INKtopad, SIVilo, LISTanje

24 listopad 2020

Konačno sam i ja skužio kaj je to Inktober... uglavnom, treba crtati prema zadanom... a prema popisu to je danas: DIG.
Sad si ja mislim kaj da lopatu nacrtam ili nekoga kak kopa jamu pod drugim... pa mi sinulo tko najviše kopa i po čemu... riječ je, kako ju ja zovem, o crnoj rupi ili;



Nije baš proporcionalna, ali kako bi i bila što sve ima u njoj :)) ... slobodno se odaberu boje :)...

Subota što ne liči na sebe...
Grad je danas siv. Nije umoran ni tužan već samo siv. Prizor poput slike starog industrijskog grada prošlog stoljeća. Magla izjeda dim u nepravednoj borbi, ne čuju se sirene hitne pomoći kao ni vlakova. Sitna kiša tiho rominja, jedva se čuje u potkrovlju. Tek usamljeni vozač prekine tišinu, koji se vjerojatno i sam pita zašto je uopće negdje krenuo. Svraka šutke baca orahe u letu među petljom telefonskih vodova. Ne spava ni ne boluje, grad je danas samo siv od poljupca jeseni, za razliku od statua...



Pravo je vrijeme za čitanje;


Beth O'Leary
Slučajni cimeri

"Leon Twomey radi noćne smjene kao bolničar i potreban mu je dodatni novac, pa pronalazi savršeno rješenje: iznajmit će noću svoj jednosobni stan, dok će on u stanu boraviti tijekom dana.
Za Tiffy, koja hitno mora pronaći što jeftiniji stan, to je idealno rješenje. No, budući da se nikad ne susreću, Tiffy i Leon međusobno komuniciraju pomoću poruka koje ostavljaju posvuda po stanu.

I dok jedno drugome kroz poruke otkrivaju sve više o sebi, svojim otkačenim prijateljima, zahtjevnim klijentima na poslu ili bratu koji se nalazi u zatvoru, Tiffy i Leon će otkriti da ih povezuje mnogo više od poruka na zidu i da prestaju vrijediti ona pravila koja su postavili na početku ugovora o najmu…"

Doživljaj djela u cjelini: Nema ga još jer sam tek počeo čitati :)... no pitka je, baš kako i treba za ovakve dane...

Priroda i društvo

17 listopad 2020

Jutros sam išao trčati oko jezera Orešje o kojem sam ovdje već imao fotoreportažu. Isprobao opciju s pranjem veša dok trčim. Naravno, ne da ponesem veš i rifljaču na jezero već da uključim mašinu prije nego odem i ispalo je super. Taman kad sam se vratio vrtila je zadnja centrifuga. Kako je dan bio prilično vedar tj. ne previše oblačan, nagovorio sam popodne J.J. da odemo prošetat oko jezera. S obzirom da kada trčim baš i ne mogu fotografirati htio sam iskoristiti priliku i za to. I otišli smo. Pokušao sam slikati sa svih strana jezero koje je dosta nepravilnog oblika a i jako niskog vodostaja. Ispalo je dobro što se u sat vremena dosta izmjenjivalo sunce i kako bi J.J. rekla sunce pod oblacima pa kad sam kasnije gledao fotke ispada kao da uopće nisu isti dan slikane.
Uglavnom, evo zašto mi se sviđa to jezero;










I sad moj favorit i ta će ići na zid...







Na kraju, kako smo ogladnili odlučili smo skoknuti do drugog jezera (isto je bio fotopost - Rakitje) koje je jako blizu na klopu.



Dobar neki dan danas! fino


Jabuka

15 listopad 2020



Kasna jesen, kristalizirana večer kad ne pada kiša, ne pada ni snijeg već kristali tope komandosicu. Isprobavanje poza uz naslon od stabla i mekani stošestdeset, mješaju se dim i para dok tijelo kuha a lice trpi hladnoću. Pogledi uz sve šljunčane staze dok u blizini dopiru zvuci proba iz Rock akademije. Mnogo kasnije a danas nekad davno, predstava u prostorima akademije s dvije strane gledališta i predstavom u sredini i dalje vrti neki svoj film. U parku Ribnjak, na minusu, čak ni harfa nije bila potrebna uz dovoljnu svjetlost da sve sjaji. Nikad raniji poljubac dovoljno sljubljive mlade sjebanosti. Pravac Purgeraj.
___________________________________________________

Ne hvataj munje dok te miluju svijetlom u tami.






Nedostaju proljetni rašireni prozori i zavjese jutra što pospano miruju. Radio svira meni strancu i zvuči prokleto dobro. Negdje i nekad ranije šetnja raširenih ruku s Jabukovca niz Tuškanac. Zora, mlado lišće i svježina prate osmijeh, mamurni umor, cijeli svijet... ponekad sreću petlje ili tugu kolebanja.
___________________________________________________

Arhiva se ponekad čini prašnjava no itekako je živa.



"Grad Zagreb nema namjeru zatvarati Jabuku, već iseliti udrugu u stečaju, raspisati javni natječaj i osigurati nastavak iste kulturne djelatnosti - zaključili su iz gradske uprave. Deložacija GSK Jabuke najavljena je za utorak."
Izvor: radio Sljeme.


U šumarku skrivenom...

10 listopad 2020

Svaki drugi vikend u desetom mjesecu je rezerviran za branje (skupljanje) kestena.



Danas nisam išao skroz rano pa sam tek u osam sati bio u šumi. Oko pola devet su se stariji lokalci već i vraćali.
Na tren mi je mir bio narušen zbog napada psa po imenu Pahulja. Nije ni malo bio pahuljast.
Ne razumijem ljude koji ne znaju kontrolirat svog psa i ne drže ga na lajni.
No ništa mi neće ovi dan pokvarit...



Ovu malu ne poznajem pa sam joj samo namignuo i produljio dalje...



Ovo sam pokušao u više pokušaja uhvatiti no nikako mi nije uspjelo kako sam htio pa na kraju odustao i ostavio ovu fotku...



Trebalo je malo i odmoriti.... Živjeli!



Na kraju je vaga pokazala 17 kg... spakirano po kilu većina je bila spremna za podijeliti...





Korito rijeke

06 listopad 2020




Rijeka je korito izgravirala
no znaš li da rukavci, ti pipci
neumorni i gladni dovode
nemir kao začin eliksiru,
piju napojeni s izvora
za prijevoj znatiželje
što traži mrijest duha?
Nađu oni put poput klesara,
vrate se i poput bršljana
diraju u svaku poru korita.
Nije nikad stvar u ljubavi,
ima je u svakom kamenu
glatko izvaljanim u sferu,
u svakom šarenom listu
što treperi na brani
od sitnog granja kraj obale.
Izrezbareni kanu plovi
žigosanim zapisima
već tristoti put
i nije bitno čitanje zapisa
kao ni razumijevanje istih,
samo ga potopi za filter
kroz koji pisma tvore glas.
Ne pišem za sjećanja,
pišem dok ne nađem uho.





300ta pjesma.


Dijete jeseni

23 rujan 2020





Hladne su vjeđe kod spoznaje
kako je sve zlaćani akvarel
bistro razliven u cjelinu
tek zatitra kao neuka žica gitare.
Gdje su potezi plosnatog brka
naborano puni jasnih kontura
boja spremnih za hrvanje
i značajnog pogleda odluke?
Šuti, poslala sam ti vjetar
a lišće trešnje jedva žuti
list oraha dovoljno suh
da ga mrviš pod rukama,
nisam ti još ni šapnula kišom
liznula te maglom i nestala,
šuti jer sam te rodila
bojama darovala, maglom čuvala.
Pustio sam kosu zaborava
ni slutio nisam da diše
dok guši vrat u znoju,
natopiti ću je pulsom tvojim.







Trik

07 rujan 2020




Vjetrovite uši
u prljavom autu
nijemi krik
iako nitko ne čuje
baš na taj dan
tako svakodnevan...
nabujala rijeka
u prolazu volana
i dvije čvrste ruke
po putu naslikanom
odluta pristojno
do stola i zdravice...
cesta pomirbe
do zadnjeg brijesta
samog na livadi
što skriva pun mjesec
žuri potkovano
za zadnji mraz...


Polje maćuhica

24 kolovoz 2020



Slušaj žegu što ne bira
želi se robovati klinom
udariti pa ritati danima
birati samo kišne dane
i čut ćeš žamor, metež.

Gledaj u prazno platno
ne biraj miješane boje
ne biraj ispranu paletu
samo pogledaj pasivno
bez boje, ne biraj boje.

Nečujno uz izvor prođi
šuti po polju maćuhica
jer ne postoji ono veće
postoji traženje hlada,
pogleda u mjesec jada.


Laku noć!

09 kolovoz 2020



...

Čitate li novine?

08 kolovoz 2020





Vidio danas na televizoru kako će „Večernjak“ mijenjati dizajn, čak i format samih novina koji će biti veći. Sjetio sam se noćnih smjena u tiskari za vrijeme studentskih dana. Nikakav spektakl, bučno, olovo završi i u nosnicama, fizički naporno jer stroj neće stati zato jer se ne stiže. No bila je dobra atmosfera a pomoćnu radnu snagu su činili studenti i penzioneri. Nije bila klasična treća smjena i radilo se od 18:00 sati pa ovisno o nakladi do 01/02/03:00 sata pa se znalo produžiti u izlazak.

Moji su prije kupovali novine petkom kada je prilog bio TV vodič pa s vremenom više dana u tjednu pa sve do pretplate. Danas su se vratili na samo petkom s obzirom da novine imaju cijenu kakvu imaju. Osobno ih nisam kupovao osim tu i tamo Sportskih koje inače volim pročitati u kafiću na kavi. Novine su danas u biti spor izvor informacija s obzirom na internet. No nekako su i više od samog pružanja informacija uz naravno gušt samog procesa čitanja, držanja čak i pažljivog ili bolje rečeno pravilnog slaganja nakon čitanja. Da li se čita počevši od zadnje stranice ili od naslovne strane(?). Novine mogu nešto i otkriti o čitatelju, npr. zna se tko čita „Večernjak“ a tko „Jutarnji“, što naravno nije pravilo. Zaključak je da volim čitati novine bez obzira što sam vjerojatno sve popratio dan prije preko portala. Interesira me novi dizajn pa ću si baš otići kupiti jedne da vidim što je sve novo.

Vjerojatno se neće mnogima svidjeti čisto zbog promjene. Sjećate li se promjene dizajna početne stranice Blog.hr-a(?). Koliko se sjećam meni se nije svidio a eto sada ni ne znam kako je stara verzija izgledala. Nego, čitate li vi novine i da li su vam zaista izvor novih informacija ili tek rutina?


<< Arhiva >>