Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
subota, 14.02.2026.
Josipa, Lindsey i spust niz brdo čokolade
|
Evo ga opet. Četrnaesti veljače. Nekada rek rodjendan Josipe Lisac i Miljenka Smoje, danas subota četrnaesti, horor nakon horora. Samo što su ovoga neki pametni trgovci zamotali u ružičasti staniol. Valentinovo. Još jedno od onih "sranja ka su sa prišla z Merike", kako je to moja pokojna baba tvrdila cijeloga života dok sam je ja čudila o čemu to baba sere, kad je američko sve tako lipo šareno. A i onaj pinac bader koga je slala njena rodjakinja iz Amerike uopće nije loš. Sad mi je jasno da je baba u biti htjela reći nešto tipa : Valentinovo je dan kad se kolektivno gubi razum pod krinkom „ljubavi“, a zapravo se samo puni blagajna onim korporativnim lešinarima koji misle da smo svi skupa lobotomizirani. Dobro, ovo nije rekla baba nego Umjetni u ugodnom razgovoru jutros na zahodu. Btw, baš jedna korisna funkcija umjetne telegencije. Nekad je čovjek dok ujutro grije zahodsku dasku i čeka da mu govno lagano sklizne čitao ono sitno napisano na gelu za tuširanje i materinom/ženinom laku za kosu. Danas kreneš u konverzaciju sa Umjetnim. Koji je, moram priznati, suncokret i ulizica bez premca. Nema šanse da se posvadjaš sa njim, uvijek se tako okrene da ti se priliže i složi sa tvojim mišljenjem. Tako smo evo od dana zaljubljenih došli na korporacije i lešinarenje. Jer ipak, u moru čokolade i pjesmi o ljubavi koje će tek krenuti, mora netko tradicionalno i popljuvati komercijalizaciju Valentinovog. Što je u biti samo po sebi oksimoron ker je Valentinovo od samog početka i bio praznik konercijale. No koga briga, glavno da se pljuje. Žderući čokoladu. U biti nije danas ni jeftino biti zaljubljen. Najlipše stvari u životu su džabe, kaže Mara iz Fantastične. E moj Mara je ne znan di ti na kojen oblaku živiš. Pogledaj malo u butigi, tamo di ova tvoja radi na kasi. 90 grama cukra sa palminim uljem uz dodatak kakao košta ko pol kile teletine. Ako ne i više. Ali dobro, boli tebe kuki, ti si izmislija Sonju pa joj poklanjaš izmišljenu čokoladu. Da je prava razmišlja bi tri dana jel bolje za Valentinovo joj poklonit čokoladu od Lindta od 90 grama ili zamotat dva šnicela u ružičasti papir. I pazio bi dobro da ti vrati kusur, momak. Nego kad sam već spomenula ovih 90g. Nekad se čokolada prodavala na 100g. 100, 200 a kad se ide po onoj "neka Draga dimi" onda punih 300 grama. A danas? A Više nemaš normalnih sto grama da se čovjek pošteno zasladi dok psuje pred televizorom. Ne, sad su uveli 90g, pa 135g, negdje sam vidjela i 172 i pol. Možda i nisam, nego me jebe ona siva mrena koju ću morat kaf tad operirat ali tu je negjde, pol grama gore dolje. Misle ti genijalci iz marketinga da smo mi debili. Što naravno i jesmo. Da ne vidimo kako su stanjili tablu, a cijenu napumpali kao da unutra melju dijamante, a ne cukar s dodatkom ulja za podmazivanje. I još te tjeraju na višu matematiku! Ajde ti, Mara, podijeli tablu od 135 grama na četiri dijela bez integralnog računa i petogodišnjeg studija matematike. Kako god prelomiš, netko je zakinut. Na kraju, da ne bi došlo do obiteljskog rata oko 3/17 prisiljena si pojesti sve odjednom. Sama. Za tvoje dobro, naravno. Da se ne mučiš s matematikom. Ma mrš. A sutra će mi onda isti onaj časopis koji je pisao gdje ima čokolade na popustu savjetovati kako da smršavim. I to dugoročno. Bez čo-ko efekta. Jo-jo, moš mislit. Osim ako nije kratica za još-još (čokolade). Probudila sam se u devet, što je za ovu subotu čisti mazohizam. Bolja polovica je već odavno zbrisala na posao. Pametno. Pobjegao je sa mjesta zločina prije nego što sam uopće registrirala da je danas "onaj dan". Stan izgleda koda ga je bomba pogodila. Zašto svi kupuju čokolade a nitko se ne sjeti naručiti čistačicu kao poklon. Eto, meni bi to bilo puno više seksi i romantično od bilo koje čokolade i ruže. I te ruže. Ne znam šta svi u njima nalaze. Jebate šta ja ne volin ruže. Tulipan, jorgovan, to su cvita dva. Koja jebena ruža. I to su izmislili pametni trgovci jer ju mogu prodavati na komad a Let 3 stavljat u šupak. Da stvar bude bolja, ni od sina nikakve koristi. On, naravno, slavi Valentinovo s prijateljicom, pa mu ne pada na pamet pomoći oko čišćenja ovog kaosa. Sad je sigurno i on negdje u redu za onih 90 grama cukra dok ja ostajem sama s prašinom i Gandalfom koji urla kao da je upravo krepao od gladi jer sam ja, eto, odlučila odspavati koju minutu duže. Mijauče tako dramatično da bi mu u HNK-u dali glavnu ulogu u Hamletu u Mijauši donjoj. Najmanje. A sad akcija. Moja sjebana noga i ja krećemo u osvajanje dnevnog boravka s krpom u ruci. Dok ja balansiram kao pijani pelikan pazeći ds ne završim i opet na kirurgiji, sjetim se Lindsey Vonn. Slika na krevetu, sva sretna i speglana, s onim fixateurom na nogi koji izgleda kao da je čičak-trakom spojen na plahtu, a ne uvrnut u kost na četiri mjesta kao u mojem slučaju. Ona s tim željezom na plahti mlati milijune, a ja se sjetim sebe u onoj bolničkoj postelji. Danima mi nitko od osoblja nije imao vremena oprati kosu jer nisam mogla iz kreveta, a kamoli da sam pozirala. Izgledala sam kao statist iz Walking Dead-a kojem su ugradili antenu za 5G signal. A Lindsay? Počešljana, plahta popeglana, fiksater izglancan, sponzori plaćaju na dnevnoj bazi dok ja sama čistim stan na Dan faking zaljubljenih uz gluhog Gandalfa ko glazbenu pozadinu. Za to vrijeme, Ivano Balić ima najpametniji plan. Čovjeka savršeno boli džon za Valentinovo, proizvođače čokolade i ove što mjere gramažu apotekarskom vagom. A posebno mu puca za Lindsay i onog Norvežanina koji je zaboravio da poslije jebanja nema kajanja pa plače za bivšom curom već pola Olimpijade. Ivano sjedi negdje u miru i slaže puzzle. Mir, tišina i par tisuća komadića nečega što treba spojiti. Ako i ne, ko ga jebe, nebitno. Bez pritiska, bez glupih mašnica i rozog staniola. Ja odoh sad mahat metlom i ribat kupaonicu. I dok Gandalf pada u nesvijest jer svo ovo vrijeme na zahodu pišem post, umjesto da ga nahranim... Sretno vam Valentinovo! I nadam se da ste barem dobili punih 100 grama nečega. |
- 10:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. 25.10.2023. 01:40 I mene prava muka hvata zbog vječitih ljubavnica koje prije no što skaču na svaki kurac koji im se nadje na putu, ne odbroje barem do tri. (nepoznata blogerica u prolazu). |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||