novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

18

čet

04/19

* Jaja, šparoge, leća, bučino ... 410 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag jaja (150) - 2 kom. manja
15 dag kuhane leće (150) - pola konzerve
10 dag šparoga (20) - pušlek s placa
0,1 dl bučinog ulja (90) - 1 čep
sol, papar, češnjak, kopar

- skuhaj, ohladi, nareži
- začini i serviraj kao salatu

Jednostavno rečeno, izvrsno ;)

* Jaja, šparoge, leća, bučino ... 410 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag jaja (150) - 2 kom. manja
15 dag kuhane leće (150) - pola konzerve
10 dag šparoga (20) - pušlek s placa
0,1 dl bučinog ulja (90) - 1 čep
sol, papar, češnjak, kopar

- skuhaj, ohladi, nareži
- začini i serviraj kao salatu

Jednostavno rečeno, izvrsno ;)

Pitam se,pitam...?

bellistra.blog.hr

Ako na uši idu ..naušnice,
..na ruke idu narukvice..
...a kud ide nakit?
...hmmm...

Nije još počelo

nachtfresser.blog.hr



Prvi dan odmora bez opuštanja, ustao ranije za išetati Jina i stići do tržnice, pri kraju sam s limunom, a danas smo dogovorili što prije u Gorski kotar, već me se čeka. Vijest o smrti relativno mladog fotografa kojeg sam viđao na svojim putešestvijama, ovih s pravim fotoaparatima nema previše po Korzu, saznaš kako se zovu tek kad umru i fotka im postumno osvane na portalu Novog lista.
Rudanica u svom stilu lupeta i skuplja lajkove po fejsu, primjetio sam da mi je jedna frendica stavila prigodno fotku što je pozirala ispred crkve Notre Dame, s druge strane je lajkala Rudanicino pljuvanje, nije lako stalno biti na društvenim mrežama, lako je brzopleto doći u raskorak sa samim sobom.
Sinoć imali posjet suputnika za idući tjedan, valjda je definiran polazak u ponedjeljak, tko će ga znati, usklađivanja nisu nimalo jednostavna stvar, s druge strane s jednim autom putovati nije mala ušteda, uzgred, imamo konačno i nove gume.

Vegice i Pogačica

carapa.blog.hr



Vegice u tijestu +ljuti senf ,ljuti ajvar i ništa bez luka.




Mirisna,hrskava i super fina pogačica sa koprivom,kurkumom i đumbirom.




Zelena trava doma mog. smijeh



























What is rhythm?
Is that rhythm?

Haustor-Bolero


Noć je topla i miriše
Jorgovan u vrtu...

ZAGRLJAJ

zivot-i-ja.blog.hr



Kada se sve želje rasprše i ostane tek neko sjećanje na istinsku toplinu srca, tek tada ostaje zagrljaj kao jedini most ka neraskidivosti između dvije duše koje se prepoznaju u trenutku svih trenutaka i ne rastaju se nikada više... ni smrt ni zaborav taj trenutak ne može nadjačati...

Nema naslova

freshman.blog.hr








I da vam nije slučajno palo na pamet misliti na mene ovih dana, a ni na moja jaja... pogotovo ona @stara teta.
Kad me se niste već do sada znali sjetiti... dosta je meni ovih praznika, pa da o svakome strahujem za život... nisam ni ja više mlad i poletan, a bome nisam ni Superman (i mene leđa bole)... imate vi i što drugo za jesti.
E!













Arhipelag istine...

dinajina-sjecanja.blog.hr






"......istina je, mi volimo život, ne zato što smo navikli živjeti nego zato što smo navikli voljeti. Uvijek ima pomalo ludila u ljubavi. Ali uvijek ima i pomalo uma u tom ludilu, uvijek ima ludila u metodi kojom se koristimo. Vjerovao bih samo u onoga Boga koji bi se znao igrati. A kad sam vidio svog đavola, našao sam ga ozbiljnog, temeljnog, dubokog, svečanog. To je bila duša teže, duša gravitacije zbog koje padaju sve stvari. Ubija se ne gnjevom nego smijehom. Naprijed, hajde idemo ubijati dušu gravitacije! Naučio sam koračati, otada dozvoljavam sebi trčanje. Naučio sam letjeti i otada ne dozvoljavam da me najprije netko gurne da bih krenuo s mjesta. Sada sam lak, sad letim, sad vidim sebe pod sobom, sad se neki Bog igra kroz mene. "

Friedrich Nietzsche.






