MALI SUNCOKRET
10.07.2017., ponedjeljak
Još malo Une...Danas je doista bilo 37°C! Kako svi vapimo za hladovinom, vjetrom, rashlađenjem bilo koje vrste, evo malo zimske ljepote rijeke Une, koja je danas bila tema na blogu naše @modrinaneba. Uživajte:   |
08.07.2017., subota
07. 07., najslađi dan u godini...Jučer je bio Svjetski dan čokolade, kažu, najslađi dan u godini. Tim povodom sam se prisjetila jedne stare moje pričice, koju u skraćenom obliku ponavljam. Priča je to o trajanju, o majkama, o nama… o čaroliji. Priča je to o Čokoladi naših života. 01.02.2011., utorak ZAVOĐENJE „Životinjsko carstvo“ je ona mala čokoladica koju pojedete u dva slasna zalogaja, isto kao Torticu. Ima li što ljepše od tog! Nema! Možete ju podijeliti, a možete i sami pojesti, na brzaka da vas nitko ne vidi, da ne morate otkinuti djelić čarobnog zalogaja ni bratu, a bogami ni djetetu, kojem bi svaki zalogaj od usta dali. To je jedina cijela čokolada ili čokoladna napolitanka za koju ne osjećam grizodušje ako ju sama gricnem. Kad mi padne na pamet nešto slatko, to su te dvije delicije koje su mi uvijek pri ruci kao dostatan lijek mojoj čežnji za slatkim. „Zavedu“ me po izlasku iz samoposluge, u kratkom predahu reklama dobrog filma, u tramvaju, u šetnjama besanicom. To je moj čokoladni zavičaj, to su moje prve životne želje, to su ostvarivi snovi mog djetinjstva i moje prve krađe u trgovini. Sličice životinja iz čokoladica su jedine kolekcije od mnogih u ranom i kasnom životu koje nisu bile skupe, dosadne, niti su kog opterećivale. Majka ih je s nama uporno sakupljala i lijepila. Koliko je samo čokoladnih zalogaja obradovalo naše nepce da bi se sakupilo tih 250 primjeraka faune iz cijelog svijeta i usput mnogo naučilo bez velikog truda. Doduše, meni je jednom majka rekla u šetnji Maksimirom: „Ti, sine, nekako slabo poznaješ životinje.“ Pitajući otkud bih to znala, odgovorila je: „Pa, iz albuma Životinjsko carstvo.“ Smijala sam se k'o blesava. Bilo je to nakon posjete Zoološkom vrtu u laganoj šetnji i priči mlade trudnice i njene majke. Ubrzo po tom događaju, majka je nastavila sakupljati sličice za svog prvog unuka, pa za još trojicu ubrzo dobrodošlih. Sličice su se gomilale, mreže poznanstava širile, pismima se izmjenjivali duplići, čak i telefonom dogovarali susreti u Zagrebu da se što brže dođe do Zmijskog cara ili Muflona. Uživala je majka u tom, a ja svesrdno pomagala baki i unucima, kupovinom i jelom. Sa pet uporno punjenih i popunjenih albuma istih slika, napokon naučila i zapamtila, puno. Nagradni paketi za popunjeni album i u onim davnim vremenima mog i sestrinog djetinjstva, isto kao u doba igre naše djece, bili su radost ravna mitskom paketu „strica iz Amerike“. Uz Krašev poklon paket mogli ste osjetiti radost tog zbroja najdražih proizvoda, slatku kolekciju, koju, da se razumijemo, i nakon najvećih kupovina i bez krize ili škrtarenja niste mogli upotpuniti, ma koliko to uvijek htjeli i odlagali. Uz povik: Ima li što ljepše od Kraševe čokolade! U našoj obitelji bi generacije, bez pogovora odgovarale: Nema! I kada nam je život omogućio da okusimo u svijetu daleko poznatije brandove čokoladnih slastica, čiji su se zalogaji skupo plaćali, isti odgovor je ostao naša istina…   P.S. Sve vas srdačno pozdravljam  i želim ugodan ljetni odmor; čuvajte se vrućina  i pazite da vam se ne istopi čokolada... |
Hvala Đorđe! 
