BLOG

FLICKR
Iva
Yaki
Žanetić

Viola

HPS

Hiking Croatia

P O D S J E T N I K:
dalibor
Galeb
Brod
Afrika
Svedjanka
Topsicret
Rimljanka
Pulezanka
Bugenvilija
Sebastijan
Po putu i azimutu
Jeruzalem, Jeruzalem

MAKARANI:

NanaBlog1
Valcer
Londra
srktrk
Kral
Karlo

SJEĆANJA

borut

07.04.2025., ponedjeljak

Opet su jutros u polju procvali...

- 23:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Moj chatbot ovako komentira fotografije koje sam mu opisao: Na fotografijama – jutro puno tišine i sjene, gdje se sunce tek probija kroz izmaglicu, zlatnim prstima dodirujući visoku, rosnu travu. Iznad nje, razliveno crveno polje makova, neočekivano, neobrađeno, kao da ga je priroda ostavila namjerno, na dar.

U pozadini, obrađeni vinogradi, maslinici i voćnjaci – red, trud, ljudska ruka. A nasuprot njima, ovo divlje polje, neukrotivo i nježno u isto vrijeme. Među stablima i stazama, pet-šest biciklista prolazi šutke, gotovo s poštovanjem. I poneki šetač, tek silueta u daljini.

Cvjetovi makova gusti, raskošni, a opet krhki, naginju se pod kapima rose. Tlo je vlažno, a koračati između njih djeluje gotovo kao svetogrđe – bojazan da se ne naruši ta ljepota, da se ne zgazi nešto što nas vraća unatrag.

U svemu tome, osjeća se ritam. Ne stajanje – nego dah prirode. I miris jednog davnog proljeća, koje je, čini se, odlučilo nakratko navratiti natrag. (borut 08.04.2025. 03:10)

01.04.2025., utorak

Rode

Danas su mojim nebom klizile rode, tihe sjene na plavetnilu, vječne putnice između svjetova. Kružile su, kao da traže odmor, kao da im vjetar šapuće da negdje dolje postoji zaboravljena bara, preostali kutak vode gdje mogu utoliti glad i skupiti snagu za nastavak svog puta.

Tko zna odakle su došle? Možda iz dalekih afričkih savana, gdje su zimi tražile toplinu i obilje, ili s nekih riječnih obala, gdje su danima stajale u plićaku, razmišljajući o povratku. Ali zov doma uvijek pronađe put kroz oblake. On je upisan u njihovim krilima, u ritmu njihova leta, u nekoj tajnoj melodiji koju nose u sebi.

Tamo negdje, na krovovima i stupovima starog sela, čekaju ih gnijezda, nestrpljivi pogledi onih koji vjeruju da donose sreću. Možda negdje na pragu netko gleda u nebo i uz osmijeh šapće: „Vratile su se.“ Jer rode ne donose samo novi život, one donose nadu – svake godine, nepogrešivo, kao kazaljka sata što mjeri prolaznost i ponovni dolazak ljeta.

Kad ih ponovo vidimo, to će biti u nekom kasnom ljetu, kada nebo opet postane njihova cesta prema jugu. Proletjet će visoko, ne osvrćući se, nošene nevidljivim nitima vjetra koji ih vodi kroz godišnja doba. Nestat će na horizontu, ostavljajući samo prazninu u zraku i tiho obećanje da će se u proljeće opet vratiti, slijedeći isti nevidljivi put kojim su i došle.

- 18:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Čista poezija Borute !

Rode poznaju dom, a ne granice i to je divno saznanje i za ljude i za rode

Pozdrav iz škure bure (Annabonny 01.04.2025. 19:31)

Lijepo ih gledati a mnoge će se vratiti i u Lonjsko polje. (gogoo 01.04.2025. 21:18)

Prekrasan tekst i fotke. Hvala! (Dnevnik jedne babe 01.04.2025. 21:48)

Preliheo! I tekst i fotografije. Hvala! (luki2 01.04.2025. 23:38)

Ispo duge

Vesna je kroz prozor uvatila dugu,

Whats-App-Slika-2025-04-01-u-07-12-53-7dff2292

a Luky je napisa

"...Proć san tija ispo duge ka i svi
Mislija san da me tamo čekaš ti..."

- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2025., srijeda

Proljetni izlazak

Ugodno proljetno jutro. Vesna i ja se spremamo za izlazak – ona izgleda odlično, kao i uvijek. Ima dogovoren pregled kod obiteljskog liječnika. Sve obavlja brzo i efikasno, a ja je pratim do lifta koji nas vodi u podzemlje iste poslovne zgrade. Tamo, na parkiralištu, gdje smo ostavili auto, vlada žamor – kamioni dolaze i odlaze, opskrbljuju malu samoposlugu koja se nalazi odmah pored. Trebamo i mi nešto kupiti, pa ulazimo unutra.

Samoposluga je skromna, s uskim prolazima između polica. Vesna i ja se vrtimo među njima, razgovaramo i smijemo se. U jednom od prolaza dvije žene živo pričaju. Pogledaju nas, osmjehnu se i zaustave nas. Komentiraju kako je lijepo vidjeti nasmijan par koji tako dobro izgleda. Vesna ostaje s njima u razgovoru, a ja odlazim na blagajnu, plaćam i izlazim van.

Na parkiralištu – prometni kaos. Jedan kamion manevrira, nekoliko automobila pokušava izaći ili se ugurati u slobodno mjesto. Opasno je prolaziti. Stajem na izlazu iz samoposluge i čekam Vesnu. Pored mene izlazi i jedna žena, gura kolica puna svega i svačega. Zastane, ljutito uzdahne i počne se žaliti na arhitekta koji je projektirao ovaj užasan objekt, gdje je na svakom koraku potencijalna opasnost. Slušam je i odlučim se našaliti. Stavljam ruku na prsa, širom otvaram oči i ozbiljnim glasom izjavim:

– Ja sam to projektirao.

Njeno zaprepaštenje – neprocjenjivo! Oči su joj se razrogačile, a vilica se gotovo spustila do tla. Njezina reakcija teško se može opisati riječima, ali zamislite trenutak kad vam se cijeli svijet izokrene – upravo tako je izgledala. Brzo joj se ispričavam, a onda nastavljamo razgovor, sada već kroz smijeh. U tom trenutku dolazi Vesna i preuzima inicijativu. Razgovor postaje još vedriji, simpatičniji – smijeh se širi kao među starim prijateljima.

Nakon srdačnog rastanka, promatram kako se ta ista žena približava malenome crvenome džipu. Počinje trpati stvari u njega, a ja prepoznajem to vozilo – bio je parkiran tako nespretno da sam se jedva progurao do svog auta. Brzo hitam prema njoj i, s odglumljenim negodovanjem, upitam:

– Ma tko je mogao ovako parkirati?!

Pogleda me i u tom trenutku njezin smijeh eksplodira. Više nije mogla stati. Smijemo se zajedno, gotovo suznih očiju. Vesna me povlači za rukav, vrijeme je da krenemo, a ja se i dalje smješkam – još jedno neobično, ali veselo jutro iza nas.

- 23:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ma vidi vraga : koji si ti dišpetož ali uz smij pa ti se oprašta......Laku noć, kasna je ura (Annabonny 27.03.2025. 00:10)

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

<	travanj, 2025
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Blagdani-Katolicki
Blagdani-Muslimanski
Blagdani-Zidovski

Zašto "Borut"?

VOLIM PROCITAT PONOVO
(sunce daje zemlji svjetlost, u tami ostaju neiskazane misli):

S A L I M
Del Vechio - Maestro
B o r i s
Post bez slike

Jeruzalem, Jeruzalem (1)
Jeruzalem, Jeruzalem (2)
Jeruzalem, Jeruzalem (3)
Jeruzalem, Jeruzalem (4)
Jeruzalem, Jeruzalem (5)
Jeruzalem, Jeruzalem (6)
Jeruzalem, Jeruzalem (7)

Vesni za rodjendan

Iva
Iva u Budimpesti

VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,

KOD G-a(Zagreb-Trnsko)

I KOD BARTULA (Micpe Ramon)

A R H I V:

2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII,VIII,
IX, X, XI, XII

2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2015.

I, II, III, IV ,V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII

2017.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2018.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2019.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII, IX,
X, XI, XII

2020.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2021.
I, II, III, IV , V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2022.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2023.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2024.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2025.
I, II, III, IV, V,
VI,