Dugo sam šutio
Tonovima samoće
Pa progovorio
U vrtu cvijeća
I glasom
Rasporio pelud,
A samo sam tražio
Pčelu.
Njen dodir prstiju
Razigrano zarazan,
Neodoljiva uspomena
Koja traži više od dana,
Traži ludilo prstiju
Kroz usamljenu noć
Preko riječi umočene
U smrznutu želju.
Upoznao sam maštu,
Onu našu proljetnu
Dok zujiš svojim krilima
Oko mog vrata,
Piješ moj miris
Dok ja kradem tvoj,
Izborom izgubljeni
Sred izvora ljubavi.
Post je objavljen 18.02.2026. u 20:03 sati.