MALI SUNCOKRET
30.04.2021., petak
"Moj slatki Sputnik"!
U posljednjoj godini prošlog stoljeća Haruki Murakami je objavio kratki roman „Moj slatki Sputnik“ ili „Sputnik – ljubav“. Pretpostavljajući da njegovi zamišljeni čitatelji možda ne znaju što je to Sputnik ili Sputnjik, vratio se u godinu 1957. i pojasnio čitateljima da je to prvi svjetski i sovjetski satelit koji je kružio oko Zemlje. Tako je Sputnjik u njegovom romanu postao metafora za ljubav i čovjeka koji u svom kruženju životom traži odgovarajućeg Suputnika.
Sigurna sam da Murakami nije ni pomislio da će dvadesetak godina iza, cijeli Svijet pričati o nekakvom novom Sputnjiku koji možda može ponajbolje zaustaviti zlo i vratiti čovjeku nadu u ljubav, staru „sigurnost“ i smisao življenja. Veliki književnici su i proroci. Kada je Orhan Pamuk prije pet godina započeo svoj novi roman o pandemiji s početka 20. stoljeća, nije mogao ni naslutiti da će nedavna objava „Noći kuge“ koincidirati sa jednom od najvećih svjetskih pandemija u povijesti čovječanstva. P.S. Kada me pitaju u što vjerujem, mnogi se začude kada kažem: U književnost! Da. P.P.S. Usput rečeno, moj prvi susret s Murakamijem, kojeg sam doslovno cijelog iščitala, bio je u kruženju bibliotekom, baš preko Sputnjika.  Isto tako, u svom ovdašnjem kruženju životom, jedva čekam da se dočepam prvog dostupnog prijevoda „Noći kuge“, na bilo kojem od srodnih jezika regiona, pa čak, „zamuckujući“, obradovao bi me i prijevod na neke europske jezike. Duboko zahvalna Orhanu Pamuku na svoj dosadašnjoj radosti koju mi je svojim djelima podario, čekam:  |
Hvala Đorđe! 
