MALI SUNCOKRET
28.09.2017., četvrtak
Tako je govorio Krleža:"4. I 1975. Podne je. Sunce što dopire kosim zrakama kroz prozor obasjava samo Krležino čelo. - Razvucite zavjese da vidim to milo moje sunce. Ah, kako je lijepo. Kad bi me netko pitao i ako bih morao da pristanem na neki kult, na štovanje božanstva, to bi bilo sunce. Ono je izvor sve sreće i života našega. I kako se sve to samo stvaralo. Trebala je možda sekunda pa da Zemlja nikada ne nastane... Enes Čengić, S Krležom iz dana u dan (1956. – 1975. ), Balade o životu koji teče, 1986." Danas, Sunce...  |
- 14:14 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
I kod mene je sunce, ne ono ljetno, ubitačno pod kojim gori asfalt, napokon ono blago koje miluje i osvaja
Obožavam ovo doba godine mekanih sijena
:) (Nisa 28.09.2017. 14:44)
Konačno i kod mene...bilo je i vrijeme, da ponovo zasja ta žuti tračak...dan je sasvim drugačiji...lepši!!! (modrinaneba 28.09.2017.
14:53)
@Nisa draga, kako si to lijepo rekla; nasmijana kao sunce te pozdravljam))) (MALI SUNCOKRET 28.09.2017.
14:54)
U mnogim civilizacijama je sunce bilo jedno od božanstava. (Nije dobro za senzor snimati direktno u jaku svjetlost). (gogoo 28.09.2017.
15:00)
@modrinaneba, napokon taj "žuti tračak". Topli zagrljaj kao sunčeva zraka ti šaljem;
@ gogoo, učitelju moj, hvala ti; ma znaš, ja sam nestrpljiva, a bojala se da će mi pobjeći... škljocnem, pa šta bude))) Znam za slavljenje Sunca. Pozdrav ti topli. (MALI SUNCOKRET 28.09.2017. 15:05)
da, ta sekunda je fascinantna! (shadow-of-soul 28.09.2017.
15:16)
@ shadow-of-soul, istina. Hvala ti. (MALI SUNCOKRET 28.09.2017.
15:27)
Odabrala si pravog autora, a svatko neka doži misao na svoj način........Tvoj je izvrstan (AnaBoni 28.09.2017.
15:27)
Hvala @AnaBoni; osjećam, volimo Krležu na isti način. (MALI SUNCOKRET 28.09.2017.
15:33)
Danas je baš toplo i sunčano. Super. (.Carapa Floyd. 28.09.2017.
15:48)
@ .Čarapa Floyd. , napokon... kucam da ne ureknem))) (MALI SUNCOKRET 28.09.2017.
15:54)
Kod nas danas divno proljeće :) (Tot Kaša - ART 28.09.2017.
19:17)
@ ART-kristina, dobro mi došla s proljećem! (MALI SUNCOKRET 28.09.2017.
20:26)
Mali tračak Sunca danas u Zagrebu, ali ipak jako ugodan...Pusa, vole Te L+B+G (luki 2 29.09.2017.
02:17)
Tvoj komentar kod mene: slažem se. Čovjek ne pije, ne puši, ne hoda za drugim ženama, daje cijelu plaću na raspolaganje, nije nasilan.....Nema razloga za razvod....Bar ne tako drastičnih....Pusa, L+B+G (luki 2 29.09.2017.
02:55)
Kad se spomene Krleža uvijek se sjetim ovog iz Balada P. Kerempuha:
-Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu... (gogoo 29.09.2017. 12:48)
@ luki, draga, neka nam se sunce pojavilo i obradovalo nas. Slažem se u svemu s tobom u vezi teme tvog zadnjeg posta. I nakon ovog tvog komentara, još se više čudim. Pusam L+B+G;
@ gogoo, tražila sam sad njegove pjesme u prozi: Čežnju i Nemir, kojih se zadnjih godina češće sjetim, a pamtim od gimnazijskih dana. Ali su mi nekako previše „jesenje“, pa evo nastavljam se))) u sunčanom tonu:
„Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!“
P.S. jesi li primjetio da je na naslovnici izdvojen tvoj komentar? Cool! (MALI SUNCOKRET 29.09.2017. 22:13)
Hvala Ti na divnim riječima za mamu kod mene, znači mi.....Uživancija tijekom vikenda - kava, Sunce i najvažnije - Goldie...Mogu li tražiti išta više?! :)))) Pusa, vole Te L+B+G (luki 2 01.10.2017.
16:36)
Hvala Ti punooo....juće i danas sam iskoristila toplo sunce...vidi:))) (modrinaneba 01.10.2017.
17:10)
Najprije da te pozdravim jer dugo me nije bilo u tvom kutku, ma malo me zapravo igdje ima. O suncu danas neke druge priče iako je sam čovjek kriv za sve što mu se dešava. (Demetra 02.10.2017.
08:32)
Pomalo je zubato ovo sunce... (Lastavica 02.10.2017.
13:46)
Hvala Ti na predivnom komentaru kod mene. Drago mi je da Ti se svidio post o Mani i njenoj novoj knjizi....Posebna je! Pusa, vole Te L+B+G i žele ugodan vikend (luki 2 20.10.2017.
22:58)
Obožavam ovo doba godine mekanih sijena
:) (Nisa 28.09.2017. 14:44)
@ gogoo, učitelju moj, hvala ti; ma znaš, ja sam nestrpljiva, a bojala se da će mi pobjeći... škljocnem, pa šta bude))) Znam za slavljenje Sunca. Pozdrav ti topli. (MALI SUNCOKRET 28.09.2017. 15:05)
-Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu... (gogoo 29.09.2017. 12:48)
@ gogoo, tražila sam sad njegove pjesme u prozi: Čežnju i Nemir, kojih se zadnjih godina češće sjetim, a pamtim od gimnazijskih dana. Ali su mi nekako previše „jesenje“, pa evo nastavljam se))) u sunčanom tonu:
„Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!“
P.S. jesi li primjetio da je na naslovnici izdvojen tvoj komentar? Cool! (MALI SUNCOKRET 29.09.2017. 22:13)
08.09.2017., petak
MEMENTOPrije 9 godina, na početcima dva godišnja doba, napustili su nas otac i sin, Boris i Dino Dvornik. Bila je to tragedija za obitelj Dvornik, a tuga za one koji su ih voljeli. Jučer je bila godišnjica Dinine smrti, tog dragog mi, vječnog i „neprilagođenog“ dječaka. Tim povodom, sjetih se, na ovom mjestu ostavljenog svog starog zapisa:  Meni najdraža... |
- 15:02 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
jesu legende obojica svako u svojoj domeni R.I.P (AnaBoni 08.09.2017.
15:50)
Ostale su samo uspomene na dva divna čovjeka... (modrinaneba 08.09.2017.
16:47)
Lijepo! I meni su draže Dinove laganice...Pusa, L+B+G (luki 2 08.09.2017.
18:15)
I prije nego sam otvorila link točno sam znala koja će Ljubav zasvirati :)
Dvije legende koje su obilježile nekoliko generacija, jedan dio Splita otišao je s njima, nepovratno (Nisa 09.09.2017. 07:49)
Hvala Ti na lijepom koemntaru kod mene! Pusa, L+B+G (luki 2 09.09.2017.
20:27)
Drage moje, pričamo o istom... legendama, tugama, Splitu, Ljubavi.
I bez linka, bio bi klik)))@ Nisa dušo. (MALI SUNCOKRET 09.09.2017. 22:11)
Neki nastave da žive i kad ih nema... (Lastavica 11.09.2017.
08:23)
Puno Ti Hvala Sunčica!!@ (modrinaneba 11.09.2017.
09:51)
Dvije legende koje su obilježile nekoliko generacija, jedan dio Splita otišao je s njima, nepovratno (Nisa 09.09.2017. 07:49)
I bez linka, bio bi klik)))@ Nisa dušo. (MALI SUNCOKRET 09.09.2017. 22:11)
01.09.2017., petak
Čestitka Svi meni bliski znaju koliko volim turskog književnika Orhana Pamuka. Sjećajući se da je u nekom od svojih djela pisao o Kurban-bajramu, dosta sam truda danas uložila tražeći u njegovim knjigama koje me trenutno okružuju taj, za današnji dan prigodan odlomak. Sretna sam što sam uspjela u tom i što ga mogu podijeliti s vama:  „Kad smo jednoga davnog bajramskog jutra Fusun i ja krenuli u vožnju automobilom, ujak Sureja bio je kod nas. Dok sam pokušavao zaspati, neki prizori toga hladnog i sivog jutra na Kurban-bajram promicali su mi pred očima kao vrlo poznata, a istodobno jako čudna uspomena, kao da potječu iz snova koje povremeno sanjamo. Prisjetio sam se bicikla i toga da smo Fusun i ja izašli na ulicu i nijemo zurili u neku zaklanu životinju, a onda autom krenuli na izlet. Kad smo se sljedećega dana našli u Apartmanu Milosrđe, pitao sam je sjeća li se toga. “Bicikl smo vratile majka i ja”, reče Fusun, koja se svega sjećala bolje od mene. “Prije mnogo godina dala nam ga je tvoja majka nakon što ste ga vozili ti i brat. Više ga ni ja nisam mogla voziti, prerasla sam ga. Eto, majka vam je toga bajramskog dana vratila bicikl.” “Bit će da ga je majka poslije donijela ovamo”, rekoh. “Sad se sjećam da je tog dana kod nas bio i ujak Sureja.” “Jer je tražio liker”, re e Fusun. Fusun se bolje od mene sjećala toga neplaniranog izleta automobilom. Osjećam potrebu pričati vam o tom izletu, na koji me ona podsjetila. Imala je dvanaest godina, a ja dvadeset četiri. Prvi dan Bajrama padao je 27. velja e 1969. godine. Kao i svakoga bajramskog jutra, i toga je dana razdragano mnoštvo bližih i daljnjih rođaka, elegantno odjevenih, s kravatama, čekalo podnevni objed u našoj kući na Nišantašu. Često se čulo zvono na vratima, pristizali su novi gosti: moja mlađa teta, posve ćelavi tetak i njihova lijepo odjevena i radoznala djeca. Svi bi ustali, rukovali se i izljubili s novim gostima i prinosili im stolce, a gospođa Fatma i ja ponudili bismo ih slatkišima (bombonima). Iznenada otac brata i mene povuče u stranu. “Djeco, ujak Sureja neprestano pita zašto u kući nema likera. Neka jedan od vas skokne do Aladinova dućana i kupi liker od metvice i jagode.” Budući da je otac i u to vrijeme znao previše popiti, majka je bila ukinula običaj da se u kristalnim čašama i na srebrnome pladnju gostima nudi liker od metvice i jagode. To je odlučila radi očeva zdravlja. A kad je dvije godine prije toga, također jednoga bajramskog jutra, ujak Sureja zahtijevao da mu donesu liker, majka je razgovor na tu temu presjekla pitanjem pije li se alkohol na vjerske blagdane, nakon čega se između krajnje ataturkovski orijentiranog ujaka svjetovnjaka i nje rasplamsala beskrajno duga rasprava o vjeri,civilizaciji, Europi i Republici. “Dakle, tko će skoknuti do Aladina?” upita otac izvukavši novu novcatu deseticu iz svežnja novčanica od deset lira, koje je podigao iz banke da bi ih darovao onome tko mu za Bajram poljubi ruku: djeci, vratarima, čuvarima... “Nek ide Kemal!” reče brat. “Nek ide Osman!” rekoh ja. “Sinko, hajde ti!” re e mi otac.“I nemoj reći majci kamo ideš...” Izlazeći, ugledah Fusun. “Hajde sa mnom u dućan!” Ta dvanaestogodišnja, tankonoga, mršava djevojčica bila mi je daleka rođakinja. Ničega posebnog nije bilo na njoj, osim čiste odjeće i kao snijeg bijele leptir-mašnice na pletenici od sjajne crne kose. Na pitanja koja sam joj u dizalu tek tako postavljao podsjetila me ona sama, mnogo godina poslije: U kojem si razredu? (Jedanaestom.); U koju školu ideš? (U Ţensku gimnaziju na Nišantašu.); Što želiš postati? (muk!). Tek što smo izašli iz zgrade i na jutarnjoj hladnoći prešli nekoliko koraka, opazih da se na obližnjoj praznoj i blatnjavoj parceli, pod jednom malom lipom nedaleko od nas, okupilo mnoštvo ljudi i da se spremaju zaklati ovcu. Da mi je bila današnja pamet, ne bih dopustio da se Fusun približi tome mjestu znajući da bi takav prizor mogao biti potresan za djevojčicu. No ja sam radoznalo i nepromišljeno krenuo onamo. Naš kuhar Bekri-efendija i vratar Saim-efendija već su bili zasukali rukave i polegli ovcu sa zavezanim nogama i biljegom od kane. Najednom se u golim granama lipova stabla začu huk vjetra. * Po strani su stajala radoznala djeca kiselih lica, vozač Četin-efendija i starac koji se molio. Fusun me nijemo držala za rukav sakoa. * Kad mi se pogled susreo s pogledom kuhara Bekrija, shvatio sam da je to bila naša ovca. Kupili su je nekoliko dana prije Bajrama, pa je cijeli tjedan bila vezana u stražnjem dvorištu. “Idemo!” rekoh Fusun. Krenuli smo šutke i izašli na ulicu. Jesam li bio uznemiren zbog toga što sam dopustio da djevojčica to vidi? Osjećao sam neku krivnju…“ Orhan Pamuk, Muzej nevinosti |
- 22:54 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Predivna čestitka! Samo veliki pozdrav od L+B+G (luki 2 01.09.2017.
23:11)
Jeste @ lukice; topli pozdrav i puse za L+B+G))) (MALI SUNCOKRET 01.09.2017.
23:30)
Lijepo od Orhana, pridružujem se čestitki. (gogoo 02.09.2017.
12:35)
Hvala na lijepom koemntaru kod mene: tugu treba maknuti, u životu nastaviti uživati....Hvala za Merlina, divne su njegove pjesme...Najviše volim: "Laku noć, moja mala Barbiko..." :)))) Može pusa ipak u lijevi obraz :))))) Pusa, vole Te L+B+G (luki 2 02.09.2017.
17:20)
@ gogoo, hvala na čestitci u ime onih koji slave ova 4 dana ; od Pamuka sam dosta naučila o "vremenima i običajima" rodne mu zemlje što je tako vješto upakirao u svoje literarno čarobnjaštvo. Jako ga volim.
@ luki 2, ok, samo u lijevi! To sam ja dodala i onaj drugi obraz, da bude više pusica))) Mene malo stigla s kišom ona tvoja tugica(( (MALI SUNCOKRET 02.09.2017. 22:14)
@ luki 2, ok, samo u lijevi! To sam ja dodala i onaj drugi obraz, da bude više pusica))) Mene malo stigla s kišom ona tvoja tugica(( (MALI SUNCOKRET 02.09.2017. 22:14)
Hvala Đorđe! 