Nježan lahor sunoćavanja je razbijao vrelinu prohujalog dana. Sunce je cijeli dan svojim sjajem ispiralo boje, gušilo ih. Noć je stizala modrinom, a nebo je bilo udaljenije nego obično. Naziralo se iza velova nadolazeće lazure.

Pričinjalo mi se, nalazimo se onkraj vremena.

Svjetlost je iz ničega padala u slapovima prozračnosti i tišine i povezivala obale zelene rijeke.
U mramornoj nepomičnosti krajolika oćutih prisnost između nas i vječnosti.

Vjetar donosi miris rijeke i okus zrelih oskoruša.

Krenuli smo putem bez znakovlja, u meni živi još uvijek zatočena leptirica,
ne dozvolih joj kukičanje mreže za nedosanjane snove.
Oni, kao nemirne duše lebde u pamćenju, iz sebičnosti ih nismo otpustili, ne darujemo im spokoj.


Sujetna si, otpusti snove, šapnuo si.

Snovi traže završetak u sinopsisu davnog sna.

Završi odiseju uspomenama, slijedi vjetar koji razbija oblake

i propušta bogove da bdiju nad povratkom na otok sreće.

Osjetih tvoj glas kao milovanje, kao san, kao dašak vjetra.
Odnosio je slike davnih proljeća, ostavljao mir u dubini svjesti.

U tvojim očima trag odlazećeg sunca, prelamao se u dubini tvog pogleda i ucrtavao put ka Itaki.

Vidjeh nas na hridi oceana,
spoznah da su godine
kojih nije ni bilo
prošle.

U tvojim rukama ljubičasta ruža, znamen krštenja novom vremenu, našem vremenu.

Osjetih,
među našim zvjezdama nema mostova.
Dodiruju se osjećanjima, svilenkastim tkivom osjećaja.

Zrcalimo li se mi u svemiru ili se svemir zrcali u nama?

Tko osjeća ljubav nosi cijeli svijet u sebi,
živi na arhipelagu istine…

Dijana Jelčić „Mostovi pod kojima se budim“ 1987- 2007.



Putovanje

andrea-bosak.blog.hr



Mislima putujem daleko od kuće, sjetih se Amsterdama u koji smo stigli kako bi presjeli u KLM avion i 24 sata bili u zraku do odredišta Manile na FILIPINIMA. U Amsterdamu smo noćile u hotelu koji se zove TOMATO ili ti ga po naši paradajz soba je bila interesantna jer umjesto roleta ima kao drvena vrata i kada su ta vratašca zatvorena vidiš lijepo nacrtanu vjetrenjaču ali naravno poslije večere i prije spavanja imali smo organizirano razgledavanje kanala u drvenom brodu natkrivenim staklom i vozili smo se sve do otvorenog mora, meni su naravno balovoj bile interesantne kuće koje imaju uska vrata i načičkane su jedna do druge kao sardine u konzervi, Nakon obilaska kanala vratile smo se u hotel gdje nas je čekao bogati švedski stol ali ja nisam od uzbuđenja mogla jesti. Kupile smo u djutiću drvene klompe te vjetrenjaču i krenule spavati jer trebalo se odmoriti za dugi let KLM avionom.
Naravno prije ulaska u avion dočekao me jedan mladić držeći invalidska kolica i morala sam sjesti kako bi me on smjestio na moje sjedalo u avionu, ugledavši unutrašnjost aviona ostala sam bez teksta jer nikada do tada nisam vidjela tu veličinu i komociju, naravno sjela sam do prozora jer cijelim putem do odredišta htjela sam gledati oblake, majka se smjestila do mene i odmah zavezala, uzela knjigu i zavalila u udoban naslon ugodnog sjedala. Tijekom leta najmanje jedno šest puta donosili su nam pića, jelo, voće i slatko i grickalice, čak su nam puštali i filmove, Peletili smo tako Irak i Iran, Bangkok i Singapur ali naravno nismo slijetali sve do Manile i gorivo za avion nadopunili su u zraku negdje ne znam gdje malo ispod oblaka, Na jednom djelu puta počeo se avion tresti a mene je moja majka ištipala jer ju je zbog drmanja aviona ulovila lagana panika ali nakon dvije do tri minute drmanja više nije bilo i ona je nastavila čitati knjigu, a ja gledati oblake i razmišljati na koji način će tamo neki striček meni pomoći da ponovno budem zdrava.

