novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

03

pon

08/20

1800-proslava

stella.blog.hr


Na blogu Lastavica ovo je 1800. post od 30.7.2015.
otkad je poletjela, umjesto bloga Valcer koji je trajao od 2007.
i kraćeg vremena bloga Valcerica. Samoj sebi dodjeljujem
ružu za upornost.
.
Red je da to proslavimo, zar ne? Idemo u Topčider.

Umjesto da vodim sve vas, izvela sam blogerku Impresiju
na ručak u restoran dobrog roštilja, "Stara daščara".


Prevelik je izbor...

Miriše li do vas?


A sad, prošetajmo malo Topčiderskim parkom.

Tako skromne

groficinestijene.blog.hr








tako nezahtjevne, a tako raduju,
svugdje se razmilile i po tlu i zraku
i uz ogradu,























ove šumske mjehurice,
naši "šumski rubini " kako ih od milja
zovemo, prve su ove godine,







a Vas gospodine
uopće ne zanima kakvu ikebanu se dadne složiti
kad i jedne i druge sazriju, a nije niti važno,
samo neka nam dozriju....

02

ned

08/20

Prve ovogodišnje morske

la-bruja.blog.hr

(Fotke, s ne smokve, to tek slijedi)
(Da se pohvalim, sama sam ušla u more i plivala.Dobro, ajd, brčkala se. Tko ne poznaje moju sramežljivost, strašljivost, prijezir prema fizičkoj neugodi od hladne vode, i, općenito moju kultiviranu i njegovanu šmizlavost , nema pojma koji je to za mene....pomak.)

Slike:











Njihova kvaliteta je naravo upitna, budi blago rečeno, no to je sve što mogu preko mobitela..........


Lahka noć!


Kupanjac

rossovka.blog.hr

Najdraži frajeri konačno su se vratili s mora. Silno su mi nedostajali; ni razgovori telefonom ni krasne fotkice ne mogu nadomjestiti njihovu silnu energiju i radost koju donesu svaki put kada dođu k meni.

Odlučili smo ih odvesti na Kupu, da malo plivaju i na petrinjskom moru. Mislila sam da manji najdraži frajer neće htjeti ići, ali i on je izrazio želju da ide. Dolazimo po njih; oni su već pod punom ratnom spremom, sa sunčanim naočalama i kapama, torba je nakrcana kao da idemo na Antarktik ( znate i sami - ručnici, bočice s vodom, grickalice, krema za sunčanje, plivalice i maska za ronjenje najdražeg frajera, dinosaur i lav manjeg najdražeg frajera...svašta je unutra ). Pada puno pusa, ipak se nismo vidjeli skoro deset dana. Nastaje blagi incident jer manji najdraži frajer želi nositi svoju dekicu na točkice, bez koje nigdje ne ide. Jedva pristaje da ga dekica čeka doma.
Stižemo na kupalište; nema uopće puno ljudi i sretna sam zbog toga. Slažem ručnike, oni se sami skidaju pa napuhavamo plivalice manjeg najdražeg frajera i krećemo prema Kupi. Malo sam i nakostriješena od brige, jer najdraži frajer zapravo pliva jako dobro, roni i radi kolutove u vodi kao veliki plivač. Ja bi naravno bila sretnija da i on ima plivalice, ali govori mi - ništa ne brini, ja sam uvijek jako oprezan. Dok se ja borim da nataknem plivalice na ručice manjeg najdražeg frajera, ovaj najdraži je već otplivao sa svojom pratnjom, pa roni i pliva i uživa sto na sat.
- Ja ne idem u duboko bez mame - govori mi manji najdraži frajer.
- Pa ni nećemo ići u duboko, samo malo ćemo biti u plićaku.
Gleda me svojim velikim smeđim okicama, pa se sam smoči i brčka i kreće prema svome bratu. Ja sva u čudu, jer inače nije baš od vode i nekog velikog plivanja. Malo ga vrtim u krug, pa se kao malo bacamo ( dignem ga uvis i vratim natrag u vodu, strašno bacanje je to ) a on se smije svojjim dječjim cvrkutavim smijehom i hoće još, i još. Vidim na ušću crnu rodu i želim mu je pokazati.
- Ali ja tamo ništa ne vidim, gdje ti je roda?
Nema nam druge nego polako kroz plićak prema ušću. Izlazimo na pijesak i on konačno vidi rodu.
- Zašto ona stoji u vodi?
- Lovi doručak.
- A što jede roda?
- Pa malene ribice.
- To je fuj. Šta si mi donijela za papati?
- Ono tvoje pecivo sa točkicama ( slanci sa kimom i sezamom i krupnom soli; ima i čips ali ga ne spominjem jer onda čips ide prvi na korištenje ).
- Idemo onda papati.
Maše rodi i idemo van. Za nama dolazi i ostatak ekipe; najdraži frajer jede mali burek, a mezimac svoje točkice.
- Zašto stojiš?- pita me manji najdraži frajer.
- Zato što sam stara i teško mi se ustati sa ručnika - odgovaram.
Najdraži frajer proguta svoj zalogaj i izgovara ono što me uvijek kupi:
- Ti uopće nisi stara. I jako si mi lijepa.
- Jesi, jesi - pridružuje se manji najdraži frajer.
Dok ostatak ekipe karta, mene mezimac plaši dinosaurom kojeg vadi iz torbe. Vidim na pijesku pored vode jarkozelenog krokodila - luftić i kažem:
- Vidi krokodila uz Kupu.
On se okreće, vidi što mu pokazujem i upućuje mi prijekoran pogled tipa - pa šta ti je danas, pa odgovara:
- Ma to je samo luftić, ne boj se.
Idemo još jednom u vodu, uživamo ali baš na najjače. Manji najdraži frajer sad više ne spominje da ne ide u duboko bez mame, šiba s plivalicama samo tako.
Presvlačimo se i polako krećemo doma. Dolazi djevojka koja prodaje sladoled; nažalost sladoleda će biti tek za pola sata.
- Imala sam dobru volju, dečki - kažem.
Najdraži frajer se okreće, pogleda me plavetnilom svojih očiju pa namigne i kaže:
- Ima sladoleda u onoj drugoj špajzi.
Pritom misli na Ledovu škrinju koja stoji pored šanka.
Odlazimo po dva korneta, što drugo.
Jedu ih dok se vraćamo doma, najdraži frajer vaniliju a mezimac čokoladu.
- Ja imam brkove kao vuk - kaže manji najdraži frajer i plaši me jer malo i reži.

Divno ih je gledati i voditi za ručice i smijati se s njima. Svijet se poput kaleidoskopa prelijeva u najljepšim bojama kada su oni tu.

Razlikovanje pojmova za idiote #3

toco1980foto.blog.hr

Razlika između opreza i paranoje

Postoje ljudi koji nemaju mentalni kapacitet shvatiti razliku između opreza i paranoje, prvenstveno iz razloga što su paranoični. Čak štoviše, oni tu svoju (drugima i više nego očitu) paranoju pokušavaju svima oko sebe prikazati kao "oprez".

Međutim, svakoj iole inteligentnoj i racionalnoj osobi je jasno da paranoja i oprez nisu isto, tj. da se oprez i paranoja itekako međusobno razlikuju!

Paranoja je psihički poremećaj u kojoj osoba nije u stanju razlikovati realnost od svoje mašte, svojih imaginarnih konstrukcija i interpretacija nečega, te oslanjanjem na predrasude i stereotipe (poput onog da su svi fotografi "voajeri", "teroristi", "imaju zle namjere" itd...) a priori tumači sve stvari, radnje i pojave oko sebe kao "opasne" i "prijeteće", a ljude kao "kriminalce" i "zlonamjerne", bez da uopće provjeri je li to doista tako.

S druge strane, oprez je sposobnost pojedinca da racionalno u svakoj zasebnoj situaciji, a koja pokazuje naznake da bi se moglo raditi o nekoj opasnosti, prvo na neki način pokuša provjeriti da li ta opasnost u toj situaciji zaista i postoji, i o kakvoj se točno opasnosti radi, ili se pak provjerom uvjeri da opasnosti nema.

Ilustrativno, primjer paranoje jest kada netko čim vidi fotografa kako negdje nekoga ili nešto snima, dotičnog odmah napadne (fizički ili verbalno) zbog uvjerenja da je ovaj zbog snimanja "terorist", "voajer", "pedofil", "zli novinar" ili nešto slično. Primjer opreza je da onaj kome se čini da fotograf snima nešto što ne bi smio snimati, prvo na neki način to pokuša provjeriti, pa na temelju onoga što je provjerom doznao, odluči što dalje (ili ostaviti čovjeka na miru ili zvati poiciju).

Uz to, paranocima je svojstveno i to da sebe doživljavaju isklučivo kao pozitivce, ali sve one koji ne misle jednako kao oni, ili im čak pokušavaju dokazati da njihova paranoja nema veze s vezom, odmah stvrstavaju u kategoriju negativaca...

KAD SI SAM

tignarius.blog.hr

Kad si sam i napuš(t)en!
Kad prođu glory days i kad si out of space!

Neki dan sam vidio neke zaštićene osobe i neke koji ih čuvaju!
Imaš zaštićene osobe i zaštićene životinje...i one koji ih čuvaju!

U zaštićenom svijetu zaštićenih kasti prestaje život i počinje borba za egzistenciju.
Mislim da je onaj pederko G:Vidal rekao da je NY, grad u koji su sve nacije poslale svoje najgore predstavnike da se bore za život!
O kako je to plemenita borba u odnosu na ovu za egzistenciju!



Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin!!!!!!!

Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama savez vječan, savez milostî Davidu obećanih.

Riječ Gospodnja.


Koliko bi broj nas povjerovao Izaiji?
Preskupa je to i tvrda hrana za dječje želučuke....a kad odrastemo, već smo mrtvi!

Nije lako!

Ali ajmo bar pokušati pa se nedjeljom odvažiti otići na Sv. Misu i pogledati u svoju dušu i svoje srdce!
Ima li ondje mjesta za drugoga i ugrožena....brata i sestru

A ne za ove koje razne svjetske terorističke umivene organizacije (od UN-a do WHO-a) naturaju svakog dana preko svakog kanala.
Uistinu (kao kršćanin) žalim svaku odlutalu ovcu ali nimalo onu koja mi hoće odgrist ruku kojom je hranim!



n>

KAVA U PODNE

sjedokosi.blog.hr

KAVA U PODNE

Čudna su ta podneva s kavom
Oni se bude
Kasnu noć kad odrade
Nostalgično zagledani u daljinu
Onako na osami
Gutljajem da razbude se
Kažu snove su košmarno odspavali
Okasnili u noći punog Mjeseca
Stihovi zaboravljeni vise u zraku
Tko bi se sjetio takvih stvari
Tko i za stih više mari
Popio bih kavu u dvoje
Ona već na mjestu drugom recikllra snove
U zoru svoju kavu popih
Sa ševom se budim
Shakespearea slijedim
Kako vam drago
Popijte tu kavu sami

Karpati... i prijetnja urušavanjem

yulunga2.blog.hr



'Karpati su planinski lanac u srednjoj Europi. Dužina im je preko 1.300 km, a širina varira od 12 do 500 km. Nalaze se u dijelovima Češke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Poljske, Ukrajine, Rumunjske i Srbije. Najviši dio Karpata je Gerlachovský štít s 2655 m. visine. Prosječna im je visina 1500 do 1600 m.

Karpati su mlade ulančane planine. Nastali su tijekom alpske orogeneze u kasnom mezozoiku i tercijaru (od 250 milijuna godina). Alpska orogeneza je proces nastanka mladih planina (alpsko-himalajski planinski sistem) kao posljedica kolizije euroazijske i afričke, te euroazijske i indijsko-australske litosferne ploče. Karpati su oblikovali luk i sa sjevera i istoka okružuju Panonsku nizinu. Dijele se na Zapadne, Istočne i Južne Karpate. Prema jugu se nastavljaju na Staru planinu u Bugarskoj...' tako kaže Wikipedija

Sve to, naravno, osim naziva, nema nikakve veze s istoimenim kolačem, a još manje
s mojom torticom, modificiranom verzijom tog kolača, ali što smeta malo zemljopisa :)
Ja i tako stalno imam problem s popunjavanjem praznog mjesta u postu, uvijek mi ostane još barem za prst mjesta, tak' da mi ovo možda postane i praksa cool





Alzo, karpati kolač je 'veća sestra' princes krafni donekle i krešnitem a moja verzija tog kolača, uobličena u torticu, uključuje sve to i još neke komponente čizkejka.
Puno fino, samo što je Karpatima od tumbanja, ovamo pa onamo, prijetilo ozbiljnije urušavanje, pa sam ih ja vratila u kalup, gdje će ostati do daljnjega.. dok ih ne odlučim sama urušiti fino

















I malo makeovera.. before and after rofl





Hnjeee... dosadno... al' fino dosadno :))



Blagdan gospe od Anđela...

dinajina-sjecanja.blog.hr








U tišini sunoćja, na terasi dobrog restorana zbrajamo desetljeća lutanja po svetištima... u svakom hramu osjetih svetost trenutka... slaže se Ikonostas u galeriji uspomena... katedrale u Barseloni, Koelnu, Avignonu, Chartesu... tamo u labirintu osjetih da je srce sveti gral... hram crnoj gospi u Einsidelnu, hram gospi od Anđela... svetište u Međugorju, u Assisiu...sve to ostavlja trag u nutrini... trag svetosti i vječne svjetlosti... u tišini tih mjesta postajemo akustičari nutrine... čujemo simfonije i rapsodije pohujalih stoljeća... neopisiv je taj osjećaj...i nezaboravan...





Davne 1987, u Međugprju na današnji dan šapnuh... Ne okrećem se više u tragovima prošlosti je ostao san, ljepi san, nedosanjani san...
Odsanjajmo ga zajedno... odgovorio si.
Griješili smo...
Danas je dan oprosta...
Oprosti sebi, oprosti meni, oprosti životu, oprosti da ne ostanemo kamene statue u pustinji osjećaja.
Oprosti zbog sebe, oprosti zbog mene, oprosti zbog ljubavi, oprosti ljubavi, ljubavi moja!...
Oprost je vrlina kraljeva, čista srca i otvorena uma... rekao si...
Oprost je sveta datost rekoh i pričinilo mi se kao u Marinkovićevoj Gloriji... gospa se nasmiješila...

rekoše mi ... na dobro si pozdravila Gospu...

A onda smo zbog Gospe i Franjevaca posjećivali svetišta... u Assisiu napisah...

U tvojim očima sunce, na tvojim usnama
okus svete vode.

Tišina svetišta, zadnji trenuci sveca,
dašak vječnosti.

Skidam odoru zbilje, nestajem u iluziji.

U srcu titraj uzbuđenja,
otrkrilo je magiju vječnosti.

Zaustavljeno na vratima vremena,
uvijek iznova se odlučuje za ljubav.





Konobar donosi bijeli rižoto... Izlazim iz privida.
Ti se smješiš. Smješimo se...





Danas je blagdan gospe od Anđela, budi se uspomena na Asissi i tajanstveno ozračje podneblja svetoga Franje. Vizija anđela, blijesak vremena, sjećanja na baziliku Maria degli Angeli, na kapelicu La Porziuncola, na dan oprosta, na dan bezuvjetne ljubavi...


Na prozoru Anđeo,
čuvar našeg svetišta.

Dijana Jelčić



Može li poklon za rođendan!?

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Inspiracija me prava pukla, i to kakva nego blogersko-planinarska. Šta znači, da je za ovaj moj ulet, nakon dužeg izbivanja s bloga, zaslužan i bloger i planinar.
Ma, kad sve dobro zbrojim i oduzmem, nije samo zaslužan, nego je i kriv i dužan, mada ne znam još, ni kako ni kada će platiti dug.

Planina me, kako vidite iz priloženog, još uvijek sebi zove, pa s vremena na vrijeme, koroni usprkos, uleti i nešto planinarenja.
Tako je, početkom lipnja, nas 20-ak krenulo put sjevera, ne baš do Istre, ali blizu.
Preko Vratnika, Senja i Crikvenice, do Platka, Snježnika i Kamenjaka.

S Vratnika, rekoše, prvi pogled za milion dolara...



Senj i Crikvenicu ćemo preskočiti, jer za nagradu nisu bitni, pa idemo odmah do Platka i Snježnika...





Vrijeme nam je bilo toliko neizvjesno od samog polaska, gotovo cijela obala je bila pod žutim opasnostima, a na kraju nas, u sva tri dana, nije poškropila niti jedna jedina kap kiše...



Nebo je bilo puno iznenađenja, u jednom trenu sve pod maglom, u slijedećem sve bistro i čisto...









Poanta je u tome, da sam, eto, bila na Snježniku, a vrha nisam vidila... vodiči rekli ne, može biti sklisko, i to je bilo to... uzalud smo nas dvije navijale da idemo i "grmile" kako smo razočarane... vrh nije osvojen, a ovo je najviše do kud sam stigla...



Spuštali smo se do skijališta Radeševo i umjetnog jezera u gradnji, pa do malog doma na zasluženo piće...





a nije da nam je pri spustu baš trebala i ova žuta opasnost zvana korona...





Sutradan smo išli na Kamenjak...











E pa sad, ne znam ni kako ni kada, ali znam da bih ponovila sve, za još ono malo do vrha, pa kad se već naš dragi Gogoo tako velikodušno ponudio za vodiča, inspiracija je pala na plodno tlo, da i ja uložim malo truda i moždanih vijuga u rješenje njegove križaljke.



A nije ni naslov bezveze, jer danas mi je rođendan, ako niste znali. Još uvijek sam mlada, zelena i maloljetna. Jedanaest mi je godina tek. Na današnji dan, prije 11 godina, rodila se blogerica Kamena. A kako za čestitke, tako i za poklone, nikad nije kasno, može taj vrh Snježnika i sačekati, da nam runolist nanovo procvjeta.

Može li poklon za rođendan!?

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Inspiracija me prava pukla, i to kakva nego blogersko-planinarska. Šta znači, da je za ovaj moj ulet, nakon dužeg izbivanja s bloga, zaslužan i bloger i planinar.
Ma, kad sve dobro zbrojim i oduzmem, nije samo zaslužan, nego je i kriv i dužan, mada ne znam još, ni kako ni kada će platiti dug.

Planina me, kako vidite iz priloženog, još uvijek sebi zove, pa s vremena na vrijeme, koroni usprkos, uleti i nešto planinarenja.
Tako je, početkom lipnja, nas 20-ak krenulo put sjevera, ne baš do Istre, ali blizu.
Preko Vratnika, Senja i Crikvenice, do Platka, Snježnika i Kamenjaka.

S Vratnika, rekoše, prvi pogled za milion dolara...



Senj i Crikvenicu ćemo preskočiti, jer za nagradu nisu bitni, pa idemo odmah do Platka i Snježnika...





Vrijeme nam je bilo toliko neizvjesno od samog polaska, gotovo cijela obala je bila pod žutim opasnostima, a na kraju nas, u sva tri dana, nije poškropila niti jedna jedina kap kiše...



Nebo je bilo puno iznenađenja, u jednom trenu sve pod maglom, u slijedećem sve bistro i čisto...









Poanta je u tome, da sam, eto, bila na Snježniku, a vrha nisam vidila... vodiči rekli ne, može biti sklisko, i to je bilo to... uzalud smo nas dvije navijale da idemo i "grmile" kako smo razočarane... vrh nije osvojen, a ovo je najviše do kud sam stigla...



Spuštali smo se do skijališta Radeševo i umjetnog jezera u gradnji, pa do malog doma na zasluženo piće...





a nije da nam je pri spustu baš trebala i ova žuta opasnost zvana korona...





Sutradan smo išli na Kamenjak...











E pa sad, ne znam ni kako ni kada, ali znam da bih ponovila sve, za još ono malo do vrha, pa kad se već naš dragi Gogoo tako velikodušno ponudio za vodiča, inspiracija je pala na plodno tlo, da i ja uložim malo truda i moždanih vijuga u rješenje njegove križaljke.



A nije ni naslov bezveze, jer danas mi je rođendan, ako niste znali. Još uvijek sam mlada, zelena i maloljetna. Jedanaest mi je godina tek. Na današnji dan, prije 11 godina, rodila se blogerica Kamena. A kako za čestitke, tako i za poklone, nikad nije kasno, može taj vrh Snježnika i sačekati, da nam runolist nanovo procvjeta.

Može li poklon za rođendan!?

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Inspiracija me prava pukla, i to kakva nego blogersko-planinarska. Šta znači, da je za ovaj moj ulet, nakon dužeg izbivanja s bloga, zaslužan i bloger i planinar.
Ma, kad sve dobro zbrojim i oduzmem, nije samo zaslužan, nego je i kriv i dužan, mada ne znam još, ni kako ni kada će platiti dug.

Planina me, kako vidite iz priloženog, još uvijek sebi zove, pa s vremena na vrijeme, koroni usprkos, uleti i nešto planinarenja.
Tako je, početkom lipnja, nas 20-ak krenulo put sjevera, ne baš do Istre, ali blizu.
Preko Vratnika, Senja i Crikvenice, do Platka, Snježnika i Kamenjaka.

S Vratnika, rekoše, prvi pogled za milion dolara...



Senj i Crikvenicu ćemo preskočiti, jer za nagradu nisu bitni, pa idemo odmah do Platka i Snježnika...





Vrijeme nam je bilo toliko neizvjesno od samog polaska, gotovo cijela obala je bila pod žutim opasnostima, a na kraju nas, u sva tri dana, nije poškropila niti jedna jedina kap kiše...



Nebo je bilo puno iznenađenja, u jednom trenu sve pod maglom, u slijedećem sve bistro i čisto...









Poanta je u tome, da sam, eto, bila na Snježniku, a vrha nisam vidila... vodiči rekli ne, može biti sklisko, i to je bilo to... uzalud smo nas dvije navijale da idemo i "grmile" kako smo razočarane... vrh nije osvojen, a ovo je najviše do kud sam stigla...



Spuštali smo se do skijališta Radeševo i umjetnog jezera u gradnji, pa do malog doma na zasluženo piće...





a nije da nam je pri spustu baš trebala i ova žuta opasnost zvana korona...





Sutradan smo išli na Kamenjak...











E pa sad, ne znam ni kako ni kada, ali znam da bih ponovila sve, za još ono malo do vrha, pa kad se već naš dragi Gogoo tako velikodušno ponudio za vodiča, inspiracija je pala na plodno tlo, da i ja uložim malo truda i moždanih vijuga u rješenje njegove križaljke.



A nije ni naslov bezveze, jer danas mi je rođendan, ako niste znali. Još uvijek sam mlada, zelena i maloljetna. Jedanaest mi je godina tek. Na današnji dan, prije 11 godina, rodila se blogerica Kamena. A kako za čestitke, tako i za poklone, nikad nije kasno, može taj vrh Snježnika i sačekati, da nam runolist nanovo procvjeta.

01

sub

08/20

O muškom ogovaranju

rossovka.blog.hr

"Oni koji žive osuđujući svoje susjede, pričajući loše o njima licemjeri su jer nemaju snage i hrabrosti priznati svoje mane.”
Jorge Mario Bergoglio, da ne velim papa Franjo izrekao je ovu poprilično točnu tvrdnju.

Danas sam, ne htijući to slušati a ležeći na ručniku, odslušala razgovor dvojice mladića. Stajali su udaljeni dva - tri metra, bilo je malo ljudi i hoćeš - nećeš sve se čuje. Pored njih je prošla mlada, zgodna djevojka koju je jedan od njih pozdravio i kratko popričao s njom. Nakon što se udaljila, izgovorio je o njoj gadosti koje pas s maslom pojeo ne bi. Ovaj drugi ga pita - pa otkud znaš, jesi imao nešto s njom; ne, ali mu je pričao frend kojem je pričao frend da je frend...Spletom okolnosti poznajem djevojku, znam da su za nju svi oduvijek imali samo riječi hvale, znam da je sjajna studentica i radi preko student servisa da olakša roditeljima troškove školovanja. Pa je li moguće da je ona zapravo utjelovljenje doktora Jekylla i mistera Hydea? Taj podsmijeh, ta poruga u njegovom glasu, ružnoća koja je isijavala iz svake njegove riječi...toliko bijede već dugo nisam imala prilike vidjeti i čuti. Uvijek sam nekako tračeve pripisivala ženama, ne znam zašto. Trebale su proći tolike godine da čujem golobradog mladića kako pljuje po djevojci za koju je čuo da je netko čuo da je netko pričao, pa da shvatim da su muškarci u stanju izgovarati strašne gadosti. Došlo mi je u djeliću sekunde da se dignem sa ručnika, da mu priđem i pitam ga - jel ti tako uvijek liječiš svoje komplekse? Ono, laješ jer ti je dosadno i nemaš baš pametnijeg posla? Laješ a pojma nemaš je li išta od toga istina, jer ti je pričao frend da mu je pričao frend kojem je pričao frend.

Vrlo je ružno govoriti o nekome takve gadosti. Pa upravo i da su istinite, svatko bira svoj put. Svatko pronalazi sebe na različite načine, ponekad neshvatljive ostatku svijeta. Ali biti toliko jadan da puniš usta osobom o kojoj zapravo izgleda ne znaš ništa...to je najniže na što netko može spasti.
Tako da mislim da je Jorge Mario Bergoglio izrekao nešto vrlo mudro.

( photo by Voices in the Dark )

*

la-bruja.blog.hr







Strah od prazine

athropa.blog.hr

Postoji malo stvari kojih me uistinu strah. Ne zato jer sam nešto osobito hrabra. Nego zato jer strahovi koje imam obično nadvladaju one koji mi se čine sitnim i trivijalnim.
Nemam problema s raznim životinjicama, visinom, skućenim prostorima, oštrim predmetima.
Imam problema s tim da moji voljeni pate. Ali danas neću pisati o tome. Pisat ću o strahu koji je vezan za izmjene mojih stanja.

Strah me praznine. Mislim da bi u ovoj fazi bilo pošteno reći da me strah s pravom. Bila sam u njoj dovoljno dugo da znam koliko je opasna.
Prošlo je dugo od davne jeseni, a još više od davnijeg ljeta kad sam odlučila živjeti. Da, imala sam odluku pred sobom. I svjesno sam napravila taj korak.
Prije te velike odluke, nisam bila živa. Ili barem, egzistirala negdje na granici živog i neživog.
Psihički, emocionalno, pa čak i fizički. Osjećaj je bio nalik polaganoj smrti i promatranju vlastita propadanja.

Čudno je kad izađeš van sebe, u prazninu. Odsutstvo misli. Odsutstvo osjećaja. Vegetiranje.
Teško je i opisati stanje osobi koja to nikad nije iskusila. Osobi koja jest, ne moram objašnjavati.
Svaki pomak, u bilo kojem smislu, zahtijeva ogroman trud.
Praznina ne bira što će progutati.
Zavuče se baš u svaku poru, u svaku stanicu...
Zavuče se u svaku priliku za sretnu misao.
Zavuče se u samo srce ljubavi.

Nije to stanje u kojem mogu niti želim živjeti.
Ali je stanje u koje povremeno zapadam.
I kojega se iskreno bojim.

Ne znam kako sam se izvukla zadnjih nekoliko puta.
Ali znam što je bio poticaj.

Izvukla sam se zato jer sam odabrala disati.
Izvukla sam se zato jer sam odabrala živjeti.
Izvukla sam se zato jer sam odabrala voljeti.

I to je odluka koju iznova moram donositi svakog jutra. S otvaranjem očiju ujutro.
Znam zašto živim. Isto tako, znam i zašto me strah.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum