novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

20

sub

04/19

Suck it up, kiddo

messangerpigeon.blog.hr



Na skali do deset
Odbrajas do šest
Jer si tako preko ruba
Preko kojeg ne moraš gledati.
Ne moraš uzdahnuti,
Ne moraš zadiviti,
Ne moraš povratiti.
Tu si,
Siguran na šest od deset
Jer si preko raspadanja
A i uvijek može bolje,
Ne moraš
Zaplesati nogicama
Da se ista desi.
Na šest od deset
Sve je sigurno,
Dovoljno,
Da cimnes glavom
I pristanes
Bez da ti se dlanovi oznoje.
Na šest od deset
Zaustavljena
Gubim centimetre duše,
Kao da sve što ću ikada napraviti
Neće biti dovoljno
Da se popnem
Uz strmine tvog
Nemastovitog življenja,
Jama koju sam
Sama sebi iskopala.

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Narod Nipissing – 'ljudi s jezera'

Narod Nipissing bio je najmalobrojniji od svih okolnih Anisnabek (Algonkin) naroda. Bili su vrlo miroljubivi i većinom su se bavili šamanizmom, pa su ih Francuzi prozvali 'narod čarobnjaka'.

Nipissing sami sebe nazivaju 'NB'ssin' što bi u prijevodu trebalo označavati ljude s malog jezera (jezero Nipissing).

Njihov dom oduvijek je bio na obalama jezera koje se i danas naziva po njima – Nipissing u Ontariju (Kanada). Godine 1650. napali su ih nemilosrdni Irokezi i mnoge ljude Nipissing jednostavno masakrirali. Nipissing su bili prisiljeni povući se prema jezeru Nipigon, ali su se vratili 1671. natrag na staro ognjište s kojeg su protjerali Irokeze te tu žive njihovi potomci još i danas.

Ponekad se u literaturi pronađe i drugo ime za Nipissing, a to je Miskouaha. Zastava Nipissing je crvene boje koja simbolizira svetu vatru s bijelim jelenom po cijelom polju zastave. Jelen je sveti simbol naroda Nipissing.


Uskršnji blagdan

sempercontra.blog.hr

Svim štiocima koji slave Uskrs iz vjerskih i onima koji to čine iz tradicijskih razloga želim…






Bez socijalne prisile

nachtfresser.blog.hr



Predozirasmo se jučer čistim zrakom, meni malo i previše bilo. Svejedno lijep osjećaj kad ništa baš raditi ne moraš, a možeš. Danas nitko od nas troje nije baš najbolje, kreću lagane psihičke pripreme, i ne samo psihičke, za put u ponedjeljak. Sutra za Uskrs smo već tradicionalno kod frendice Dolores. Čitam zadnjeg Sloterdijka, malo mi i dosadan, tako to ide s pametnim ljudima, ja valjda nisam previše dosadan. Još jedan post čisto da ne preskočim dan.

Podzemni bicikl parking

teutinaljubav.blog.hr


Uvijek kada istražujem Japan, naiđem na nešto što me ostavi bez riječi. Večeras sam tražio zanimljivosti u Minato Citiyu, jadnom od 23 Tokyska grada (područja).
Kada sletimo na Nariti, vlakom se vozimo do stanice Shinagawa i tu presjedamo, a područje je interesantno za kasniji obilazak.
Ono što me iznenadilo na ovom videu, podzemni je parking za bicikle. Mjesečni je najam 1500Y ili 90kn. Bicikl treba dovesti pred automatski ulaz i ugurati ga unutra i to je sav posao vlasnika. Bicikl dobije svoj elektronski broj koji očita čitač i bicikl nestaje u podzemlju ...Video je poduži a priča o biciklu počinje na 7 minuti. Vjerujem da će vam biti zanimljivo pogledati. I to je Japan.



Nastajanje...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Otopili se snjegovi… proljeće se objavljuje rađanjem ljepote… topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim ljepotom pamćenja…

Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…

Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama… stražari nad morem prohujalih tuga… osluškujem šum vječnih mjena… plima i oseka me njišu u pjenastoj ljuljačci nadanja… i tuge postaju siluete ljepote… znamenje življenog života… uklesane u stijenke srca… prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…

proljeće obećaje dugo toplo ljeto i plodove novih osjećanja… vrtloženje osjećaja… lakoću nastajanja…

Život je vječna igra… velika gala predstava… premijera bez reprize… ti i ja stojimo na sceni velikog svjetskog tetara… sinopsis sreće… scenografija stvarnosti… kostimografija trenutka…

Ne, nedozvoljavam sjećanjima da me zarobe u kalup bez pomaka osjećaja… ćutim dinamiku svemira… pričinja mi se nevidljiv virtuoz je zasanjao d-mol Bachovih sonata… to vjetar svirajući razbija maglu neznanja i dozvoljava da vidim jasne obrise stvarnosti…

Zaustavljam misao u središtu zbivanja, prepoznajem govor prirode... priča jezicima fizike, filozofije, poezije i muzike… razumijem poruku vječnosti… iz postojanja ne proizlazi posjedovanje… sve se događa nastajanjem.

Osjećam paralelnost svjetova… mi stojimo na vratima između njih…

Iza nas svijet nepromjenjivosti, a ispred nas se širi svijet nastajućeg… vjekujemo na mostu između između svijeta materije i ideja… iza nas je ljepota nepromjenjiva… ispred nas tek naslućujemo igru sna i zbilje, tek nastajuće ljepote.


Dijana Jelčić






Uskrs...

mecabg.blog.hr



Sretan Uskrs!

>

19

pet

04/19

Deja vu

rossovka.blog.hr

Jutro kao i svako drugo; uobičajena rutina, osim što znam da ću nešto ranije izaći s posla i sretna sam zbog toga. Sunčano je, ali dosta hladno.

Izlazimo iz Petrinje. Jedem svoje pecivo i sjetim se prekrasne žene koja mi je pružila ogromnu podršku i psihološku pomoć nakon teške prometne nesreće koju smo doživjeli idući istom ovom cestom, samo nekoliko kilometara dalje. Ona je na Veliki petak u još stravičnijoj prometnoj nesreći ostala bez podlaktice i time je okončan njen san o karijeri neurokirurga. Razmišljam o njenoj ljepoti, i tjelesnoj i stostruko više duhovnoj, i o tome kakve joj misli na današnji dan prolaze glavom.
Na oštrom zavoju pred mojim se očima najednom podiže oblak zemlje, gust i gotovo opipljiv bez obzira što sam u automobilu, vide se tek ogromni kotači kamiona - kipera punog zemlje koji izlijeće sa kolnika, mrvi se kabina i stropoštava se na zelenilo proljetne trave. Prosuta zemlja pada posvuda, sliježući se uokolo.
Nisam sigurna mogu li uopće pronaći prave riječi kojima bih mogla opisati što mi je sve u tim sekundama izronilo iz sjećanja. Glas kolege koji govori - što ovaj radi, crnilo automobila koji nas je gotovo odnio na put bez povratka i još veće crnilo koje je uslijedilo u svim satima i danima iza toga. Jutros sam bespomoćno promatrala kako se pred mojim očima dešava strava, a nisam mogla učiniti ništa. Samo strašna sjećanja koja poput demona izviru iz zakutaka podsvijesti. Mislila sam da ću se ugušiti; gorak okus u ustima, silna mučnina i stezanje u prsima. Stravičan osjećaj koji se još više pojačao kad sam pored kamiona ugledala i osobni automobil koji se isprva nije vidio jer je sive boje. Postao je vidljiv tek kad se slegnula prosuta zemlja.
Rasplakala sam se. Gledala ljude koji su pritrčali da vide koliko je ljudi u automobilu i može li vozač kamiona izaći iz smrvljene kabine. Gledala kolegicu s posla koja je nazvala hitnu. Gledala sve to i u glavi imala ponovnu projekciju svog filma, bez načina da ga zaustavim. Shvatila da je puka sreća što je jedno vozilo skretalo sa glavne ceste, pa smo morali usporiti. Inače bi kamion pokosio i nas.

Veliki je petak. Dan muke i smrti Gospodnje. Mene je, po tko zna koji put, podsjetio koliko zahvalna trebam biti na životu koji mi je ponovo dan. Na bljeskovima radosti i ljepote kojoj će jednom doći kraj. Ali ne još.
Ima još puno toga što moram napraviti, izgleda.



( Michelangelova Pieta, najveća bol koja postoji )

Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Narod Abenaki (Kanadska plemena)

U seriji o Abenaki (Wobanakiak) 'narod zemlje zore' ili 'zemlji jutarnjeg svijetla – zemlji zore' već sam pisao u seriji stjegoslovlja starosjedilačkih naroda SAD-a. Sada mi je preostalo u ovoj seriji samo opisati ona plemena koja su ostala razdijeljena granicom 'bijelog čovjeka', točnije u Kanadi.

Dakle, tu su plemena Odanak i Wolinak, na području kanadske provincije Quebec, točnije uz rijeku Saint-Francois, (algonkin Alsigontekw – 'rijeka u kojoj nije bilo nikoga').

Odanak u prijevodu znači 'selo, naselje', a Wolinak pak 'zaljev'. Zastava je bijele boje u čijem središtu se nalazi stilizirani prikaz glave pripadnika ovog naroda s dva pera i dvije strijele koje su vršcima okrenute grboslovno desno.

U grboslovno desnom gornjem kutu nalazi se kornjača, a dolje crveni javorov list (simbol Kanade). U gornjem grboslovno lijevom kutu nalazi se medvjed, a u donjem pak prikaz orla.


* Oh, oh, oh

ottogrunt.blog.hr

Kada bi svi znali što je ispravno,
pa tako uvijek i postupali, bio bi ovo raj,
a mi valjda ljudi, ali eto, nije to tako zamišljeno ;)


Hoću reći, put od duhovnog trnja do zvijezda,
čini naš život, možda dva, tri, ...
ili pak bezbroj :)))

* Oh, oh, oh

ottogrunt.blog.hr

Kada bi svi znali što je ispravno,
pa tako uvijek i postupali, bio bi ovo raj,
a mi valjda ljudi, ali eto, nije to tako zamišljeno ;)


Hoću reći, put od duhovnog trnja do zvijezda,
čini naš život, možda dva, tri, ...
ili pak bezbroj :)))

Nepovredivi dio

stankagj.blog.hr

Jedino takvima, zaključanima, položenima u utvrdu moje unutarnjosti, ništa im ne može nauditi...

Ulijevam u sebe vrelu leguru, ništa mi ne može, iznutra sam od šamotne gline kamena. Želim samo ugrijati svoju tvrdokornu, mrzlu masu koja samom sobom hlađena i milovana, sada drhti. Izvana sam kao od pjene; nisam poput drugih, na van tvrdih, a iznutra mekih, no moja stamena kamenost u meni svejedno vrišti, zapomaže, traži svoje pravo na mekoću kakvu nose drugi ljudi, ali tek nakratko.
U stanicama moje nutrine koja je zaklon i koju ništa ne može probiti jer je obložena neprobojnom opnom, smješteni su moji voljeni, zatvoreni u stabilnost svojega značaja, branjeni od mogućih udaraca, tereta, neistina, jednostavno nepovredivi. Jedino takvima, zaključanima, položenima u utvrdu moje štićene unutarnjosti, ništa im ne može nauditi; vrijeme je već ionako učinilo svoje, no još je važnije da su od mene, i moje u mislima opetovane prošlosti, oslobođeni i posvema sigurni.

* Tuna, grah, rotkvice,maslinovo ... 400 kcal

minus40kg.blog.hr


5 dag tune (60) - mala konzerva
15 dag kuhanog graha (140) - pola konzerve
10 dag rotkvica (20) - pola pušleka s placa
0,2 dl maslinovog ulja (180) - iz konzerve s tunom
sol, papar, kapare, svježi kopar

- ocijedi tunu iz konzerve (ima 3 čepa, baci bar jedan)
- dodaj kuhani grah i svježu rotkvicu
- serviraj kao salatu

Od kako nemam vremena, jedem baš jako dobro ;)


P.S. Naravno, tunu možete i sami upecati, masline obrati i stisnuti junačkom desnicom,
grah posaditi, pa čim naraste, popeti se na njega, te s visoka već nečim gađati sve one duhom siromašne dolje, ... :)))

* Tuna, grah, rotkvice,maslinovo ... 400 kcal

minus40kg.blog.hr


5 dag tune (60) - mala konzerva
15 dag kuhanog graha (140) - pola konzerve
10 dag rotkvica (20) - pola pušleka s placa
0,2 dl maslinovog ulja (180) - iz konzerve s tunom
sol, papar, kapare, svježi kopar

- ocijedi tunu iz konzerve (ima 3 čepa, baci bar jedan)
- dodaj kuhani grah i svježu rotkvicu
- serviraj kao salatu

Od kako nemam vremena, jedem baš jako dobro ;)


P.S. Naravno, tunu možete i sami upecati, masline obrati i stisnuti junačkom desnicom,
grah posaditi, pa čim naraste, popeti se na njega, te s visoka već nečim gađati sve one duhom siromašne dolje, ... :)))

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum