Šetnjica...

Klasika već par godina... bolje pojest nešto nakon puta i prije ulaska u prazan objekt...



Trčanje ovom rutom je baš kak se šika... ne misliš na tempo, ne misliš o ničemu s obzirom što se gleda... samo uživanje... srećom već poznajem dovoljno rutu da sam u "hodu" namjestio da bude 5 km...











Kava nevezana uz trčanje... na kojoj uredno od varljivog sunca pocrvenim po licu i prvenstveno nosu... al to je ok...

Pao je prošli vikend slap Sopot... fina šetnja, nismo se vukli... za razliku od prošlog puta, slap nije slinio već je dobrano curilo...











Dok se ja igram s mobitelom, TDR se fokusira sa svojom profi opremom...








Ovo je svaki dan na slušaoni... trenutna himna!

Foto by TDR

Sok crne trešnje,
Prelivena istina
U pismu bez sline
Curi po pamuku.

Spava bez mjeseca
Sa siluetama šafrana
Po ocvalim hridima
Žute postelje.

Crveni se hranom
Za škrge šutnje
I hladne struje
Otiskom gitare.

Nacrtana noć.

Sporo, bez forme a još se pogodi i dan kada je baš teško... koljeno boli malo a sutra će više... no to je trenutno tako...
Diname zgubil... a kaj sad... bili su loši dok je Šibenik bio nabrijan zbog bodovnog približavanja Gorice...
Vatrepolisti izgubili na "za ne povjerovati" način...




Slabo slušam nešto novo jer ne otkrivam ništo novo... a ne otkrivam jer ni ne tražim... valjda i to tako dođe.
No tu i tamo kapne nešto novo...

L.E.3 – kad sam bio mali, kad mi se nekej dogodilo svi su mi govorili da bu prošlo dok bum se ženil... sad imam godina koliko imam i još se nisam oženil... zato me valjda sve tak i boli...
L.E.2/4/5/6/7/Boro – dobra! dobra!
L.E.1 – saberi se!
L.E.4 – ko za klinac opet nam vrijeme ne da iti na vrt...
L.E.6 – al Hlap nam je nabavil Gruntovčane pa bume si mogli tega pogledeti...
L.E.3 – al ja sam sabran ko neka sabrana djela!
L.E.1 – nema niš sabrano u tebi!
L.E.5 – zakej nam JJ prigovara da je KUD Kapljica uvijek s nama kad se družimo?
L.E.4 – i prigovara da mi prigovaramo kad je ona na mobitelu u našem društvu....
L.E.5 – je, al ona gugla sajam ljepote dok mi odgovaramo na poruku....
L.E.2 – ona prigovara jer mi prigovaramo... tak je onda lakše... valjda...
Boro – ajde dečki, kaj bute? Normać ili Heleksić?
L.E.3 – nećem ja niš... ja bežim sutra 10 km... daj njima...
L.E.4 – ma to je naša mala slatka JJ koja se smije ko dijete...
L.E.5 – to si bome dobro rekel... Ribica mala!
L.E.7 – prestanite i skoncentrirajte se na nas i smisao života koji ne postoji!
L.E.5 – daj odfukaj s tim... pitali smo na onoj stranici gdje možeš pričati s umjetnom inteligencijom... niš nam pametno nije odgovorila...
L.E.3 – kad nastupi akopalipsa gdje nas napada umjetna inteligencija ja bum nosil sa sobom cvikcange...
L.E.1 – veli se apokalipsa ti mulec jedan!
L.E.5 – zakej cvikcange?
L.E.3 – pa sve ti u nekom početku ide prek kabela... samo cvikneš kabel i gotovo... nema filma o terminatoru...
Boro – konačno jedna pametna... al ak ovak nastavite ja se selim...
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – ne muljaj Boro, čist ti je dobro u ladici i ti nas voliš
Boro – (maše glavom i lupa se po čelu)
L.E.5 – e pa ja mislim da se svaki dan postavlja sve više pitanja jer se previše raspravlja...
L.E.3 – ta ti je na mjestu... mogli bi pobeć u šumu...
L.E.4 – neki mali plac gde bume metnuli kontejnera i imali vrt...
L.E.1 – ma baš ste mi pametni s tim planovima... cccccc...
L.E.2 – meni se to čini izvedivo ako imamo puno para...
Boro – tako je... najbolje da vi svi počnete igrat loto da bi mogli pobjeć u šumu... baš me zanima di bum onda ja... umjesto ladice bute mi dali vjerojatno nekakav panj kolko ste blesavi...
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – , ma ne brini Boro, samo najbolje za tebe, hrastova ladica :*
L.E.7 – meni se sviđa ideja dobitka lota i izolacije i istraživanja samog sebe...
L.E.5 – bume si onda pesa nabavili? Vidiš, dobro ja velim kad se sve više pitanja postavlja...
Boro – može pesonja... fali mi Bambi...
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – i nama... bil je to dobar pes... pun razumevanja...
L.E.2 – tko bu upogonil novog televizora?
L.E.1/3/4/5/6/7/ Boro - nisam
L.E.2 – jebite se!
L.E.1 – umoran sam...
L.E.3 – ma bu te prešle, ideme na godišnjega odmora tjedan iza Uskrsa... bu te dobro malo mora videti...
Boro – mogu i ja..?
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – ne ti ne! Hehehe ma naravno da možeš... ak nam JJ dozvoli!
Boro – ma dobar sam si sa ja s njom... računajte s menom... laku noć (penje se u ladicu)
L.E.1/2/3/4/5/6/7/ – laku noć!

Foto by TDR ( da on meni to - ne kradem)

Svaki pregib na njenoj koži sjao je dubinom, umirujući tonovi rijetkih crta, zglobovi, svaka pora u bijeloj puti. Sjaj mekosti čuvan caklinom, poput smole što svojom kupolom, čvrstom i glatkom čuva svu raskoš mekanog tkiva. Sjaj što privlači svaki pupoljak jezika koji stvara strah, što ne proždire, tek lizajem pokušava otkriti sasvim novi doživljaj. Kao kušanje najbogatije nepoznate slastice kada želja žudi za trzajima tijela i javlja se strah ubijanja užitka prevelikim zalogajima. Koža dozirana okovima želje za slobodni plašt.
Kako li je biti tinta u tvojoj koži, nestašni vilenjak na tvojim grudima.(?) Tko je zvijezda zakona na zatvorenom dlanu.(?) Čime se to uništavaš da se hraniti moraš.(?) Uokvirena na jeftinom drvenom podu, staroj posteljini bez ženskog dodira, pod obojanim reflektorima što i boju noći uprljaju, ne stoji ti osmijeh dok ženstvenost svoju kradeš. Kradeš ju svim najfinijim, drevnim tkaninama u koje utkani su vrijeme, gradovi, svijet, krune, kraljevstva a ti kožom sve rušiš, na kraju i nju, besprijekornu, donjim rubljem. Nisi nego za pamuk i ležaj od pruća.
Kada oči su joj tako nježno plave, treba li dirati u okrugle kamenčiće što se maze.(?) Modra si u crvenoj haljini uz opušteni crni remen. Nesvjesno stanje stvaranja roblja i plemena. Kao boja na kosi i jezera su crvena, pa bijela, kao umjetni osmijeh i odron stijena je neprimjetan. Koliko treba tvojoj prirodi da tvori paprat i mahovinu.(?) Nosi li šešir slatki dušu ili objektiv hlapljivih umova.(?)
Ako te razodjenem a da mi miruješ tijelom, ljubim pogledom, odjenem za jesenju noć u lepršavu pidžamu, da li ćeš razumijeti čin što samo čin nije kada u snu želim te vidjeti. Tvoj san kao moja reala. Spoj za maštu u pogledu, koji stvara toliko dojmova, secira, zna a opet, zapanjen, u oluji boja ne vidi ništa. Kaleidoskop. Žena.
Pogled u prolazu.

Sretan Dan žena!