Blog.hr

cool

sri

02/26

Došlo vrijeme da se uči od Amerikanki..!?

Kod nas mogu nastupati svi "španjolci", svi "crnci" (osim Jure Francetića) svi partizani i svi geđovani, svi muslimani, s posebnom pažnjom na Dudioza kolektiv i Merlina...merline, merline

Jučer me u Krašiću, nakon mise, na kavi pita jedna moja poznanica, jesam li gledao film Svadba!?
Ja je gledam.....gledam..i ne mogu da verujem!
Ne bi me čudilo da ga Pramenka Obuljenka u suradnji s Radovanom ubaci kao obvezno štivo u osnovne škole ili za decu s poteškoćama u razvoju!

Kod nas jedan malo šugavo kozaračko pašče, Mile od Nikice, sme da se sprda sa svim našim sportašima a da mu nijedna dlaka ne padne sa glave..
On sme da napiše i pesmu, "Ja nisam vaš" a sad kaže da neće iz Hrvatske!
Ko je tu lud!?

A "dobar" mi je i onaj gubičavi Sejo Sexon, koji se pita šta je bilo..
Nek ode na Baščaršiju pa nek pita muđahedine, smeće jedno!

I još jedno slovo!
Smijenilo onog Pilepića, dolazi neki lik koji je "skinuo" 100 kila..
A jeste li primjetili da još nitko nikad nijednu lošu nije rekao o "našem" Habijanu...
Šta ti je pederska solidarnost!

Luka 16.

8 »I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Eto opet sam se nabrijao....:))

Skrivnost

modrinaneba.blog.hr

Včasih se mi zdi,
da je vse tako preprosto in čudovito,
tudi ko ostanem sama sebi
največja skrivnost

uto

02/26

Div

luki2.blog.hr

Ovo dugujem od jučer. Ponedjeljak....

Predstavljanje nove knjige Nataše Govedić "Div". Knjiga pokušava skinuti stigmu sa ljudi, koji se bore sa nekim psihičkih poremećajem. Tako se glavnoj junakinji javlja Div.....S kojim komunicira. I kojeg vidi samo ona.

Sanja Baković (književnica, kritičarka) i Nataša Govedić (književnica, kritičarka) razgovaraju o novom Natašinom romanu Div (Fraktura, 2025).

Kako kaže Erazmo kroz riječi Ludosti: "Oduzmi čovjeku moj začin i glazbenikove se melodije neće dopasti nikome, glumca će izviždati, ismijat će pjesnika s njegovim muzama, slikar će biti prezren zajedno sa svojim slikama, a liječnik će umrijeti od gladi i pored svih lijekova."

Nazovemo li Diva romanom, ne bismo bili u krivu, ali ni osobito precizni, jer on je mnogo više od toga. Jedinstven je to sudar proze, poezije, filozofije i nadrealnog, sudar bez kojeg se nije moglo ući doista duboko u pitanja gubitka, potrage za smislom i ljubavi u svijetu istodobne ljepote i propadanja. Roman Div može biti i biva mnogo toga.

Jako lijep kraj dana, koji je počeo u suzama....:(((((

Utorak (danas):

BuyBook je predstavio novu knjigu: "Bilješkarnica" autora Darka Cvijetića........(Čovjek koji je napisao knjigu: "Što na podu spavaš", koja se pretvorila u predstavu, u kojoj, što zaista nije uobičajeno, glumi i sam autor....)
Knjiga "Bilješkarnica" koja je zapravo svojevrsni dnevnik rada i bilježaka, koje autor nije iskoristio u svojim prošlim knjigama....Zapravo, ni nije bilo planirano da bilješke izađu u obliku knjige...

S lijeva na desno: Jagna Pogačnik, autor Darko Cvijetić i Kruno Lokotar.

U pitanju je i razmišljanje o jeziku: knjiga je na različitim jezicima osvojila nagrade: u Hrvatskoj na hrvatskom, u Srbiji na srpskom i u Bosni.na bosanskom.....

Ps: Mama je obavila redovnu mjesečnu kontrolu, i sve je u redu. Lijek ide dalje!

Ljub!

Včasih

modrinaneba.blog.hr

Včasih so mi določeni ljudje,
situacije ali stvari
preprosto nekaj najboljšega,
kar se mi je zgodilo
in se mi dogaja

UPRAVA BILA U RUMUNJSKOJ

zgmazoretkinje.blog.hr

Uprava Zagrebačkih mažoretkinja je od petka do nedjelje bila u službeno u Rumunjskoj, u Cluj Napoci, Gherli i Oradei. Sastanci su bili vrlo uspješni.

- subota 14.2. u 13:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o Kos

- nedjelja 1.3. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????

- ponedjeljak 2.3. u 20:00 HVU (klasifikacije), o/o Tinana

- srijeda 4.3. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Udarnik Kurilovac), o/o ????

- subota 14.3. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Slaven Belupo), o/o ????

- nedjelja 22.3. u 10:00 Hercegovačka 111 (generalna proba za Mažoret bajku), o/o Suza

- nedjelja 29.3. u 9:00 Dvorana "Zvonimir" (Mažoret bajka), o/o Suza

VRTNI ALAT TIMA
- 3 kosilice
- 1 stroj za rahljenje trave
- 2 ručne flekserske kose (jedna velika i jedna mala)
- 1 veliki trimer za grmlje
- 1 mali trimer za ukrasno bilje
- 1 metarske škare za za rezanje grana
- 2 električne i 4 ručne pile
- 2 stativa za piljenje i druga fiksiranja
- 2 tačke
- agregat
- 2 tlačne prskalice
- dva velika šlaufa za zaljevanje
- 32 komada velikog alata (lopate, grablje, motike, vile, metle...)
- 14 komada malog alata za cvijeće (škare, lopatice, motičice...)
- 10 različitih kanti
- rudle
- platforma na 4 kotača za transport vrtne opreme
- multifunkcionalni remen za mali vrtni alat

FOTOGRAF

Službeni fotograf prati Zagrebačke mažoretkinje na najvažnijim nastupima, sastavni dio je stručnog stožera koji odlazi na prvenstva, snima na koncertima, smotrama, sa nama ide na turneje. Službeni fotograf snima i službene fotke predvodnica, tima, pojedinih grupa, radi foto-sessione.

Zagrebačke mažoretkinje su do sada imale četiri službena fotgrafa. Već osam godina službeni fotograf tima je Željko Bakšaj Žac. Žac je fotić na Dinamu, Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, Ciboni i nizu drugih sportskih organizacija. Nakon što je više puta snimao naše mažoretkinje na utakmicama Dinama i repke, predložio nam je suradnju, koju smo objeručke prihvatili.

Nevjerojatna energija koju naš fotić Žac ima, volja da bude uvijek i svaki puta na mjestu događaja, enormna kreativnost, marljivost, to su odlike koje stoje iza izvanrednih fotki koje napravi Žac. Do sada je napravio više desetaka tisuća fotki, među kojima su i neke najbolje fotke u povijesti tima. Žac ne bilježi samo povijest tima, Žac je stvaran dio tima, on se ulovi raditi što god treba i ne čeka da ga zamolimo. Tako je Žac i vozač, i pomaže utovariti autobus, i animator, i security, i administrator poglavito na putovanjima, i organizator, i na play backu je na turnejama, bio je i bubnjar, Žac peče roštilj, igra igre, Žac je kartaški partner, Žac u Ljetnom kampu nabavlja i sa trenerima poslužuje hranu, Žac donosi kolače na treninge i aktivnosti tima, zapravo Žac je… Ma Žac je neponovljiv. Žac je, ali ono stvarno, dio tima, jedan od nas!!!!

Hvala ti Žac!

MEŠTROVIĆEV PAVILJON
Meštrovićev paviljon je višekratno mijenjao svoje nazive i funkciju. Izgrađen je 1938. kao Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I i trebao je biti umjetnička galerija. Meštrovićev paviljon se naziva zato što ga je projektirao poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio je pretvoren u džamiju, a taj naziv (kao i trg na kojem se nalazi) je među purgerima nosio i cijelo vrijeme tijekom komunizma iako je bio iz vremena NDH, te ga pravi zagrepčanci koriste i danas. 1947. su srušena tri minareta (visoka 45 metara) koji su sagrađeni za džamiju, ali je ostavljen zdenac pred glavnim ulazom. Paviljon je tada postao Muzej revolucije. Nakon Domovinskog rata zgradi je vraćena osnovna funkcija te se zove Dom hrvatskih likovnih umjetnika.

U Domu se održavaju različite izložbe i koncerti. Paviljon je rekonstruiran 2001. godine, a park gradskog trga 2019.

GLUPARIJE
Gluparije, bedastoće, bedarije = gluposti
Kajgotarije, nonsensi = gluposti, neistine
Brijati, baljezgati, laprdati = pričati gluposti
Zabrijati = zamisliti, flertati
Filozofirati = puno pričati, praviti se pametan
Tlačiti, smarati = zamarati
Prodavati muda pod bubrege = izmišljati, uvjeravati nekoga u neistinu
Kleti =psovati

„Kakve su to bedarije“ = Kakve su to gluposti
„Kaj pripovedaš kajgotarije“ = Ne govoriš istinu
„Kaj briješ“ = Ne pričaj gluposti
„Daj ne brij“ = Ne pričaj gluposti
„Daj zabrij“ = Zamisli
"Zabrijal si" = Pogriješio je
"Kaj si zabrijal" = Odlutale su ti misli
"S kim je zabrijala" = Sa kime je flertala
„Joj kaj tu filozofiraš“ = Prestani se praviti pametan
„Nemoj me tlačit“ = Prestani me zamarati
„Daj nemoj prodavat muda pod bubrege“ = Ne izmišljaj

RIBICE KOD MIMICE
Jeftin i fin obrok u podrumu Jurišićeve 21 otvoren je 1945. kao točionica vina, a 1949. je počeo nuditi i znamenite ribice. Generacije purgera govore "Idemo na ribice kod Mimice", tamo odlaze na brzi, fini i jeftini obrok, vode tamo frendove, klince...

Prije 40 godina išli samo na sardine sa pomfijom i šnitu-dvije odrezanog kruha uz jednostavnu cugu, da bi sve to pojeli stoječki u zadimljenoj prostoriji. Danas je prostor obnovljen iako je zadržao onaj retro štih iz šezdesetih, uključujući i tetu na blagajni okruženu zidovima. No, u ovom lokalnom fast food restoranu više se ne puši, a izbor hrane je nešto veći, a visoki stolovi su dobili i visoke barske stolice pa možete sjesti dok jedete. Osim sardina, sada se mogu naručiti i skuše s krumpir salatom, lignje i gavuni, a i izbor pića je nešto bolji. Ribice kod Mimica su istinski onaj duh Zagreba od prije, iako nekako nemaju više onaj pravi feeling onih ribica i ambijanta od prije 35 godina kad smo moj best friend Miki i ja dijelili porciju tako da je jedan jeo od glave do pola, a drugi od pola do repa.

SA PROMOTIVNOG NASTUPA -

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

PITANJE ZA UNUTARNJI DIJALOG

odazivotu.blog.hr

ŠTO TI JE BITNIJE,

KAKO IZGLEDAŠ
ILI
KAKO SE OSJEĆAŠ?

Pizza

litterula.blog.hr

Jučer sam bila u gradu da napokon podnesem zahtjev za penziju pa sam se, iako je povremeno sipila kišica, malo prošetala po prvoj i drugoj ulici.
A kad sam već bila na šetnici morala sam snimiti i nekoliko fotkica.
Najprije sam snimila našega slikara.

On je uvijek govorio: Dok hodam, slikam...

Na klupi u parku pokraj kafića sjedi naš poznati književnik.

Nisam mogla odoljeti pa sam ponovo snimila i Biokovo.

Budući da sam ostala u gradu poprilično dugo morala sam nešto i pojest. Ne volim jesti na ulici ni u hodu pa sam sjela za stol na rivi i pojela malu pizzu. Nije baš bila fina, tijesto je bilo pretanko, rubovi sprženi, nije bilo crnih maslina, konobarica je bila loše volje, smetala mi je preglasna glazba pa sam na brzinu to pojela i krenula dalje.
A dok sam se šetala prisjetila sam se našeg izleta u Firencu kad nas je naša profesorica geografije odvela da vidimo taj divan grad, grad muzej, jedan od najljepših gradova na svijetu s mnoštvom očuvanih kulturnopovijesnih spomenika koji je 1982. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Nakon što smo razgledali grad, slavnu katedralu i galeriju, morali smo potražiti nešto i za jelo. Zna se da jako ogladniš dok razgledavaš slavne crkve i galerije. Pa smo tako u blizini Cattedrale di Santa Maria del Fiore pronašli piceriju s otvorenim izlogom i pultom punim divnih komada pizze. Bili su narezani na pravokutne šnite, a ne na trokute, tijesto je bilo debelo oko 1 cm, a ne tak tanko kak naši kuhari u picerijama danas razvlače. Umaka od paradajza je bilo malo, a nadjevi su bili tak fini i raznovrsni da je bilo jako teško odabrati što ćemo jesti. Uglavnom, to su bile najfinije šnite pizze koje sam ja ikad jela, a njihov izvrstan okus zauvijek je ostao zabilježen u mojim skladištima pamćenja.
A na internetu čitam da su „2023. godine arheolozi u Pompejima otkrili fresku koja prikazuje jelo nalik na pizzu među ostalim prehrambenim namirnicama na srebrnom pladnju. Talijanski ministar kulture zaključio je kako to predstavlja dalekog pretka suvremene pizze.
Pojam pizza prvi je put zabilježen 997. godine u latinskom rukopisu iz grada Gaete na jugu Italije, u Laciju, na granici s Kampanijom, a suvremena pizza razvila se iz sličnih jela od ravnog kruha u Napulju tijekom 18. ili ranog 19. stoljeća. Prije toga, kruh se često nadopunjavao sastojcima poput češnjaka, soli, masti i sira. Nije posve jasno kada su se rajčice prvi put počele koristiti kao sastojak – postoje brojna i proturječna tumačenja – no svakako to nije moglo biti prije 16. stoljeća i kolumbijske razmjene hrane između Europe i Sjeverne Amerike.
Pizza se u Italiji prodavala na otvorenim štandovima i u pekarama specijaliziranim za pizzu sve do oko 1830. godine, kada su napuljske pizzerije počele uvoditi stanze – prostorije sa stolovima gdje su gosti mogli konzumirati pizzu na licu mjesta.“

foto:internet

A sad kad sam saznala nešto o jednom od najpopularnijih jela na svijetu mogu je pokušati pripremiti kak treba i kod kuće. U svojih 67 godina nisam naime baš često pekla pizzu u svojoj pećnici, najčešće sam jela pizze koje su mi dostavljali momci iz picerija. Nisu mi bile baš fine, al poslužile su za ručak kad nisam imala vremena skuhati neko pravo domaće jelo.
No sad ću se potruditi zamijesti pravo domaće tijesto i nastojati ispeći nafiniju moguću pizzu koja će biti najsličnija onoj koju sam prije mnogo godina jela u prelijepoj Firenci.

Narodni genij

penetenziagite.blog.hr

Jednom davno - još je živ bio govorni šou Zrinke Ogreste na Prvom programu državne televizije - gostovao je u emisiji jedan od vodećih političara, intelektualaca, profesor sociologije i filozofije. I tako, pričaju njih dvoje, pa on veli kako je - budući da je živio u gradu koji je pedesetak kilometara udaljen od fakulteta - često na predavanja znao odlaziti autostopom. Obzirom na njegovu dob, očito je kako se radilo o sedamdesetim ili najkasnije osamdesetim godinama prošlog stoljeća; no - možda nije posve pogrešan osjećaj kako se niti do danas baš ništa nije promijenilo.

I tako, jednog ranog jutra zaustavi se na podugnut palac nekakav vozač kamiona, on upadne u kabinu - i krenu njih dvojica u toplom vozilu prema metropoli; nižu se kilometri; pričaju mnogo i otvoreno, pa se već negdje prije ulaza u grad gotovo sprijatelje, a onda odjednom vozač postavi budućem saborskom zastupniku , kako će se pokazati, kobno pitanje:

- A reci, klinac, što studiraš?

Mislio je čovo valjda, bit će nešto jednog dana od maloga; nekakva korisna stvar; inženjer, pravnik, ekonomist, doktor; postat će gospodin čovjek i raditi u toplom, u uredu, a drugi će ga slušati i poštovati, kako je i red.

No, mali nepromišljeno procijedi kroz usta:

- Sociologiju i filozofiju!

- Šta veliš, filozofiju, jel? - odvrati šofer. - E gledaj, onda ćeš morati van. Neću ja filozofe voziti džabe, a ti u životu vidi isplati li ti se to ili ne.... Da filozofiju studira, a džabe bi se vozikao, je li?

I tako čovjek odjednom od dobronamjerne ljudine postane strog i bijesan, pa zaustavi onu čeličnu grdosiju sa strane, a mladac iskoči van i nastavi na fakultet pješice.

Ni Zrinka ni sugovornik nisu na to više baš ništa kazali, tek se kiselo osmjehnuše i odšutješe skupa nekoliko časaka, pa onda emisija krene o nekoj drugoj temi.

Metamorfoza

bubuleja.blog.hr

Pretvaram se u veliku, sporu i debelu gusjenicu.
Nisam više korisna društvu, a i prijatelja je sve manje.
Kad ljudi više nemaju interesa od tebe, onda se samo maknu, nestanu bez traga ili te odbace ka' staru krpu.
Neću dopustiti da završim kao Kafkin kukac, moj preobražaj će biti u leptira. Bit ću Dalmatinski okoš- endemska vrsta, rijetka, ali originalna.
Makar na kratko, vratit ću se i zasjati zlatnim sjajem.
Ne pristajem na kraj koji ti ljudi odrede.
Imam još puno toga za reći,vidjeti i čuti.
Vratit ću se u igru, a do tad ću još malo gmizati po kući.
Sad je tako, ali bit će sve dobro.
Bit će bolje.

320

Tako to

agava505.blog.hr

... što vidim....ne vidim

što čujem ...ne čujem

a vidim i čujem

tonu čuda svakojakoga

dobrih postova

sjajnih fotografija, ilustracija

blogerske teme raznolike

bogatu naslovnicu

fotoizlog izložbu

i ono čudo u kutu anketu...

sve to v o l i m

ali ne volim i ne volim

kada...o tome nekom drugom prilikom

eto ubi me, danas ne mogu reći...e tako to...

*** samo da vas pitam

pripremate li se vi
za Valentinovo
imate li namjeru zaljubiti se
ili samo zabušavate...

kao što se iz priloženog vidi,
ja ne zabušavam
do Valentinova možda stignem i ja,
trčim, možda ću se stići zaljubiti...
ako ne stignem, sigurna sam da ću
na fizikalnu terapiju stići....

pon

02/26

Mirno spavaj...

konobarica123.blog.hr

Nisam savladala alate za umetanje fotografija na blog.
Zato ovako, riječima, stavljam ružu za našu Dinaju, Dijanu.
Hvala ti draga Dijana na svim prekrasnim stihovima i pričama..
Hvala na dostojanstvu koje si davala pisanoj riječi i ovom našem zajedničkom prostoru pisanja.
Zbogom i
Mirno spavaj...

Jedna žuta ruža, i jedan žuti cvijet

staroinovo.blog.hr

Za Dijanu :-('(

Za Dinka:-('(

Nismo se poznavali, ali smo se čitali.
Riječi su bile naše rukovanje, misli naš susret.
Danas, spuštam ružu za tebe, draga Dijana - za nježnost koju si ostavila u tekstovima na blogu Otok za umorna srca i Dinajina sjećanja.
*
Sa zakašnjenjem i tugom, spuštam i jedan suncokret za Dinka, za svjetlo koje je nekad grijalo s ove strane ekrana, sa bloga Nisan EL DIABLO.
I
Hvala vam oboma na tragovima koje ste ostavili u mom čitanju i slikama u pamćenju.

Počivali u miru.