MALI SUNCOKRET
20.06.2019., četvrtak
Gradovi daleki...
Rekoh svojim najdražim mladima pred putovanje u
 „Ne mora biti baš onaj lisabonski tramvaj br. 12 u kom je Čola snimao spot, ali mora biti žut kao njegov džemper, kao Sunce"  I evo ga:  A evo i porta u Portu:   P.S. Kako je ovaj post već nekoliko dana stjecajem blagdanskih i vikend okolnosti  vidljiv na naslovnici, zaslužuje da ga malo dopunim:-)))Uz Pessou, još jedan meni drag portugalski pisac na ovom istom mjestu nekad davno spomenut; u novom ruhu:-))) Jose Saramago:  (Tavira) |
11.06.2019., utorak
Pessoa...Jutros sam dobila ovu sliku imena jedne od ulica u portugalskoj Taviri. Naravno, sjetilo me to odmah portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe i tog, da sam prvi put na blogu ostavila njegovu dragu mi pjesmu prije 11 godina u jednom suncem okupanom danu, sličnom današnjem. Poznato je da je Fernando Pessoa više puta posjetio Taviru, grad u kojem je rođen njegov djed, general Joaquim António de Araújo Pessoa, kao i njegov ujak Jacques Cesário Pessoa. I bio baš u ovoj ulici. A možda i pisao neko „smiješno pismo“ jednoj od svojih ljubavi. Zamislimo to, nije teško)))  Sva ljubavna pisma Sva su ljubavna pisma smiješna. Ne bi bila ljubavna pisma da nisu smiješna. I ja sam svojedobno pisao ljubavna pisma, kao i druga, smiješna. Ljubavna pisma, ako ima ljubavi, moraju biti smiješna. Ali, napokon, samo su stvorenja što nigda ne pisahu ljubavna pisma smiješna. Kamo sreće da opet dođe vrijeme kad pisah nesvijesno ljubavna pisma smiješna. Istina je da mi danas ostaše samo uspomene na ljubavna pisma kako su bila smiješna. Svaka naglašena riječ (kao i sva naglašena čuvstva) naravno da je također smiješna. Fernando Pessoa P.S. Svima lijep pozdrav sa željom da vam ljeto bude dugo, toplo, ugodno, sretno…   |
Hvala Đorđe! 
