MALI SUNCOKRET

31.03.2020., utorak

Ljubav u doba...

Nije slavni Gabriel García Márquez mogao znati da će se naslov njegovog romana, koji sam dva puta pročitala a sedam knjiga poklonila dragim ljudima, (o čemu sam dosta na blogu pisala), 35 godina iza objave toliko „eksploatirati“ i modificirati diljem kugle zemaljske.
Nije bio prorok, ali je cijelom svijetu, za svaki slučaj, poklonio odličan "uvod" i sretan kraj velike priče o ljubavi, strahu i čekanju.

Utješno mi je, barem malo, u „doba korone“ čitati ove retke iz romana
„Ljubav u doba kolere“:

*

„Florentino Ariza ga je slušao ne trepnuvši. Onda je kroz prozore pogledao puni krug ruže vjetrova, jasno obzorje, prosinačko nebo bez i jednog oblačka, zauvijek plovne vode i rekao:

„Nastavimo naprijed, naprijed, naprijed, opet do La Dorade.“

Fermina Daza je zadrhtala prepoznavši stari glas prosvijetljen milošću Duha Svetog i pogledala je kapetana: on je bio njihova sudbina. Ali ju kapetan nije vidio, skamenjen strašnom silom nadahnuća Florentina Arize.

„Ozbiljno to govorite?“ zapitao ga je.

„Otkako sam se rodio“, reče Florentino Ariza; „nisam rekao ništa što ne bi bilo ozbiljno.“

Kapetan je pogledao Ferminu Dazu i vidio na njezinim trepavicama prve iskre zimskog inja. Nato je pogledao Florentina Arizu, njegovu nepobjedivu snagu, njegovu neustrašivu ljubav i uplašila ga je zakašnjela slutnja da život, a ne smrt, nema granica.

„A što mislite koliko dugo možemo tako nastaviti s tim vražjim dolascima i odlascima?“ zapitao ga je.

Florentino Ariza je imao pripremljen odgovor već pedeset i tri godine, sedam mjeseci i jedanaest dana i noći.

„Cijelog života“, reče.“
***********


Gabriel Garcia Marquez, Ljubav u doba kolere, Zagreb, 1999.

P.S.

Dugo se Marquez opirao ekranizaciji romana, a onda je pristao uz uvjet da sam bira glumce i nadgleda snimanje:-)
Birao je i glazbu i poklonio povjerenje Ženi za koju je govorio da je najseksipilnija na svijetu :-)





P.P.S.

Naišla sam na podatak kako je nobelovac Márquez stvarajući svoje najpoznatije djelo bio 18 mjeseci zatvoren u sobi (stvaralačka karantena)), pušio 6 kutija cigareta dnevno i usrećio Svijet svojim najvećim djelom „Sto godina samoće“ postavši začetnikom škole i pravca magičkog realizma.
(Ovo za količinu popušenih cigareta čarobnjaka koji je živio 87 godina, a „živ“ je i danas))), spominjem samo zbog svih teških okolnosti današnjice, gdje, eto, pušači u ovo „doba korone“ nisu glavni krivci i jedina rizična skupina ovog zla suvremenog svijeta.

Koga da krivimo da bi se osjećali bolje, sigurnije i lakše,
„that is the question“, retoričko!


- 12:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

28.03.2020., subota

"Jeste li znali Marčelinu..."

- 21:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

26.03.2020., četvrtak

Napokon, njene oči...

I bez zagrljaja, jednako lijepo :-)



HAUSER and Seńorita - My Heart Will Go On (Quarantine version)
- 23:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.03.2020., utorak

Znamenje

"Iznad Hrvatske, nešto iza 10.30 eksplodirao je meteor. Uz snažan udar, dijelovi su se raspršili od Istre, prema Zagrebu i granici sa Slovenijom. Zvuk u Zagrebu se čuo u 10.34."

Bilo je to 28. 02. 2020.

Mnoge očevice je podsjetio na proboj zvučnog zida, a stručnjaci su spominjali kako to nije bio potres, iako je slično zazvučao.

Istog dana je umro Antun Dubravko Jelčić (Požega, 6. studenoga 1930. - Zagreb, 28. veljače 2020.), hrvatski akademik, književnik, književni povjesničar, književni kritičar i političar.

Nisam jako praznovjerna, ali me eksplozija meteora, po mnogima bolida ( većeg i jačeg svemirskog kamena), sjetila nekih od narodnih vjerovanja o „ znamenju“ na nebu, kojima se slute manje-više loši događaji u budućnosti.
Ali, vjerujući u ozbiljnost znanosti, odbacila sam zle slutnje, i zadržala se na onom lakšem iz narodnog predanja; to je samo proletuša ili nebeska krijesnica ili zvijezda padalica kojoj se trebamo radovati, i koja se istina jače oglasila, možda da bi nam ispunila više zamišljenih želja.

Zašto sam spomenula akademika Jelčića!

Osim što je umro istog dana kada i nebeska krijesnica, od tog čovjeka sam prvi put čula za potres koji je 1880. godine razorio Zagreb. Školujući se, od njega sam naučila, da je naš veliki, najplodniji književnik August Šenoa umro 1881. od posljedica upale pluća od koje je obolio kada je kao gradski senator po hladnoći skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880. godine.
Od gospodina Jelčića sam također naučila da se godina Šenoine smrti 1881. smatra početkom realizma u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, koji je nekoliko desetljeća kasnio za istim procesom u povijesti svjetske književnosti. Od tada bi književnost, nakon epohe kitnjastog romantizma, trebala postati realistična, stvarna uz načelo vjerojatnosti, sa psihološkom analizom za što su romantičarski elementi postali neprimjereni.

Za svoje 42 godine života u Zagrebu, kad god bih prošla Vlaškom ulicom pored piščevog spomenika i rodne kuće, sjetila bih se te Jelčićeve lekcije i mnogih Šenoinih pročitanih djela.

I bila bih tad „svoja“, skroz.

*

Nakon 140 godina, u Zagrebu se dogodio jedan težak i niz manjih potresa koji su rušili domove ljudi i najljepše i najatraktivnije građevine metropole i potresli sve građane moga grada.

Uz koronu, nastupio je novi šok, strah i nova nesreća.

Slike koje sam ostavila u prethodnom postu su slike iz sinovog doma na 2.katu. Kako izgleda moj stan na 16.-om, od nedjelje u 6:24, u koji se ne usudim kročiti, a uslijed nemani korone ni misliti o šteti, dugo neću znati.

Mislim o poginuloj djevojčici, koju će anđeli čuvati.

Mislim kako će iza ove zagrebačke tuge, i opće nesreće zbog korone, nastupiti teška faza realizma, bez zanosa, idealizacije i kićenja u našim životima, kod svih ljudi, ma gdje bili i ma tko da su.
Ali u meni, bar danas, živi mrvica romantičarskog optimizma da će sve biti dobro, a jednom i bolje; možda onda, kada vrate jučer odneseno „moje“ „Prizemljeno sunce“ kome se s osmijehom javljam u svakoj svojoj šetnji centrom grada.

A danas mu se s nadom okrećem u ovoj izmaštanoj, od Vlaške do Bogovićeve.




(moja fotka)

Budite mi dobro, i čuvajte se, dragi moji.
- 19:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.03.2020., nedjelja

Ljudi moji





Kakvo je ovo proljeće?

Potres trese i ljude i koronu u metropoli!
Još nam samo "ale" fale(((

P. S. I mi starčad, opravdano na ulici.

- 07:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)

Opis bloga