. . .

moj-pinklec.blog.hr

v stari mob 007
( Flickr. Puzzaa - J.)


Znamo sve, pa ipak....
Koliko smo zaista ljuti,
a koliko se iza ljutnje krije strah ?
Strah pred nepoznatim,
pred nemogućnošću mijenja tog nepoznatog,
kojega smo oboje prelazili
ali svaka je konačnost nepoznatog nova, drugačija,
svaka je bolna.
Nemamo hrabrosti priznati si strahove i bol
pa smo odabrali ljutnju,
jer u ljutnjama smo skupa
i trajemo kroz njih hodajući po rubu nepoznatog,
a tako poznatog i konačnog.

17

sri

04/19

Iz ralja grofa Draškovića u naručje gospona Filića i duhova

maithreya.blog.hr

Srijeda je i planina je očekivano pusta. Čeka nas pet i pol kilometara do Filićevog doma koji kapiju drži zatvorenom tijekom tjedna. Nema to ni veze jer u ruksacima nosimo uvijek sve što nam treba što je već postala zdrava navika. Kraći, prvi dio puta gotovo je uvijek potopljen u blatu osim ljeti kada se zemlja konačno u potpunosti posuši i skori.
Opet u dobrom društvu Mareka kod zapuštene kućice na samom početku puta

Prolazimo kroz naselje Cvetlin

Bilo je prilično mirno osim zvukova košenja trave i poneki glas u daljini. U šumi je lijepo pa ne fotografiramo mnogo, a uskoro Mareku otkazuje baterija na fotoaparatu pa smo osuđeni na mobitele.
Apsorbirani u zelenilu šume

Obično s Ravnom gorom to tako biva pa prave fotosesije počinju tek na vrhu, odnosno moglo bi se reći da je glavna akcija uvijek na samom hrptu koji vas vodi sve od Glažerove pećine, preko Balkona kraj Filićevog doma, a onda i do Pustog duha s kojeg možete nastaviti za Velike pećine. Baš sam ugledao da na stranicama HPS-a piše kako je Ravna gora. uz Kalnik, najzanimljivija planina Hrvatskog zagorja. Kao veliki pobornik i ljubitelj Ivanščice, moram se pobuniti takvoj prosudbi. Pustimo putnike i lutalice da sami presude, a ono što ću reći u obranu Ivanščice jest sljedeće: Ivanščica je ogromna, ljudi često nisu svjesni koliko je ona veća od Ravne gore koju se može prehodati u roku par sati dok za transverzalu Ivanščice (koja još uvijek nije službeno napravljena kao planinarski put koliko je meni poznato) treba barem dan umjerenog hoda. Da ne govorimo o silnim utvrdama južne Ivanščice koja je, oprostit će mi moji sjeverni čuki, mnogo zanimljivija od sjeverne.
Prema vrhu kroz uski planinarski put

Kod Filića je uvijek aktualno fotografirati gospođu Strahinjščicu

Pogled iz prvog lica

Jedna s Balkona - točno u sredini, ovo što izgleda kao uzdignuta dojka mlade djevojke jest Brezovica

Pogled prema Maceljskom gorju, a na fotografiji se naravno skriva i dvorac Trakošćan

Jedna obiteljska

Odlučili smo se odmoriti kod Pustog duha te tako nastavljamo prema mjestu za paragliding gdje je još jedno klasično mjesto za fotografiranje svega i svačega...
Pogled prema Trakošćanu

Mjesto i vrijeme za razmišljanje o smislu života

Negdje u daljini tamo stoji naš Varaždin grad

Dolazak do Pustog duha

Kod Pustog duha odmaramo, ali odmah po dolasku razmišljam što ćeš ti reći o crtežima, umjetničkim djelima kojima je netko ukrasio Pusti duh. Hoćeš li ih uopće vidjeti? Sigurno ne u mojem društvu kako se čini. Vrata na Pustom duhu izgledaju kao klasična vrata na zagorskim kletima, a odmah mi se učinilo i da mirišem poznati miris vina. Čuo sam u glavi i glasove veselih planinara te kuckanje čašica punih rakijom. Vidio sam na trenutak i grimasu tvog brata kad sipa rakiju niz grlo. Stajao sam pred tim vratima i tako zamišljao stvari kojih više nema. Blagi povjetarac uz grijanje sunca po licu bacili su me u sadašnji trenutak. Krenuo sam prema klupici koja gleda prema Maceljskom gorju. Otvorio sam planinarski ruksak i sa osmijehom na licu dodao Mareku jednu limenku piva, a drugu ostavio sebi. Dobro su se promućkale tokom uspona pa su malo prsnule prilikom otvaranja. Nismo uspjeli nazdraviti jer sam ja brže-bolje popio jedan veliki gutljaj ili je bilo mnogo manjih? Nisam više siguran, ali znam da sam to učinio radi one navale sjećanja koja me maloprije obuzela. Postalo je nažalost i gore kad smo trebali zapisati nešto u Zelenu knjigu planinarenja - svojevrsni dnevnik koji uvijek nosim sa sobom na planinu kako bih zabilježio datume i vremena lijepih trenutaka provedenih u prirodi. Međutim, ima to i svoje slabije strane, a to postane jasno u ovim trenucima kada moram zaboraviti određene ljude koji su bili prilično važan, ako ne najvažniji dio mog života proteklih četiri-pet godina. Uvijek se pitam gdje ću naći takve avanturiste s kakvima sam se u zadnje vrijeme družio i dijelio te sve trenutke na brojnim planinama? Neću zvučati patetično, ima mnogo ljudi na ovome svijetu, ali otprilike znam što prosječan čovjek želi i voli raditi u svoje slobodno vrijeme. Meni prosječni ljudi nikako ne odgovaraju. I sad ponovno lutam s onim najvernijima da nađem nekog tko će dijeliti stazu - planinarsku i onu životnu - sa mnom.
Usamljeni tragač

Pojurili smo prema Trakošćanu gdje smo kod hotela ostavili automobil. Spust je bio munjevit i nismo se previše umorili, a na trenutke smo čak i trčkarali. Čini mi se da je Marek, inače trkač i trailer, bio zadovoljan tempom.
Susret s jednom druželjubivom mačkom kod hotela Trakošćan

Povratak grofu Draškoviću

Dvorac Trakošćan

Proteklih par dana vrijeme je stvarno lijepo pa Vam želim da boravite u prirodi koliko god je to moguće!
Uživajte i čitamo se!


Iz ralja grofa Draškovića u naručje gospona Filića i duhova

maithreya.blog.hr

Srijeda je i planina je očekivano pusta. Čeka nas pet i pol kilometara do Filićevog doma koji kapiju drži zatvorenom tijekom tjedna. Nema to ni veze jer u ruksacima nosimo uvijek sve što nam treba što je već postala zdrava navika. Kraći, prvi dio puta gotovo je uvijek potopljen u blatu osim ljeti kada se zemlja konačno u potpunosti posuši i skori.
Opet u dobrom društvu Mareka kod zapuštene kućice na samom početku puta

Prolazimo kroz naselje Cvetlin

Bilo je prilično mirno osim zvukova košenja trave i poneki glas u daljini. U šumi je lijepo pa ne fotografiramo mnogo, a uskoro Mareku otkazuje baterija na fotoaparatu pa smo osuđeni na mobitele.
Apsorbirani u zelenilu šume

