12.02.2026., četvrtak
Samo naša početnica
|
..da, da…tako je to bilo ispričat ću vam sve u detalje da znate ... ...krenusmo moj susjedić i ja u prvi razred…zajedno, kao brat i setra…smjestili su nas u prvu klupu, ne zbog njega već zbog mene, bila sam manja od Snjeguljičinog patuljka…kupili su nam početnicu, od nje je sve krenulo…. Učili smo učili, pomicali granice, gradili saznanja, družili se, prijateljevali, pisali zadaće (doduše on je prepisivao, a ja uredno i revno pisala svaku jer je prije učiteljice pregledavala majka koja je bila stroža od učiteljice. Završili smo osnovnu, zajedno...u srednju krenuli zajedno ali nismo ušli na ista vrata….ja sam ušla na gimnazijska, on u tehničku… Priča je tekla kao u priči…odmori su bili naši, on se često žalio da mora zadaće pisati sam…matura, godina zrelosti pokucala je i na naša vrata…maturalnu smo proslavili kao najveći i najzreliji ljudi…cijelu noć smo pjevali i plesali, derali se po plažama u našoj uvalici… Tako zreli i ludi okrenuli smo stranicu života….moja malenkost se nikada nije odvajala od početnice, ta je postala sastavni dio moje osobnosti...upisom na pedagoške studije opet je tu bila početnica, bile su početnice raznih nakladnika….ah divote…moj susjed je digao sidro i otisnuo se u prijestolnicu gdje je diplomirao strojarstvo i ekonomiju… vratio se u naše malo misto kao dr znanosti… - Susjedice, hvala Bogu opet smo zajedno, pozdravljao bi me jutrom ranim kad smo kretali svatko na svoje radno mjesto…naravno, ja sa početnicom u ruci a on s debelim knjigama koje su ga nosile za katedru srednje škole gdje je predavao stručne predmete i širio tešku znanost… - Godine teku, vrijeme proleti, evo nas na kavici u kafiću u našem malom gradu…razgovaramo o djeci, zavirujemo jedno drugome u privatnost iako sve znamo …podsjećamo se na minula desetljeća, prohujala u nepovrat, na nestašluke i na bezbrižne dane … On je za mene uvijek isti, prijatelj od brata bliži, zovemo se kolegama iako sam ja ostala na početnici a on se otisnuo u velike nauke.. I da…umalo da zaboravim….ja svoje rođendane više ne slavim, pa što ću slaviti po stoti put neki tamo 23... evo njega s unukom….on s buketom u ruci, unuka nosi zamotuljak... - Staričice, to je samo za tebe, reče - Na tavanu sam je našao…našu prvu početnicu - Suza poteče…radosnica ili neka druga, pojma nemam .. - Hajde staričice, ne daj potoku da teče, već uzmi početnicu i čitaj prva slova, možda se baš u tebi krije prava profesorica… Početnica….moj osobni znak prepoznavanja…. moj početak i moj k r a j …. Sve bilo je bajka… između početka i kraja život je klesao neke figure koje ni sama ponekad ne prepoznajem… Sve bilo je bajka... između početka i kraja život je pisao priče koje ni sama ponekad ne razumijem... 
ilustracija: net planeta |
- 08:34 -
Komentari (8) -
