MALI SUNCOKRET

07.12.2019., subota

Happy End :-)

MALI SUNCOKRET
06.12.2012., četvrtak

PULA



Ne poznajem Pulu. Samo sam jednom kratko boravila u tom gradu. Bilo je to u listopadu 1980. kada smo kupili prvi auto. Zemlju je pratila neka benzinska kriza te su nas savjetovali već iskusni da benzin zamijenimo plinom. Krenuli smo u Pulu radi ugradnje plinskog uređaja, čini mi se „Bedini“ se zvao. Za njega se govorilo da je bolji od onog drugog, dostupnog u Zagrebu, čijeg se imena više ne sjećam.

O Puli sam uz ostalo znala da ima Arenu, „Atomsko sklonište“, filmski festival, i da se početkom tog stoljeća njezinim ulicama šetala Nora, Joyceova supruga. I mojih nekoliko sati Pule pratilo je te tragove.

No, put u Pulu pamtim već tridesetak godina ponajviše po 4 godišnja doba koja sam preživjela za 24 sata. U Zagrebu me grlilo toplo „proljetno“ jutro, kroz Gorski kotar ljubila zlatna jesen, u Puli milovalo sunce kasnog ljeta; a onda se od „sreće između dva poljupca“, kako kaže Joyce u jednoj pjesmi, moj „sretan put“ u povratku izopačio. U Plominu je more bilo crno, u Rijeci jesen kišna, na Gornjem Jelenju gromovi su pucali, a kroz prozor motela u Delnicama čula se tišina snijega.

U ruci sam stiskala maramu čiji je jedan ćošak bio izgrižen, bit će od straha. Ne njemu više nije pisalo Paris. Voljela sam taj „dodir svile“. Bio je to drag poklon i uvijek jednako, po kaubojski, vezan oko vrata u posebnim prilikama.
Valjda je takva prilika bila i ta moja posjeta Puli.

O Puli su mi kasnije lijepo pričali drugi, bliži i dalji. Pula je sama o sebi pričala dobro, sve ove godine. O Puli sam čitala. Zavoljela sam je, ali me život slučajno više nije odveo tamo. Istina, njene obale nisu bile dio mojih čežnji kao one dubrovačke, šoltanske ili splitske, ali mi se čini, kao da ovih noći povremeno „Sa(n)jam“- knjige, i da danas ne znam, kako dokrajčiti ovaj još sinoć započet post.



* * *

07. 12. 2019., subota

Već mjesec dana razmišljam kad i kako skoknuti do Pule na jubilarni 25-i Sajam Sa(n)jam knjige u Istri.
Ovo kad, postala je nerješiva dilema: da li prvi ili posljednji dan, pa je otežala i ono kako: s kim ići i gdje odsjesti.

Naime, Sajam knjiga je otvorio jedan od meni dragih i na ovom mjestu često spominjan književnik, nekadašnji stanovnik Pule i zaljubljenik u taj grad, Dragan Velikić.

A na njegovom zatvaranju, poseban gost, i najjači književni začin manifestaciji bit će Orhan Pamuk, koji je gostovao na sajmu prije petnaest godina kada još nitko nije znao da će uskoro potom dobiti Nobelovu nagradu. O mojoj ljubavi prema Pamuku, na sve što sam u ovih dvanaest godina bloganja rekla, samo ću dodati da me taj književnik i danas čini sretnom.

(I sve su to razlozi što sam ove jeseni intenzivnije mislila, da ne kažem sanjala o Puli, pa se iznenada sinoć prisjetila i jednog davnog posta kojeg nisam tad znala kako „dokrajčiti“… wink)

Početak Sajma sam već propustila, ali sam zahvaljujući Miljenku Jergoviću pročitala govor s otvorenja, ekskluzivno, a brzo prenesen na Ajfelov most u kojem je Velikić rekao da su knjige branitelji gradova, čvršći i od najčvršćih zidina.

Pa nešto mislim, iako više dilema nema, a ja ipak propustim i kraj, i ne vidim i ne čujem Orhana Pamuka, otvorit ću neku od njegovih knjiga i ponovo uživati u ljepotama Istanbula ili tužnoj bjelini snijega u Karsu.

A sad, u ovoj prosinačkoj noći iza Sv. Nikole, nakon sedam godina dovršavam post o jednom gradu u kojem veliki pisci današnjice pričaju ovih sajamskih dana o Gradovima u tijeku. I baš sam sretna večeras.

A ako budem još sretnija, pričat ću i o tom sretan

- 18:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

19.11.2019., utorak

Nakon Mjeseca knjige,

i šopinga i kavica...



dolaze dani radosti čitanja sretan


- 12:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.11.2019., subota

Od Prevlake do Vukovara

Karavan motociklista na putu do
Grada heroja...



- 23:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.10.2019., četvrtak

Aliteracija...


JESENJA PJESMA

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kada se čuje pjesma Stvari i Živinâ,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
grožđe i kruške, jabuke i smokve.
A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena.
I cvrkuću ptice.

M. Krleža



















- 13:58 - Komentari (12) - Isprintaj - #

29.09.2019., nedjelja

Ono što mogu...

Ne mogu biti u Splitu, niti u bilo kojem od 140 gradova kugle zamaljske koji danas svojim „trčanjem do nade“ daju podršku svim ljudima svijeta koji se bore sa zloćudnim bolestima i sjećaju se onih koji su u toj borbi "poraženi".
Ne mogu biti, ali mogu se jesenjim ružama iz mog dvorišta i ružičastim mislima pridružiti i zahvaliti svima njima.





- 16:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.09.2019., nedjelja

Jesen stiže...





pjeva wave



- 18:08 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.09.2019., subota

The Treehouse...

Nedavno otkriveno, otada posebno, a u budućnosti vjerujem moje omiljeno mjesto u srcu Zagreba.
Ne moram se u snu pentrati uz nekad zamišljeno drvo do čarobne kućice zujo,
niti plaćati skupi sve popularniji turistički aranžman da bih se našla u središtu čarolije.

Samo dođem do Radićeve…

Dragi blogeri, mašti, radosti „kiča“ i dječjim snovima skloni, ne propustite neku svoju priliku da posjetite ovo magično mjesto:

The Treehouse Caffe bar.


























Kad god došli, dobrodošli... Komadić bajke vas čeka.



party mah


- 22:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

29.08.2019., četvrtak

Prkos

Usprkos ili uprkos tom što je po definiciji jednogodišnja biljka, ljetnica i ne trajnica, jednom kad se odlučite za Prkos, njegove ljepote i šarenila se ne možete godinama riješiti.

Tako kažu, i to je baš dobro!

Iako se u sumrak i uz manjak sunca „snuždi“, uglavnom je raskošan i veseo.

Ovo je naše prvo ljetno druženje, ali i nada da ćemo se još godinama usprkos mnogo čemu,
Prkos i ja radovati i Suncu i cvjetnim bojama, i lijepom …
svemu:




- 15:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #

05.08.2019., ponedjeljak

P. S.



Svašta sam dobila iz Portugala; uz lijepe priče i puno darova me usrećilo.
A ovaj suvenir-magnet vam moram pokazati. yes





Skroz mi je cool. Fora, i kao ideja, a i kao P.S. na moje lipanjske postove. zujo




* * *

"Moja duša je prikriveni orkestar; ne znam kojim instrumentima, kojim strunama i harfama, bubnjevima i tamburama zvučim sudarajući ih u sebi. Sve što čujem je simfonija."

Fernando Pessoa, Knjiga nemira


- 17:06 - Komentari (21) - Isprintaj - #

18.07.2019., četvrtak

Bilo nedavno u Zagrebu...

I dok sam na obali mora ovaj put čitala samo novine,



odmarajući se od „surfanja“ i knjiga,
Zrinjevcem su dva tjedna plutale bezopasne i
nježne meduze u „Moru knjiga“.

U kratkom susretu zabilježena manifestacija i instalacija,
uz dodir stiha:

"Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more." (Slavko Mihalić
)













- 14:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)

Opis bloga