Obično s Ravnom gorom to tako biva pa prave fotosesije počinju tek na vrhu, odnosno moglo bi se reći da je glavna akcija uvijek na samom hrptu koji vas vodi sve od Glažerove pećine, preko Balkona kraj Filićevog doma, a onda i do Pustog duha s kojeg možete nastaviti za Velike pećine. Baš sam ugledao da na stranicama HPS-a piše kako je Ravna gora. uz Kalnik, najzanimljivija planina Hrvatskog zagorja. Kao veliki pobornik i ljubitelj Ivanščice, moram se pobuniti takvoj prosudbi. Pustimo putnike i lutalice da sami presude, a ono što ću reći u obranu Ivanščice jest sljedeće: Ivanščica je ogromna, ljudi često nisu svjesni koliko je ona veća od Ravne gore koju se može prehodati u roku par sati dok za transverzalu Ivanščice (koja još uvijek nije službeno napravljena kao planinarski put koliko je meni poznato) treba barem dan umjerenog hoda. Da ne govorimo o silnim utvrdama južne Ivanščice koja je, oprostit će mi moji sjeverni čuki, mnogo zanimljivija od sjeverne.
Prema vrhu kroz uski planinarski put

Kod Filića je uvijek aktualno fotografirati gospođu Strahinjščicu

Pogled iz prvog lica

Jedna s Balkona - točno u sredini, ovo što izgleda kao uzdignuta dojka mlade djevojke jest Brezovica

Pogled prema Maceljskom gorju, a na fotografiji se naravno skriva i dvorac Trakošćan

Jedna obiteljska

Odlučili smo se odmoriti kod Pustog duha te tako nastavljamo prema mjestu za paragliding gdje je još jedno klasično mjesto za fotografiranje svega i svačega...
Pogled prema Trakošćanu

Mjesto i vrijeme za razmišljanje o smislu života

Negdje u daljini tamo stoji naš Varaždin grad

Dolazak do Pustog duha

Kod Pustog duha odmaramo, ali odmah po dolasku razmišljam što ćeš ti reći o crtežima, umjetničkim djelima kojima je netko ukrasio Pusti duh. Hoćeš li ih uopće vidjeti? Sigurno ne u mojem društvu kako se čini. Vrata na Pustom duhu izgledaju kao klasična vrata na zagorskim kletima, a odmah mi se učinilo i da mirišem poznati miris vina. Čuo sam u glavi i glasove veselih planinara te kuckanje čašica punih rakijom. Vidio sam na trenutak i grimasu tvog brata kad sipa rakiju niz grlo. Stajao sam pred tim vratima i tako zamišljao stvari kojih više nema. Blagi povjetarac uz grijanje sunca po licu bacili su me u sadašnji trenutak. Krenuo sam prema klupici koja gleda prema Maceljskom gorju. Otvorio sam planinarski ruksak i sa osmijehom na licu dodao Mareku jednu limenku piva, a drugu ostavio sebi. Dobro su se promućkale tokom uspona pa su malo prsnule prilikom otvaranja. Nismo uspjeli nazdraviti jer sam ja brže-bolje popio jedan veliki gutljaj ili je bilo mnogo manjih? Nisam više siguran, ali znam da sam to učinio radi one navale sjećanja koja me maloprije obuzela. Postalo je nažalost i gore kad smo trebali zapisati nešto u Zelenu knjigu planinarenja - svojevrsni dnevnik koji uvijek nosim sa sobom na planinu kako bih zabilježio datume i vremena lijepih trenutaka provedenih u prirodi. Međutim, ima to i svoje slabije strane, a to postane jasno u ovim trenucima kada moram zaboraviti određene ljude koji su bili prilično važan, ako ne najvažniji dio mog života proteklih četiri-pet godina. Uvijek se pitam gdje ću naći takve avanturiste s kakvima sam se u zadnje vrijeme družio i dijelio te sve trenutke na brojnim planinama? Neću zvučati patetično, ima mnogo ljudi na ovome svijetu, ali otprilike znam što prosječan čovjek želi i voli raditi u svoje slobodno vrijeme. Meni prosječni ljudi nikako ne odgovaraju. I sad ponovno lutam s onim najvernijima da nađem nekog tko će dijeliti stazu - planinarsku i onu životnu - sa mnom.
Usamljeni tragač

Pojurili smo prema Trakošćanu gdje smo kod hotela ostavili automobil. Spust je bio munjevit i nismo se previše umorili, a na trenutke smo čak i trčkarali. Čini mi se da je Marek, inače trkač i trailer, bio zadovoljan tempom.
Susret s jednom druželjubivom mačkom kod hotela Trakošćan

Povratak grofu Draškoviću

Dvorac Trakošćan

Proteklih par dana vrijeme je stvarno lijepo pa Vam želim da boravite u prirodi koliko god je to moguće!
Uživajte i čitamo se!


Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Narod Pottawatomi (Bodewadmi) – 'čuvari vatre'

Narod Pottawatomi treći je član Vijeća Tri Vatre (uz Ojibwe i Odawe), a sami sebe nazivaju 'Neshnabe'. Naziv Pottawatomi anglikanizirana je algonkin riječ 'Bodewadmi', što u prijevodu znači 'čuvari vatre' (kućnog ognjišta).

Pottawatomi su tu časnu dužnost zaslužili kao 'najmlađi brat' u Vijeću Tri Vatre. Dakle, Pottawatomi su zaduženi za svetu vatru podno 'doodemsa' tijekom tradicionalnog obreda 'Midewiwin'. Riječ algonkin jezika 'doodem' Englezi su opet krivo izgovarali kao 'totem'.

Zasebna zastava naroda Pottawatomi u Kanadi ne postoji već oni rabe tradicionalnu zastavu nacije Anishinaabe, ili zastave lokalnih rezervata u kojima žive s drugim starosjedilačkim narodima Kanade.


Moda, moda, moda, moda...

yulunga2.blog.hr



Naletjela na ovu stranicu (modetalente. com... nešto...) prek' novina (čudaj toga ima taj Internet); pažnju mi privukla prva haljina, pa sam otvorila, i mam sam dobila želju pokrasti nešto ideja ... al' malo pocrniti, jasno :)))

Što vi kažete, sviđa li se vama nešto od ovoga, i što vi najradije odijevate?
























PRIPREMITI SE

tignarius.blog.hr

U Velikom tjednu i u Velikoj tajni, se nalazimo!

Otkrivanje tajanstvenih krajobraza, tajanstvenih detalja, tajanstvenih spisa...otkrivanje zlosutnih scenarija..zaokuplja moju glavu i preplavljuju moje srdce!

Uistinu je teško razumjeti Nazarećanina i njegovu žrtvu za ovaj gnjevni polusvijet!

Kad gori Naša Gospa i kad se mlade hrvatske antife skupa s četničkom mladunčadi podmuklo cerekaju neshvatljivom požaru u Parizu, čovjek se pita postoji li uopće išta ljudsko, a o ljudskom dostojanstvu neću ni govoriti, kod tog polusvijeta!

piromani i luđaci

Pa dragi Bože pomozi mi u mom (s)trpljenju da ne odgovaram bijednicima raznih Sorosa i ostale zloguke sotonske bulumente kojoj ništa sveto nije, osim pohlepe koja ih razara.

Ne znam bi li imao snage izdržati, da me današnje hulje, sjecikese, mekoputnici, farizeji razapinju po medijskim križevima!?
A malo sam i prestar za takve experimente.

Dragi ljudi, dobro se "skoncentrirajte" za ovaj Uskrs i budite dostojanstveni u ispovijedanju svoje vjere, ne bi li svojim primjerom uspjeli vratiti pokoju (od milijuna izgubljenih) "izgubljenu ovcu" u stado gdje joj je Gospodin namijenio mjesto.
Najžalosnije je kad te "tvoji" izdaju ili kad tvoji odlutaju bespućima ljudske povijesti.

Bog vas blagoslovio i sretan vam Uskrs!.



Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum