Jednom davno - još je živ bio govorni šou Zrinke Ogreste na Prvom programu državne televizije - gostovao je u emisiji jedan od vodećih političara, intelektualaca, profesor sociologije i filozofije. I tako, pričaju njih dvoje, pa on veli kako je - budući da je živio u gradu koji je pedesetak kilometara udaljen od fakulteta - često na predavanja znao odlaziti autostopom. Obzirom na njegovu dob, očito je kako se radilo o sedamdesetim ili najkasnije osamdesetim godinama prošlog stoljeća; no - možda nije posve pogrešan osjećaj kako se niti do danas baš ništa nije promijenilo.
I tako, jednog ranog jutra zaustavi se na podugnut palac nekakav vozač kamiona, on upadne u kabinu - i krenu njih dvojica u toplom vozilu prema metropoli; nižu se kilometri; pričaju mnogo i otvoreno, pa se već negdje prije ulaza u grad gotovo sprijatelje, a onda odjednom vozač postavi budućem saborskom zastupniku , kako će se pokazati, kobno pitanje:
- A reci, klinac, što studiraš?
Mislio je čovo valjda, bit će nešto jednog dana od maloga; nekakva korisna stvar; inženjer, pravnik, ekonomist, doktor; postat će gospodin čovjek i raditi u toplom, u uredu, a drugi će ga slušati i poštovati, kako je i red.
No, mali nepromišljeno procijedi kroz usta:
- Sociologiju i filozofiju!
- Šta veliš, filozofiju, jel? - odvrati šofer. - E gledaj, onda ćeš morati van. Neću ja filozofe voziti džabe, a ti u životu vidi isplati li ti se to ili ne.... Da filozofiju studira, a džabe bi se vozikao, je li?
I tako čovjek odjednom od dobronamjerne ljudine postane strog i bijesan, pa zaustavi onu čeličnu grdosiju sa strane, a mladac iskoči van i nastavi na fakultet pješice.
Ni Zrinka ni sugovornik nisu na to više baš ništa kazali, tek se kiselo osmjehnuše i odšutješe skupa nekoliko časaka, pa onda emisija krene o nekoj drugoj temi.
| < | veljača, 2026 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |