Blog.hr

cool

sub

12/24

* Pahuljice i borovnice ... 380 kcal

minus40kg.blog.hr

20241211-141606

5 dag zobenih pahuljica ... 180
2 dl kefira 0,9% m.m. ... 80
10 dag borovnica ... 60
2 dag meda ... 60

Omiljeni doručak,
u smislu zdrave sitosti.

Ljudska se bića ne rađaju jednom zauvijek
onog dana kada ih majka donese na svijet,
nego ih život prisiljava da još mnogo puta
sami sebe rode... kazivao si misao pisca
knjige koju sama držala u ruci čekajući
kraj mamine predstave u Gavellinom
kafiću.
kad je s brodske ograde vidio rt kolonijalne četvrti,
nepomične strvinare na krovovima, sirotinjsko rublje
na balkonima tek je tada shvatio da je postao žrtvom
nostalgije, punu pedeset i jednu godinu, devet mjeseci
i četiri dana nije prestao misliti na nju nijedan jedini tren…
pročitah mu pasus sa stranice koju sam upravo čitala

Ljubav u doba kolere, ovo je trenutak
bez minulog i budućeg, iskoristimo ga!

Osjetih moć trenutka, porod nove mene,
Izdrži srce rasti izrasti iznad horizonta
tamo gore je sunce, sloboda i san.
Zbilo se dosanjano međuvrijeme,
onaj željeni djelić vječnosti, ono
istinito između jučer i sutra.
Očutih stisak ruku i dodir
sudbinskih linija.

Gugut bijele golubice, kraj potopa samoće
u ljuljačci vremena budno srce.

Dijana Jelčić

pet

12/24

CILE MILE i NIKICA

tignarius.blog.hr

Pošto su se gospođa Kojić uključile u predsjedničku kampanju familije Kekin, mora i blog dati svoje mišlenje....
Nije li malo blesavo da se Mile (koji nije naš) skriva iza suknje svoje liliputanke....

Čudi me da mu Bitorajac i ostali jugoslovenski kurvini sinovi nisu izrazili "podršku"...

Morti je u pitanju, određena suzdržanost..u komentarima prema kamatarima
Ili je možda šef ZAMPa, jedan bivši predsjednik, dao nalog da "klijenti" šute!

Možda i Jelavić želi biti predsjednik......

Uglavnom, doba je iščekivanja....neki čekaju da se Isusek rodi...a neki da se nekaj dogodi !

Možda bi Mile s Reneom mogao "skloniti" jednu pjesmicu dečkima sa Knežije "ja nisam vaša" dlicapu ...:))

Nova stranica

penetenziagite.blog.hr

Valjalo je danas o podnevu poći na groblje.

Kada sam kazao da idem na pogreb upućen mi je pogled s priličnom nevjericom; zar si znao Šveca? Ipak je on bio vođa bande – rekoh, pa pomislih kako nekako ovako isluženi vojnici odlaze na ispraćaje generalima armada u kojima su bivali topovskim mesom.

Ne znam uopće koga bismo inače umjesto njega mogli nazvati onim koji bi ponio žezlo za tih nekoliko generacija; berbi osamdesetišeste ili sedme iz Lapa, Jabuke i Gajeve; naraštaja koji je podigao glavu prema nebu kada je na njemu ovdje svijetlio najsjajniji meteor; meteor iz doba Univerzijade i kraja osamdesetih.

Postoji li zapravo netko od nas iz tog doba tko nije znao Šveca?

S njim sam u životu možda progovorio nekoliko riječi; ako bih smio pričati o onima koji su me išta naučili o glazbi, onda bi on bio jedan od dvojice ili trojice tih. Vidim to po očima onih koje sam zatekao gore, na vrhu one tamnozelene jame: svi su opet ovdje, kao nekad, naslonjeni na zid ili zagledani u daljinu sa crvenim umjesto crnih ruža među prstima, jedino imaju nešto manje kose, a više kila na utrobama i beznađa u očima. Zagreb koji je odavna umro i nestao u daljini nad Savom, možda već one tople jeseni s dalekom grmljavinom raketnih bacača – a svakako onoga dana kada je od ručnog bacača na njegovim ulicama preminuo nesretni Zoran Domini.

Zagreb koji je ugledao svjetlo na obzoru dana, pa pomislio da je sve završeno i da je budućnost već stigla.

Spuštamo se u tu budućnost; među skele, ruševine, buku i maglu uvjereni da smo još jednom prevarili smrt, makar i nakratko. Silazimo poput čaplji u brižljivo savijena blatna gnijezda u močvari; tiha i smrznuta ravnica uskoro će nas prigrliti prvim zvijezdama.

U sivilo vodi vapaj za mogućnošću da ne ostanemo samo jedna jedina stranica dnevnika.

Stare stvari na novim frekvencijama; ima li išta novoga za čuti ili vidjeti pod oblacima? Da se razumijemo, Yazoo mi je dugo, dugo, predugo bio onako, običan. Onda sam vidio nešto od ovih snimki - i stvari su dobile na značenju; trebalo im je valjda četrdeset ili pedeset godina da se spoje s vremenom u kojem će zazvučati ponovno. Kao što je gospa Alison posljednjih godina procvjetala, pa iz plave mlađahne bucke izrasla u šarmantnu baku koju čovjek jedva da bi prepoznao da nije onog sveprožimajućeg zaraznog mekog alta, tako je u glasovima Šveca i Marite svijet o kojem su nam pričali i kojem su stvarali glazbenu podlogu - ostao naša jedina, najbolja, nikad izgubljena rascvjetana proljetna livada puna snova.

Tko nije okrenuo novu stranicu, taj je uspio.

KONCERT U NEDJELJU

zgmazoretkinje.blog.hr

BOŽIĆNI KONCERT ZAGREBAČKIH MAŽORETKINJA

Koncert na kojem će nastupati svi sastavi Zagrebačkih mažoretkinja održati će se
u nedjelju 15. prosinca 2024. sa početkom u 17 sati
u 1. GIMNAZIJI, Avenija Dubrovnik 36, Utrine

Sve mažoretkinje J2, S2 i J1A sastava moraju doći tri sata prije, t.j. u 14 sati.

Mažoretkinje početnih sastava (3. juniorskog) i mažoretkinje OŠ Gračani trebaju doći u 16.30 sati na glavni ulaz u 1. Gimnaziju.

Gledatelji, kao i mažoretkinje dječjeg sastava moraju doći u 16.45 sati na glavni ulaz u 1. Gimnaziju.

Dolazak novih mažoretkinja je obavezan. Osim koreografija na koncertu će se prezentirati svi treneri, uprava, način rada. ULAZ JE BESPLATAN!

Tko ne dođe na trening 14. prosinca ili ne dođe na generalnu probu u nedjelju 15. prosinca u 14.00 sati neće ići na nastup, jer je nemoguće postaviti formacije bez prisustva svih mažoretkinja.

Djevojke moraju imati najlon čarape, te bijele tenisice, dok seniorke moraju imati vlastitu šminku. Dječji sastavi moraju imati zavezane kečkice. MOLIMO SVE MAŽORETKINJE DA NA NASTUP DOĐU U UNIFORMAMA radi limitiranosti garderoba.
Napominjemo da za privatne stvari nismo odgovorni, t.j. molimo roditelje i mažoretkinje da na nastup ne uzimaju novac, mobitele, nakit, i ostale vrijednosti koje bi mogle nestati iz garderobe za vrijeme nastupa.

1. dio zimskih praznika traje od 20. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025.
Stoga je zadnji trening za sve juniorske i dječije sastave subota 14. prosinca, a za seniorske sastave cetvrtak 19. prosinca.

Treninge nakon praznika kreću prema rasporedu:

U srijeda 08.01.:
• S1A od 20:00-22:30 sata u Prvoj Gimnaziji

U utorak 07.01.:
• S2 od 20:00-22:00 sata u Prvoj Gimnaziji

U subotu 11.01.:
• J1A od 09:00-12:00 sati u Prvoj Gimnaziji
• J2 od 11:05-13:35 sati u Hercegovačkoj 111
• J3 od 9:00-11:00 sati u Hercegovačkoj 111
• D1, D2 od 10:00-11:30 sati u Palmotićevoj 30

- subota 14.12. u 14:00 Zapadno parkiralište Zagrebačkog velesajma (Božićni koncert Glina), o/o Šef
* Seniorski 1A plesni nastup

- nedjelja 15.12. u 14:00 I. gimnazija (Božićni koncert Zagerbačkih mažoretkinja), o/o Šef
* Svi sastavi plesni nastup i Drum line

- nedjelja 15.12. u 18:30 I. gimanzija (Božićni koncert za djelatnike I. gimnazije), o/o Šef
* Seniorski 1A plesni nastup

- utorak 17.12. u 13:00 Hotel Garden In, Radnička cesta 21 (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef

- utorak 17.12. u 18:00 Hotel Garden In, Radnička cesta 21 (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef

- subota 21.12. u 17:00 Pisarovina, sportska dvorana (Božićni koncert), o/o Šef
* Juniorski 1A plesni nastup

- nedjelja 29.12. u ????? KD Dražena Patrovića (Kutija šibica), o/o Šef

- ponedjeljak 30.12. u ????? KD Dražena Petrovića (Kutija šibica), o/o Šef

ISTINSKI SMO UBIJENI

Ovaj medijski pritisak na grad nas je stvarno ubio. Doslovce. Naradili smo se preko svake mjere, nismo spavali danima. Pogledajte samo što je Šef radio u srijedu:
- ustajanja u 6:30
- sud u Novom Zagrebu u 8:30
- mediji, doslovce su hodočastili i dok smo davali jedan intervju drugi su čekali
- u 14:30 smo jurili na sastanak u Varaždin
- 16:00 sastanak u Varaždinu
- 17:30 Skupština Varaždinskih mažoretkinja
- 18:00 povratak u Zagreb
- 20:00 priprema press konferencije
- 20:30 press konferencija
- 21:15 sastanak nakon press konferencije
- 22:00 trening
- 23:00 zamaaero, kako nas nije bilo cijeli dan radio ga je do 4:00 ujutro

Dakle Šef je bio budan 22 sata, nije stigao ni jesti, te je cijeli dan proveo u odjelu.

BLOG

Najbrži način komunikacije sa članstvom i objave najsvježijih informacija je blog, kojeg je osnovala 2007. godine Doroteja Kukolja. Od tada blog je imao preko 7,3 milijun posjetitelja. Najveći dio posla na blogu radi Šef. Novi postovi se rade utorkom i petkom, što znači da se godišnje napravi oko 100 postova. Pripremu materijala i prikupljanje informacija za postove, posebno za ZA-MA-GAZIN, te pretraživanje arhive fotografija obavlja Susana Proroković.

Blog se do sada objavljivao sa četiri kontinenta (dok je Šef bio u Americi, Africi, Aziji i Europi), nekoliko desetaka država, te nema te prepreke, nedostatka interneta ili obveze radi koje se blog ne bi objavio. Blog ima prioritet nad svim ostalim aktivnostima uprave. Za izradu jednog posta utroši se u prosijeku 3-4 sata, što znači da se godišnje utroši oko 1000 sati za uređivanje, programiranje i moderiranje bloga. Ogroman trud! Godišnje blog posječuje preko 170.000 posjetititelja.

RUČAK JEDNOM TJEDNO

Uprava Zagrebačkih mažoretkinja jednom tjedno (obično utorkom) ima zajednički ručak. Ovaj ručak svaki puta sprema druga osoba iz ureda (po redu). Ručkove smo započeli u Covid-19 kada smo radili od utorka do četvrtka, a sa kretali smo radni tjedan sa tim ručkovima. No, isto smo nastavili i dalje.
U svakom slučaju sada su ti ručkovi ozbiljno čašćenje, stvarno se radi o vrlo ozbiljnim obrocima za koje se onaj koji sprema i te kako potrudi. Povremeno na ručak dođe i netko drugi izvan uprave.
Ured povremeno ode i na ručak ili večeru u restoran. Ovo se u prosjeku desi jednom mjesečno. Masu puta odemo i na kave i cuge u birceve.

KULMEROVI DVORI
Kulmerovi dvori su arhitektonski kompleks podno Sljemena u Šestinama. Prostiru se na 55.000 četvornih metara.

Vlastelin Stjepko Gregorijanec, vlastelin Medvedgrada, nakon velikog potresa 1590. preselio su u novoizgrađenu kuriju na Šestinama. Od 17. stoljeća na imanju su obitavali knezovi Zrinski. Grof Petar Zrinski (oko 1660.) dogradio je dvorac u kasnorenesansnom stilu. Kasnije su u dvorcu živjele razne obitelji. Ivan Elmer Kulmer postao je vlasnik dvoraca ženidbom za groficu Juditu Sermage. SFRJ je nacionalizirala dvorac obitelji Kulmer, a obitelj je u Republici Hrvatskoj pokušala povratiti imanje, no izgubila je spor s Gradom Zagrebom.

Od 1999. zemljište sa dvorcem je kupio Ivica Todorić koji je potpunu ruševinu obnovio i pretvorio u najluksuzniju vilu grada Zagreba sa brojnim sobama i salonima, bazenima, saunama, objektima za smještaj poslovnih partnera, sobama za poslugu, gospodarstvenim objektima, pa čak i priručnim (nelegalnim) heliodromom. Todorić je uselio u Kulmerove dvore 2006. godine. Unutarnji dizajn vile osmislio je elitni dizajner Stephen Ryan koji je dizajnirao niz najluksuznijih vila, hotela i rezidencija. Unutrašnjost je prepuna umjetnina, zlatnih detalja i raskošnih materijala.

2017. godine nakon bankrota Agrokora Ivica Todorić seli iz Kulmerovih dvora, a oni postaju stečajna masa kompanije. Sami Kulmerovi dvori registrirani su kao hotel iako to nikada nisu zapravo bili. Vila je trenutno napuštena.

ČIŠČENJE

Partviš, partliš = pihaljka, posebna vrst metle za nježnije čišćenje parketa i podova u kući
Miščafl = lopatica za smeće
Kefa = četka
Klofer = isprašivač, mlatilo za tepih (od njemački: klopfen – lupati)
Sauger = usisavač
Rifljača = daska sa valovitim plehom za pranje rublja
Rifljati = trljati
Glancati = laštiti, sijati
Zbigecati = srediti
Dišeće = mirišljavo
Điki = smrdi
Zaprehinčano = okorjelo zamazan
Đumbus = nered
Cakum-pakum = sređeno 100%, potpuno sređeno
Bedinati = spremati, uređivati, sređivati, paziti (djete)
Bedinerica = kućna pomoćnica

„Zemi parviš i miščafl pa pometi forcimer“ = Uzmi pihaljku i lopaticu za smeće pa pometi predvorje
„Bum to skupil s saugerom“ = Pokupit ću to sa usisavačem
„Isuste koji je đumbus napravil“ = Majko mila kakav nered je napravio
„To sam ful zglancala“ = To sam potpuno sredila
„Zbigecala je to cakum-pakum“ = Sredila je to 100%
„Fuj, sav je bil zaprehinčal“ = Odvratno, bio je okorjelo zamazan

PER-NEPAR
Bile su to te odvratne godine, početak do sredina osamdesetih prošlog stoljeća. Tito je umro, nedostajalo je deviza za uvoz, nedostajalo je svega. Čekalo se u redovima za prašak i kavu, nije bilo čokolade, uložaka i povremeno niza osnovnih namirnica. Oni koji su imali para odlazili su u inozemstvo (Trst, Graz) i od tamo donosili blagodati kapitalizma. Kilogram kave vrijedio je zlata. Kad se kava skuhala na zoc se dodala još žličica i malo cikorije pa se „reciklirala“. Umjesto čokolade jeli smo šećerne ploče.

Redukcije struje su bile svakodnevne. Struje nismo imali po 6 sati dnevno. Jedan dan od 6 do 12, drugi od 12 do 18, treći od 18 do 24 i četvrti od 24 do 6 ujutro. Najgore je bilo kada nismo imali struje od 18 od 24. Bez televizora, svjetla, učilo se uz petrolejke i svijeće. Bili smo sretni ko mala djeca kada bi padala kiša jer je to značilo da će biti struje.

I na kraju smo imali par-nepar. Utorkom nisu smjeli voziti automobili sa parnim registracijama, a četvrtkom oni sa neparnim. I ako vas je policija zaustavila dok vozite a niste smjeli dobili ste opake kazne i prilično Vas je mrcvarila. Kasnije su par-nepar zamijenili bonovi, sa kojima ste mogli kupiti 40 litara benzina mjesečno, pa su ljudi dovijali na razne načine, švercali, kupovali bengu na crnom tržištu, kupovali bonove.

SA LJETNOG KAMPA - 4. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

4. dan (utorak)

image host

upload image online

russian image hosting

imghost

picture host

upload pics

image hosting service

post a pic

...nastavak u idućem postu!

Sveta Lucija i halkionski dani...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Danas je dan svete Lucije i mi uranjamo u
najsretnije od svih dana,
zamišljene i blažene halkionske dane!
Tada ptica vodomar iliti halkion po
vjerovanju starih grka gradi
svoje gnjezdo za porod njene ljubavi
i širenje svjetlosti.

Digni luce pauca „Malo je dostojnih svjetlosti“.
Svijetlost je zanos bogova i ljudi,
prije tebe je bila moć tame i jedno veliko ništa.
Ti otvaraš dane, vodiš kroz šume i pustinje,
daruješ riječima značenje, mislima tok.
U tebi susrećemo sebe u tijelu koje
tek tobom vide naše oči.

Budimo dostojni svjetlosti. Jutros za sve
Lucije, Luciane i Svjetlane
palim tri svijeće, sijem mladu pšenicu i šapćem,

Sretan vam imendan!!!

Dijana Jelčić

Borić, hladnoća

dvitririchi.blog.hr

Odustala od svih novotarija i poduzetništva oko božićnog špiritusa.
Kupila borić za 6.99 i ostavila ga ispred ulaznih vrata da čeka malo, da ukućani ulove trenutak mira i zajedništva za kiČenje.

Hladnoća je sveprisutna, za razbiti je trebaju suha drva, topla peć, topla riječ, pokoji plan i... ne znam...
...ne znam...
Ljubav?

čet

12/24

Malo dobrih ljudi

y-complicated.blog.hr

Pričala sam danas prijatelju kako sam ujutro bila sretna jer sam malu uspjela probuditi (od trećeg puta) vozila sam je na bus, na putu sam sam stala u pekari i kupila joj dvije tortilje. U autu se nismo svađale :D slušale smo božićnu muziku. Prije nego smo se rastale pozdravile smo se s mjau.
Redovno mi pošalje poruku koja glasi mjau. Ne bok, šta ima, ne kako si, nego samo jedan mjau.

Dok sam mu pričala kako sam bila sretna što sam joj kupila te tortilje ( a tako ih je slatko mljackala u autu) on je zaplakao.

Čovjek je cijeli rat proveo na bojišnici. Nije bio svega par mjeseci. Svega se je nagledao, meni je ispričao tek koju crticu koja je bila previše. Zna on kako se to ne priča.

Šokiralo me je kako jedan takav čovjek može zaplakati na moje dvije tortilje.
On zna moju priču, u detalje, koju vi ne znate, ali svejedno.

Nakon razvoda sam sam svojoj djeci omogućila život kakv su imali i dok nas je bilo dvoje. To me košta prilično, nemam trenutak predaha. Ne znam koliko dugo će ići ovom tempom? Koliko dugo ću moći toliko raditi i toliko stresa podnositi? Ići će dok ide. :) Čak i činjenica da sve sama financijski pokrivam, (a moja djeca su navikla lijepo živjeti) je strašan teret, ali sve drugo, svaki posjet doktoru, svaka stvar koju treba odraditi je puno i previše. Moj bivši se izuzeo od bilo kakvog sudjelovanja u životu djece.
To je strašna spoznaja, ne očekuješ to nikako i nikada. Ni u trenutku u kojem sam papire za razvod držala u rukama, nisam. Mislila sam kako se mi razvodimo, nisam znala da on napušta djecu.

Svojim ponašanjem je zapečatio moju odluku kao apsolutno ispravnu.

Prenerazila me je činjenica kako netko tko je osjećao smrad spaljenih tijela može zaplakati na radost zbog moje dvije tortilje.
A ja sam zaista bila sretna jutros dok sam je vozila, dok je mljackala te tortilje, ta se mora najesti čim oko otvori, ali moraju biti ili tortilje ili krosani s čokoladom ili...

Dao mi je nadu.
Nadu da postoji šaka dobrih ljudi unatoč svemu.
Da postoji sućut.
Nažalost ja nisam zaplakala na priče koje je on meni pričao.
Nemam snage, nemam kapaciteta, ali utješno je što ima onih kojima su sve suze trebale posušiti, koji su po svemu trebali postati roboti, a zaplaču na dvije tortilje.

Na moju sreću.
Na moju ljubav.
Na moju borbu,
a metak nisam ispalila.

Driving home for Christmas

Neka su ti vječna prostransva nebeska

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Otišao si i Bog....kako si u zadnjem komentaru kod mene rekao;(((

oTi draga @ Razmišljanja jedne žene...što kao i ja razmišljaš i o ljubavi...
nisi vidjela moj zadnji post ''Čistim svoj život'' kojim sam se htio ..
tiho, bez objave, najava i pozdrava išuljati sa bloga jer ako je već
u pitanju čišćenje... onda se čisti temeljito!
Nisam bio u tijeku događanja, laptop nisam ni pogledao... otišao i Bog!
I onda Ti me svojom nominacijom prekineš u čišćenju!
Pa dobro!... čik pauza, malo odmora od ćišenja... hvala Ti od srca! :)
Sad još skuvaj i kavu!... :))))) | nisan EL DIABLO | 01.12.2022. u 19:01

Nisam skuhala kavu. Nikad se nismo sreli, ali smo se, kroz riječi upoznali.
Nedostajala mi je Tvoja oaza mira i ljepote, ali sam znala da si TU.
Ne znam jesi li "temeljito počistio", ali, tvoj odlazak me temeljito uzdrmao:(((
Neka su Ti vječna prostranstva nebeska;(((

Partija je još jedan naš...

whitelilith.blog.hr

Uvijek, kada se stresne i šokantne situacije u životu dogode, ja sam mirna. Kao u središtu tornada. Dok je sve oko mene kaotično, ja riješavam probleme, umirujem, podržavam, pomažem , smirujem tenzije, negativnu vibru i dovodim sve na neku mirniju frekvenciju. Al' zato, kada sve prođe...ja se raspadnem. Obično sama, bez svjedoka. Samo me preplavi i tresne stvarnost. Ja to zovem svojom „zakašnjelom reakcijom“. Upravo sada shvaćam da imam zakašnjelu reakciju...inače ovo ne bih pisala.
Već deset godina pišem blog. Pod nickom. Malo ljudi zna da sam iza njega ja.
Blog mi je dao mogućnost da svoje misli, želje, strahove, pjesničke i prozne izričaje podijelim s nepoznatima. Isto tako, dao mi je snagu i uvjerenje da nismo sami. Da ima još onih koji isto ili slično osjećaju, proživljavaju, razmišljaju...i ne libe se to reći. Takve divne ljude sretneš i u prostoru virtuale. I daju ti podršku, razumijevanje, snage za dalje. Potpuni stranci, al' po duši – tvoji. Takav je bio i moj elD.
Nisam nikada niti sanjala da ćemo se sresti i upoznati, da ćemo prijateljstvo održavati i u stvarnosti.
Toliko nam se životnih činjenica poklapalo da smo samo zabezeknuto slušali i gledali onog drugog...s prepoznavanjem, nevjericom, vjerovanjem i smiješkom. Bio je to blagoslov Prijateljstva, koji ne umanjuje činjenica da smo se viđali jednom godišnje na mom otočkom raju.
Bio je godište moje pokojne mame, ja njegove kćeri. Svašta smo si s tih aspekata mogli reći, pomoći, navesti na razmišljanje...
Umjetnička duša, Velik Čovjek, naš Dinko.
I sigurna sam da bi za nekoliko sati opet napisala drugačiju posvetu mom dalmatinskom slavuju čiju je pjesmu moja najmlađa s mola pjevala s dvije i pol godine:
Da te mogu pismom zvati...
Dozvala bih te Prijatelju.
Neka se ori tvoj bas pun ljubavi gore, na visinama, neka su ti lagana Nebeska prostranstva i tvojoj duši Mir.
Jer što je Život nego Ludo more.
Adio.

Naš DIABLITO

agava505.blog.hr

Već treći teče mjesec, ja u krevetu provodim dane, moje fizičke boli su prejake, snagu gubim...
nijednu pametnu vam neću reći, jer postoje dani kad riječ zapne u grlu,
ostane neizrečena, neiskazana, nenapisana, a htjela bih sve najljepše riječi u rijeku ljepote sročiti...
ne ide...nije mi suđeno biti zdravom....

***

pregledavam mailove, između ostalih vijest da nam je Diablito otišao putem svjetla,
na tamo jednu vječnu pozornicu gdje će njegov glas odzvanjati snažno...
znam da će nam svojom pjesmom i iz zagrljaja zvijezda slati poruke zajedništva,
da će nas podsjećati kakav je on čovjek, veliki bio,
cijenio svakoga, s respectom se obraćao svima...
još su žive uspomene na dane kad je s klapom boravio u mom gradu,
pjesmom grlio svako srce iz publike...
i mjesto gdje je večerao u društvu vrsnih pjevača,
obećao je opet će doći...naš Diablito

njegovoj obitelji duboka sućut,
njegovom kumpanju DOMENICU, znam nijedan zagrljaj utjehe utjehu ne može donijeti
dragi blogeri, svi koji ste ga poznavali tihi treptaj sućuti šaljem...

a ja, ja ću otići do mjesta gdje je Diablo guštao večeru
kada je gromkim dalmatinskim grlom milovao svaki kutak mojega grada

položit ću ružu na stolicu na kojoj je sjedio
i šutjeti...
šutjeti
š
u
t
j
e
t
i

samo ću dušu pustiti da bolom ječi
a oči slapom suza zaliju ružu
tuge, ponosa i poštovanja...

doviđenja DIABLO...

Anđeli će zapjevati s tobom @nisan el Diablo...

dinajina-sjecanja.blog.hr

U magli svitanja, ljestve ka nebu i moć sjećanja
na klapu Maslina i nezaboravnog nažalost
zauvijek otišlog @nisan el Diablo...

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva život cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili...

i pjevao si dragi prijatelju,
objavama i komentarima plijenio srca.
U titrajima svitanja anđeli fanfarama
simfonijom univerzuma slave tvoj dolazak.
Zapjevaj ti njima basom iz dubina da ušuti
grmljavina, da oblaci budu meka postelja
tvom vječnom snu.

Anđeli će zapjevati s tobom...

Dijana Jelčić

Ciao Nisan El Diablo

konobarica123.blog.hr

Kliknem na njegovu stranicu, kaže Zatvoreno radi čišćenja.
Uživala sam u njegovim literarno fotografskim pričama.
Uživala u blog interakciji jer bio je jedan od onih sa kojma se može lijepo sporazumjeti.
Nisam znala da je bio pjevač. I to bas. Onaj što ugodno zna zabrujati toliko da nam kroz prsa doslovno zatitra kao da se strune u njima propinju.
Nekako se svi ispočetka po blogu malo skrivamo, a dok sam se ja razotkrila, on je prestao pisati.
Prije Zatvaranja radi čišćenja zadnji je post objavio nekako u ovo vrijeme 2022.
Vidim da je bio nešto malo mlađi od moje mame. I skidam kapu što je pisao i do te dobi, do unatrag 2 godine, kada mu je imalo biti 83.
Počivaj u miru dragi i dobri čovječe.
Odoh poslušati Šibensku baladu. Danas jedino ona ima smisla.

Zbogom elD

whitelilith.blog.hr

Dragi moj dalmatinski slavuju
ostaće prazan stol u Dalmati di smo pili kavu i punili pepeljuge svakog ljeta ...
znam da ćeš pozdraviti Žohu (vlasnika konobe) i našu Mayicu i....moju svemirsku
Da te mogu pismom zvati - dozvala bih te.
Bio si bloger iza nicka koji me je podržavao ovdje na blogu kada sam htjela otići.
Tvoje riječi podrške davale su mi snagu.
Htjela sam ti se zahvalitiniti ne znajući tko iza nicka stoji.
Bog nam je dao priliku i da se upoznamo i podijelimo dio misli i života srećući se svako ljeto na kavi na mom otočkom raju.
Do posljednjeg, kada se nismo vidjeli a ti mi rekao: Nije bitno, vidimo se iduće!
A iduće će biti bez tebe.
Hvala ti Prijatelju.
Poljubac 2 x (u svaki obraz po jedan) slavonski topli ... posljednji...
Nek odzvanjaju Nebeske poljane tvojim basom
:(

Zbogom, nisan El DIABLO!

stella.blog.hr

Zbogom, dragi prijatelju, kojeg nikad nisam uživo upoznala!
Zbogom i neka ti je mirno more, tamo negdje među anđelima!
U nezaboravu.
Kad si imao svoj posljednji koncert ovdje, očekivao si me
u publici, a ja bolesna nisam mogla doći.
Neke se prilike nikad ne mogu ponoviti.
Jednog dana, kad budem partila, zavjetovala sam sinove
da me prate s vašom, tvojom pjesmom
"Da te mogu pismom zvati".
I dokle god je slušam, sjećat ću se tebe!