budućnosti i na tome mjestu dočekati Adventski sajam? 
Čuvar banke u zimskom periodu
nepoznatizagreb.blog.hr

Narodna banka Hrvatske, ugao Ulice Račkoga i Martićeve. Snimio: Vanja
Pitam se hoćemo li možda jednom u budućnosti i na tome mjestu dočekati Adventski sajam? 
Nema naslova
y-complicated.blog.hr
Ako ste mislili kako sam vas zaboravila, nisam. Više mi je bio zanimljiv proces nego gotov proizvod, ali ne da mi se brisati slatka lišca dječice koja su kitila bor pa ćete dobiti samo finalni produkt.
Dječica su sva punoljetna, a kitili smo bor ranije jer nam cura, cura od sina danas putuje doma.
S njom brusim engleski i zanimljivo je kako kada ne koristiš jezik možeš zastati usred rečenice i nikako se sjetiti riječi poput: zavjesa, ladica, usisavač! Nevjerojatno! Ne znam jesu li godine u pitanju ili što?

Za razliku od vremena kad su djeca bila mala, a ja mlada i nadobudna žena, majka i supruga koja se na Badnjak ubila od posla, a i tjednima prije imala raznovrsne eksapade kupujući darove da bi na Badnjak iscrpljenost eskalirala pretvorila sam se u minimalisticu. Sklopila pakt sama sa sobom. Kuća mora mirisati na Bożić dok ja istovremeno trebam biti ispunjena i spremna za neku zimsku šetnju.


Ovu kutiju poznajete iz prijašnjih godina
Naravno kako ja ne bih bila ja kada ne bih mislila na svoje (voljene) prijatelje pa njima ostavljam sljedeće slike :

@jelen voli Saftka koji se tako zove samo u bajci, dok je @Lilianke njušku osobno upoznala i voli ga i dalje.
Ne znam što joj je? Ja ga poznajem već dugo, a i dalje ga ne volim, povremeno ga čak i prezirem! :))

Učinite si ove dane pred Božić mirnima. Smanjite brzinu, domovi ne moraju biti detaljno čisti, previše hrane vam i tako ne treba jer ste debeli, ono što vam sigurno neće škoditi (za razliku od previše kremastih kolača) su mir i spokoj pa poklonite si ih.
Za čestitati Bożić je prerano, čujemo se ako ne prije onda na sam Bożić.
Odoh tražiti odgovarajuću mjuziku za post. Pusam.
Nadam se kako nisam zaboravila ugraditi video
Tomislav
luki2.blog.hr
Danas je bio domjenak kvartove grupe Možemo, i baš smo se lijepo družili za kraj godine...
.jpg)
Plate savršene.....Ljudi nasmijati i veseli, jer - družit će se i imati nekoliko slobodnih dana, koji život znače....
Odmah nakon domjenka, odjurila u Sax.

Jer - Neki novi klinci....Uz posebnog gosta, violinista Antuna Stašića....

Antun Stašić....



Tomislav I ja....

Moje društvo večeras.....
Može li biti savršeno? Daaaaa!:))))))
Ljub!
SREDNJI PUT i ČETVRTA svijeća
komentatoricamicaa.blog.hr
I upozori ga da ne leti ni previsoko ni prenisko,
jer će vosak omekšati od sunca, a krila otežati od mora.”
— Ovidije, Metamorfoze, VIII
......................................................................................................................

Danas je paljenje četvrte svijeće.......LJUBAV
Često se kaže da je ljubav ta koja pokreće svijet. I potpuno se slažemo s time, neovisno o tome radi li se o partnerskoj, roditeljskoj, bratskoj ili prijateljskoj ljubav
20
sub
12/25
Rizik zbog fotke?
toco1980foto.blog.hr
Zdravlje i život su svakako važniji od "spektakularne fotografije kakvu nitko nije snimio".
Međutim, događalo se, a i još uvijek se događa, da nekim fotografima to nije jasno, te u lovu na takve fotografije često ne mare za vlastitu sigurnost, a ponekad ni za sigurnost drugih... Pa se događalo da su fotografi padali sa zgrada, mostova, litica ili pogibali pod kotačima vozila. Ili bili jako blizu da im se to dogodi...
U Japanu u zadnje vrijeme, čini se, ima jako puno problema sa tzv. trainspotterima, tj. ljudima koji vole fotografirati vlakove, a koji, snimajući vlakove čini se da nimalo ne mare za svoju sigurnost, a ponekad i ometaju druge - bilo prolaznike i putnike, bilo osoblje željezničkih stanica. Od skakanja na tračnice neposredno prije nailaska vlaka, do korištenja raznih rekvizita kojima ometaju prolaz (npr. selfie štapovi, ljestve i slično...)
Iz tog razloga su Japanske željeznice pokrenule kampanju kojom bi se to spriječilo i educiralo ljude..
Japanese Railway Pleads With Photographers to Stop Being Dangerously Dumb
19
pet
12/25
Šiš-miš:))))
luki2.blog.hr
Dugujem post od jučer. Zaspala.:)))) Četvrtak....
No, dakle - Annemarie, moja draga prijateljica i veliki borac kao i ja, odlučile smo otići u HNK - gledati "Šismiša". Meni je "Šišmiš" ljepši (glazbeno) od "Orašara". ("Orašara" sam gledala četiri puta! Dosta!)
Bile smo same u loži, u sredini....Divota!

HNK najavljuje "Šišmiša" na sljedeći način:
Komična opereta u tri čina Šišmiš (Die Fledermaus), hvaljeno djelo Johanna Straussa mlađeg, praizvedena je u Beču 1874. i odmah postala sinonim za operetni žanr. U samo šest godina opereta je postavljena u više od 170 kazališta na njemačkom govornom području što jasno pokazuje njezinu golemu popularnost. Mnogi je nazivaju operetom nad operetama, Gustav Mahler proglasio ju je najboljom komičnom operom, a hvalili su je i Franz Liszt, Richard Wagner, Arturo Toscanini, Herbert von Karajan, Leonard Bernstein i mnogi drugi veliki glazbenici. Libreto su napisali Richard Genée i Karl Haffner na temelju farse Zatvor Julesa Rodericha Benedixa i vodviljskoga komada Le Reveillon Henrija Meilhaca i Ludovica Halevyja. Nastao iz kazališne lakrdije vodviljskog tipa, Šišmiš posjeduje sve značajke komične opere ponajprije orkestralne i vokalne još iz vremena Mozarta i Rossinija. Sjedinjujući parišku sklonost parodiji s bečkim šarmom koji nikada nije sentimentalan, Strauss je stvorio djelo koje je poslije režije Maxa Reinhardta na sceni berlinske Opere 1928. postalo punopravnim dijelom opernih repertoara diljem svijeta.
To su one osnovne informacije- ali, za potpun doživljaj zaista treba ići i pogledati. "Šišmiš" me sjetio i na kazalište u Bratislavi, gdje sam po prvi puta ugledala - titlove, kako bi se zbog pjevanja moglo lakše i bolje razumjeti. Osim toga, u Slovačkoj je opereta pjevana na talijanskom - pa je prijevod bio potreban.
"Šišmiš" je imao djelove koji su trebali prijevod u određenim scenama i u Zagrebu.

Nakon predstave, slikanje ispred HNK - figurice "Orašara"......

I na kraju, mali pokloni: 15% popusta u Pet Centru - od Annemarie za Miju, pa privjesak za ključeve i praline od malina za mene....
Petak:
Promocija knjige - izdavač: Vuković-Runjič.....

Daniel Rafaelić je poseban lik, veliki filmofil, a trenutno živi i radi u Egiptu.

Daniel Rafaelić i njegova predivna i izuzetno duhovita knjiga. Milana Vuković Runjić je napravila baš pravi izdavački pothvat! Zna prepoznati kvalitetu.....

S lijeva na desno: Daniel Rafaelić, prof. Petar Bujas, prof. Marina Miličević Bradač i urednica knjige i izdavač Milana Vuković Runjić.

I evo moga primjerka knjige, s potpisom autora!!!!
Bila je izvrsna i zakuska, uz spring rolice, male senviče u croissant pecivu (šunka-sir), avokado, a od pića vino crno i bijelo, mineralka, tonic.....
Eto, dva dana prošla u trenu. Odgovorila sam i na komentare koji su pristigli na moje prošle postove, i komentirala ispod vaših postova.
Ljub!
BOŽIĆNI KONCERT U NEDJELJU
zgmazoretkinje.blog.hr

Božićni koncert na kojem će nastupati svi sastavi Zagrebačkih mažoretkinja održati će se
u nedjelju 21. prosinca 2025. sa početkom u 16 sati
u Manježu Hrvatskog vojnog učilišta, Ilica 256b
(vojarna na Črnomercu)
Sve mažoretkinje 2. i 1A seniorskog i juniorskog 1A sastava moraju doći dva sata prije, t.j. u 14 sati.
Mažoretkinje početnih sastava (2. Juniorskog ) trebaju doći u 13.30 sati na pješački ulaz u Hrvatsko vojno učilište, ulaz se nalazi sa desne strane kada skrećete sa Ulice Črnomerec.
Gledatelji moraju doći u 15.45 sati na kolni ulaz u Hrvatsko vojno učilište, koji nije sa Ilice, nego sa ulice Črnomerec. Ulaz je 260 metara od Ilice, prvi ulaz sa desne strane, nakon dva stara i jednog novog paviljona, te kapelice.
Dolazak novih mažoretkinja je obavezan. Osim koreografija na koncertu će se prezentirati svi treneri, uprava, način rada. ULAZ JE BESPLATAN!
Tko ne dođe na trening 20. prosinca ili ne dođe na generalnu probu u nedjelju 21. prosinca u 13:30/14:00 sati neće ići na nastup, jer je nemoguće postaviti formacije bez prisustva svih mažoretkinja.
Djevojke moraju imati najlon čarape, te bijele tenisice, dok seniorke moraju imati vlastitu šminku.
MOLIMO SVE MAŽORETKINJE DA NA NASTUP DOĐU U UNIFORMAMA radi limitiranosti garderoba.
Napominjemo da za privatne stvari nismo odgovorni, t.j. molimo roditelje i mažoretkinje da na nastup ne uzimaju novac, mobitele, nakit, i ostale vrijednosti koje bi mogle nestati iz garderobe za vrijeme nastupa.

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????
- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana
- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama
- ponedjeljak 29.12. u 10:00 HVIDRA, Slovenska 21 (dodjela priznanja Thompsonu), o/o Suza
- ponedjeljak 29.12. u ???? KC D.Petrović (polufinale Kutija šibica), o/o Suza
- utorak 30.12. u ????? KC D.Petrović (finale Kutije šibica), o/o Suza

Blog je osnovala naša predvodnica Doroteja Kukolja 27.7.2007.
Do sada je imao:
- 7.269.124 posjetitelja (prosječno 427.595 godišnje ili 1171 posjet dnevno)
- 2093 postova (u prošloj godini 101 post)
- 173.279 riječi u postovima (prosječno po postu 92,6)

SUBVENCIJE
Da bi se ostvarila subvencija potrebno je jako puno posla, papirologije i živaca.
1. Pračenje natječaja
- mora se konstantno pratiti natječaje na svim nivoima, jer nakon što se objave postoji rok koji je obično kratak
- potom se treba natječaj dobro proučiti, sa svim detaljima, jer se obično u njima skriva niz začkoljica, problema, detalja, a samo jedna greška i odbacit će molbu kao nepotpunu ili nepravilnu
2. Prijava projekta
- potom se rasprave svi potencijalni projekti i odaberu se oni na koje ćemo se javiti
- nakon toga je prikupljanja enormnog broja papirologije koja se traži (izvodi iz registra, ugovori sa bankama, potvrda o ovlaštenoj osobi za zastupanje, potvrda o nekažnjavanju, potvrda o plačenim svim porezima i prirezima, izvod o statusu udruge, i još tona papirologije)
- onda se sve to ovjeri kod javnog bilježnika
- potom slijedi pisanje natječaja, što je ogroman posao, a materijali prelaze i preko 500 stranica
- nakon toga se ispunjava vrlo kompliciran obrazac sa milijardu pitanja i podobrazaca, linkova i priloga
3. Slanje prijave
- kada to sve obavimo šalje se elektronički obrazac i neki osnovni elektronički dokumenti
- uz to cjelokupan projekt sa svim prilozima i prikupljenim dokumentima šalje se preporučeno sa povratnicom
- promašite li rok samo sa 2 minute (do 23:59 navedenog datuma), odbacit će vam projket bez obzira je li razlog kašnjenja opravdan, te koliko vam je projekt važan i kvalitetan
- pogriješite li i jedan zarez odbacit će vam prijevu bez mogućnosti ispravke
4. Potpisivanje ugovora
- ako smo prošli na natječaju, odlazimo u Ured na potpisivanje ugovora.
- ugovor se pročita, potpiše se i ovjeri 5-6 primjeraka ugovora
- potom ugovor zavedete u svoje poslovne knjige
6. Izvješča
- da bi se sredstva ostvarila potrebno je predavati kvartalna, polugodišnja i završna izvješča koja su vrlo detaljna i ekstremno jako se kontroliraju
- osnovni dokument za izvješča je obrazac koji treba vrlo pažljivo i detaljno ispuniti, a sukladno natječaju i projektu
- za to je potrebno i opet stotine stranica papira, dokaza, svaki, ali baš svaki račun, izvod, platna lista, nalog...
- i usprkos toga redovno traže nadopune, objašnjenja, dodatne dokaze (npr. nije dovoljan samo račun za hotel na Europskom prvenstu, nego i posebna ovjerena lista učesnika)
- ukoliko nešto sa izvješčem ne valja, morate novac vratiti
7. Kontrola
- u sve to vrijeme provedbu projekta kontrolira resorni ured, ured za kontrolu grada, razne nadzori...
- u svakom momentu mogu tražiti objašnjenja, dokumente, papire, usporebe, uvid, prisustvovati nastupu ili drugom događaju...
- uz to postoji još i kontrola državnih inspekcija, financijske policije, porezne inspekcije, inspekcije za udruge...
Tona papira, dokumenata, brdo vremena. Jedna osoba mora se baviti samo time cijele godine.
I još uz to od uspješnost prolaska na natječajima je oko 5%, što znači da prijavljujete brdo toga, nalazite tonu papira i trošite gomilu vremena nizašta.

DVERCE
Gradska palača za svečane prijeme i reprezentativne svrhe Dverce nalazi se na glavnom ulazu u Gornji grad preko puta kule Lotrščak. Palača je prije nosila ime Buratti. Polača se naslanja na gradske zidine, a današnji izgled joj je podario arhitekst Kuno Waidmenn u 19.stojeću. Kontesa Klotilda Buratti je poklonila Gradu Zagrebu palaču za reprezentativne svrhe, 1912. godine.
Palača ima velik broj prekrasnih i raskošnih salona, vinski podrum (u kojem se jasno vide gradske zidine iz 13. stoljeća), niz ureda i pomoćnih prostorija, ogroman broj vrhunskih umjetnina, te zbirku hladnog oružja iz razdoblja Seljačke bune. U crvenom salonu, svečanoj dvorani, gradonačelnik Zagreba prima goste i dodjeljuje nagrade.
Palača je doživjala mnoge predsjednike, uglednike i najviše događaje, no i tri malo drugačija. Ante Pavelić je u Dvercima imao svoju rezidenciju, Josip Broz Tita u njoj je primio počasni doktorat, a turski predsjednik Erdogan je tražio da na 430 godina starom tepihu obavi svoju molitvu.
Zagrebačke mažoretkinje su mnogo puta obavljale protokole i ceremonijale u Dvercu, a ovdje je Grad Zagreba napravio i prijem za sudionike Europskog prvenstva mažoretknja 2011.





SLATKO
Cuker, cukar = šećer
Cukerpeker, cukeraj = slastičarnica
Štrudl = savijača
Aplštrudl = savijača od jabuka
Himperštrudl = savijača od malina
Kitnkez = desert od dunja u šećernom preljevu
Zlevka, zlevanka = u pečnici zapečen desert od kukuruznog brašna, sira i jaja
Šnenokle, šnernokrli = žličnjaci od tučenih jaja s mlijekom
Cvičiknedli = knedli od krumpirovog tijesta u kojima je šljiva, a posuti su prezlima i šećerom (u današnje vrijeme se umjesto šljiva stavljaju marelice, jagode, jabuke, vanilija, pa čak i čokolada - no, originalni cvičiknedli su sa šljivama)
“Otpelal sam decu u cukerpekeraj“ = odveo sam djecu u slastičarnicu

HENDRIXOV MOST
Željeznički most “Sava – Zeleni most” najstariji je mostu u Zagrebu koji je u funkciji prometa vozila. Na tome je mjestu još davne 1862. izgrađen jednokolosiječni čelični rešetkasti željeznički most. Zbog dotrajalosti i činjenice da više nije udovoljavao prometnim potrebama, 30-tih godina prošlog stoljeća odlučeno je da se korito Save premosti konstrukcijom s jednim velikim rasponom od 135 metara te da se most izdigne za 2,5 metra u odnosu na stari željeznički most radi denivelacije s cestovnim priobalnim prolazima.
Most je vremenom dobio bijeli grafit „Hendrix“ po Jimiu Hendrixu, legendarnom gitaristi. No, nedavnom obnovom mosta prebojan je grafit. Isti je još dva puta niknuo nakon prebojavanja, no svaki puta ga je vlast prebojala. Vrlo nerazumno, obzirom da je Hendrix grafit na mostu kojem su i zagrepčani dodijelili to ime legandaran, a pravi zagrepčanci, koji inače ne vole grafite, ovo smatraju silovanjem urbane kulture i rada protiv duha Zagreba.
SA LJETNOG KAMPA - 5. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
Srijeda - 5. dan

dijeljenje slika putem poveznice

pro hosting slika

plugin for image upload



















url slike za forum


...nastavak u idućem postu...
Vox populi
dvitririchi.blog.hr
Kaže jedan...da bi se tribalo drogirat. Kažem...naravno...i to svaki dan...a ne samo vikendom.
I još kaže, da bi za Božić tribalo peći samo kolače s hašišom. Da osjetimo svi tu radost Božića. Euforiju. Tu sam odšutjela. Nisam imala odgovarajući repliku. Možda smislim u hodu, hodajući.
I da je prošlog Božića bio mortus već na Badnjak prijepodne.
Krvi ti Irudove.
Isus Krist Hedonist, tako bi današnji čovjek mogao doživljavati smisao i suštinu postojanja vlastitosti u slobodi i duhovnosti vlastitog bivstva. Kvragu sve, glavno da je moje jastvo sretno, zadovoljno i ispunjeno u vječnosti, na trenutak. A trenutak je sve. Slijedećeg me već možda nema. I onda, zašto ne?
Nove vrijednosti... novi recepti...
Uah.
KAD SE VATRA GASI ?
komentatoricamicaa.blog.hr
" Ima mladih staraca kao što ima puno i starih mladića. Starost čovjekova odista počinje tamo gdje svršava njegovo oduševljenje. Čovjek koji ne može da zatreperi, oduševljen za neku ideju ili za neku ličnost, star je i mrtav. Mladost, to je prije svega sveta vatra.
Samo onda kad se ta vatra ugasi, treba leći i umrijeti."..........J. Dučić

divne su sve varke za koje smo mislili
da su istine
a sad su oko nas mrtvo lišće
zima zimnija od stvarne zime
a mjeseci se vuku sporo kao kroz blato
ni osmijeha nema jer ostade zarobljen u nekim
dalekim danima
i tako...
nestale su noći u pouzdanim rukama
i tinjajući prestaje vatra
a mi ?
gledajuć' u zadnji žar
očekujemo još jedno sutra
18
čet
12/25
Mate
konobarica123.blog.hr
//Ako u Gradu Rijeci postoji glas razuma onda je to glas riječkog nadbiskupa metropolita Mate Uzinića. Monsinjor Mate Uzinić nije konfliktan, ali nije niti plah čovjek. Govori mirno, kad treba kaže ono što misli bez obzira koliko to bilo nepopularno, ne mora vikati da bi ga se daleko čulo, da bi njegov glas odjeknuo u javnosti. Ono što mu donosi jednu posebnu dimenziju je duboka empatija, u središtu njegovih nastupa uvijek je čovjek – ranjen, izgubljen, marginaliziran. U tome je dosljedan, jer on ne teoretizira o ljudima, on govori za njih. A kada govori, ne čini to hermetično, Mate Uzinić vjeru prevodi u jezik svakodnevice. Kao čovjek koji se ne boji ranjivosti, koji je spreman priznati ograničenja Crkve, propuste institucija, pa čak i svoje dvojbe, nekako se čini itekako pozvanim progovoriti o svim malformacijama s kojima se društvo u posljednje vrijeme susreće, o porastu nasilja, atmosferi straha, o sve izraženijim podjelama. Jer riječki nadbiskup je mostograditelj koji svjesno pokušava smiriti polarizaciju, spajati svjetove – konzervativce i progresivce, vjernike i ateiste, Crkvu i društvo. U tome je ponekad usamljen, ali ustrajan. I dokazao je to više puta, posljednji put nakon što je skupina maskiranih huligana pokušala na Zametu napasti mlade karatiste i karatistice iz Srbije zato što su – iz Srbije.//
//Imam dojam da su u našem društvu problem i stranačka pogodovanja. I pritom ne mislim samo na vladajuću stranku. Svi između sebe imaju nekakve dealove, ako želite dobiti nekakvu poziciju možete je dobiti samo ako pripadate nekoj stranačkoj opciji, koja onda tako dijeli snagu, interese i utjecaj. Sjećam se da je bilo ljudi koji su bili kandidati za namještenja u banalnim institucijama, a mogli su postići samo to da budu v.d. ravnatelji, stvarni ravnatelji nikada nisu mogli postati jer nisu imali stranačku iskaznicu. To je jako problematično, to sve skupa pogoduje problemima našeg društva, a sve to pokazuje da je naše društvo bolesno. Dakako, posljedice su i ove stvari koje se događaju, opća apatija u društvu, a onda i širenje nasilja. Od onog obiteljskog, preko vršnjačkog, navijačkog do nasilja prema manjinama i strancima.//
Izvrstan intervju Kristiana Siroticha za portal Artkvart sa riječkim nadbiskupom msgr. Matom Uzinićem možete pročitati na poveznici:
https://artkvart.hr/mate-uzinic-moramo-se-vratiti-razumu-vjera-nikad-nije-bila-protiv-ljudi-ona-je-uvijek-za-covjeka/
U ovim suludim vremenima pravi melem.
Živili!
Život s mačkicama
teutinaljubav.blog.hr
Za razliku od moje Drage, ja nikada nisam imao neko posebno iskustvo s mačkama. Znao sam u klubu pomilovati mačke, no to je bilo to i ništa više, nikakova posebna maženja. Draga voli mačke i imala ih je prije dok je bilo prilike. Za vrijeme šetnji zaustavljala bi se pored svake mačke i pokušavala ih barem podragati.
Kada smo kupovali stančić u Osijeku računali smo s time da imamo kakvu mačkicu. Prilika se pružila upravo za rođendam moje Drage prošle godine. Jedan par je dijelio mačiće iz okota. Pogledao sam u transporter i prišao mi je mačić. Isti tren sam osjetio da će biti naš. Teško je opisat iznenađenje i veselje moje Drage kada je vidjela poklon. Mjesec ili dva nakon toga djeca naše susjede na poklon su od oca (rastavljeni roditelji) dobila mačkicu. Osim kratkotrajnog veselja mačkica im uskoro nije bila ništa više od povremene igračke. Vidjeli smo i koliko je nebrige oko nje. Uskoro je malena počela dolaziti k nama. Čak je jedan dan kada je ostala sama u kući, skočila s prozora na katu da bi nam došla. Bilo je normalno da ju posvojimo i tako je naš Roki dobio jednako staru sestricu.
Umjesto da ih čuvamo zatvorene u kući naučili smo ih na slobodu u našem vrtu. Sada su svi vrtovi i sva stabla njihovo carstvo. Danju su vani a naučilli smo ih da poslije večere ostaju doma do jutra. Na njihovoj slobodi mogu im zavidjeti sve kućne mačke.Proljetos nam je počeo, uplašeno, prilaziti sivi mačak, mršav i bilo ga je tužno gledati. Navodno mu je umrla gazdarica pa je ostao sam. Postupno je stjecao sve više povjerenja i dolazio je na hranu naših mačaka. Sada je to krasan veliki mačak, bezgranično mazan. Noću je vani, sam traži da ga pustimo, a danju spava kod nas.
Hranimo ih najboljom mačjom hranom i dlaka im je prekrasna meka i nježna.
Zanimljivo je vidjeti kak se naše mačkice ponašaju kao mačja obitelj u prirodi.
Roki. Pravi otac obitelji. Leži sa strane i obično spava.Voli da ga mazimo ali samo tamo gdje nam on to dozvoli, Nikada u krilu ili naručju. Kada ga vidimo kako protegnut leži na komodi ili na krevetu pojeli bi ga od ljepote. Spava nam do nogu na krevetu a pred zoru približi se na rukohvat da ga možemo milovati.
Miki tigrica. Prava mater u obitelji. I kada spava stalno je na oprezu, stalno joj uši rade kao radari. Pazi na vratima tko ulazi u kuću pa se sivko teško usudi uči dok je ona na straži.Kakova je to maza! Dođe k meni u naručje pa me ljubi ili spava na grudima kada legnem na trosjed. Kada legnemo spavati uvuče se među nas u toplo, u zagrljaj. Njeno predenje najljepša je uspavanka. Vani je prava lovica. Kada uhvati guštera, pticu ili miša donese ih da se pohvali i da se i roki igra ili pojede pticu ili miša.
Sivko. Preslika onoga što se dešava u prirodi. Nastoji biti prihvačen kao dio obitelji. Kao da nam je zahvalan što smo ga prihvatili prava je maza. Sjedne pred nas ili nam skoči u krilo da ga mazimo. Najviše voli spavati u mojoj stolici i samo čeka priliku kad se dignem.
Toliko nam ljubavi pružaju, tako su nam ispunili dom da ne možemo zamisliti da ostanemo bez bilo koga od njih.
Da
penetenziagite.blog.hr
Svojedobno sam na Trećem odgledao zanimljivo djelce Sally Potter „Yes“ iz 2004. u kojem filmu, ljubavnoj priči gotovo u cijelosti ispričanoj u jambskom pentametru, da citiramo najave, sudjeluju žena - znanstvenica u braku bez ljubavi s političarom i muškarac - libanonski liječnik u samonametnutom egzilu koji radi kao kuhar u londonskom restoranu. Upoznaju se na banketu i upuštaju u bezbrižnu, strastvenu vezu, no prezir kojeg on doživljava kao muslimanski imigrant u Velikoj Britaniji uzrokuje prekid uz izostanak objašnjenja i njegov povratak u domovinu. Ona malo po malo iz njega izvlači razloge i pokušava suosjećati, pa nadoknađujući gubitak njegove ljubavi leti u Havanu kako bi sredila stvari na plaži i u barovima. Šalje mu kartu, ali ne gaji iluzije da će joj se on pridružiti u ovom karipskom melting potu - što se ipak na sretnom koncu zbiva.
Ono što me u filmu posebno intrigiralo nije naravno sama ljubavna priča, pa čak niti sjajna zvučna kulisa (uz očit trud na vizualnom identitetu) - već potka koja se provlači od početka do kraja, a obuhvaća prikaz pomalo iščašena i začudna filozofskog pogleda na svijet ispričanog kroz riječi čistačica što se u raznim rolama pojavljuju u filmu i prolaze kroz radnju kao naratori i sporedni, jedva zamjetni likovi.
Tako na početku djevojka što čisti stan bračnog para deklamira sljedeći monolog:
„Kažu da najbolje čistim. No, čistoća je tek iluzija. Mi znamo kako se prljavštvine nikada ne možete riješiti. Ne možete je sakriti niti očistiti sve dok je života. To je naša koža, naše dlake. Moj posao je poput lijeka. Često vidim utisnutu bol na krevetima... Trebali biste zatvoriti oči i uši pred onime što se događa. Ali, naravno, vi ne želite sve znati… Misle da smo mi čistači nevidljivi, da ne postojimo. Samo stvaramo našu čaroliju i svi smo jednaki. Mi smo gomila, bez duše, bez prava. Samo s jednim ciljem - da im uljepšamo živote. Kozmetički umjetnici. Savjetnici za prljavštinu…“
Glavna junakinja, znanstvenica, pokušava upravljati svojim osjećajima definirajući svoj svjetonazor u svjetlu posla kojim se bavi, pa u toj nakani zaziva Boga, moleći Ga da je ne tjera pogađati što joj želi poručiti, jer bi mogla pogriješiti:
„Znam da sam toliko zalutala, da ne pripadam nijednoj tvojoj crkvi. Pjevala sam hvalospjev znanosti. Da, pjevala sam ga svakoga dana. Ali to je jedino što sam znala moliti. Dvadeset godina, Bože, je li to moguće? Rezala sam, secirala, pažljivo i s poštovanjem. Svaka živa stanica je bila izvor čuđenja, dok sam pokušavala prodrijeti u tvoju tajnu… Bože, ti nikada ne lažeš. Ali imaš tajne. Kao i ja. Sve što sam bila, pretvorilo se u pepeo i sumnju. No, ljubav me okusila i ispljunula. Nestalnost neće nikada otići. Zapravo, to je jedina sigurnost... Doći će jednoga dana vrijeme kada me neće više biti. Možeš li mi oprostiti što ne... što ne vjerujem u Tebe?“
Radnja filma odlazi svojim tijekom, da bi ista djevojka, čistačica - na koncu, još prije nego li postane jasno ima li film sretan svršetak ili nema – stigla u priliku da zaključi i temeljito opiše ovaj svjetonazor. Zapravo, zbog tog monologa ja vam sve ovo i lijepim ovdje.
„Postoje i virusi. Neki kažu da su oni prva stvorenja. Toliko su sitni da ih ne možete očistiti. Nikada; potpuna je čistoća nemoguća. Samo premještamo prljavštinu. Posao bez kraja…
Možda je ova zemlja bila puna pahulja. I neki veliki čistač je jednom kazao "Dosta!" pa smo tako svi preživjeli. Zašto ne? Mi smo paraziti koje je Bog zaboravio. Ali, nismo nestali, iako je to naš najveći strah. Nije gotovo ni kada umremo, jer sva stvorenja se hrane jedna drugima. Svatko je nečija majka ili barem domaćin. Možda se promijenimo, ali ne nestanemo. Ostavljamo mrlju, otisak prsta, nered… Možda bol, strah ili sumnju u nečijem srcu…
Kada pogledate pomnije, ništa ne nestaje; samo se mijenja. Noć postaje dan, a dan noć. Ali čak ni to nije konačna istina; jer sve što radite ili govorite ostaje vječno i ostavlja dokaze... Razum zapravo ne postoji. Ništavilo uopće ne postoji: možda je veoma sitno, ali je ovdje. Vjerujem da zapravo stoga niti "NE" ne postoji. Postoji samo "DA"…..“
Eto, umjesto da vam sam prepričavam radnju ili ispisujem traktate i zapažanja o tome, odlučio sam podijeliti s vama ovaj meni prilično fascinantan tekst. Prijevod je moj, a titlovi skinuti s neke baze titlova za filmove.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr